Tagovi

Što u?initi? Nasljedstvo Saveza komunista Hrvatske

Rade?i jedno istraživanje nevezano uz politi?ke teme, slu?ajno sam naišao na jedan ?lanak ?iji bi sadržaj mogao zanimati ?itatelje pollitike.
Radi se o ?lanku "What is to be done? Succession from League of Communists of Croatia" ("Što u?initi? Nasljedstvo Saveza komunista Hrvatske"), autora Paule M. Pickering i Marka Baskina, koji se trenutno nalazi u postupku objavljivanja u ?asopisu "Communist and Post- Communist Studies", odnosno "Komunisti?ke i postkomunisti?ke studije", koji se bavi politološkom, sociološkom i povijesnom analizom komunisti?kih pokreta i ideologija, kao i razdobljem postkomunizma u zemljama u kojem su komunisti?ki pokreti bili na vlasti.

Napomena: sadržaj ?lanka dostupan je samo pretplatnicima, ali mogu?e mu je pristupiti i preko Carneta.

?lanak govori o "kompleksnom i nasilnom procesu tranzicije u Hrvatskoj", i vjerujem da ?itateljstvo pollitike zanima što u tom ?lanku piše, pa sam odlu?io dio njegovog sadržaja prevesti i prepri?ati. Uvijek je zanimljivo vidjeti što znanost iz drugih dijelova svijeta kaže o nama, posebno ako se radi o ovakvim temama za koje hrvatski znanstvenici ne mogu biti do kraja objektivni (uz dužan respekt njihovoj profesionalnosti), jer su dio iste te politi?ke zajednice. Pa da vidimo.

Slijedi tekst.

Uvod

Hrvatska demokratska tranzicija obilježena je odmicanjem od politi?ki decentraliziranog jednopartijskog sistema, secesije od višenacionalne države Jugoslavije i ratom u kojem su Srbi držali jednu tre?inu njezina teritorija, što je dovelo i do me?unarodnog angažmana, od 1991. do 1998. Ishiyama definira "stranku nasljednicu komunisti?ke partije" kao stranku koja je bila vladaju?a u komunisti?kom režimu, a nasljedila je strana?ke resurse i kadrove. Budu?i da se u slu?aju Hrvatske radi o vrlo kompleksnom procesu tranzicije, teško je definirati jednu jedinu stranku nasljednicu vladaju?e komunisti?ke partije. Istina je da se stranka Savez komunist Hrvatske- Stranka za demokratske promjene (SKH- SDP), koja je kasnije postala Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP), nakon gubitka izbora 1990. najo?itije razvila iz nekadašnjeg komunisti?kog režima, isto je tako ?injenica da je zna?ajan broj ?lanova i kadrova komunisti?ke partije otišao u druge stranke. Mnogi etni?ki Hrvati pristupili su nacionalisti?koj Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Mnogi etni?ki Srbi su se na po?etku pridružili Srpskoj demokratskoj stranci (SDS) koja je povela pobunu protiv izabrane hrvatske Vlade 1991.- 1995., a kasnije su se pridružili Samostalnoj demokratskoj srpskoj stranci (SDSS) u kasnim 90tima.

Tip vladavine za vrijeme komunizma

Jugoslavenski komunisti voljeli su 60tih godina prikazivati SFRJ kao politi?ki otvoren režim, iako je jugoslavenski "proboj" nakon 1948. bio više rezultat Titovog ?vrstog držanja vlasti. 50tih i 60tih godina razvijani su teorijski pristupi "liberalnijeg" socijalizma, "tre?eg puta u socijalizam". To je uklju?ivalo i ekonomske reforme 50tih i 60tih godina, kojima se nastojilo Jugoslaviju odvojiti od sovjetskog ekonomskog bloka. U sklopu reformi vršio se pritisak na jugoslavenska poduze?a kako bi se pove?ala efikasnost rada, radije nego pove?ala zaposlenost. Takva je politika brzo dovela do rasta nezaposlenosti krajem 60tih godina, i dramat?nog odlaska radnika u inozemstvo.
Do 1973. 18.3 % radno sposobnog stanovništva Hrvatske bilo je zaposleno izvan Jugoslavije. 1971. Hrvati su ?inili 39 posto svih jugoslavenskih emigranata.

Ta je ekonomska liberalizacija imala dramati?ne posljedice za hrvatsku politiku, jer je odvojila visoko mobiliziran segment populacije izvan dosega jugoslavenskih državnih institucija i njihovih napora za politi?ku socijalizaciju i simboli?ku identifikaciju. Postkomunisti?ki sistem pomogao je u integraciji tog dijela populacije koja je u Jugoslaviji bila smatrana kao persona non grata, u glavne tokove politike.

Napori za liberalizacijom Komunisti?ke partije bili su ograni?enog uspjeha, iako se 1952. KPJ preimenovala u SKJ. Autoritet KPJ nikad nije bio ozbiljnije doveden u pitanje. Otklon od sovjetskog bloka proizašao je iz specifi?nog geografskog i politi?kog položaja Jugoslavije izme?u dva bloka, i to je omogu?ilo da vladavina KPJ preživi do ranih 90tih, uz pojavu liberalnih trendova u politici, gospodarstvu, kulturi, menadžmentu, vanjskoj politici i sveu?ilištima. No te ekonomske reforme temeljene na ne toliko rigidnom komunizmu nisu nikada postale samoodržive, a politi?ko- upravne reforme proizvele su disfunkcionalne birokracije. To uklju?uje ustav iz 1974., zakon o udruženom radu iz 1976. i sve druge napore usmjerene ka stvaranju humanijeg socijalizma. Te su reforme proizvele sustav koji se razlikovao od sovjetskog: liberalnija cenzura, otvorenije granice, ekonomija bez centralnog planiranja, ali nikada nisu došle dalje od dominantnosti "društvenog" vlasništva.

Me?utim, hrvatski socijalizam u praksi nije bio pretjerano liberalan, i reflektirao je neravnomjerni politi?ki i socijalni razvoj, jer su dijelovi Hrvatske bili upravljani direktno iz Be?a, neki iz Budimpešte, a dijelovi vojne krajine sa zna?ajnom populacijom Srba bili su upravljani direktno iz centra Habsburške monarhije. Te razne tradicije navele su povjesni?arku Mirjanu Gross da proglasi "integraciju hrvatske države" u 19. stolje?u centralnom silom u modernoj hrvatskoj povijesti. Drugi faktor se odnosi na konflikte izme?u Srba i Hrvata o Jugoslaviji, gdje su Hrvati uvijek zagovarali decentraliziraniju verziju (federalnu ili konfederalnu). Ti su faktori doveli do žu?ne polemike u 19. stolje?u, zatim do politi?kog sukoba u me?uratnoj Jugoslaviji u kojem je ubijen i Stjepan Radi?, do užasnog nasilja za vrijeme II. svjetskog rata i na kraju pobjede partizanskog pokreta pod vodstvom Tita. KPJ je "riješila" hrvatsko pitanje 1944. godine porazom strategije Andrje Hebranga o pregovorima izme?u KPJ i HSS-a, u sklopu ZAVNOHa, i KPJ je tu strategiju zamijenila tradicionalnijim, lenjinisti?kim demokratskim centralizmom. To je sprije?ilo stvaranje federalne socijalisti?ke Jugoslavije i dovelo do uspostave "vladaju?e stranke" kao glavne adrese za srpsko- hrvatske politi?ke odnose u Hrvatskoj. Hebrangova politi?ka greška bila je da je on vjerovao da se dio vlasti može prepustiti pokrajinskim partijskim organizacijama.

Zajedno s liberaliziraju?im ekonomskim reformama i odlaskom stotina tisu?a Hrvata u inozemstvo, pokret "hrvatsko prolje?e" pod vodstvom Savke Dap?evi?- Ku?ar, Mika Tripala i Pere Pirkera, pokušao je proširiti socijalnu bazu režima i pove?ati hrvatsku autonomiju unutar Jugoslavije. "Glavna orijentacija pokreta bila je demokratska i socijalisti?ka... s uvjerenjem hrvatskog vodstva da ?e aktiviranje velikog broja pojedinaca i pritisak naroda utjecati na birokratsku logiku i njezine strukture kako bi se postigla radikalnija socijalna reforma" (Tripalo, 1989). No, širenje socijalne baze hrvatske politike dovelo je do širokog socijalnog pokreta koji je uklju?ivao i nacionalisti?ke snage i koji je zaprijetio vode?oj ulozi partije. Tito je prekinuo taj eksperiment na famoznom sastanku u Kara?or?evu u prosincu 1971., i zapo?eo ?istku "liberala" u Jugoslaviji, koja je slijedila nakon ?istke "tvrdolinijaša". Titova ?istka dovela je do ponovne potvrde vode?e uloge partije u svakoj republici, i to kroz kompleksni skup institucionalnih i administrativnih propisa kodificiranih u ustavu 1974. Rezultat je bio pojava osam centraliziranih nereformiranih ekonomija i politi?kih sustava na razini republike i centriranih oko partije. Te su ?istke dovele i do produženog perioda "hrvatske šutnje", u kojoj su neliberalne figure poput Stipe Šuvara vodile glavnu ulogu u ušutkivanju "tehnomenadžera", "anarholiberala" i drugih koji su zahtijevali promjenu sustava demokratskog centralizma. Ideološka diktatura SKJ nad socijalnim, kulturnim, obrazovnim i znanstvenim razvojem bila je ja?a u Hrvatskoj nego u bilo kojem drugom podru?ju Jugoslavije. Taj "radikalni antiliberalizam pobjedni?ke ortodoksne komunisti?ke frakcije je de facto izbrisao sve tragove slobodne politi?ke i kulturne aktivnosti." (Kasapovi?, 1991)

Taj period završio je krajem 80tih godina. "Liberalizacija nije zapo?ela kao izraz politi?kog programa jedne frakcije unutar bloka na vlasti, nego kao posljedica nesposobnosti bilo koje frakcije da potpuno kontrolira politiku cijele federacije" (Kasapovi?, 1996). Po?ela se otvarati diskusija o temama koje su prethodno ?inile tabu.

Pobjedom Ivice Ra?ana na 11. kongresu SKH formalno je završilo razdoblje "hrvatske šutnje", daju?i vodstvu službenu potporu za liberalniji i reformisti?ki pristup vladanju. Pod Ra?anom SKH je podržao višestrana?ke izbore u travnju 1990. i prihvatio poraz od HDZ-a. Taj je poraz doveo do odlaska tradicionalnije orijentiranih komunista iz SKH-SDPa, posebno hrvatskih Srba pod Borislavom Mikeli?em, i ozna?io po?etak socijalne i politi?ke implozije u ljeto 1990. koja je dovela do rata 1991. Izbori su doveli i do eksplozije aktivnosti stranaka od 1989- do 1991., uklju?uju?i pojavu srpskih stranaka, nacionalnih hrvatskih stranaka, socijaldemokratskih stranaka, a ve?ini njih na ?elu bili su bivši ?lanovi SKJ.

