Tagovi

U početku bijaÅ¡e rijeÃâââ€Å

Počeci su uvijek dobri za postavljanje vizija koje želimo sustići, pa tako i ove godine da pokušam s jednim takvim vizionarskim pogledom u budućnost; i to onom vrstom pogleda kojeg možda imate kada se na vrhu nekog brda zagledate u horizont dok vam oko ne zasuzi, fokus smanji u jednu malenu i daleku točku i dok sve ostalo ne postane pomalo neoštro.

the same horizon

Promatram ekipu na pollitici i očigledno je da frustracija raste, mislim da je razna te frustracija zasada još uvijek preniska za konkretniju akciju, no napetost se sasvim sigurno osjeća u zraku. Mnogi misle da stvari idu u krivom smjeru i poput meteopata nije nam potrebna vremenska prognoza da bi znali da se osjećamo loše. Nešto treba učiniti kako bi se stvar pokrenula s mrtve točke (ili barem zaustavila silazna putanja) pa eto da i ja napišem nekoliko osnovnih ideja koje smatram da je nužno zadovoljiti kako bi se stvorile pretpostavke da ova zemlja postane sretnije mjesto.

  • Vladavina prava: vladavina prava je fraza koju toliko često spominjemo da vjerojatno malo kome ona uopće neÅ¡to znači, to je fraza koju koristimo kako bi popunili rečenice, ispunili prostor i izgledali pametno. No, vladavina prava u svojoj srži znači da svi moraju biti jednaki pred zakonom i to je ultimativno pravilo. Problem je u tome Å¡to se o provedbi zakona odlučuje pred sudovima koji su nominalno neovisni od izvrÅ¡ne vlasti pa je tako sudstvo jedan od idealnih krivaca za praktički bilo Å¡to. No zakonodava i izvrÅ¡na vlast imaju zadatak da kreiraju efikasan okvir za to pravosuÄ‘e i mali koraci bi tu puno toga mogli napraviti. Jednakost pred zakonom se ne manifestira samo kroz ista načela odlučivanja na sudu, nego i kroz redosljed po kojem vaÅ¡ predmet dolazi na red. Jednakost pred zakonom se postiže i tako da državni tužitelji, inspekcijske službe i svi ostali koji predlažu predmete sudovima funkcioniraju na jednak način prema svima. Dok imate državnog tužitelja koji se prema premijeru ponaÅ¡a kao prema svom Å¡efu nema neovisnosti u pravosuÄ‘u, a sve Å¡to nam treba je nekoliko doista "neovisnih" postupaka i pokoji doista važan optuženik da se plima okrene u drugome smjeru. Ako kažemo da je naÅ¡ pravosudni sustav (a koji je temelj funkcioniranja države) neučinkovit i nepravedan, pa slobodno kažemo i korumpiran - tada vrijedi spomenuti i kako uvijek ima puno sljedbenika a malo voÄ‘a. Ono Å¡to nama treba u sudstvu i odvjetniÅ¡tvu su ljudi poput Željka Rohatinskoga, istinski neovisni ljudi koji profesionalno obavljaju svoj posao. Nekolicina takvih (a sasvim sigurno ih imamo nekoliko) je viÅ¡e nego dovoljno da se puno učini za vladavinu prava, viÅ¡e nego Å¡to će učiniti svi akcijski planovi, sjajni zakoni i parole izrečene na govornicama sabora ili vlade. Å togod mi mislili, bez vladavine prava nema dugoročnog i istinskog prosperiteta.
  • Državna uprava: hrvatska državna uprava je jedan megalomanski i neefikasni aparat koji je tijekom godinama atrofirao do granica neizdržljivosti, a pažljivom rodjačkom i politički podobnom kadrovskom politikom pretvorio se u akumulator destilirane gluposti ove zemlje. To ne znači da su u cijelosti neupotrebljivi, no oni koji nas reguliraju, koji prate ono Å¡to radimo i koji su zadužen da interveniraju kada neÅ¡to krene po zlu objektivno nisu za taj posao sposobni; pa kao Å¡to je dobro njima na njihovim radnim mjestima - tako nema niti stvarne potrebe da se za nas ostale, a koji smo van tog sustava - učini bilo Å¡to da bi nam život bio lakÅ¡i. Problem upravljanja državom neće biti jednostavno rijeÅ¡iti i to je dugoročni proces; no postoje alati koji bi u tome mogli puno pomoći. Neki od tih alata su transparetnost, zavist, znatiželja i čista ljubomora koje se pod odreÄ‘enim uvjetima mogu upregnuti za opće dobro. Nekoliko strateÅ¡ki rasporeÄ‘enih web i sql servera mogu napraviti čuda po pitanju transparentnosti. Sve Å¡to treba je učiniti maksimum podataka javno dostupnima. Ne radi se ovdje o državnim tajnama nego o redosljedu rjeÅ¡avanja predmeta (na sudovima, bolnicama, tijelima državne uprave) - računala imaju tu sjajnu osobinu da možete biti tko god želite ali njima ste samo broj, a brojevi su njima svi identični i predmeti neće preskakati redosljed, niti će se zadržavati u ladicama a da to svi ne znaju (tu ide zavist, znatiželja, ljubomora u akciju). Britanija je tako brdo podataka o funkcioniranju javne uprave javno objavila u nadi da će kreativni ljudi to proučiti i početi donositi zaključke - a iz mudrog zaključka prirodno slijedi i neko rjeÅ¡enje. Javne nabave bi doista morale biti javne i nema boljega da kontroling cijelog procesa odrade one koji su u njemu izgubili jer će biti najmotiviraniji pronaći propust. PotroÅ¡nja državnih dužnosnika, njihovi kalendari i tko se kada s kime sastaje bi morali biti javni podaci (do odreÄ‘ene razine, naravno), u okolini u kojoj sudski procesi ili prijave ne znače niÅ¡ta (dapače, Å¡ljiviÅ¡ državnog dužnosnika bez sukoba interesa) - stup strama je dobrodoÅ¡ao mehanizam kontrole vlasti. Treba poraditi i na slici državne uprave prema druÅ¡tvu koje ta uprava opslužuje - pristojniji ljudi na Å¡alterima, osvjetljenije prostorije, postupci koji manje podsjećaju na Kafku. Treba otvoriti kanale komunikacije; telefonom, emailom ili pismom (a sve skupa lijepo evidentirano i posloženo pa da se ne može reći da netko neÅ¡to nije primio). Treba smanjiti broj formulara i stimulirati da se maksimum mogući odraÄ‘uje putem interneta. Ako želiÅ¡ predati obrazac na papiru i to je OK, ali treba platiti i 20kn biljega za tu privlegiju. Informatizacija i integracija apslutno svega sa svime mora biti totalni prioritet - troÅ¡ak informatizacije je smijeÅ¡no maleni u odnosu na troÅ¡kove koji nastaju neefikasnošću državne uprave.
  • Obrazovanje: Ako me pitate jedan jedini sektor u koji treba ulagati a kako bi se država pomakla s mjesta tada je to obrazovanje. Ulagati u obrazovanje je neÅ¡to totalno drugačije od ulaganja u Å¡kolske ili fakultetske zgrade ili kampuse. Ulaganje u obrazovanje je ulaganje u stručnu literaturu, usavrÅ¡avanje učitelja, nastavnika ili profesora. Ulaganje u obrazovanje su stipendije za istaknute učenike, ulaganje u obrazovanje je ulaganje u nastavna sredstva. Ulaganje u zgrade je ulaganje u graÄ‘evinski sektor. Svake godine iz Å¡kola kod nas izlazi 40ak tisuća novih ljudi koji zavrÅ¡avaju na tržiÅ¡tu rada. Å kole i fakulteti moraju biti premreženi s državnom upravom i gospodarstvom i to na način da upravo oni odreÄ‘uju profile ljudi i set vjeÅ¡tina i znanja koji su tim organizacijama potrebne kako bi svoj posao odradile na najbolji mogući način. Deficitarna zanimanja se mogu stipendirati, smjerove koji kreiraju prekomjerne brojeve učenika/studenata treba hladnokrvno smanjivati i po potrebi zatvarati. Ako uložimo danas, prve rezultate ćemo dobiti za 4-5 godina, a to je jako, jako brzo. Hrvatska nikada neće biti jeftina zemlja, mi nismo kina niti ćemo to ikada postati. SmjeÅ¡teni smo usred europe i troÅ¡kovi života i očekivanja ljudi su u direktnoj ovisnosti o naÅ¡oj okolini i to se neće izmjeniti. Mi nemamo niti prirodne resurse koje bi mogli prodavati ispod cijene kako bi krpali domaću ekonomiju i jedini dugoročni resurs koji imamo su ljudi. U ljude moramo ulagati, i obrazovanje mora odgovarati potrebama vremena.
  • Zdravstvo: ne znam da li ste pratili, no hrvatska je na samome dnu (ili vrhu, ovisi kako gledate na taj problem) po broju bolovanja, hrvati ispadaju jedni o bolesnijih naroda u europi. Kažu kako je jedan od pokazatelja "zdravlja" neke tvrtke i broj tj. udio bolovanja u ukupnoj satnici - mi smo ovdje rekorderi. Fiktivna bolovanja opterećuju zdrastvene djelatnike nepotrebnim poslom ali i smanjuju učinkovitost dijelova države (uprave ili gospodarstva) odakle ti fiktivni bolesnici dolaze. Zdravstvo već godinama (ako ne i oduvijek) radi ogromne propuste na način da uspjeÅ¡ne liječnike pretvara u neuspjeÅ¡ne ravnatelje bolnica Å¡to kreira dvostruki gubitak; management u zdravstvu mora biti profesionalan i ako je to cijeli svijet shvatio onda moramo i mi. Å to prije - to bolje za nas, ima i ona neka zdrastvena poslovica na tu temu "bolje spriječiti nego liječiti" - kod nas je možda kasno za sprečavanje, ali definitivno može biti bitno gorje.
  • Gospodarstvo: Å¡togod vam rekli, država je ta koja mora kreirati okvir za uspjeÅ¡no gospodarstvo i država tu može učiniti čuda samo kada bi postojalo vizije i hrabrosti. Primjerice, ako samo gledate na najkrupnijoj razini - dakle onoj državnih prihoda. Porezi koji pune proračun se svode na porez na dodanu vrijednost, porez na dohodak (ili porez na rad) i porez na dobit (porez na profit poduzetnika). Ako pogledate omjere, vidjeti ćete da na PDV otpada uvjerljivo najveći postotak prihoda, potom na dohodak i na kraju porez na dobit. Kada odreÄ‘ujete cijenu svog proizvoda u njemu sudjeluju troÅ¡kovi materijala i sirovina koje koristite, troÅ¡kovi rada i troÅ¡ak kapitala koji je nužan da bi neÅ¡to proizveli (ovo je podjednostavljeno ali je u osnovi tako). Hrvatska nije zemlja koja proizvodi sirovinu pa ta sirovina nije jeftina (zato jer je iz uvoza, a i ako nije, nema razloga da je prodajemo ispod tržiÅ¡ne cijene), zahvaljujući zemljopisnoj poziciji dostupnost kapitala nam je poprilično dobra (unatoč krizi) i u stvari jedino Å¡to nas muči je struktura i cijena rada. Malim pomacima u cijeni rada na Å¡to država može utjecati redistribucijom poreznog tereta možemo smanjiti troÅ¡ak proizvodnje proizvoda i učiniti proizvod konkurentnijim. Nije rjeÅ¡enje smanjivati PDV (iako se čini da su to svi napustili kao ideju, ali čisto da budemo jasni) nego smanjivati troÅ¡ak rada ili preciznije opterećenje na rad, jer time činimo domaću proizvodnju konkurentnijom dok bi smanjenjem PDVa svima učinili istu uslugu, a ipak moramo braniti nacionalne boje. Hrvatska nije zemlja koja može biti isključena iz tokova roba i usluga, udio uvoza u ekonomiji nam je ogroman, udio izvoza malen; no ono o čemu malo tko razmiÅ¡lja je da je kuna utroÅ¡ena na domaći proizvod jedna kuna manje uvoza i ujedno jedna kuna manje u negativnoj robnoj razmjeni. Za proizvode koje smo u stanju proizvesti treba identificirati i ukloniti razloge zbog kojih su skuplji nego inozemni. O pitanjima troÅ¡ka i učinkovitosti proizvodnje (ali i bilo kojega drugog dijela druÅ¡tva) možemo i moramo učiti od najboljih. Znanje, koliko god skupo bilo je i dalje jeftino u odnosu na gubitke koje svekodnevno kreiramo. Ovi krajevi su kroz stoljeća iznjedrili puno sjajnih ljudi koji su svojim znanjem i naporom doslovce promijenili svijet - nema nijednog razloga da to ne napravimo opet.
  • Energetika: o energiji se puno raspravlja, naftna kriza koja je stvarana godina i koja je netragom nestala skoro pa preko noći pokrenula je mnoge na razmiÅ¡ljanje. Trenutnu situaciju ne treba precijeniti niti se nadati da će dugo trajati, troÅ¡kovi energije su na nezaustavljivom putu prema gore i prema energiji se treba postaviti danas kako bi osigurali energetski mirnu budućnost (Å¡to neće biti jednostavno jer smo energetski siromaÅ¡na zemlja). Priča o ukrajini i plinu nije od jučer i na Å¡koli od prije nekoliko godina nismo niÅ¡ta naučili niti se za to pripremili. Energetska učinkovitost i tzv. zelena ekonomija je nova sintagma za budućnost. Jedan kilovat kojeg smo uÅ¡tedjeli je jedan kilovat kojeg nismo morali proizvesti je jedan kilovat energije kojeg možemo upotrijebiti u budućnosti. Malene zemlje poput primjerice Danske (s kojom se u mnogočemu možemo usporeÄ‘ivati) dobar dio svoje ekonomije bazira upravo na zelenom pristupu svojoj ekonomiji i to je možda prostor u kojem se možemo pronaći i pokrenuti gospodarstvo (da, Amerika danas puno govori o tome, no to ne znači da je ovo manje primjenjivo ili manje važno za nas). Hrvatska nikada neće biti energetski neovisna zemlja, no to ne znači da već danas ne moramo učiniti sve da kada energetska kriza krene punom svojom snagom budemo spremni ili barem najmanje izloženi.