Opozicija za vrijeme komunizma

Postoje dva tipa opozicije za vrijeme komunizma koja je mogla dovesti do autenti?ne liberalizacije hrvatske politike. Prva je bila sofisticirana, kozmopolitska, neomarskisisti?ka i svejugoslavenska grupa proizašla iz pokreta Praxis. Praxis je predstavljao prijetnju režimu jer je mogao proširiti bazu politi?ke legitimacije u Hrvatskoj, i zato jer je pridonio protopluralizmu unutar službenog jugoslavenskog politi?kog diskursa. Praxis je stvorio bazu za studentski pokret 1968. i nacionalnije usmjerenu opoziciju 1971. i 1990.

Nacionalna opozicija pokazala se mnogo robustnijom od one marksisti?ke. EKonomske reforme koje su natjerale više od 5 % Hrvata na potragu posla izvan granica Jugoslavije stvorile su sociokulturalnu nesigurnost, koju je ve?ina Hrvata izražavala kroz vjerski okvir. Službene kampanje protiv katoli?ke crkve bile su povezane s borbom protiv hrvatskog nacionalizma, kao i zatvaranje Matice Hrvatske 1971., i zatvaranje nekoliko vode?ih hrvatskih nacionalista, uklju?uju?i budu?eg predsjednika Franje Tu?mana i vo?e Liberalne stranke Vlade Gotovca. Gotovac je bio urednik Hrvatskog tjednika, ?ije je ?itateljstvo dramati?no raslo.

To je pomoglo stvaranju masovnog pokreta me?u studentima koji se brzo prešao okvire politi?ki prihvatljivog. MASPOK je postavio pitanje može li socijalisti?ki režim integrirati nacionalna vodstva, i poigravao se stvarnim podjelama unutar nacionalnih pokreta i unutar crkve kako bi vodio reformisti?ku i pomirljivu politiku. No, Crkva i nacionalni pokreti ostali su izvan glavnih tokova politike, i odbijanje ortodoksnog lenjinisti?kog režima da tim pokretima pristupi konstruktivno posijalo je sjeme njegova vlastitog uništenja.

1989. godine Udruženje jugoslovenske demokratske inicijative organiziralo je forum koji je zajedno doveo liberalne komuniste i nekomunisti?ko civilno društvo kako bi se podupro nastanak politi?kog pluralizma. Ti forumi su kreirali okruženje za nastanak raznih politi?kih i društvenih inicijativa, kao što je nastanak pokreta "Zelenih" i osnivanje HSLS-a, te prvog velikog kongresa nacionalisti?kog HDZa, na kojem su sudjelovali mnogi hrvatski emigranti. Prie izbora 1990. Hrvatska je predstavljala dobro okruženje za cijelu paletu politi?kih ideja i organizacija.

Tranzicija od komunizma

1985. samo je 28 % ?lanstva SKH gledalo pozitivno na višestrana?je u Hrvatskoj, dok je u ožujku 1990. taj postotak porastao na 65.3 %. 1989. i 1990. zna?ajan broj ?lanova SKH odlu?io je istupiti iz partije. Izme?u kraja 1989. i lipnja 1990. broj ?lanova SKH pao je s 298 000 na 46 000, a procjenjuje se da je 27 000 bivših komunista pristupilo HDZu prije ožujka 1990., a ukupno u cijeloj 1990. 70 000. Zna?ajan broj uglednih komunista, mnogih koji su bili i žrtve ?istke iz 1971. osnovalo je nacionalisti?ki HDZ, uz potporu hrvatske dijaspore. Bivši partijski vo?e Tripalo i Dab?evi?- Ku?ar povezali su se s nekomunisti?kom umjerenom "Koalicijom narodnog sporazuma". Ukratko, u suton komunisti?ke vladavine, mnogo je bivših komunista pristupilo strankama za koje se mislilo da ?e ste?i narodnu potporu.

Ove brojke o ?lanovima sugeriraju da se HDZ može smatrati nasljednicom komunisti?ke stranke. Ukupno je 97 000 ?lanova bivše SKH prešlo u tabor HDZ-a, dok je samo njih 46 000 odlu?ilo ostati u stranci koja ?e kasnije postati SDP. Taj zaklju?ak se može izvesti unato? tome što je orijentacija HDZa bila antikomunisti?ka. Tijekom 90tih, HDZ je bio pokret koji je ujedinjavao razne frakcije oko zajedni?kog cilja: hrvatske suverenosti. Gagnon isti?e da se HDZova retorika 90-te vrtila oko prijetnje koju je predstavljao Beograd, potrebe za promjenom vladaju?e stranke nakon ?etiri i pol desetlje?a vlasti i demokracije. HDZova kampanja uklju?ivala je brojne niže komunisti?ke dužnosnike za vrijeme Hrvatskog prolje?a. Bira?i su glasali za HDZ ve?inom zbog odbijanja vladavine i korumpiranosti komunisti?ke stranke tijekom prethodnih 45 godina i zbog potvrde hrvatskog nacionalnog i vjerskog identiteta. Ukratko, HDZ se doimao kao najautoritativniji antikomunisti?ki izbor za hrvatske glasa?e.

Gagnon opisuje HDZove kandidate tijekom 1990te kao mješavinu umjerenih demokratskih i ekonomskih reformatora, uklju?uju?i i one koji su sudjelovali u Hrvatskom prolje?u, tehnokrate i direktore društvenih poduze?a koji su htjeli zadržati kontrolu nad svojim poduze?ima i bili zainteresirani za njihov razvoj, nacionalista koji su bili autoritarni i etni?ki šovinisti, i onih, posebno u zapadnoj Herecgovini, povezani s ustaškom emigracijom. Resursi koje je osigurala nacionalisti?ka dijaspora pomogli su HDZu da do?e do vlasti.

1990. SKH-SDP je zadržao svoj multietni?ki karakter. 52 % Hrvata, 28 % Srba, 3 % Jugoslavena i 3 % "ostalih" (Šiber, 1992). Ima više razlika izme?u pristalica HDZa i SDPa. Pristalice SDPa više su bili zabrinuti zbog ekonomske situacije, preferirali su konfederaciju autonomnih država unutar Jugoslavije, za razliku od HDZovih pristalica koji su htjeli konfederaciju ili secesiju.

Istraživanje provedeno krajem 1990tih pokazalo je da je dvostruko više Srba glasalo za SKH-SDP (46 %) nego za nacionalisti?ki SDS (23 %). Ovakva dramati?na etni?ka polarizacija pokazuje da je teško identificirati jednu stranku nasljednicu komunisti?ke partije.

?injenica je da su HDZovi vo?e bili bivši komunisti izba?eni iz partije tijekom 70tih i/ili nacionalisti (uklju?uju?i dijasporu), koji su odbijali komunizam, dok je SDP proizašao iz ostataka hrvatske komunisti?ke partije. Po tome, SDP je vjerojatniji "nasljednik". Me?utim, HDZova pobjeda nad SKH-SDPom 1990. nije predstavljala potpuni prekid, odnosno tranziciju sa komunisti?kih struktura na demokratske. Komunisti?ke strukture ostale su netaknute. Pretjerano samopouzdani SKH-SDP je vjerovao da ?e mu višestrana?ki izbori donijeti pobjedu, no u sustavu "pobjednik uzima sve" HDZ je osvojio 41.8% glasova, ali i 67.5 % mjesta u Saboru. Ustav prihva?en 1990. ustanovio je jaku polupredsjedni?ku izvršnu vlast koja je predsjedniku dala veliku vlast.

Gagnon se oslanja na lokalne podatke i analize, predstavljaju?i HDZ kao konzervativnu stranku koja je nakon 1990. bila usmjerena na o?uvanje svojeg dominantnog položaja i koriste?i svoj položaj da se dokopa najvrijednijeg iz hrvatskog gospodarstva. HDZ je nastavio komunisti?ko naslje?e vladaju?i po principima demokratskog centralizma cijelo desetlje?e. Bivši komunist i predsjednik Tu?am bio je centralna figura te stranke- pokreta koji je pokušavao uravnotežiti umjerene i krajnje desne frakcije stranke u maniri koja je podsje?ala na Tita. U krajnjoj desnici dominirali su pripadnici hrvaske dijaspore i Hrvati iz zapadne Hercegovne, koji su promovirali politiku koja je bila antisrpska. Srpski tvrdolinijaši su u?inili sve mogu?e da naruše normalni život u balvan-revoluciji 1990., a tvrdolinijaši HDZa i SDSa bili su uklju?eni u nasilne doga?aje, posebno u Borovom Selu i na Plitvicama 1990., neposredno prije izbijanja rata.

Do 1992. , hrvatsko vodstvo je promoviralo ekspanziju na hrvatska podru?ja u BiH, a HDZova umjerena frakcija predvo?ena budu?im predsjednikom Stipom Mesi?em izgubila je bitku s tvrdolinijašima u HDZu 1994.

Sumarno, hrvatski politi?ki strana?ki sustav promijenio se etni?ki strana?ki sustav, kroz djelovanje demografskih faktora i kroz strategiju politi?kih elita. U takvom sustavu svaka je stranka imala potporu u jednoj etni?koj grupi. Ovi su se trendovi poklopili s Miloševi?evim naporima za ja?anje Srba u Hrvatskoj, i pobjedom HDZa, ?ija je desna frakcija ubrzo dominirala hrvatskom politikom. Ta etni?ka polarizacija ostavila je malo prostora za ideološki usmjerene stranke, odnosno za stranke koje bi mogle privu?i glasa?e razli?itih nacionalnosti.

Razli?ite stranke nasljednice komunisti?ke partije

Dvije etni?ki razli?ite stranke proizašle iz bivših kadrova SKH okupirale su lijevi centar: SDP je predstavljao socijaldemokratsku opciju, dok je SDSS predstavljao stranku koja predstavlja etni?ke Srbe. HDZ se pomaknuo iz desnice prema desnom centru nakon Tu?manove smrti i odlaskom mnogih desno usmjerenih politi?ara iz stranke. Karakteristika koja je održala na okupu sve stranke nasljednice nakon Tu?manove smrti, odnosno sve glavne stranke u Hrvatskoj, je bilo nihovo o?uvanje strana?kog organizacijskog modela rigidne strukture, organizacijske uniformnosti, i s niskom razinom unutarnje strana?ke demokracije.

Stranke nasljednice se nakon izbora uglavnom transformiraju i prolaze zna?ajne reforme. Tako se i SDP transformirao u europsku socijaldemokratsku stranku nakon poraza 1990, kada su SKP-SDP napustili mnogi Srbi. SKH-SDP se riješio "tvrdolinijaša" u svojim redovima i prihvatio socijaldemokratske ideje. SDPovo vodstvo koalicijske vlade 2000- 2003. i njegova reformisti?ka politika koja je usmjerila Hrvatsku prema EU pokazala je SDPovu predanost demokratskim principima i procesima. Nakon smtri posljednjeg komunisti?kog i prvog postkomunisti?kog vo?e Ivice Ra?ana 2007. SDP se nastavlja razvijati i liberalizirati.