Ono što nama u stvari najviše treba, a što smo negdje putem izgubili, je ljestvica vrijednosti - sposobnost da razlikujemo dobro od lošega i mudrost da znamo donijeti ispravnu dugoročnu odluku, a ne onu koja vrijedi od danas do sutra, a sve kako bi već jednom počeli djelovati na uzroke umjesto da kontinuirano lijepimo flastere po posljedicama.

Misao dana:
No one ever attains very eminent success by simply doing what is required of him; it is the amount and excellence of what is over and above the required that determines the greatness of ultimate distinction.

Komentari

Negdje tamo poslije II.

Negdje tamo poslije II. svjetskog rata, kada je njemački kancelar bio kršćanskokonzervativni, ali ipak vizionar i dobar državnik Konrad Adenauer, mnogi su se zalagali upravo za ono što su oni nazivali "njemačka puna suverenost". Kao što rekli "sosedi": "Narod si bo pisal sodbo sam". Ta "njemačka suverenost" obuhvaćala bi i njemačko neuključivanje u europske integracije, tada tek u nastajanju. Neki su to radili upravo iz uvjerenja da Njemačka ne treba nikoga i da se "suverenost ne treba prodavati", dok su neki (kao što je recimo to bio Staljin) radili to iz potpuno sebičnog interesa: kako bi preko nominalne njemačke neutralnosti pod svoj utjecaj stavio veći dio Europe.

Adenauer se tome oštro usprotivio i ustvrdio da je za Njemačku ključno priključenje Zapadnoj Europi (Westbindung), zato jer je vjerovao da će to:
ekonomski osnažiti Zapadnu Europu i Njemačku, obostrano; povećati politički i ekonomski utjecaj Europe i dati joj prostora za pregovaranje sa Sovjetskom unijom (dakle, Europa će postati respektabilni politički partner); te da samo europsko ujedinjenje može dugoročno garantirati mir u Europi.

Adenauer je u sva tri slučaja imao pravo: europske su integracije, čak i na razini EEZ-a, osnažile Europu i politički i ekonomski, i danas je Europa definitivno ne samo respektabilan politički partner, nego i vrlo značajan igrač na svjetskoj političkoj sceni koji si može dopustiti i značajno i diplomatsko pa čak i vojno djelovanje. Isto tako, zanemarivši unutarnje političke i etnosocijalne konflikte unutar EU (npr slučaj Sjeverne Irske ili Baskije), u (Zapadnoj) Europi od kraja II. svjetskog rata nije bilo nikakvog ratnog sukoba. Jugoslavija se ne računa jer nije bila dio EEZ-a, kao što ni danas nije. Ta Europa je uspjela preživjeti čak i raspad istočnog bloka, bez značajnijeg sukoba.

U tom kontekstu, uvjeren sam da je ulazak Hrvatske u Europsku uniju strateški prioritet. Zašto? Zato jer, jednostavno govoreći, samo to može osigurati dugoročnu političku i društvenu stabilnost i stabilno okruženje koje je Hrvatskoj nužno za njezin vlastiti razvoj. Ne treba valjda naglašavati da se ni znanost, ni obrazovanje, ni gospodarstvo, ni društvo ne mogu razvijati u uvjetima značajne političke, etničke, gospodarske ili socijalne nestabilnosti.

Pritom izraz "cijena ulaska u EU" predstavlja gotovo paradoks. Zašto? Zato jer, po meni, izraz "ulazak u EU" ne znači ulazak u EU bezuvjetno i bez ikakve pripreme. Ulazak u EU zapravo znači "prihvaćanje tzv europskih standarda" i u društvenom i u gospodarskom i u svakom drugom smislu. Prihvaćanje tih europskih standarda je conditio sine qua non ulaska u Europsku uniju, te, da ponovno upotrijebim princip Nashovog ekvilibrija, optimalan se rezultat postiže kad se djeluje tako da se maksimalna korist postiže istovremeno za sve strane. U tom smislu, optimalan rezultat za Hrvatsku bio bi kada bi politika uravnotežila tzv nacionalni interes s onim, uvjetno rečeno, interesom EU. Zato, pojam "obrana nacionalnih interesa" mora značiti zapravo "uravnoteženje nacionalnih interesa sa europskim, u svrhu maksimizacije koristi za građane RH kao građane EU).