Rat od 1991. do 1998. omogu?io je HDZu podlaganje svih politi?kih tema samo jednoj: nacionalnoj sigurnosti. To je pak omogu?ilo HDZu da služi kao "vladaju?a stranka" hrvatskog nacionalnog jedinstva - vrlo sli?no kao što je bio slu?aj i s SKH za vrijeme jugoslavenskog socijalizma. Domovinski rat je omogu?io nastanak kulta li?nosti oko predsjednika Tu?mana, omogu?io je HDZu monopoliziranje nacionalnu politiku i donošenje važnih odluka, iako je opozicija kontrolirala neke važne op?ine, gradove i županije. Rat je omogu?io HDZu da ostvari svoj slogan iz 1990.: "Naše ime je naš program". Istraživanje provedeno 2000. pokazalo je da su HDZovi glasa?i ve?inom iz ruralnih krajeva - više od jedne tre?ine (35.6 %) HDZovih pristalica živjelo je u mjestima s manje od 2000 stanovnika. Isto istraživanje pokazalo je da je razina obrazovanosti HDZovih glasa?a zna?ajno niža od onih SDP-a (European Values Study Group, 2004). HDZ nije bio prisiljen na reformu do svojeg poraza na izborima 2000. i me?unarodnog pritiska.

SDSS ?ini tre?i ugao trokuta nasljedstva komunisti?ke partije u Hrvatskoj. Stranka je omogu?ila da oni Srbi koji žele raditi unutar hrvatskog politi?kog sustava do?u do izražaja. Stranka je bila osnovana 1997. i njezin program vrtio se oko socijalne demokracije, multikulturnog društva, prava Srba na povratak, i o?uvanja srpskog identiteta u Hrvatskoj. Promovirala je ideju da "manjine mogu i moraju biti faktor stabilnosti u odnosima izme?u država i regija"(Program Samostalne demokratske Srpske stranke, 2008).

?ini se da su najvažnije eksplicitno etni?ke stranke našle na?in kako sura?ivati: SDSS je podupro HDZovu vladu 2004. i ?lan je vladaju?e koalicije 2008. Svi vo?e SDSSa su bivši ?lanovi SKH.

Put stranaka nasljednica za vrijeme tranzicije

Posljedice nakon ?istki za vrijeme hrvatskog prolje?a dovodi u pitanje Kitscheltovu pretpostavku o hrvatskom komunisti?kom režimu kao o "komunizmu s nacionalnim konsenzusom" (Kitschelt, 1995). Kao što je gore pokazano, razdoblje hrvatske šutnje lišilo je Hrvatsku perioda "pregovaranja i kompromisa", za koje Kitschelt smatra da su važni za pojavu politi?ara koji su nau?ili igrati po pravilima demokratske kompeticije.

HDZova vlast za vrijeme Domovinskog rata omogu?ila je Tu?manu da sa?uva HDZovu dominantnu politi?ku poziciju, kroz ono što Gagnon naziva strategijom demobilizacije, potkopavaju?i potporu opoziciji koja je zahtijevala reforme. HDZ je uspješno oslabio demokratske institucije koje su trebale nadzirati Tu?manovu vlast: Sabor, nezavisno pravosu?e i medije, te lokalnu vlast. Tako?er je ?injenica da je fragmentacija politilke opozicije doprinijela njezinoj vlastitoj slabosti. Nadalje, HDZova kontrola nad najvažnijim hrvatskim ekonomskim resursima onemogu?io je razvoj srednje klase neovisne od vladaju?e stranke. Rat je omogu?io HDZu da sve svoje kriti?are nazove "izdajicama" hrvatske nacije. Nijedni izbori održani u periodu od 1990- do 2000. nisu se smatrali do kraja slobodnim i pravednim.

HDZova dominacija nad hrvatskim politi?kim životom završila je završetkom rata i na kraju, sa smr?u predsjednika Tu?mana. Tu?manova smrt kreirala je vakuum vlasti, što je dovelo do bitke za vlast. To, i visoka razina korupcije unutar HDZovog unutarnjeg kruga, i ekonomska kriza su pomogle SDPu da do?e na vlast 2000. Izborne reforme omogu?ile su mnogo reprezentativniju raspodjelu mjesta u Saboru. Javnost koja je sada bila mnogo više politi?ki zrela i liberalnja pomogla je završetku HDZove poluautoritarne vladavine. SDP je formirao vladu zajedno s HSLSom i s još ?etiri stranke.

Koalicija SDP- HSLS promovirala je potrebu za promjenom. Aktivnosti doma?ih udruga civilnog društva (posebno GONG) dovelo je do ve?e transparentnosti i otvorenosti izbora.

HDZov poraz omogu?io je hrvatsku "drugu tranziciju". No, iako su izbori 2000. otvorili put za zna?ajne politi?ke reforme, oni se ipak ne mogu okarakterizirati kao "izborna revolucija". Klju?ni igra?i ostali su isti, a strana?ke organizacije nisu se zna?ajno promijenile, a mnogi u hrvatskoj javnosti ostali su ogor?eni pritiskom EU za suradnjom sa sudom u Haagu i pove?anjem prava manjina.

No, predsjednik Stipe Mesi? i koalicija predvo?ena SDPom su uveli rreforme koje su zna?ajno poboljšale politi?ka prava i gra?anske slobode. Koalicija je transformirala hrvatsku u parlamentarnu demokraciju smanjuju?i ovlasti predsjednika. Više nije bilo mogu?e da osoba akumulira toliko autoritarne vlasti demokratskim putevima.

SDPovoj koaliciji, me?utim, nije bilo lako. Velika i krhka koalicija nije mogla efikasno elminirati sve autoritarne elemente koji su se ukorijenili u klju?nim institucijama, kao što su tajne službe, pravosu?e, državna uprava, mediji i gospodarstvo. Nadalje, SDP "nije mogao ponuditi odgovore na najteže izazove u zemlji, kao što je nezaposlenost". (Loza, 2007). Ottaway i Maltz (2001) izjavili su kako su EU i SAD vršili previše pritiska na SDPovu vladu kako bi se postigli nerealisti?ni me?unarodni standardi. ?ine?i to i podcjenjuju?i teško?e pri implementaciji reformi danih "me?unarodnim standardima", me?unarodna je zajednica uzrokovala slabljenje narodne potpore SDPu, tako što je vlada podcijenila one teme koje su gra?ani Hrvatske vidjeli kao esencijalne.

Smrt predsjednika Tu?mana i poraz HDZa na izborima u 2000. otvorili su vrata zna?ajnoj transformaciji stranke. Relativni neuspjesi SDPove vlade i HDZovo prihva?anje pristupanja EU omogu?ilo je HDZu pobjedu na izborima u 2003. Relativno umjeren politi?ar Ivo Sanader pobijedio je na izborima za predsjednika stranke Ivi?a Pašali?a, koji je predvodio desnu frakciju. Sanader je isto tako oslabio hercegova?ku frakciju unutar HDZa, o?istio stranku od mnogih desni?ara i okružio se mla?im, demokratskim i proeuropskim politi?arima. No, Sanaderova potpora centrizmu i europskim normama može izgledati malo druga?ije kada se uzme u obzir njegova potpora hrvatskim generalima optuženima za ratne zlo?ine. U praksi, Sanader je i dalje bivao okružen desni?arima kao što su Vladimir Šeks i Luka Bebi?. To nije sprije?ilo daljnje odlaske iz stranke, kao što su veterani formirali HDZ 1990., ili Branimir Glavaš desnu regionalnu stranku u isto?noj Slavoniji u isto vrijeme kad je bio pod istragom za ratni zlo?in. Stranku su napustili i umjereniji politi?ari, kao što su bivši ministar vanjskih poslova Mate Grani? i šefica Tu?manovog kabineta Vesna Škare - Ožbolt.

No, ti odlasci nisu naštetili HDZu. 2004. HDZ je imao 432 000 ?lanova - što je više od polovice svih ?lanova politi?kih stranaka u Hrvatskoj (770 000). Za usporedbu, SDP je u istoj godini imao samo 25000 ?lanova. HDZovi glasa?i tako?er pokazuju ve?u lojalnost stranci nego oni SDPovi. Od onih koji su glasali za HDZ 2000. njih 67 % je glasalo ponovno za HDZ 2003., dok je samo 35 % glasa?a (od onih u 2000.) u 2003. glasalo za SDP. Ve?a lojalnost pokazuje HDZovu kontrolu poluga vlasti u 90tima i može tako?er reflektirati lojalnost ruralnije, religioznije i prethodno (za vrijeme komunizma) nepolitizirane populacije koji sada podupiru HDZove nacionalne i kulturne simbole i ?ine jedno klju?no glasa?ko tijelo stranke.

Djelomi?no zbog odluke EUa o otvaranju pristupnih pregovora, HDZ je zadržao vlast na izborima u 2007. Kampanja 2007. uklju?ivala je diskusiju izme?u SDPa i HDZa o glasanju dijaspore. SDP se bojao da ?e glasovi dijaspore iz BiH dovesti do pobjede HDZa, i predlagao da samo ona stranka koja dobije ve?inu glasvoa unutar Hrvatske treba sastaviti vladu.

Uloga me?unarodnih utjecaja

Postoje dva glavna tipa me?unarodnih utjecaja na politiku u Hrvatskoj. Prvi utjecaj je od nacionalisti?kih Hrvata izvan Hrvatske i drugih me?unarodnih politi?kih faktora, kao što je EU. Iako su EU i SAD propustili ublažiti autoritarni karakter Tu?manove vlasti, pripomogli su hrvatskoj "drugoj tranziciji" poslije 2000., SDPovoj vladi, ali i HDZovoj.

EU je najviše kritizirala Hrvatsku zbog prava nacionalnih manjina i zbog nesuradnje s Haaškim sudom. Taj pritisak EU je doprinio HDZovom porazu na izborima 2000. i njegovoj reformi kao politi?kom centru. Hrvatske stranke 2003. složile su se oko toga da je hrvatski cilj ulazak u EU. 2005. EU je intenzivirao pritisak na HDZovu vladu kako bi izru?ila generala Antu Gotovinu. Opet, predsjednik Mesi? odigrao je zna?ajnu ulogu u zadovoljavanju me?unarodnih o?ekivanja.

Iako je HDZ osvojio formalnu potporu Srba u SDSSu i uklju?io ih u vladu, do sada je bio neuspješan u postizanju širokih reformi, koje bi omogu?ile povratak i reintegraciju. Hrvatska je ostvarila zna?ajnu suradnju s Haaškim sudom, a EUov izvještaj o napretku kritizirao je nedostatak reformi u podru?ju prava nacionalnih manjina, pravosu?a i policije.