Nažalost, izraz "cijena ulaska u EU" dolazi u obzir kada se promatraju naše političke strukture: s jedne strane, politika izolacionizma definitivno odgovara onima koji su protiv transparentizacije i demokratizacije (dakle, izolacionizam koristi antiJOT snagama), a istovremeno, određenim se političkim strukturama tim "bezuvjetnim" ulaskom u EU neće ništa promijeniti, pa zato ne postoji ni politička volja, ali ni građanska inicijativa, da se tzv nacionalni interes uravnoteži s onim tzv europskim. Iz toga proizlazi i takva skepsa prema EU i prema nekakvom diktatu EU, a samo je stvar u tome da mi nismo sposobni ili voljni za sebe ispregovarati najpovoljnije prijelazne uvjete,a nismo sposobni ni voljni provesti nužne reforme političkog i državnog sustava, koje su također conditio sine qua non ulaska u EU.

Zato je bitno pravilno shvatiti pojam "ulazak u Europsku uniju". Suverenost se očituje upravo u mogućnosti i volji kritičkog mišljenja, i slobodnog opredijeljenja za konstruktivno djelovanje u Ujedinjenoj Europi. Politika izolacionizma, zapravo, ide protiv nacionalnog suvereniteta, jer u konačnici izolacionizmu nije u interesu provesti nužne reforme niti je cilj maksimizacija dobrobiti, nego je izolacionizmu samo na pameti partikularni interes.

Zato su razlozi hrvatskog ulaska u EU čisto adenauerovski:
- ekonomsko jačanje Hrvatske
- političko jačanje Hrvatske
- osiguranje dugoročne stabilnosti i mira

A ulazak u EU nužno uključuje reforme kao što su uvođenje vladavine prava i borba protiv korupcije.
A što se tiče nedostataka EU kao što su demokratski deficit i prevelika birokratizacija, takve je probleme puno lakše rješavati iznutra nego izvana :)

Vizija Hrvatske kao moderne, otvorene, europske zemlje izvrsnosti u 2020. uključuje i hrvatsku participaciju u ujedinjenoj Europi.

Tko je glasao

@Hyeronimus nisam sklon

@Hyeronimus nisam sklon vjerovanju da će nam netko drugi napraviti reda u vlastitoj kući. Upravo to pokušavaju učiniti u BiH, i?
"Mladenka" se mora znati sama okupati, našminkati, obući haljinu i počešljati. Bude li to sve radio onaj koji ju pod svoj krov dovodi tada je mladenka retardirana a brak će trajati vrlo kratko.
Oprosti na ovako seljačkoj usporedbi, nadam se da time nisam "ukaljao" nikog.
Nisam želio poseljačiti ali:"Cijela filozofija nije ništa drugo nego bilješka uz Platona." - A.N. Whitehead; pa sam zato rekel po domaće.

Tko je glasao

@Hyeronimus nisam sklon

@Hyeronimus nisam sklon vjerovanju da će nam netko drugi napraviti reda u vlastitoj kući.

Nisam ni ja. Ne znam u kojem segmentu nisam bio jasan: upravo je stvar u nama i našim reformama i našim potezima i našoj inicijativi.
Ali isto tako smatram da je ulazak u EU strateški cilj i strateški interes...a i prirodno okruženje.
To pak ne znači da će nam sve padati s neba ili da će nam svi raditi drugi, upravo suprotno.

A što se tiče BiH, ona se nije puno maknula od statusa protektorata iz 1878. Možda problem za to ne leži u Bruxellesu, nego negdje drugdje. No to je već tema za neki drugi dnevnik i drugu diskusiju.

Tko je glasao

Slažem se @Hyeronimus - EU

Slažem se @Hyeronimus - EU nam je sudba i zemljopisno i politički te gospodarski. Nisam njome oduševljen ni u kojem pogledu, ali nema nam spasa.
Kada je već tako: Ja bi samo štel dojti kak gospon pod svojim škrljakom a ne puzeći iz doline gubavaca prema vrhu litice i izvoru gdje je voda, recimo, još uvijek čista i tako "ljekovita" da mi opere tijelo tj. državu od gubavosti. Osim toga u tom trenutku i sam Isus mora umrijeti da bi se takvo čudo dogodilo.
P.S. Oprosti, iza pola noći postajem nakako nježniji i volim "sličice"!

Tko je glasao

Pritom je izuzetno važna

Pritom je izuzetno važna također građanska inicijativa: građani moraju preuzeti aktivnu ulogu u životu ove zemlje, i to se odnosi na sva područja, a ne samo na politiku.

Ako si pod time mislio da građani moraju više činiti na unaprjeđenju vlastitog zdravlja, sigurnosti, obrazovanja i solidarnosti, onda se s tobom u potpunosti slažem. Dakle, više osobne odgovornosti i inicijative, a manje oslanjanja na državu. No, tu dolazimo do problema društvene nejednakosti, odnosno, do konkretnih statusnih razlika koje ne daju svima jednake mogućnosti razvoja osobnih potencijala. Dobro je poznato da ljudi kojima je iz ovih ili onih razloga zapriječena horizontalna ili vertikalna socijalna mobilnost, često izabiru nelegalne ili patološke načine zadovoljenja svojih potreba.

Društvena nejednakost jest i politički problem kojeg se može adresirati jedino na politički način. Političko je po definiciji područje gdje građani par excellence javno djeluju na ostvarenju (ili maksimizaciji) zajedničkog dobra. U svojoj privatnosti oni mogu prema osobnom nahođenju i ukoliko ne ugrožavaju nikog drugog parkticirati koje god stilove života im je volja, ali kad djeluju za dobro zajednice privatne sklonosti i interese moraju staviti po strani i međusobno komunicirati kao jednaki i slobodni.

Ukoliko tomu nije tako, ukoliko privatni ili grupni interesi potisnu javne i zajedničke ili ukoliko država počne regulirati osobne živote onih koji/koje zbog svog socijalnog statusa nisu jednaki i slobodni, onda s jedne strane dolazi do devastacije političkog i njegovog pervertiranja iz javnog u masovno, a do slabljenja ili nestajanja solidarnosti kao vezivnog tkiva društva, s druge strane. Sve to sam napisala da bih ukazala na to da ćemo naše društvo uspješno "izliječiti", ako znamo i uklonimo uzroke njegove bolesti, a ne ako se usredotočimo isključivo na simptome. Drugim riječima, moramo promijeniti paradigmu.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Mislio sam upravo na osobnu

Mislio sam upravo na osobnu odgovornost. Paradigmu moramo promijeniti, ali pitanje je - kako?
Malim koracima svakako.
Ako pozovemo malo Kuhna, koji je pojam paradigme i uveo, doduše, s nešto drukčijim značenjem nego što se to danas smatra (što samo pokazuje koliko su široke njegove tvrdnje bile) , paradigma se mijenja vrlo sporo, ali u jednom trenutku se promjena događa vrlo brzo; na sličan način kao što se voda zagrijava sporo, a onda u jednom trenutku vrlo brzo proključa i promijeni fazu.
Nije neobično i da se najprije treba dogoditi čitava jedna izmjena generacija da bi došlo do promjene: što znači da kompletnu promjenu paradigme možemo očekivati tek kroz 20tak i više godina. Do tada: samo mali koraci, ili?

Tko je glasao

Nije neobično i da se

Nije neobično i da se najprije treba dogoditi čitava jedna izmjena generacija da bi došlo do promjene: što znači da kompletnu promjenu paradigme možemo očekivati tek kroz 20tak i više godina.

Nije neobično ali niti to ne garantira uspjeh.

Što kad imaš svojevrsni perpetum mobile modela "maoističke kulturne revolucije" u kojem se sve mijenja samo jedno ne, tj. društvena avangarda (politička i gospodarska elita)?

Nije li se od kraja II svj. rata promijenila cijela generacija, pa i nekoliko njih? Što se to promijenilo do danas? Svakako puno toga ali u pogledu ovoga o čemu govorimo, gotovo da i nema promjene (suština je ista, sve ostalo su nijanse).

Političko i društveno odgajanje stranačkih mladeži prije garantira kontinuitet društvenih odnosa nego bilo kakvu promjenu, sredstava i metoda svakako ali strukture i odnosa ne. Pa pogledaj HDZ mladež, ostala se malo razlikuje. Nije li to klasičan primjer SKOJ-a ili kasnije SSOJ iz kojega najbolji učenici uskaču na upražnjene partijske sinekure. Još fali da osnuju organizaciju za one još mlađe, ala pioniri, i spremno možemo čekati smjenu ne jedne nego opet nekoliko generacija s garancijom da se ništa suštinski neće promijeniti.

Treba iznaći način da se presiječe pupčana vrpca koja spaja to i proračune svih razina pa da presuši taj eliksir od kojega tumor živi (treba paziti jer poput ambrozije može hibernirati desetljećima i oživiti već s prvom kapi svježine).

Tek ako se generacija - dvije okrene u sušnim uvjetima, može se očekivati pozitivna promijena koja će izdržati (i tada paziti da se ne vrati na staro).

B-52

Tko je glasao

Zašto zagovarate sporu

Zašto zagovarate sporu promjenu paradigme? Zar moć nagle promjene paradigme nije znatno veća od spore? Što smo dublje vezani za neku pogrešnu paradigmu, to je vjerojatnost nagle promjene veća, a "AHA" efekat spektakularniji. Po mom mišljenju u nas su prilike takve da su sazreli svi uvjeti da se priklonimo upravo naglim promjenama štetnih dominantnih društvenih paradigmi. Mi nemamo vrijeme za čekanje i promjene u dužem vremenu sa stajališta korisnosti gube na smislu. Promjena paradigme je usko povezana s promjenom svjesnosti. Za postati svjestan, nije potrebno ulagati napore i trošiti vrijeme. Ili- ili. Ili se razumije i ima uvid u stvarnost, ili nema. Bez svjesnosti nema promjene paradigmi. Sve je to uzaludno. Svjesnost je rješenje. Sve ostalo je mlaćenje prazne slame.