Zaklju?ak

Raspad Saveza komunista Hrvatske nakon 1989. odigrao se u okruženju raspada Jugoslavije, rata i oporavka od rata. U tim se okolnostima razvijao hrvatski višestrana?ki sustav. Najlogi?niji nasljednik komunisti?ke partije, SDP, doprinio je demokratizaciji Hrvatske pretvorivši se u europski orijentiranu socijaldemokratsku opciju. I usprkos "reinkarnaciji" u strankama kao što su SDP, HDZ i SDSS, bivši ?lanovi komunisti?ke partije nastavljaju imati zna?ajan utjecaj na hrvatsku strana?ku politiku.

Paula M. Pickering, Baskin, M., What is to be done? Succession from
the League of Communists of Croatia, Communist and Post-Communist Studies (2008),
doi:10.1016/ j.postcomstud.2008.09.001

Komentari

Interesantni su ti zapadni

Interesantni su ti zapadni doktori. Oni za komunističke zločine rabe termin "kavalirski delikt" a za zločince "ideološki naslijednici". Kad to Zdravkec dalje interpletira dobijemo socijaldemokraciju centra. Za ubojstvo Ive Mašine vjerojatno ideološku tranziciju i negaciju negacije.

Tko je glasao

rush članak je bio

rush

članak je bio provokativan, i stoga sam dao truda u komentarima.
Međutim, uz najbolju volju ponovnim čitanjem nisam uočio, citiram:
"Kad to Zdravkec dalje interpretira dobijemo socijaldemokraciju centra. Za ubojstvo Ive Mašine vjerojatno ideološku tranziciju i negaciju negacije".

Molio bih te da izravno citiraš rečenice mojih komentara iz kojih proistječu takvi zaključci?
U suprotnom sve to skupa što si napisao i potpisao predstavlja
"nešto" što baš i nije u redu !?

Tko je glasao

U svojem odgovoru sam

U svojem odgovoru sam predočio 8 točaka, i zasebno ocjenu zaključka. Što bih još trebao učiniti, zar napisati elaborat, s "linkovima" na znanstvene radove referentnih doktora znanosti, a u cilju da dokažem kako predočeno stvarno i jest "znanstvena percepcija", i da su uporabljene "znanstvene metode" mogle dati takav proizvod, kojemu je najkonkretniji, i po meni najtočniji naziv: znanstveni bućkuriš. Predočio si članak, i kada sam ga pročitao, na njega sam svojim komentarom i odgovorio,

Dalje, dopusti da i drugi doživljavaju taj članak na način kako su ga doživjeli, barem u mojem slučaju. Ti si članak doživio na način kakav si sada predočio tj. da se u članku nastoji identificirati stranke nasljednice komunističke partije, i pritom prikazati njihovu transformaciju.
No, po mojoj ocjeni, čak pod pretpostavkom da to i jeste polazna teza nastanka ovog "znanstvenog rada", postavlja mi se odmah pitanje na koje u članku ne vidim odgovor. A to je, što to znači biti "stranka" ili "stranke" nasljednice komunističke partije (ili komunističkih partija)? Zar je odgovor u tome da to znači biti pravni slijednik partijske imovine? Očevidno da to nije točan odgovor, makar jedan dio takvog odgovora može imati stanovitu vrijednost (a itekako je imao u primjeru SDP Hrvatske).

Nasuprot tvojoj tvrdnji da nije važno, ja konfrontiram tvrdnju da je itekako važno jesu li ti članovi SKH, koji su i danas vrlo utjecajni kako u HDZ, tako i u SDP, zaista komunisti, ili to nisu (neovisno o činjenici razvidne smjene generacija zbog "prirodnog faktora".).
Ja sada tvrdim da oni nisu ni komunisti, kada je riječ o HDZ, a da ni sami ne znaju što su - kada je riječ o SDP. No, ova moja sada otvorena tvrdnja nije u kontekstu tog članka, već onoga zbog čega sam se i pojavio na pollitika.com. A što još nisam predočio, jer još nisam objavio svoj prvi "službeni" dnevnik, a što nastavno slijedi.

Prema tome, pitanje da li ja branim, ili ja ne branim SDP, što mi imputiraš, jednostavno je bilo nemoguće uočiti iz mojih odgovora. Zato mi je, priznajem, nejasna "geneza" tvoje misli koja glasi: " … Opet, znam prepoznati politički diskurs kad ga vidim. Pitanje je, želiš li ti samo obraniti SDP i prikazati stvari drukčije kakve jesu, ili diskutirati na temelju argumenata? …" Na temelju generalizacije, koju primjenjuješ, grade se pojedinačne premise i stvaraju pogrešni zaključci, ali i prosudbe koje ne samo "da ne drže vodu", već "ne drže ni zrak".

Zasebno skrećem pozornost i na to da nigdje nisam tvrdio da su Hrvati očevidno "prirodni doktori znanosti za sve moguće", a posebice nisam izjavio, citiram "… da bi u svemu trebali slušati "imućne građane", i slijediti njihove postupke (kao onaj kad oni eto upisuju djecu na strana sveučilišta), jer imućno građani znaju najbolje." Čemu takve izmišljotine, pa i fantastične konstrukcije ? Po čemu je to, kako imputiraš " …. maestralan "argument" …", kada takvo nešto ne postoji. Dapače, sam si takve rečenice proizveo kao svoj "maestralan argument" !?
Dakako, da s floskulama nije moguće diskutirati.

Odgovorio sam zasebnim komentarom, i to zato što su razvidno otvoreni razgovori, s novim sadržajem. Osobno držim da imam dosta znanja, pa i iskustva da znam razlikovati znanstveno od prodaje znanstvne magle, što je razvidno u ovom primjeru. Zasigurno da nismo, kao Hrvati, rođenjem "po prirodi" "doktori znanosti", ali isto tako nismo ni "tusi", ni "hutsi", barem brojni u Zagrebu, ali nedvojbeno i širom Lijepe naše.
Konačno, to nisi ni ti.

Tko je glasao

U svojem odgovoru sam

U svojem odgovoru sam predočio 8 točaka, i zasebno ocjenu zaključka. Što bih još trebao učiniti, zar napisati elaborat, s "linkovima" na znanstvene radove referentnih doktora znanosti, a u cilju da dokažem kako predočeno stvarno i jest "znanstvena percepcija", i da su uporabljene "znanstvene metode" mogle dati takav proizvod, kojemu je najkonkretniji, i po meni najtočniji naziv: znanstveni bućkuriš. Predočio si članak, i kada sam ga pročitao, na njega sam svojim komentarom i odgovorio,

Pa, ne moraju baš biti linkovi na reference (pri čemu uopće nije bitno jesu li te reference na radove doktora znanosti ili ne; titula je najmanje bitna), ali čvršća argumentacija ne bi škodila. Jedino što sam ja uočio da si predočio svoje mišljenje - na što imaš pravo, ali to i dalje ostaje (samo) tvoje mišljenje, te da si dao "argument": mi koji živimo tu znamo ipak bolje.

No, po mojoj ocjeni, čak pod pretpostavkom da to i jeste polazna teza nastanka ovog "znanstvenog rada", postavlja mi se odmah pitanje na koje u članku ne vidim odgovor. A to je, što to znači biti "stranka" ili "stranke" nasljednice komunističke partije (ili komunističkih partija)?

Pažljivije čitanje članka otkrilo bi ovu rečenicu:
Ishiyama definira "stranku nasljednicu komunističke partije" kao stranku koja je bila vladajuća u komunističkom režimu, a nasljedila je stranačke resurse i kadrove.

pri čemu se pod "resursi" ne misli samo na pravno naslijeđivanje imovine.

Taj članak na koji se u tekstu referira je ovaj:

Ishiyama, J.T., (1999.), The Communist successor parties and party organizational development in postcommunist
politics, Political Research Quarterly 52 (1), 87-112.

a ovdje se može vidjeti djelomična mapa citacija za taj navedeni članak (Ishiyama).

Tko je glasao

Nije "šija" nego "vrat". Ne

Nije "šija" nego "vrat". Ne možeš mi ipak izvući ovu moju rečenicu iz njezinog okružja. A okružje u kojoj se ona nalazi je u nastavnom odgovoru koji sam pružio, a to je da autori članka nisu (valjda) mislili na partijsku imovinu, već na "nešto drugo" itd. A ako po resursima misle na partijsku imovinu, i na ljude, kao fizičke ljude u smislu njihovog broja, tada je ovo sve skupa (uljudbeno rečeno) - neozbljno.
Ja, naravno, ne znam što je bilo u svakoj pojedinačnoj "glavi" među svih tih 300.000 članova SKH, ali znam jednako kao i ti, da je postojeći hrvatski kapitalizam definirao tadašnji izborni pobjednik, a to je čelništvo HDZ, sa ZNA SE.
U kratkom periodu od 2000-2004. novi izborni pobjednici (a to nije bio samo SDP) nisu "demontirali" takav hrvatski kapitalizam. I danas imamo njegov nastavak. Ovoga trenutka se bavim s time, i to usredotočeno - i potpuno, i to na području grada Zagreba. Možeš za koju minutu pročitati moje nastupne rečenice.

Pročitao samo ovih nekoliko rečenica na engleskom, na linku koji si predočio. No, i iz njih proistječe da je riječ o teorijskom znanstvenom interesu u smislu teorijskih modela.

Tko je glasao

Hyeronimus, no konačno sam

Hyeronimus,
no konačno sam se uspio "ulogirati" pod svojim imenom i prezimenom. A sutra ću predočiti o čemu je riječ, s time da onda nastavljam tamo gdje smo stali, tj. s člankom Hrvatski narod i Hrvatska nacija, i s još mnogo toga.

Kažeš u pojašnjenju ovog članka da su neke stvari o kojima se manje više spekuliralo i govorilo u kontekstu političkog govora (npr. da osvajanjem vlasti 1990. HDZ preuzima iste strukture, a većinom i iste ljude) - ovdje potvrđene na znanstveni način …

Imamo stanoviti problem u komunikaciji.
Slažem se da postoji znanstveni članak onda kada znanstvenik, ili kada skupina znanstvenika (osobe sa znanstvenom titulom, koje se profesionalne bave znanstvenim radom) ovjere svojim potpisima takav članak. Međutim, kada ja osobno čitam znanstveni članak, ili bilo koji "običan" članak, polazim od ocjene njegovog sadržaja, a ne od "količine znanosti" u tom sadržaju. Naravno, da bih mogao ocijeniti njegov sadržaj, moram i ja imati stanovita određenja, spoznaje, znanja, i slično.
U prvom smislu ovaj znanstveni članak je pisan za znanstvene potrebe, dakle, može poslužiti kao prilog znanstvenom savjetovanju, i slično. Ako je i za druge znanstvenike riječ o kvalitetnom znanstvenom radu, to prepuštam njima. To me se ne tiče, ili me se ne mora ticati,
U drugom smislu, meni, sada kad sam pročitao ovaj članak, on je potpuno promašen. Nadalje, da je taj članak napravljen iz ishodišta stvaranja kvalitetnog novinarskog članka, bila bi tada riječ o lošem članku, odnosno o članku vrlo niske kvalitete.
A to da ja (naravno, time mislim na svakoga pojedinačno) ne mogu "prosuditi kvalitetu znanstvenog članka", već to mogu samo znanstvenici, neka takvi znanstvenici pričaju svojoj takvoj znanosti predočenoj u ovoj hrpetini promašenih rečenica.
No, konkretno, s mojom napomenom da ovo nije kritički prikaz, jer bismo tada stvarno otišli ipak "predaleko". Konačno, i za ovo što predočujem, trebalo mi je ipak i "ponešto" vremena.

Tko je glasao

Prvo. Čitava postavka na

Prvo. Čitava postavka na kojoj se kreira "znanost" u ovom članku je u pitanju gdje je nestalo tih oko 300.000 članova nekadašnjeg SKH? Autori odgovaraju tako da je gotovo 100.000 otišlo u HDZ, a oko 50.000 je ostalo u onomu što će se kasnije preimenovati u SDP itd. Na tomu autori "proizvode" svoju "znanstvenu umotvorinu" da se HDZ može smatrati nasljednicom komunističke stranke. To nije ništa drugo nego znanost "isisana iz prsta".
Iz takve izmišljene konstrukcije gradi se nastavno čitav članak pod nazivom Što učiniti? Nasljedstvo Saveza komunista Hrvatske.

Riječ je o tomu da nasljedstvo Saveza komunista Hrvatske na prijelazu 1989/1990. godine u Hrvatskoj nije postojalo - osim one itekako važne imovine u obliku "Kockice", i druge imovine koja je završila u portfelju sljednika SKH tj. u portfelju SDP. A koja je Račanu bila od ključne infrastrukturne važnosti.

No, mnogo važnije "političko nasljedstvo SKH" nestalo je napuštanjem posljednjeg izvanrednog kongresa SKJ, što je "koincidiralo" (nimalo slučajno!) s trenutkom rušenja Berlinskog zida 1989. godine.
Podsjećam na to da je Gorbačov, po svemu sudeći nesvjesno, javnim odustajanjem od vojne intervencije u državama Varšavskog pakta u slučaju da narod više ne želi "komunističku vlast", de facto likvidirao komunistički društveno politički sustav u tadašnjoj Istočnoj Europi.
Kao što je poznato (ili i to treba "znanstveno" dokazivati?), taj je sustav imao uporište u više ili manje rigidnoj, ili "mekoj" diktaturi komunističkih partija, koje su imale institucionalno mogućnost i sredstva da oružanom silom spriječe svaku "kontrarevoluciju". A ako im, možebitno "zataje" vlastiti resursi - tu je bila pomoć "Velikog brata". I ona je itekako "stizala".
Naime, razvidno je da se XI. Kongres SKH, i nastavni XIV. izvanredni Kongres SKJ u siječnju 1990. godine, nije dogodio 1982., ili 1986. godine, primjerice. Prema tome, makar to brojnima u Hrvatskoj to tada nije tako izgledalo, od presudne političke važnosti je bilo to što se dogodilo s "Berlinskim zidom".

Drugo. Autori članka kažu da je u suton komunističke vladavine mnogo bivših komunista pristupilo strankama za koje se mislilo da će steći narodnu potporu.

To je netočno, i to zato što nekadašnji članovi SKH, ali i svi drugi (to nisu bili "polupismeni" ljudi), znali su da s nestankom komunističko d.p. sustava, nastaje kapitalistički d.p. sustav.
Također su svi su znali da je središnje političko pitanje kapitalizma - vlasništvo (titular)!
Prema tome, s itekakvim "opipljivim" razlogom su (i) brojni nekadašnji članovi SKH pristupili, kako HDZ, tako i drugim strankama u interesu ostvarivanja udjela u vlasti, a preko vlasti - u vlasništvu.
Svi oni nisu imali nikakve veze s komunizmom, već su postupali racionalno iz ishodišta sudjelovanja u Prvom dijeljenju!

Treće. U članku se "znanstveno dokazuje" da su pristalice SDP preferirali konfederaciju, za razliku od HDZ koji su htjeli konfederaciju ili sukcesiju.
Prvo je konstrukcija, a drugo je najobičnija laž. Naime, SDP je preferirao konfederaciju (jednako kao i Koalicija) s time da nije odbijao mogućnost, da ako to ne uspije, dođe do sukcesije. HDZ je bio nedvosmisleno za sukcesiju.
Iz današnje retrospektive jasno je da Račan nije bio "dobar" političar, i jasno je da je Tuđman bio izvrstan političar, zato što je točno ocijenio da je s nestankom komunističkog d.p. sustava, središnje političko pitanje formiranje samostalne (hrvatske) kapitalističke države.
Samo dvije kasnije, na izborima 1992. godine SDP je (zato) nestao iz hrvatskog političkog života kao relevantan politički čimbenik.

Četvrto. Umjerena frakcija HDZ na čelu s Mesićem, a suprotno kako se u članku tvrdi, nije izgubila bitku s tvrdolinijašima u HDZ zato što se konfrontirala Tuđmanu zbog njegove (dokazane) želje, i činjenja da podijeli BiH s Miloševićem.
Ona je tu bitku izgubila zato što se s njima konfrontirala po pitanju neravnopravne podijele izbornog plijena, i sudjelovanja u Prvom dijeljenju, kao i zbog straha od međunarodnih sankcija zbog podjele BiH.
A što bi nastavno moglo dovesti u pitanje HDZ, odnosno i njihove pozicije u HDZ.

Peto. Suprotno tvrdnji da je HDZ uspješno oslabio demokratske institucije koje su trebale nadzirati Tuđmanovu vlast, istina je potpuno drukčija.
Demokratske institucije Hrvatske države definirane Ustavom, bile su u vlasti HDZ, i one nisu bile oslabljene, već su bile definirane u funkciji provedbe prikrivene parlamentarne diktature….

Šesto. Tuđmanova smrt i visoka razina korupcija unutar HDZ-ovog unutarnjeg kruga, nisu pomogle SDP-u da dođe na vlast 2000-te godine.
Dapače, to je omogućila konačna spremnost brojnih oporbenih stranaka da stvore jedinstvenu koaliciju protiv HDZ. Kao što je poznato, izbori 2000-te su bili za - ili protiv HDZ.

Sedmo. HDZ-ov poraz 2000-te godine, a suprotno od onoga što ovdje piše, nije omogućio hrvatsku "drugu tranziciju". Tako u periodu od 2000-2004. godine nijedno bitno pitanje nije riješeno. Stoga se 2004. godine, a nakon unutarnjeg konsolidiranja, HDZ gotovo s lakoćom vraća na vlast.

Osmo. HDZ nije pobijedio 2007. godine, čak ni djelomično zbog odluke EU o otvaranju pristupnih pregovora.
HDZ je pobijedio 2007. godine zbog teške političke pogreške Ivice Račana, koji je prije smrti, donio političku odluku da SDP na izborima u listopadu 2007. nastupi sam protiv HDZ.
Samo da je SDP u jednoj, ili maksimalno dvije izborne jedinice (od njih deset) napravio predizbornu koaliciju s HNS, SDP bi bio izborni pobjednik.
Osim toga, izravna je Račanova pogreška (barem, koliko je poznato) što u periodu 2000-2004. godine nije izvršio promjenu izbornog zakonodavstva.

Tko je glasao

Zaključak članka je

Zaključak članka je potpuno netočan, i proizvoljan.
Naime, raspad SKH nakon 1989. godine odigrao se u okružju raspada komunističkog sustava u tadašnjoj Istočnoj Europi, i u okružju dolaska Miloševića na vlast u Srbiji. Pod hipotetskom pretpostavkom da je na čelu Srbije bio Kučan, a ne Milošević, siguran sam da ne bi došlo do međudržavnog rata u kojem je država Srbija sa satelitom Crnom Gorom ratno napala Hrvatsku.
Naravno da je najlogičniji nasljednik SKH, a to je SDP pridonio demokratizaciji Hrvatske. Međutim, SDP to nje učinio zato što je nasljednik SKH, već zato što su s nestankom komunističkog d.p. sustava u Hrvatskoj nestali nositelji komunističke ideologije i komunističkog političkog sustava. On se u Hrvatskoj "urušio" (prividno) sam od sebe.
Zbog toga je "isisana iz prsta" takva znanstvena tvrdnja da unatoč "reinkarnaciji" u strankama kao što su SDP, HDZ i SDSS, bivši članovi komunističke partije nastavljaju imati značajan utjecaj na hrvatsku stranačku politiku. To što oni imaju značajan utjecaj na hrvatsku stranačku politiku ne proistječe iz činjenice što su bili članovi SKH, već zbog predočenih čimbenika, koje sam ovdje ipak samo naznačio.

Svoj bih zaključak mogao definirati u obliku, držim, slijedeće činjenice.
Percepcija izvan Hrvatske, čak i od osoba koje pretendiraju sebe nazvati stručnjacima, a tiče se geneze tranzicije komunističke misli u kapitalističku misao u Hrvatskoj - na razini viših ili najviših političkih dužnosnika - očevidno nije razumljiva.
Nama, ili barem meni - ona je potpuno razumljiva.
Drugo je, a dakako nama u Hrvatskoj - prvo je pitanje koliko nam "se sviađa" ili koliko nam se "ne sviđa" to što vidimo doslovno svaki dan.

Tko je glasao

Kao prvo, bilo bi mnogo

Kao prvo, bilo bi mnogo bolje kad bi svoje opaske sažeo u recimo jednom komentaru, ili u nešto "kompaktnijem" i preglednijem obliku. Usto, ako želiš o tome napisati dnevnik, samo naprijed.

Kao drugo, krenuo sam pisati neki odgovor na tvoje komentare, ali na kraju sam odustao. Nisam autor tog članka i ne mogu diskutirati niti polemizirati u ime autora. S mnogo tog izrečenog u članku se slažem, no to svejedno ne znači da mogu polemizirati u ime autora članka, stoga ću se suzdržati.

Kao treće, moram napomenuti da si u tim svojim komentarima neke stvari izrekao točno onako kako je to rečeno i u članku (ali iz nekog svojeg razloga si ti ono u članku proglasio netočnim, a svoju interpretaciju točnom, iako si rekao totalno istu stvar). Neke druge stvari si jednostavno krivo protumačio, neke treće stvari si relativno dobro objasnio, ali možda pružio nedovoljne dokaze...,No, suzdržat ću se od daljnje diskusije zato jer nisam autor tog članka pa ne mogu niti braniti metodologiju ili izvore ili zaključke iz tog članka.