Ovo što ja govorim, nema veze s vašim primjerima. Iz literature sam zapamtio jedan primjer nagle promjene paradigme. Negdje u podzemnoj željeznici, mir putnika je prekinulo nekoliko dječaka, starosti oko 7-8 godina. U podzemnu su ušli sa svojim ocem. Dok je on odsutno sjedio, djeca su se razletjela po vagonu, vrišteći, uznemiravajući putnike i dižući nesnosnu larmu. Nitko od putnika nije imao volje reagirati. Jednostavno su trpjeli, čudeći se ponašanju oca, više nego djece. Jedan putnik se na kraju odlučio, prišao ocu i srdito ga upitao zašto ne smiri svoju razularenu djecu. Čovjek ga je pogledao i rekao: Oprostite, nisam primjetio. Upravo smo došli iz bolnice i moji su mladići vidjeli kako im je umrla majka: sada smo svi malo izgubljeni i ne znamo što nam je činiti!

Kako mislite da bi smjena generacija odgojenih na istim paradigmama, mogla te paradigme promijeniti? Odlukom? Voljom? Mehanički? Kada bi se to moglo tako, zašto bismo čekali slijedećih 20 godina?

Zagovaram strategiju brzih i velikih koraka temeljenih na razmišljanju na veliko. Rizik ne postoji, a korist bi se mjerila milijardama dolara godišnje.

Tko je glasao

Zašto zagovarate sporu

Zašto zagovarate sporu promjenu paradigme? Zar moć nagle promjene paradigme nije znatno veća od spore?

Povezniče, ne radi se tu o nikakvoj "budističkoj" filozofiji svjesnosti. Radi se jednostavno o činjeničnom stanju: ako se pod paradigmom misli na set uvriježenih stavova i postupaka, teško je te stavove i postupke promijeniti posebno ako u društvu ne postoji koherencija.

Za bolje razumijevanje pojma paradigme preporučujem knjigu Thomasa Kuhna: Struktura znanstvenih revolucija, koja je prevedena i na hrvatski.

Zasada, citiram slovensku wikipediju (u nedostatku hrvatske wikipedije, te kao moj skromni prilog hrvatsko-slovenskom razumijevanju):


V znanosti o znanosti je pojem paradigme sistematično uvedel filozof Thomas Kuhn, zlasti v povezavi z razvojem znanstvene misli, in s postopnimi (evolucijskimi) ali revolucionarnimi spremembami. V knjigi "Struktura znanstvenih revolucij" Kuhn definira znanstveno paradigmo z vprašanji:
* kaj veda izbira kot predmet raziskave
* kakšna vprašanja si zastavlja o predmetu raziskave
* kako so ta vprašanja zastavljena
* kako tolmači rezultate raziskav.

Zaradi pogoste zlorabe in izpraznitve pojma paradigma je Kuhn kasneje raje uporabljal filozofsko natančneje opredeljene pojme "ekzemplar" in "normalna znanost". Michel Foucault je v podobnem kontekstu za posamezne elemente paradigme uporabljal pojma "epistema" (izjava) in "diskurz".

Pojem paradigma se uporablja tudi v širšem pomenu, ne le o stanju v znanostih, ampak o splošno sprejetih vzorcih razmišljanja, celo svetovnem nazoru, na primer v pojmovni zvezi "razvojna paradigma", ki pomeni ustaljen vzorec razmišljanja o možnostih razvoja družbe, gospodarstva.

Tko je glasao

Ma o kakvoj budističkoj

Ma o kakvoj budističkoj filozofiji svjesnosti buncate? Ma kakvi Slovenci i kakav Kuhn? Ma dajte se čovječe osvjestite!! Kako ne vidite pizdarije koje govorite!! A bavite se glupostima baš zato što slijedite tuđe misli i one vas toliko fasciniraju da ne vidite dalje od nosa. Nemesis kaže da imate slijepe pjege.

Laprdate o paradigmama i kada vam se kaže nešto suprotno vašoj mogućnosti da razumijete, o temi koju ste sami izabrali, onda počinjete s uvredama i sranjima. Imate moj komentar pa izvolite vaše mentore konzultirati i meritorno odgovoriti s argumentima i opovrgnuti moje tvrdnje.
Ukoliko ne možete ili ne želite, prestanite s majmunarijama.

Složili ste se sami sa sobom u prethodnom komentaru da promjene paradigme može biti nagla i vrlo spora. Sada opovrgavate sami sebe, jer tvrdite da je nagla promjena paradigme budizam i glupost. Naravno da morate biti nedosljedni, jer vama uopće nije jasno što je paradigma i kako se proces njene promjene odvija. Jednako kao što vam nije jasna moć promjene paradigme. Dao sam vam jedan primjer nagle promjene paradigme, ne da bih izigravao znalca, nego da bi vam bez riječi, slikovito objasnio ono što je bilo očito da ne razumijete. A nema nikakve promjene promjene paradigme bez svjesnosti.

Promjena dominantnih društvenih paradigmi se može namjerno izazvati i kontrolirano provoditi po sistemu po kojemu se izazivaju društvene epidemije. Samo treba znati kako se to radi, imati svijest i volju. Ne treba nam nikakva filozofija i mudrost, naštimavanje zvijezda, novac i slični izgovori. Za mjesec dana hrvatsko društvo može funkcionirati na sasvim drugačijim paradigmama i postizati dijametralno suprotne rezultate od dosadašnjih. Naravno da se to neće dogoditi, jer bjelosvjetskim i našim kriminalcima, koji nama manipuliraju, tako nešto nije u interesu. A vi i većina vama sličnih ste njihovo sredstvo manipulacije. Sami sebi svoji policajci. Nazdravlje!

Tko je glasao

@poveznik, vidim da se

@poveznik, vidim da se trudiš ljudima ukazati kako je korisno proučiti knjigu The secret - Rhonda Byrne. Vidim također, ali barem mislim da vidim kako konačno netko treba spomenuti tu knjigu.
Nije ništa ekstra novo i posebno, sve to u Bibliji već odavna piše: "... vjeruješ li i brda će se premještati..."

Naš narod je to kazao - um caruije, snaga klade valja.

Tko je glasao

Jednom sam prilikom bario

Jednom sam prilikom bario nekog komada, tamo negdje u Alpama, hvalio se upornošću i pritom joj pokazujući na brdo s druge strane jezera. Uvjerajući je kolka je moja upornost, kad zapizdim i ako ustreba, da sam u stanju i ono brdo pomaknut.
Inače, jarac po horoskopu, ovca u duši, kao što reće jedan od naših najvećih "revolucionara"!
I vid vraga sad!
Ni vrag da je došlo vrijeme i da je ustrebalo!??? Ni vrag da nemremo zapizdit i ubrzat onu "kontrarevoluciju" od Ap-a!??? Očito trebamo!

Optimistima s ljubavlju!

P.s. Povjerovala........hi hi!

Tko je glasao

Vidiš @Karlo ja sam samo

Vidiš @Karlo ja sam samo lijeni lav ali ipak vjerujem da je najveća moć u volji. Snaga misli je jedina koju je nemoguće obuzdati, uhapsiti,zarobiti.
Biti uvjeren da nešto možeš, vjerovati čvrsto da to već je odrađeno i "brdo će se premjestiti".
Uostalom, kome ja to pričam, pa Ti sam svjedočiš da snaga misli nema mjernu jedinicu.

Tko je glasao

Inače, jarac po horoskopu,

Inače, jarac po horoskopu, ovca u duši,

Karlo, nisi jedini.

Tko je glasao

Kako ne vidite pizdarije

Kako ne vidite pizdarije koje govorite!!

Gledaj, ja samo tako ne bi Kuhna nazivao "pizdarijama". Umjesto da vrijeđaš i pokazuješ jasno svoje neznanje i očito svoj prijezir prema znanju, radije uzmi knjigu u ruke i čitaj.

Tko je glasao

Nepogrešivo, a izgleda da

Nepogrešivo, a izgleda da vam je to navika i način izbjegavanja konstruktivne rasprave, birate najmanje važne i interesantne citate. Uopće nisam rekao da je Kuhn "pizdarija". Izričito sam rekao da je pizdarija činjenica da ih vi govorite. A to nije vrijeđanje. Ja nisam fasciniran autoritetima koje ne poznajem, ali to ne znači automatski da time pokazujem prezir prema znanju i neznanje. Obrnuto, svojim stavovima sam i ovom prilikom pokazao i moje znanje i moje interese. Mene ne zanima ničija teorija, nego praktična primjena mojeg životnog iskustva. Ja nisam teoretičar i znanstvenik, ali jesam itekako uspješan praktičar.

Što se knjiga i čitanja tiče nitko mi ništa ne može prigovoriti, osim ukućana. Knjige ne ispuštam iz ruku. Ne da bih učio, nego da bi svoje iskustvo teoretski osvijestio i usporedbom otkrio u čemu su teoretičari griješili ili griješe. Da vidite kakva je to zabava i korist, ne biste mogli vjerovati. Zamislite da u rukama imate genijalnu knjigu pisanu davne 1962 godine i onda uspoređujete autorove postavke s najnovijim znanstvenim otkrićima, za koje autor nije mogao znati. Praktično sam u stanju pogoditi sadržaj knjige kada bi je autor pisao danas. Prezir? Nadmenost? Ne bih rekao.

Tko je glasao

Knjige ne ispuštam iz ruku.

Knjige ne ispuštam iz ruku. Ne da bih učio, nego da bi svoje iskustvo teoretski osvijestio i usporedbom otkrio u čemu su teoretičari griješili ili griješe.

Zanimljiv pristup.
Ispričavam se što sam doveo u pitanje vašu nepogrešivost, povezniče.

Tko je glasao

Samo sam rekao da ne volim

Samo sam rekao da ne volim više griješiti, kao što sam griješio dugi niz godina. Sada svestrano provjerim svoje životno iskustvo, a to je najbolje uz pomoć vrijednih knjiga, i tek potom znam da sam svjestan. Točno znam zašto sam u životu uvijek išao kontra struje i što je u tom pristupu bilo pogrešno na moju štetu. Naime, nikada i nitko u odnosu sa mnom nije pretrpio nikakvu štetu, jer sam bolesno pazio da se tako nešto ni slučajno ne dogodi.

Moj stav je da uspjeh ne treba objašnjavati, kao što ni neuspjeh ne trpi izgovore. Čovjek treba znati i biti svjestan onoga što zna.

Tko je glasao

Naravno da nisam na umu

Naravno da nisam na umu imala Kuhnovo značenje pojma paradigma u znanosti, nego ovo šire značenje ustaljenog obrasca razmišljanja o mogućnostima razvoja društva, konkretno njegova političkog pod-sustava. Uvriježeno razumijevanje političkog kao polja sukobljavanja interesa, po mom sudu treba zamijeniti re-definiranjem političkog kao onog ljudima zajedničkog.

Već u gornjem primjeru se vidi da jedni ulazak RH u EU ne vide kao strateški interes, a drugima je baš to prioritet. Jedno od tog dvoga će prevladati, ali ne zato jer bi se kroz komunikativno djelovanje u javnom prostoru formiralo javno mišljenje o problemu, nego zato što će jedan interes biti jači. To se zove zero sum game ili kad jedan dobiva drugi nužno gubi. Krize koje potresaju svijet pokazuju da ta paradigma više nije rješenje, nego je postala problem.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Čudim se zašto se u ovoj

Čudim se zašto se u ovoj raspravi promjene dominantnih društvenih paradigmi povezuju s problemom ulaska Hrvatske u EU. Nije li logično da prvo upristojimo društvo onako kako nam je potrebno, a da problem ulaska raspravimo onda kada on dođe na red? Zanimljivo, svi se slažu, pa čak i Vlada RH kako se moramo promijeniti, a onda to ostavljaju za vrijeme nakon što nas prime. Koje sranje! Očito je da stvari tako neće funkcionirati i očito je da će mo dvoličnost i koruptivno stanje svijesti krvavo platiti. Ali, logika je vrlo jednostavna: dok traje, traje, a što bude gore to je bolje. Poznato je da su teško traumatizirana društva podložna sugestijama i ovisnosti. Biti će mo mi uskoro u situaciji da nećemo više imati nikakva izbora: moliti će mo naše manipulatore da nas porobe i osim robotima bez mozga učine i svojim robovima. Moliti i još im pljeskati što su nas priključili na intravenoznu cjevčicu za održavanje na životu. Za vijeke vjekova! Amen!

Tko je glasao

Točno! Dok će druge

Točno!
Dok će druge članice EU koliko toliko uživati u blagodatima "trulog" kapitalizma mi ćemo robovati feudalnom ustroju, pišati krv feudalnog roba a sve to zbog nas samih! Užas!

Tko je glasao

Uvjeren sam da nama neće

Uvjeren sam da nama neće pasti na pamet da uđemo u EU onoga trenutka kada budemo pravna država, iskoristimo sve, a naročito ljudske potencijale, budemo visokorazvijena i bogata zemlja, spremna pomagati drugima, a ne tražiti pomoć.

To ne znači našu samoizolaciju, nego puno ravnopravniji odnos s Evropom i očuvanje naših vrijednosti u suradnji i povjerenju s drugima.

Tko je glasao

ne zato jer bi se kroz

ne zato jer bi se kroz komunikativno djelovanje u javnom prostoru formiralo javno mišljenje o problemu, nego zato što će jedan interes biti jači

No, nije li uvijek bilo tako? Nekako ne vjerujem u to da je moguće biti drukčije, to jest da svi imaju jednaku volju i pristup do javne komunikacije i javnih obrazlaganja stavova, pa da se onda na kraju odabere ono najbolje. Tako jednostavno ljudsko društvo ne funkcionira, iz niza razloga.

Stoga, interesi će uvijek postojati, ali: nije uvijek nužno da drugi nužno gubi. Po Nashu, optimalan rezultat postiže se kada svatko za sebe radi tako da postigne maksimalnu korist za sebe i za sve druge, istovremeno. Uvjeren sam da je interese moguće podesiti tako da se postiže optimizacija upravo po Nashovom principu.

Tko je glasao

...da svi imaju jednaku

...da svi imaju jednaku volju i pristup do javne komunikacije i javnih obrazlaganja stavova, pa da se onda na kraju odabere ono najbolje. Tako jednostavno ljudsko društvo ne funkcionira, iz niza razloga.

Nije uvijek bilo tako. Primjerice u političkim revolucijama ljudi su se udruživali i formirali savjete ili odbore u kojima se na participativni način oblikovala politička odluka tj. to su bili participativni oblici demokratske vladavine. Povijesni primjer javne komunikacije i javnih obrazlaganja stavova i konačnog odabira najboljeg je Ustav SAD-a i Bill of Rights. Društvo tako ne funkcionira, ali za politiku je to conditio sine qua non.

Stoga, interesi će uvijek postojati, ali: nije uvijek nužno da drugi nužno gubi.

Točan je i prvi i drugi dio tvoje tvrdnje. Međutim, ja se zalažem za re-definiranje političkog u smislu načela Dubrovačke Republike: OBLITI PRIVATORUM PUBLICA CURATE. Ako je Nash dokazao da zero sum game nije nužnost u ekonomiji, onda je krajnje vrijeme da i politika prestane biti samo borba interesa.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Primjerice u političkim

Primjerice u političkim revolucijama ljudi su se udruživali i formirali savjete ili odbore u kojima se na participativni način oblikovala politička odluka tj. to su bili participativni oblici demokratske vladavine. Povijesni primjer javne komunikacije i javnih obrazlaganja stavova i konačnog odabira najboljeg je Ustav SAD-a i Bill of Rights. Društvo tako ne funkcionira, ali za politiku je to conditio sine qua non.

Naravno, društvo i politika su valjda povezani? Politika nije nešto izvan društva, nego je ukorijenjena, dapače uronjena u društvo.

Bill of Rights je dobar primjer te participativne demokracije, kako je ti nazivaš, ali samo u kontekstu tog vremena. Bill of Rights možda dobro zvuči (kao da su Jefferson & co. imali smisla za PR), ali Bill of Rights implicitno nije uključivala npr crnce. Dapače, mnogi "liberalni" ljudi tog vremena smatrali su da su crnci jednostavno niža bića.

U doba revolucija ili širokih masovnih pokreta možda postoji konsenzualno djelovanje, ali ne bih se složio da postoji javna komunikacija u smislu nekog otvorenog starogrčkog foruma (na koji su također imali pristupa samo muškarci). Prije bi se reklo da postoji privid javne komunikacije, upravo zato jer postoji velika koherencija u stavovima i postupcima, i stoga neke stvari koje su obuhvaćene dominantnom društvenom paradigmom se jednostavno prešutno prihvaćaju, bez da postoji potreba za javnim izlaganjem stavova o tome. Stoga se ni tu ne može govoriti o doista participativnoj demokraciji, samo o prividu participacije svih sudionika jer ionako postoji prešutni društveni konsenzus.

I još sam htio dodati: dubrovačko geslo također je dobar primjer ranog PR-a :) u stvarnosti to tako nije funkcioniralo, što je sigurno bio i jedan od razloga propasti Dubrovačke republike. No, obliti privatorum publica curate nije baš najbolji prikaz Nashovog principa, ali je dovoljno dobar, i samo nam može biti žao što više hrvatskih političara očito ne podigne glavu kada prolazi kroz ta vrata ((ili možda ne znaju prevesti). Pojednostavljeno - taj dubrovački princip je ono što bi nam svakako svima trebalo.

Tko je glasao

Hyeronimuse Primjeri koje

Hyeronimuse

Primjeri koje sam dala trebali su poslužiti razlikovanju političkog kao društvenog pod-sistema u kojem se komunikativnim djelovanjem dolazi do javnog mišljenja o stvarima koje se tiču zajednice, nasuprot ostalih društvenih pod-sistema (obitelj, privreda, civilno društvo itd.) u kojem ljudi opstaju kao privatne osobe sa svojim privatnim ii/ili grupnim interesima. Naravno da ih se treba gledati u povijesnim okolnostima i da je svijest o slobodi i jednakosti od tada napredovala (Hegel: "Povijest je napredovanje u svijesti o slobodi.").