Kao četvrto, mislim da imamo problem razumijevanja što to znanost uopće jest. Moje je mišljenje da je to sasvim jasno: znanošću se naziva cjelokupni organizirani sistem ljudskog znanja i prikupljanja tog znanja. Isto tako, vrlo je dobro poznato što znači znanstvena metoda. Znanstveni članak, operativno, jest onaj koji se bazira na korištenju znanstvene metode i zaključci se moraju izvoditi iz argumenata korištenjem elementarne logike. O samom članku se može raspravljati: o samoj metodologiji, o izvorima, o referencama, o kvaliteti podataka....i to je itekako predmet rasprave; ali argumentirane rasprave. Znanstveni članci nisu nikakav neupitni autoritet, ali se po mnogočemu razlikuju (odnosno, trebali bi se razlikovati, jer postoje kvalitetniji i manje kvalitetni članci) od npr. novinskih članaka. Metodologija istraživanja obično se uči prakticirati nekoliko godina.

Žalosti me što oni koji se sa člankom ne slažu nisu predočili nikakve konkretnije dokaze za svoje tvrdnje. Tvrdnja "mi znamo bolje jer živimo tu" nije dovoljna i definitivno ne bi bila prihvaćena unutar korištenja znanstvene metode. No, s tom tvrdnjom smo se nažalost najčešće sreli ovdje, a isto nalazim i kod tebe:
Percepcija izvan Hrvatske, čak i od osoba koje pretendiraju sebe nazvati stručnjacima, a tiče se geneze tranzicije komunističke misli u kapitalističku misao u Hrvatskoj - na razini viših ili najviših političkih dužnosnika - očevidno nije razumljiva.
Nama, ili barem meni - ona je potpuno razumljiva.

Ono što je također meni potpuno neshvatljivo je nevjerojatna količnina netolerancije i prezira prema bilo kakvoj "znanosti", a time i prema znanju općenito, uz negiranje bilo kakve mogućnosti da itko izvan Hrvatske kaže išta suvislo o Hrvatskoj. Stranci su valjda kod nas dobrodošli jedino kao turisti, i to kao turisti visoke platežne moći, i to samo ako o Hrvatskoj govore kao o najljepšoj zemlji na svijetu, pri čemu ne smiju kritizirati išta, jer su tada jednostavno "strani špijuni" ili "jugonostalgičari koji žele obnoviti Jugoslaviju". Isto tako, Hrvatska teži biti "društvo znanja", i to s ljudima koji pokazuju elementarni prijezir prema bilo kakvom znanju, pa čak i onom sistematiziranom. E, pa to je jednostavno tada nemoguća misija.

Prezir prema znanju i znanosti nije nešto novo. Pojavljivao se on vrlo često u povijesti, no ono što je zajedničko svim onim sredinama koje tu pokazivale taj prezir je to što su one ostajale na nižem stupnju razvoja (tehnološkog, znanstvenog, društvenog, gospodarskog) puno duže (stoljećima duže) nego one sredine koje su bile open- minded i shvaćale da je znanje nešto ne samo korisno, nego i od vitalne važnosti.

Naravno, na nivou "oni nemaju pojma, a mi znamo najbolje" jednostavno je nemoguće konstruktivno diskutirati.

Tko je glasao

Hyeronimus, nisam ni kazao

Hyeronimus,

nisam ni kazao da si autor svega ovoga. Dapače, zaključno sam predočio svoju ocjenu "znanstvenog dometa" autora tog članka, i o njihovoj , kazao bih dakako i u posprdnom smislu: "znanstvenoj percepciji" i uporabljenim "znanstvenim metodama" koje su oni očitovali u sadržaju predočenog "znanstvenog rada".

Naime, i ako sam točno uočio, ovdje predočena "znanost" polazi od "znanstvene hipoteze" (konstrukcije) da su bivši članovi SKH - i stvarno komunisti. A ako oni to jesu, u takvoj "znanstvenoj hipotezi" - onda je nedvojbeno itekako relevantno razmatranje što oni danas čine (kao i nastavno pitanje lustracije, koje se ovdje postavlja). Iz mojega odgovora razvidno "obaram" takvu "znanstvenu hipotezu", zato što nota bene nekadašnji članovi SKH, koji su i danas ostali vrlo utjecajni, odavno nemaju više nikakve veze s ideologijom komunizma u smislu "proleteri svih zemalja ujedinite se…" itd. Prema tome, "količina osoba" koje su bile članovi SKH, i koje su postali članovi HDZ i drugih političkih stranaka, ne predstavljaju spomenuto "nasljedstvo SKH". Ono u najvažnijem ideološkom (kao i u političkom) smislu n e p o s t o j i.
Puf - nestalo kao "mjehur od sapunice". Zasebno je pitanje: Zbog čega?
U svojem kritičkom osvrtu usmjerio sam se samo na dio relevantnih predočenih "znanstvenih" određenja" spomenutih autora. Naime, pravi kritički osvrt zahtijevao bi veći prostor od čitavog članka. A to se čini samo onda kada je "nešto" - i vrijedno toga. U pravilu, ne polemiziram s "rečenicom kao rečenicom". Misao u predočenoj u rečenici "čitam" u sklopu cjeline u kojoj se ona nalazi. Upravo zato interpretacije određenih rečenica mogu biti nerijetko drukčije. I mene, nerijetko, iznenadi da su interpretacije mojih rečenica od strane drugih (potpuno) drukčije od onoga što ja u njima "vidim". No, to ti je ionako poznato.

U pravu si ako si možebitno mislio na to da sam promišljao ovaj svoj prilog objaviti preko vlastitog dnevnika. No, odustao sam od toga zato što sam držao da se predočeno uklapa u cjelinu dosadašnjih komentara na ovu temu, koji si otvorio. A to je bitno. Brojne komentare koji si ti pokrenuo u mojem članku Nacija koja je postala Narod, ali i tvoji osobni komentari, nedvojbeno su isto takvog sadržaja i razine vlastitih dnevnika (članaka). Oni su, da tako kažem - snažniji, kada se nalaze na jednom mjestu. Zato i komentiramo.
Naravno, "netko" mora dati "kvalitetnu" podlogu, odnosno povod. Ti si to ovdje i učinio.

Tko je glasao

SADA BACI OVO U SMEĆE.....i

SADA BACI OVO U SMEĆE.....i kreni sa one točke 'mentalitet' i 'metodologija'.....

i vidjet češ kako i ona seljačina iz najveće zabiti može usporediti Komuniste i HDZove Vlade.....

Ako se radi o 'umu' onda su oni definitivno jednoumni....

Boli me kuuuuufer što češ odgovoriti na ovaj moj komentar...... dnevnik je fantasstičan... i doslovce govori ono što se može dokazati.... a sve ostalo je 'propaganda' poput onog što smo slušali za vrime SFRJ...... i SK....

Zdravo

Jakob Matovinović - Jakša
volim svoje i poštujem tuđe

Obrisan

Tko je glasao

zaključno sam predočio

zaključno sam predočio svoju ocjenu "znanstvenog dometa" autora tog članka, i o njihovoj , kazao bih dakako i u posprdnom smislu: "znanstvenoj percepciji" i uporabljenim "znanstvenim metodama" koje su oni očitovali u sadržaju predočenog "znanstvenog rada".

Na temelju čega? Na temelju argumenta: "Mi živimo ovdje, mi znamo najbolje"?

ovdje predočena "znanost" polazi od "znanstvene hipoteze" (konstrukcije) da su bivši članovi SKH - i stvarno komunisti. A ako oni to jesu, u takvoj "znanstvenoj hipotezi" - onda je nedvojbeno itekako relevantno razmatranje što oni danas čine (kao i nastavno pitanje lustracije, koje se ovdje postavlja). Iz mojega odgovora razvidno "obaram" takvu "znanstvenu hipotezu", zato što nota bene nekadašnji članovi SKH, koji su i danas ostali vrlo utjecajni, odavno nemaju više nikakve veze s ideologijom komunizma u smislu "proleteri svih zemalja ujedinite se…"

Ovdje predočena teza u članku nastoji identificirati stranke nasljednice komunističke partije i pritom prikazati njihovu transformaciju. Vidiš, točno se zna, na temelju navedenih referenci u literaturi, što se smatra "strankom nasljednicom", i na koji način su te stranke doživljavale transformaciju u drugim postkomunističkim zemljama. Glavna teza koja se u članku i na kraju dokaže jest da ne postoji jedna jedina stranka koju bi se moglo identificirati nasljednicom, te da su sve te stranke prolazile kroz različite faze transformacije u različito vrijeme, te da se te transformacije razlikuju od transformacija drugih, sličnih stranaka u drugim postkomunističkim zemljama. Pri tom nije važno jesu li ti članovi SKH zaista komunisti ili ne: bitno je da su oni komunizam zamijenili etničkim nacionalizmom ili nečim sličnim, a metode i modus operandi ostao je potpuno isti.

To vrijedi i za SDP, koji je "logična" stranka nasljednica, ali po mnogočemu nije jedina. Ili jednostavno tu branimo SDP? Jer, što se tiče toga da ti bivši komunisti nisu više komunisti, u SDPu, onda je definitivno istina da su oni odbacili sve ono dobro što je ostavila socijalistička ideja. i SDP i HDZ podupiru tvrdi neoliberalni kapitalizam, ili mu se barem ne protive. Vidi samo primjer Zagreba.

Opet, znam prepoznati politički diskurs kad ga vidim. Pitanje je, želiš li ti samo obraniti SDP i prikazati stvari drukčije kakve jesu ili diskutirati na temelju argumenata? Na temelju pročitanog, zaključujem ovo prvo :) Valjda se i na tome temelji tvoja posrpdna ocjena znanstvenog dometa ovog članka.

Tko je glasao

No, želio bih dati zasebno

No, želio bih dati zasebno još jedan odgovor.
Molim te da uočiš da se ne nalazimo na portalu na kojemu objavljujemo članke, i komuniciramo iz ishodišta "stjecanja", ili "obrane" znanstvenih referenca. Stoga ni meni, a zasigurno i najvećem broju ovdje nazočnih, doslovno nije ni na kraj pameti rabiti znanstvene metode i prateći znanstveni instrumentarij (alat) u cilju "dokaza", ili u cilju "obrane", ili u cilju afirmacije "znanstvene istine".

Naravno da me itekako zanima pročitati kvalitetno, stručno, konačno, i ono što proistječe iz rezultata znanstvenih istraživanja, pa i promišljanja. Ono čemu dajem otpor (da ne kažem i "nešto više") odnosi se na prodaju znanstvene magle pod nazivom znanosti odnosno "znanstvenosti". Čitam sadržaj, a ne znanstvene "titule" ispod potpisnika sadržaja članka. A sada, jesu li potpisnici ovladali "metodologijom" za predočenje svojih određenja na način da su je učili prakticirati nekoliko godina, meni je od sporedne važnosti.

Tebi je, dakako, jako dobro poznato da je "srce" i "duša" stvarne znanosti s u m nj a u vlastitu znanstvenu istinu. No, pritom te molim da uočiš da postoji golema, zapravo nepremostiva razlika između znanosti i znanstvenih metoda koje se primjenjuju na području prirodnih znanosti u odnosu prema onima koje se primjenjuju, i smiju primjenjivati na području društvenih znanosti. Riječ je o svima poznatoj nepremostivoj razlici koja postoji između neživoga i živoga, ali ne u životinje odnosno u živom svijetu oko nas, već u živom čovjeku koji razmišlja, i koji temeljem razmišljanja donosi nerijetko neracionalne odluke iz ishodišta "racionalizma" odnosno "znanosti". U tom smislu, što je to racionalizam u Hrvatskoj, što je to racionalizam u Srbiji, što je to racionalizam u Njemačkoj, što je to racionalizam u SAD, što je to racionalizam u Indiji, odnosno, što je to znanstvena istina? Naravno, čak i najobičnije razmatranje ovoga, odvelo bi nas u raspravu bez "konca i kraja", a držim čak i u običan larpurlartizam.

Stoga smatram da tvrdnja: "mi znamo bolje, jer živimo tu", a za razliku od tvojeg mišljenja, meni ima i utemeljenje, i uporište. I to neovisno o tomu što ona ne može biti prihvaćena iz ishodišta znanstvene istine. Ali koje? Stoga opetujem, nismo na području znanstvene istine neživoga. Na području smo ž i v o t a pojedinca i naroda !

Znam da ti se ovo ne će svidjeti (ako sam uočio tčno duh tvojih rečenica u kojemu su pisane), ali tako je - kako jeste. Kada bi bilo onako kako držiš da je ispravno, tada bismo podržavali ekskluzivitet znanstvenika, a to već pomalo "miriše" na Platona.
S druge strane, i istodobno, to u današnjem svijetu "miriše" na univerzalizam "nečega" pod nazivom čovječanstvo.

Tko je glasao

Molim te da uočiš da se ne

Molim te da uočiš da se ne nalazimo na portalu na kojemu objavljujemo članke, i komuniciramo iz ishodišta "stjecanja", ili "obrane" znanstvenih referenca. Stoga ni meni, a zasigurno i najvećem broju ovdje nazočnih, doslovno nije ni na kraj pameti rabiti znanstvene metode i prateći znanstveni instrumentarij (alat) u cilju "dokaza", ili u cilju "obrane", ili u cilju afirmacije "znanstvene istine".

Ono čemu dajem otpor (da ne kažem i "nešto više") odnosi se na prodaju znanstvene magle pod nazivom znanosti odnosno "znanstvenosti". Čitam sadržaj, a ne znanstvene "titule" ispod potpisnika sadržaja članka. A sada, jesu li potpisnici ovladali "metodologijom" za predočenje svojih određenja na način da su je učili prakticirati nekoliko godina, meni je od sporedne važnosti.

Opet radiš istu stvar: pokazuješ prezir prema znanosti i napadaš samu srž, valjda kako bi ti bilo dopušteno plasirati diskurs sa isključivo političkim parolama i floskulama. Kad kažem znanost, ja između ostalog mislim i na argumentirano i kritičko razmišljanje, koje je meni conditio sine qua non nekog normalnog, logičnog razmišljanja koje nije zaslijepljeno nikakvom političkom, stranačkom ili partijskm ideologijom. No takav način razmišljanja ovdje nailazi na veliki otpor; dakle, nekima, , je lakše razmišljati u terminima floskula, parola, i skrivati se iza neke ideologije, koja god to bila (u ovom slučaju je čisti nacionalizam, s njegovim negativnim aspektima).

U tom smislu, tvoje negiranje "znanstvenosti", jednostavno smatram kao otvaranje puta manipulacijama i falsifikatima mišljenja. Naime, isti su "argument" upotrebljavali baš oni koje ti optužuješ za falsificiranje i manipulacije. Uvijek je to bilo neko "stavljanje znanosti u službu višeg cilja", pri čemu se redovito zanemarivalo kritičko mišljenje i znanstvena metoda, a sve u službu veličanja neke ideologije, bio to komunizam, nacizam, fašizam, ili u ovom slučaju čisti etnički nacionalizam i kolektivni egocentrizam.

Stoga smatram da tvrdnja: "mi znamo bolje, jer živimo tu", a za razliku od tvojeg mišljenja, meni ima i utemeljenje, i uporište.
Po ovoj tvojoj tvrdnji, mi Hrvati smo očito prirodni doktori znanosti za sve moguće, u trenutku čim se rodimo. Budući da očito nije tako, jer nam baš u Hrvatskoj ne cvjetaju ruže, jel? zaključujem da je ta tvrdnja pogrešna. Ali hej, to me ne iznenađuje od osobe koja je izjavila da bi u svemu trebali slušati "imućne građane", i slijediti njihove postupke (kao onaj kad oni eto upisuju djecu na strana sveučilišta), jer imućno građani znaju najbolje. Zaista maestralan "argument".

Ovdje stajem, jer, kao što rekoh, s floskulama nije moguće diskutirati.

Tko je glasao

Što učiniti? Nasljedstvo

Što učiniti? Nasljedstvo Saveza komunista Hrvatske

Evo nekih odgovora.

Tajna uspjeha nije u zgrtanju novca.

Savez komunista se, kao pijan plota, držao i drži samo osvajanja, hapanja, zgrtanja novca, a da ni 5 minuta nitko nije promislio da li to tako može ići unedogled.

Zdravko Tomac se ne preobraća i ne traži od crkve oproste grijeha radi nekih idejnih i mistično-vjerskih razloga, nego zbog toga što model zgrtanja novca Jakova Blaževića, aka "kako sam tražio crvenu nit", ujedno sveopći model iz doba tadašnjeg Tomčeva uobličavanja u zrelost, sada najednom dolazi u krizu. Naprosto je prešao s onu stranu svega, kao neki svemirski program koji se raspada i treba novi svemirski program. Zdravkić kao vodeći um traži kuda niti vodi dalje. Vjerojatno ga, kao i vodećeg revolcuionara prof. Kangrgu, zanima tajna kako je to Isus bećarski uspjevao rješavati, a njemu, Zdravkiću, dalje ne polazi za rukom.

Kapitalizam još uvijek nema alternative - jedino mu je nužno dati humaniju dimenziju
http://www.dw-world.de/dw/article/0,2144,3781018,00.html

Osnivač lanca drogerija dm Götz Werner svoje je poduzeće izgradio na humanističkim temeljima. On na Sveučilištu Karlsruhe predaje predmet "Temelji uspješnog gospodarenja" i tvrdi da se dugoročni uspjeh može postići samo ako se ne zanemare socijalna i ekološka pitanja. Što se tiče vjerovanja da je primarni cilj jedne tvrke ostvarivanje dobiti, on kaže: "Zanimljivo je kako se takve gluposti šire. Još nisam vidio poduzeće koje je uspješno samo zato što si je kao cilj postavilo ostvarenje dobiti." Nasuprot tome, profesor Werner tvrdi da je tajna uspjeha uvijek u samo jednom: oduševljenim klijentima i kupcima, suradnicima i partnerima.

P.S. Dajte malo prognoza šta će se zbivati sa impresivnom plejadom hrvatskih dobiti i rasta dobiti, od malih do najvećih ? Da li će to biti i dalje svjetski very special (iznimno čudo) desetljećima i vječnost samo rast i rast uprkos i zahvaljujući svemu ili će ipak doći do nekih nijansi slabosti i drukčijih uspjeha, kako izlaže ovaj njemački profesor ? Malo se poigrati na tu temu nije višak jer se tu možda kriju neki odgovori svjetskog ranga, možda veliki izazovi, uz ostalo za najmanje desetak Nobelovih nagrada za ekonomiju, književnost, mir ...

Tko je glasao

P.S. Dajte malo prognoza

P.S. Dajte malo prognoza šta će se zbivati sa impresivnom plejadom hrvatskih dobiti i rasta dobiti, od malih do najvećih ? Da li će to biti i dalje svjetski very special (iznimno čudo) desetljećima i vječnost samo rast i rast uprkos i zahvaljujući svemu ili će ipak doći do nekih nijansi slabosti i drukčijih uspjeha, kako izlaže ovaj njemački profesor ? Malo se poigrati na tu temu nije višak jer se tu možda kriju neki odgovori svjetskog ranga, možda veliki izazovi, uz ostalo za najmanje desetak Nobelovih nagrada za ekonomiju, književnost, mir ...

Prije svega meni se cini da ce osnova za zaustavljanje izvjesnog rusenja ove Potemkinove prilicno nakrivljene konstrukcije, biti koncentrirana na nevjerojatnu izdrzljivost kicmi dobro medijski obradjenih sitnozubana. Sve u cilju spasavanja guzica 200 najljepsih i najpametnijih obitelji voljom i vizijom dr. Generala Povjesnika.
Ako tome ne bi bilo tako, pa se kojim losim scenarijem teret vracanja dugova svali malko vise na ove nase tajkune ili kako ih sve ne zovu, to bi bilo direktno rusenje i dovodjenje u sumnju dalekovidnosti naseg neprezaljenog vrhovnika.
I vjerujem da ce stoga oni koji su bili kojekuda u blatnjavim rovovima dok se kovala nasa odabrana ekipa gospodarstvenika, daleko lakse nego u najtezim vremenima rado doprinijeti lastenju i odrzavanju visokog sjaja njihovih ingenioznih poslovnih poduhvata.U svezi toga je i izvjesni Skegro vec izasao sa prijedlogom da se dakako poveca PDV, a Sanader da se zamrznu place.Spominjalo se i cuveno "stezanje remena".
Vjerojatno glasnogovornici nisu imali vremena sto suvremenije napisati pa su istrgnuli to iz neke knjige u arhivima govora dr. Bakarica.
Neki se sitnozubani ljute, a neki i brinu za svoje idole u Saboru.Za takve treba naglasiti da se to nikako ne odnosi na njihove ljubimce.Kako bi uopce izgledao remen kojim bi se stegnulo ministra Sukera?!
Stoga nema brige i krecemo u nove pobjede full speed ahead.
P.S.Obzirom da su nam sve ozbiljne financijske institucije preko granice zalupile vrata, sasvim je realno i mudro vec danas poslati glasnogovornika ili profi pisaca govora u arhivu SKH da pronadje pod slovom "O" ili "oslonac" negdje iz 1984 neki od govora u kojem se spominje "oslanjanje na vlastite snage".

Tko je glasao

a nisu li nam upravo to i

a nisu li nam upravo to i obećavali tamo devedesetih?
objašnjeno nam je da naši prirodni resursi i intelektualni potencijal mogu zbilja svašta, problem je u Beogradu koji nam krade svu zaradu i čim se toga rješimo pitat ćemo pošto svijet. pa gdje je sve to nestalo?

molim, nemojte nuditi rat kao objašnjenje! to je tema koje se ne volim doticati i gotovo sam sigurna da je on trebao poslužiti da se sakrije nešto drugo....