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Oprosti @nemesis ali nisam

Oprosti @nemesis ali nisam mogao odoljeti da Hegelu, povijesti i slobodi ne dodam ovo:
"I tako, vaša sloboda kada gubi okove, biva sama okov većoj slobodi." - H. Gubran

Tko je glasao

Nešto slično: "Hvala ti

Nešto slično:
"Hvala ti Kralju što si nas oslobodio. U znak zahvalnosti postat ćemo tvoji vječiti robovi".

Tko je glasao

I o Hegelovoj bi se izjavi

I o Hegelovoj bi se izjavi dalo raspravljati :)) posebno u kontekstu povijesti 20. stoljeća, pa i 21.

Tko je glasao

Evo, na internetu smo svi

Evo, na internetu smo svi slobodni/slobodne i jednaki/jednake :-), a to je politički ideal i čini se da će upravo internet biti medij artikuliranja nove paradigme političkog.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

hrvati ispadaju jedni o

hrvati ispadaju jedni o bolesnijih naroda u europi.

Fiktivnih bolovanja je manje nego što ih je bilo u bivšem režimu, ali je strahovito narastao broj bolovanja po pitanju mentalnog zdravlja, primarno zbog različitih anksiozno-depresivnih poremećaja. Kad bi se stope bolovanja promatrale iz toga kuta, cum grano salis, firme koje imaju visoku stopu bolovanja sa tim dijagnozama pokazuju da se tim firmama upravlja represivno. To se može usporediti i na državnoj razini pa se može reći da po pitanju mentalnog zdravlja pratimo trendove, ali smo među bolesnijima (represivnijima) u EU.

http://www.vjesnik.hr/pdf/2001%5C11%5C04%5C19A19.PDF
http://www.vjesnik.hr/html/2001/11/04/Clanak.asp?r=tem&c=4
http://www.slobodnadalmacija.hr/Nedjeljna/tabid/95/articleType/ArticleVi...

Ono što nama u stvari najviše treba, a što smo negdje putem izgubili, je ljestvica vrijednosti - sposobnost da razlikujemo dobro od lošega i mudrost da znamo donijeti ispravnu dugoročnu odluku, a ne onu koja vrijedi od danas do sutra, a sve kako bi već jednom počeli djelovati na uzroke umjesto da kontinuirano lijepimo flastere po posljedicama.

Ovo vrijedi za sve sektore kako bi počeli ozdravljati. Sijemo krivo sjeme pa se čudimo onome što izraste.

Tko je glasao

Nisam ni sumnjao da ćeš ti

Nisam ni sumnjao da ćeš ti shvatiti.

silverci

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

ovaj dnevnik zvuči kao uvod

ovaj dnevnik zvuči kao uvod u najavu kandidature na predsjedničkim izborima :D.
inače, sa svime se slažem, jedino još moram naglasiti da se ponešto od toga ipak već provodi (nedovoljno, ali recimo da je prisutno), a da je dio maksimalno općenit. ali da, svakako mislim da su to osnovne smjernice jedne uspješne, racionalne politike.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Mrak je imao namjeru

Mrak je imao namjeru napisati viziju, a vi se slažete sa smjernicama. O čemu se radi?

Tko je glasao

Eh, povezniče, a da

Eh, povezniče, a da promijeniš nadimak iz "poveznik" u "polemičar"?
Bez zamjere, ali ajmo se potruditi da barem diskusija na ovom dnevniku bude konstruktivna, stoga bi se tvoji postovi trebali odnositi na glavni tekst, a ne na polemiku ad hominem sa pojedinim diskutantima.

Tko je glasao

Što je to napadački u mom

Što je to napadački u mom pitanju? Moje pitanje se odnosi na činjenicu da mrak u svom dnevniku nije iznio svoju viziju, nego svoje viđenje smjernica, kojima bi se stvari trebale mijenjati. A, bogami, između smjernica i vizija je ogromna razlika.

To što se vama ne sviđa moj stil ili argumentacija, ne znači da nisam konstruktivan i da se ne držim teme, Samo, nažalost, mnogi umjesto da reagiraju na moje komentare stavovima, reagiraju ignoriranjem. Pa tako imamo situaciju da me se neargumentirano napada kada nije umjesno, a ne odgovara kada je prilika.

Ne zamjeram ja nikome ništa, niti me vaše objede pogađaju. Meni je jasno da većina više cijeni vlastiti referentni okvir, nego moj. Međutim, pored evidentne nesposobnosti da prepoznate razlike u mišljenjima, bolje bi bilo da ignorirate drugoga u potpunosti, a ne da se izletavate bez veze.

Imam za vas dva pitanja: što je loše u nadimku "polemičar" i po čemu su vaše diskusije konstruktivnije od mojih? A imam i jedan savjet: molim vas prestanite koristiti taj blesavi ad hominem kao nekakv argument. Čovjek koji pretjerano ističe strane izraze u pravilu ima malo ostaloga što bi mogao istaknuti.

Nemojte zamjeriti, ali ja što mislim to i kažem. Sviđalo se to ili ne. Ja ne kalkuliram, nemam rezervne položaje na koje bi se mogao povlačiti, a ni mostova iza mene nema.

Tko je glasao

Samo, nažalost, mnogi

Samo, nažalost, mnogi umjesto da reagiraju na moje komentare stavovima, reagiraju ignoriranjem

A jesi li se možda zapitao zašto je to tako?

Moje pitanje se odnosi na činjenicu da mrak u svom dnevniku nije iznio svoju viziju, nego svoje viđenje smjernica, kojima bi se stvari trebale mijenjati.

To si mogao i drukčije formulirati.
Osim toga, to što se tebi ne sviđa moj stil ili argumentacija, ne znači da nisam konstruktivan i da se ne držim teme...jel?

Međutim, pored evidentne nesposobnosti da prepoznate razlike u mišljenjima

malo ćemo, onako usput, vrijeđati? toliko o konstruktivnosti.

A imam i jedan savjet: molim vas prestanite koristiti taj blesavi ad hominem kao nekakv argument. Čovjek koji pretjerano ističe strane izraze u pravilu ima malo ostaloga što bi mogao istaknuti.

Tako znači? A ima jedna latinska izreka koja kaže: condemnant quod non intellegunt, što bi značilo "Ljudi osuđuju ono što ne razumiju". Radi li se i u tvojem cijenjenom slučaju samo o nerazumijevanju stranih izraza (koji su, usput budi rečeno, dio opće kulture)?

Ako pak i dalje ne razumiješ, preporučujem tekst opinioiurisa:
Što je to argumentirana rasprava?, gdje se kaže, citiram:

Ad hominem: napad na osobu umjesto njen stav ili kvalifikacije ("Jurčićev prijedlog ne valja jer je bio u vladi koja je izgubila izbore")

Sapienti sat.

Tko je glasao

A jesi li se možda zapitao

A jesi li se možda zapitao zašto je to tako?

A što bi se ja pitao, kada sve i svakoga razumijem? Ja znam zašto se moji komentari i dnevnici ne komentiraju. Logično je da mi nitko neće odgovarati kada su moje tvrdnje neoborive i nema protuargumenata.

To si mogao i drukčije formulirati.

Što ne kažete? Recite mi otvoreno da mi nudite svoje naočale i nema problema. Mogu ja formulirati i pisati po narudžbi. Samo neću misliti po narudžbi.

malo ćemo, onako usput, vrijeđati? toliko o konstruktivnosti.

U čemu je uvreda? U konstataciji da ne razumijete razlike u našim mišljenjima? Zar to nije istina? Pa radi se čak o vrlo malim nijansama u stavovima. Što bi tek bilo da se razlikujemo temeljito? Onda bih ja ispao psihopat, a vi konstruktivni.

Tako znači? A ima jedna latinska izreka koja kaže: condemnant quod non intellegunt, što bi značilo "Ljudi osuđuju ono što ne razumiju". Radi li se i u tvojem cijenjenom slučaju samo o nerazumijevanju stranih izraza (koji su, usput budi rečeno, dio opće kulture)?

Baš tako! Ovdje ste se temeljito uneredili. Umjesto da prešutite, vi hoćete potvrditi moj savjet, koji bi htjeli osporiti. Jer savjet ne razumijete.

Ja sam svojevremeno četiri godine učio latinski, pa s te strane nemam problema. Izbjegavam koristiti strane riječi, pa i latinske izraze i poslovice. Izraze zato što ih ne držim prikladnim "dokazom učenosti", a poslovice zato što sam otkrio da su ne rijetko pogrešne u sadržajnom smislu. Na prvi pogled su zavodljive i atraktivne, ali ako ih malo analizirate, ne drže vodu. Ipak je prošlo puno vremena i dogodilo se puno promjena, je li tako?

Ova "vaša" latinska, je apsolutno točna. I ja sam se otelio na ovoj stranici objašnjavajući da je točna. Uzalud. Nitko ne razumije, uključujući i vas. Naime, ovaj mini- spor je i izazvalo vaše nerazumijevanje onoga što sam ja rekao. Štoviše, koliko puta sam pisao o tome kako nerazumijevanje nečega vodi procjenjivanju i ocjenjivanju, koji potvrđuju da ne razumijete?
Osuda i ocjena znače prestanak razumijevanja.

Toliko ne razumijete citat iz mog komentara, da je to zabrinjavajuće. Kako tek razumijevate složenije stvari? Konačno, i to vaše inzistiranje na mojoj uvredljivosti itekako puno govori. Kako vas mogu vrijeđati, ako razumijete stvari i razumijete da sam ja ispod vašeg nivoa? Da ste prozreli stvari ili mene, ne bi se tako lako vrijeđali. Dapače, zabavljali bi se kao što to ja činim.

Tko je glasao

"Zdravstvo: ne znam da li

"Zdravstvo: ne znam da li ste pratili, no hrvatska je na samome dnu (ili vrhu, ovisi kako gledate na taj problem) po broju bolovanja, hrvati ispadaju jedni o bolesnijih naroda u europi. Kažu kako je jedan od pokazatelja "zdravlja" neke tvrtke i broj tj. udio bolovanja u ukupnoj satnici - mi smo ovdje rekorderi. Fiktivna bolovanja opterećuju zdrastvene djelatnike nepotrebnim poslom ali i smanjuju učinkovitost dijelova države..."

Kod nas se kaže: "Ako Bog da zdravlje, ići ćemo na bolovanje!" I to pogotovo onda kad je npr. berba grožđa, rezidba i berba maslina... i još mnogo takvih primjera. Fiktivnih bolesnika je sigurno bilo, pogotovo kad sam imala prilike pratiti bolovanja i pojedine "bolesnike". Danas smo sigurno bolesniji, ali ima i previše fiktivnog bolovanja.

Tko je glasao

Ovaj dnevnik jest

Ovaj dnevnik jest predosnovica programa i osnivanja svake buduće stranke. U dnevniku je sublimirano sve što većina članova (naroda) Pollitika.com želi. Neka ovaj dnevnik bude "default" daljnjih koraka. Možda nije slučajno što se gotovo u isto vrijeme na Pollitika.com pojavila "Ruža Hrvatska". Sklonost Hrvata da bez obzira na njihovu intuitivnost provedbu prepuste vođi, čini se da bi mogla biti ostvarena.

Tko je glasao

Mene je letimicni prelaz

Mene je letimicni prelaz preko ovog dnevnika inspirirao na sljedece:

Neka se svatko zapita o vlastitim prioritetima i afinitetima, a to se moze preslikati na drzavu i sire.
Kojim stvarima i koliko se bavimo?
Da li uocavamo hitne stvari i one koje nisu hitne?
Da li su hitne stvari i dugorocno bitne?
Ni su li one bitne stvari najcesce prikriveno manje hitne?
Da li hitne rjesavamo na ustrb onih manje hitnih?
Cime se ustvari bavimo hitnim ili bitnim?
Tko si moze priustiti bavljenje hitnim stvarima?

Nisu li nasa novinarska mrtva puhala i ini pretezito glasni i dominantni medijski jurisnici koji nas maltretiraju hitnim stvarima ustvari prekrasna blagodat koja doista strpljivim i pribranim omogucavaju u miru baviti se onim bitnim stvarima?

Tko je glasao

vrijedno čitanja

vrijedno čitanja

i poučno i moram reći da si u osnovi dao pravi prikaz budućeg pristupa uređenja našeg društva koji bi zaista trebao nastojat velikim dijelom preuzet osnovne teze koje si postavio

Tko je glasao

Kao i za sve ostalo, tako se

Kao i za sve ostalo, tako se i za ovo što si ti napisao može reći - lako rečeno, teško učinjeno. Iako se mnogi ne slažu čak niti oko dugoročnih strateških interesa Hrvatske, pretpostavimo da su to upravo ovi koje si ti nabrojao. I što sad? U postu zazivaš povratak "ljestvici vrijednosti", a u jednom komentaru dolje, osobe koje bi nam poslužile kao "svijetli primjeri". I nisi jedini koji tako pristupa problemu.

Nazvala bih to slijepom pjegom u našem gledanju svijeta: vidimo sve oko sebe, ali sebe da gledamo ne možemo vidjeti. Kad bi se ta činjenica o postojanju slijepe pjege u promatranju (ili spoznaji) transponirala na sve pripadnike nekog društva, dobili bismo ovo što imamo: kakofoniju u kojoj nitko nikog ne razumije (jer je slijep za vlastitu sljepoću) i svi govore u isto vrijeme, odnosno, amorfnu gomilu ljudi bez svijesti o zajedničkom.

Drugim riječima, bez svijesti o zajedničkom i razvijene sposobnosti da se to što je zajedničko artikulira, a to upravo jest suština političkog tj. onoga što nas ultimativno razlikuje od puke animal socialis, ne može se realizirati niti najbolja strategija. Sustavno zanemarivanje i potiskivanje političkog pred onim društvenim (kojeg obilježavaju interesi), a koje traje desetljećima, uništilo nam je sposobnosti komunikativne prakse (tj. dijaloga) i učinilo nas je impotentnom neartikuliranom gomilom.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Nemesis, vraćam se na

Nemesis, vraćam se na ranije obrađivanu temu pod nazivom „suština političkog“ o kojoj se očitovao hrvoje šafran na poprilično opširan i ozbiljan način. Ti opet danas ističeš „političko“, a njemu suprotstavljaš „društveno“ u svom komentaru:

„Drugim riječima, bez svijesti o zajedničkom i razvijene sposobnosti da se to što je zajedničko artikulira, a to upravo jest suština političkog tj. onoga što nas ultimativno razlikuje od puke animal socialis, ne može se realizirati niti najbolja strategija. Sustavno zanemarivanje i potiskivanje političkog pred onim društvenim (kojeg obilježavaju interesi), a koje traje desetljećima, uništilo nam je sposobnosti komunikativne prakse (tj. dijaloga) i učinilo nas je impotentnom neartikuliranom gomilom.“

Riječ je o „dugoročnim strateškim interesima Hrvatske“ i načinu kako ih artikulirati. O tome govori današnji dnevnik. Lijepo kažeš da u tom procesu artikulacije „interesa“ imamo „kakofoniju u kojoj nitko nikog ne razumije (jer je slijep za vlastitu sljepoću) i svi govore u isto vrijeme, odnosno, amorfnu gomilu ljudi bez svijesti o zajedničkom“.

Izražavanje „interesa“ Hrvatske ili još bolje rečeno Hrvata, danas, u ovom trenutku razvoja društvenih odnosa odrađuje „politika“ i to u svojoj suštini, u doslovnom značenju riječi. Upravo zbog „kakofonije“, „amorfne gomile“ i „impotentne neartikulirane gomile“ izmišljena je politika.

Pojmovi „kakofonija“, „amorfna gomila“ i „impotentna neartikulirana gomila“ u politologiji, političkoj ekonomiji, sociologiji i drugim disciplinama, označavaju interesne skupine, klase, stališe (kako je Tuđman govorio) i zaista tako šarolika društvo Hrvata ne može unisono pjevati. Bilo kakav pokušaj dogovora o nečemu pa zvalo se to i „strategija“ izaziva oprečne reakcije među pučanstvom. Dobro je što se sve te šarolike interesne skupine prilikom dogovora (artikuliranja) međusobno i ne potuku.

Na svu sreću izmišljena je demokracija i to u trenutku kada je nestao suveren (car, kralj, vladar, božanstvo), znači nakon Francuske građanske revolucije. Umjesto cara koji je suvereno odlučivao o „strategiji“ dok ga nisu smaknuli, Francuzi su izmislili republiku (res publica – javna stvar) i parlament. Sada kada su umjesto suverena svi stališi društva mogli sudjelovati u odlučivanju vidjeli se da se na ulici, u toj gužvi, kakofoniji, neredu… ne mogu dogovoriti. Parlament je dobar izum.

Mislim da ne postoji nešto zajedničko hrvatsko, da pojam Hrvati, odnosno nacija, pleme i sl. nasuprot pojmu građanstva, na kojem inzistira Kangrga - samo zamagljuju suštinu politike. Moramo priznati da je naša zajednica stratificirana, da svaki sloj društva ima svoje sebične interese, da si ti interesi najčešće suprotstavljeni (branitelji, poduzetnici, srednji sloj, šljakeri, socijalni slučajevi, penzioneri, rodilje, buržoazija, radnička klasa, lumpenproleterijat…). Tko bi svima udovoljio, tko bi za sve napravio dobru „strategiju“. Iluzija je da može postojati „svijest o zajedničkom“. Kada bi to moglo postojati onda bi politika bila suvišna.

Ukratko, „dugoročne strateške interese Hrvatske“ može definirati samo Sabor, nikako ulica, pollitika.com, mediji, i slično. Kroz rovovsku borbu interesa između parlamentarnih stranaka, a koje imaju izborni legitimitet u bazi, u onom mnoštvu različiti interesnih skupina hrvatskog društva, dolazi se do onoga što nazivamo „interesima Hrvatske“. To je surov posao, a metode su prljave. Vidjeli ste što se dešava na ulicama Zagreba.

Zato smo mi na ovom portalu skriveni iza nicka – anonimni.

politika, grč. (polis-država; politikos-građanski, državni, javni)
2. sve mjere usmjerene na obranu klasnih interesa, na osvajanje i jačanje klasne vlasti ili na stvaranje pogodnih uvjeta za borbu za vlast u državi (B. Klaić)

Tko je glasao

Ukratko, „dugoročne

Ukratko, „dugoročne strateške interese Hrvatske“ može definirati samo Sabor, nikako ulica, pollitika.com, mediji, i slično. Kroz rovovsku borbu interesa između parlamentarnih stranaka, a koje imaju izborni legitimitet u bazi, u onom mnoštvu različiti interesnih skupina hrvatskog društva, dolazi se do onoga što nazivamo „interesima Hrvatske“. To je surov posao, a metode su prljave. Vidjeli ste što se dešava na ulicama Zagreba.