Tko je glasao

avangarda=

avangarda= elita
Polet=EPH
RTZ=HRT
Tanjug=HINA
drustveno vlasnistvo=nacionalizirano u korist clanova Partije na vlasti
drustveni stanovi=privatni
privatne, nacionalizirane vile= elitne ( vlasnici ex. elita, sve Hrvatine i kaznjeni u njima stanovati)
agitprop=PiaRenje, zaglupljivanje glasaca uz %
omladina=mladez
propala djeca funkcionera= zlatna mladez
5godisnji planovi=5 godina drzanja propalih brodogradilista na teretu budjeta
neprijatelji drzave= umirovljenici, izgradili 90% drzave
marginalci=navijaci
pametni odlaze u emigraciju=pametni odlaze da ne zaglupe
ljudi bez buducnosti=nitko clan Partije, nitko ustasa, obicna priglupa gradjanska obitelj
Dugo Selo: Selo kraj Zagreba=Zagreb, metastazirana selendra kraj Dugog Sela
zivot bez kreditnih kartica - realnost=zivot bez kreditnih kartica- SF

Tko je glasao

Na prvi momenat, izuzetno

Na prvi momenat, izuzetno povrsna analiza.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Imaj na umu da je to samo

Imaj na umu da je to samo dio članka, preporučujem da pogledaš i pročitaš cijeli članak.

Tko je glasao

Ovo sto sam procitao nije me

Ovo sto sam procitao nije me bas insipriralo da saznam jos.

Shema je streberska, "akademska", gdje se u odredjene agende uopce ne ulazi, vec ih se uzima zdravo za gotovo i tako dalje. Na takvim temeljima furanje projekcije mi jednostavno nije interesantno, s obzirom da je vec baza prilicno falicna. Sve iznad te baze, ako je eventualno dobro, dobro je samo zato sto su tada izvedeni krivi zakljucci.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

gdje se u odredjene agende

gdje se u odredjene agende uopce ne ulazi, vec ih se uzima zdravo za gotovo i tako dalje

Na primjer, može malo specifičnije?

Naime, pokušavam potaknuti (kvalitetnu) raspravu o članku.

Tko je glasao

Naime, pokušavam potaknuti

Naime, pokušavam potaknuti (kvalitetnu) raspravu o članku.
@Hyeronimus
Temeljni problem ovog članka je što je tipa "pričam ti priču" i govori o stvarima koje svi prilično dobro znamo i pretpostavljam da je tu problem. Članak je zahvatio suviše široko područje i nastao je standardni problem ekranizacije romana gdje u 2 sata treba strpati nekoliko stotina stranica teksta.
Mogao bi rezimirati da je tema zanimljiva ali ne i članak.
Bilo bi mi draže da si ti napisao nekakav tekst o tome budući da je uobičajena kvaliteta tvojih tekstova znatno iznad kvalitete ovog članka (u toliko imaš virtualni minus kod mene budući da sam nasjeo na ime i išao čitati).

leddevet

leddevet

Tko je glasao

@Hyeronimus Temeljni problem

@Hyeronimus
Temeljni problem ovog članka je što je tipa "pričam ti priču" i govori o stvarima koje svi prilično dobro znamo i pretpostavljam da je tu problem. Članak je zahvatio suviše široko područje i nastao je standardni problem ekranizacije romana gdje u 2 sata treba strpati nekoliko stotina stranica teksta.
Mogao bi rezimirati da je tema zanimljiva ali ne i članak.
Bilo bi mi draže da si ti napisao nekakav tekst o tome budući da je uobičajena kvaliteta tvojih tekstova znatno iznad kvalitete ovog članka (u toliko imaš virtualni minus kod mene budući da sam nasjeo na ime i išao čitati).

Hvala na komplimentu, no moja intencija nije bila predstaviti neke nove stvari koje ljudima nisu poznate. Iako cijeli život živim u Hrvatskoj, nemam još namjeru pisati sveobuhvatnu analizu hrvatske povijesti od 1945. do danas :) Ovo ovdje je znanstvena analiza - ali ne kompletne hrvatske suvremene povijesti, nego analiza koja pokušava istražiti koje su to stranke nasljednice nekadašnje komunističke partije i kroz kakve su postkomunističke reforme te stranke prošle; i to je glavna teza i glavna tema ovog članka, a ta se tema nastoji staviti u širi kontekst, analizom kako je moguće da u Hrvatskoj postoje zapravo tri stranke koje se mogu smatrati nasljednicama, te kakvi su bili njihovi reformski procesi nakon sloma komunizma.

U tom smislu, članak sigurno ne nudi ništa epohalno novo, posebno ne hrvatskom čitateljstvu, uostalom, to i nije njegova svrha, jer sam napomenuo da se radi o recenziranom članku objavljenom u znanstvenom časopisu, a ne o novinskom članku koji su objavili neki istraživački novinari. No, razlog zašto sam, pročitavši članak, odlučio ga prezentirati i ovdje na pollitici, je davanje mogućnosti drugog pogleda na stvari, a to je da se neke stvari o kojima se manje više spekuliralo i govorilo u kontekstu političkog govora (npr da osvajanjem vlasti 1990. HDZ preuzeo iste strukture, a većinom i iste ljude) - ovdje potvrđeno na znanstveni način, a to znači pozivajući se na ranija istraživanja i dokumentirane činjenice. Ako sam već mogao birati između pisanja vlastitog članka na tu temu, i provođenja nekog vlastitog istraživanja koje bi se ponegdje svelo na prepričavanje ovog teksta, i prezentiranja ovog rada uz jasnu naznaku o kakvom se tekstu radi, i jasno pokazivanje na reference (koje postoje u članku, samo ih janisam navodio), odabrao sam, u ovom slučaju, ovu drugu opciju.

Tko je glasao

Iako cijeli život živim u

Iako cijeli život živim u Hrvatskoj, nemam još namjeru pisati sveobuhvatnu analizu hrvatske povijesti od 1945. do danas
He, he, malo bi to bilo teško čitljivo ovdje na Pollitici.
Zapravo nisam shvatio da li je poanta tvog posta komunističko presvlačenje kaputa (i šinjela) u očima nezavisnih promatrača ili je interes bio upravo na očima nezavisnih promatrača i kako nas drugi vide. Svako bi bilo zanimljivo saznati nešto o autoru samog članka i koji je razlog odabira ovakve teme. Možda tu otkrijemo neke elemente stalno prisutne zavjere Vatikana i Kominterne odnosno čiji je ovdje platni spisak u pitanju :)

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Ono što meni nikako ne ide

Ono što meni nikako ne ide u glavu zašto se u interesu inozemnih znanstvenika uvijek vidi neka njihova zavjera. To pomalo miriši na stalno prisutnu paranoju. Je li, mi bi da stranci budu samo turisti i da nam donose hrpe para, a po mogućnosti najbolje da novac odmah pošalju poštom, ne moraju ni dolaziti. S druge strane, dok se stranci pojavljuju u ulozi znanstvenika, profesora, studenata, stručnjaka, i sl., onda je to široka međunarodna masonska zavjera koja želi obnoviti Jugoslaviju (ili Austro- Ugarsku, uopće nije bitno) u koju su upleteni Vatikan, SAD., Bush, Englezi i Francuzi i svi jugonostalgičari (=čitaj sav ostali normalan svijet). Uz takav pogled na stvari polako postaje jasno zašto smo tako centrirani samo na sebe, i zašto je Hrvatska tu di je.

Kao što sam rekao i na početku članka, namjera je bila predstaviti jedan znanstveni članak koji se bavi problematikom tranzicije u Hrvatskoj. Mogu zamisliti da čitateljstvo pollitike jednostavno u svakom dnevniku očekuje nešto senzacionalno novo, ili neki članak koji govori o međusobnoj povezanosti hrvatskih "elita", ili članak koji pljuje ili po Sanaderu, Mesiću, Tuđmanu, Titu, ustašama, komunistima, HDZu, SDPu ili svima njima pomalo. No ovo nije takav članak. Ovo je pokušaj znanstvene analize jedne određene tematike iz područja demokratske postkomunističke tranzicije Hrvatske. Ne tvrdim da je ovaj članak savršena analiza, samo da je drukčiji ili da teži biti drukčijeg karaktera, baš zato što treba biti objavljen u stručnom časopisu (a prošao je recenziju). Moja je namjera bila predstaviti taj članak, i pokazati kako politička znanost (ili barem jedan njezin dio) vidi situaciju u Hrvatskoj i na kojim se argumentima baziraju njihove tvrdnje. U tom smislu, namjera mi je bila potaknuti i kvalitetnu raspravu o članku, a znao sam da će čitateljstvo pollitike zanimati ta tematika. Kao i svaki znanstveni članak, i ovaj je itekako otvoren za kritičku diskusiju (ona je poželjna), ali baziranu na čvrstim argumentima, a ne na emocijama i "rekla- kazala". Usput mi je sinulo da će isto tako zanimljivo biti promatrati sve reakcije na članak - samo o tim reakcijama mogao bi se možda napisati još jedan članak na tu temu.

O tim autorima ne znam ništa, no, ako se već bave ovime, bave se zato jer ih to zanima i to je područje njihovog stručnog interesa. To je naprosto normalno - i u svijetu postoje znanstvenici koji se bave Hrvatskom, neki se bave političkom znanošću, neki se bave medicinskim istraživanjima na području Hrvatske, neki proučavaju arheologiju, povijest, neki se stručno bave hrvatskim jezikom, i tako dalje. To je područje njihovog stručnog interesa, a ne nikakva međunarodna zavjera. Ili jednostavno dijelovi hrvatskgo društva pate od kolektivnog paranoidnog poremećaja ličnosti pa u svačemu baš vide napad na sebe i Hrvatsku? Zaista, ako je tako, onda treba primijeniti hitne mjere za ozdravljenje....a s druge strane, za ozdravljenje treba vremena. Kako mi se čini, to će biti i više od 60 godina.

Tko je glasao

Ono što meni nikako ne ide

Ono što meni nikako ne ide u glavu zašto se u interesu inozemnih znanstvenika uvijek vidi neka njihova zavjera.
Nije mi bio cilj skretanje rasprave na stalno prisutnu teoriju zavjere kontra Lijepe naše (to je bila samo zezancija), ali kad sam već zavrtio timun . . .
Ne znam koja si ti generacija, ali svi mi +45 smo dobar dio života odradili u onom sistemu koji je živio pod stalnom prijetnjom od "vanjskih zavojevača" i "neprijatelja koji nikad ne spava" (lako se prepoznaje po podočnjacima). Jasno to nije naša izmišljotina, a nije niti samo izmišljotina komunizma ili sumnjivih režima i diktatura. Nije bilo tako davno da je u Americi palio i žario Senator Joseph McCarthy oliti njegov McCarthyism.
Jednostavno gledano, svakoj državi paše plasiranje teze o "vanjskom neprijatelju" jer time se dobiva dobra koheziona sila koja ima dodatnu kvalitetu da se lakše prihvaćaju i zanemaruju unutrašnji problemi.
Ono što može dovesti do toga da se takve gluposti prestanu shvaćati ozbiljno je kvalitetna informacija. Jasno, sad se možemo pitati gdje je