I da se sve ovo najbolje i cjelovito rješi i da se sve isto tako rješi na relaciji EU-RH, skoro da je nedvojbeno već sada jasno da tek tada nije rješeno ništa i tek tada počinju pravi upitnici šta i kako sada.

Građani Francuske i Nizozemske su glatko neočekivano odbili ne samo parlamentarno nego i od svih naprednih i vizionarskih snaga uobličeni Ustav EU sa daljnjim rješnjima. I nakon početnih šokova svi su se složili da su bili u pravu. Onda su sićušni Irci oborili novu varijantu. Onda su opet raspravljali i zaključili da nisu posve u krivu. Onda je i njima stigla kriza povjerenja. Neće EU propasti ali je pod puno većim upitnicima nego prije toga.

Onda se naj naj USA našla pod upitnicima i kada su svi ujedinjeni.

Onda je i RH konačno blagotvorno poljubila kriza povjerenja, iako je novaca i svega više nego ikada.

Objektivno je tu jedno jednostavno pitanje - šta ako se ta građanska kontrarevolucija kod nas jednostavno okrene svemu drugome samo ne tim maoističkim samo upravnim davežima napuhivanja psolovanja nekretnina i derivata. To je praktički, posve logično i neizbježno jer naprosto ne mogu i nemaju motiva hraniti beskrajno napuhibanje i forsanje koje sve više zagađuje okolinu, pitku vodu i uništava infrastrukturu i sve ključno za egzistenciju i sve.

Ali ne samo to, nego su pojavljuje i bit, čak možemo upotrijebiti odioznu rječ bitak ili bitak tubitka ili to isto krajnje praktično, što mrak u postu i tematizira i obrađuje - šta i kako da bi uopće bilo i da bi minimalno imalo smisla. Ili još jednostavnije, pošto si iz Osijeka npr. šta ako više ne samo Osijek nego i RH ne zanimaju osječke lideri RH, ako su im to ishlapjeli derivati, davni snijeg?

Isto se može upitati i parafrazom - radi se o tome da više nije dovoljno tumačiti i mijenjati svijet (RH), nego je neizbježno nešto bitnije i jače, npr. neka minimalna kontrarevolucija. Npr. mala redukcijica i čišćenje probave i raznog nakon zbilja impresivne i duge kardeljističko-maoističke revolucije beskrajnih muljanja paragrafima i beskrajnim aparatima a radi najordinarnijih kokošarenja te ispiranja mozgova pod navodno nadbožanskom ulogom toga, nešto kao masovni turbo svjetski Sir Oliver, da ne bi vidjeli i da bi umjesto fekalija i daveži imali osjećaj nadbožanske opojnosti, sa uvođenjem u hram EU kao šlagom na vrhnje.

Ili još jednostavnije - koliko divizija ima ili koliko je neodoljivo privlačna ta sila koja će zaustaviti krizu/kontrarevoluciju povjerenja i derivata? Ako jeste nečemu, tko je i kako siguran da to netko neće zavesti i očarati na prvome ćošku i da neće posve voljno pasti u zagrljaj neke druge privlačnosti?

P.S. Nema velikih razlika u viđenju - samo male estetske dvojbice. Nešto tipa šta ako Đapić nije neodoljiv, pa čak i sama Vesna Pusić, šta tad?

Tko je glasao

Richard Osim što ti

Richard

Osim što ti politička povijest malo šepa (nisu Francuzi izmislili republiku), uglavnom se slažem s tobom kad dijagnosticiraš stanje u našem društvu. Nažalost, ne dijelim tvoje shvaćanje političkog u smislu da ono pokriva iskjučivo stvari države (a i citirana Klaićeva definicija je malo zastarjela, zar ne?). Moje shvaćanje političkog je šire i tiče se genuino ljudske sposobnosti žena i muškaraca da kao slobodne i jednake individue zajedničkim komunikativnim djelovanjem stvaraju svoj svijet...

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Tvoj pristup pojmu

Tvoj pristup pojmu političkog mi je neobičan.
Mislim da je politika uvedena u život zajednice onog trena kada je napušten autoritarni vladar, tj. kada je suverenitet (pravo na upravljanje i odlučivanje) prešao sa njega na građane.

Prekretnička točka u povijesti je Francuska revolucija, a to znači trenutak kada je izmišljen parlament kao predstavničko tijelo koje u ime građana upravlja zajednicom.

Koja je to društvena formacija, ili povijesno razdoblje u kojem je zajednica imala neposredno odlučivanje slobodnih individua o pitanjima zajednice? Pitam zapravo, koja je to zajednica koja je bila besklasna, znači bezkonfliktna, koja je mogla „artikulirano“, bez „kakofonije“, bez „amorfne gomile“ i bez „impotentne neartikulirane gomile“ donositi suvisle odluke o svojem životu? Dakle, „da kao slobodne i jednake individue zajedničkim komunikativnim djelovanjem stvaraju svoj svijet...“
Mislim da se pojmom politika označavaju tehnike odlučivanja (borbe interesa) na svim nivoima društvene organizacije, od lokalne zajednice (mjesni odbor, općina, grad), regionalne zajednice do države. Taj se pojam rabi i u nekim društvenim sustavima i podsustavima, no rijetko se koristi konsenzus kao oblik odlučivanja, većinom se odlučuje nekim procedurom poput rasprave i glasanja…I tu su u pitanju interesi.
Svijet nije idealan.

Tko je glasao

Richard Preporučam da malo

Richard

Preporučam da malo pogledaš povijest američke revolucije :-) Inače, tvoji opisi politike kakvu vidimo svuda oko sebe i koju većina običnih ljudi doživljava kao k***u su realni, ali oni su ujedno i popis razloga zbog kojih je politika u krizi kao uostalom i svi drugi segmenti društva. Demokratski deficit, kriza legitimiteta, javno u službi privatnog, nasilje itd. samo su neki od simptoma krize političkog.

Rješenja se traže u širenju građanske participacije, utilizaciji interneta u donošenju odluka u vladama i razvijanju modela deliberacije itd., a sve to se može svesti pod zajednički nazivnik revitalizacije politike kao funkcionalno diferenciranog autonomnog sustava. Ili jednostavnije: otimanje politike iz željeznog zagrljaja partikularnih društvenih interesa u korist širenja slobode i jednakosti i opstanka ljudskog roda. Bez toga, smo osuđeni na propast i nikakvo čudo tehnike, znanosti ili mana s neba nas ne mogu spasiti.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Zanimljiv pristup imaš,

Zanimljiv pristup imaš, nemesis!

Smeta ti:
„ demokratski deficit, kriza legitimiteta, javno u službi privatnog, nasilje itd. samo su neki od simptoma krize političkog“,

pa zatim tražiš:
„otimanje politike iz željeznog zagrljaja partikularnih društvenih interesa u korist širenja slobode i jednakosti i opstanka ljudskog roda“

Imaš jednostavan način da sve to promijeniš: samo pobijediš na izborima, preuzmeš zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast i sve to provedeš. To je politika. Uz put kontroliraš kulturu i obrazovanje, određuješ nivo socijalnog i zdravstvenog standarda, mijenjaš ekonomske tokove u korist rada, a umanjuješ prostor kapitalu (tajkunima), pokrećeš razvoj društva u korist svih slojeva građanstva; jednom riječju ideš u susret potrebama 95 % stanovnika Hrvatske.

Ne pitaš li se kako je moguće da ono što žele gotovo svi Hrvati (95 %) nije moguće u političkoj borbi, kroz formu slobodnih i demokratskih izbora, kroz parlamentarno nadmetanje sa onom „pokvarenom“ manjinom – ostvariti? Kako je moguće da tek što smo izborili demokraciju, slobodu, nezavisnost… po**šimo poduzeća, radna mjesta, radna prava, zdravstvenu skrb, obrazovne troškove, stanove, slobodne medije…, a sada ćemo ostati bez zemlje, nekretnina, možda i bez vodnog, šumskog i inog narodnog bogatstva? A većina smo u društvu.

Kako je moguće da sa tim činjenicama nisu upoznati svi birači tijekom predizborne kampanje? Na gotovo svim izborima većina daje glasove upravo onima svojim predstavnicima koji im sve to rade? Kako je moguće da društvena manjina (200 obitelji) koja čini sami vrh socijalne piramide, prevesla široku bazu stanovništva eksproprirajući višak vrijednosti stvoren u proizvodni, i sa tim sredstvima kupuje dvorce, dugačke jahte, maybache…A stanovništvo siromaši. Polovica radno sposobnih Hrvata ne radi. 1 : 1,4 je odnos broja penzionera i onih koji rade. I td.

Nemesis, zašto si zanemarila političku arenu? Otmi „politiku iz željeznog zagrljaja partikularnih društvenih interesa….“. Ako ne ide demokratskim sredstvima parlamentarizma, na raspolaganju su ti i druge metode.

Tko je glasao

Jedno je bezklasno, drugo je

Jedno je bezklasno, drugo je bezkonfliktno. Bezklasno je lako zamislivo, barem meni. Temelji se na najobicnijoj ideji jednakosti. Bezkonfliktno mi je pak malo teze zamislivo, s obzirom da podrazumijeva malo previse svjesnosti koja se stjece kroz zivot, a nikada ili barem skoro nikada ne postane apsolutna.

Aynway, meni je najdraza definicija politike kao upravljanje drustvenom moci, sto god Nemesis mislila o tome :-)

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci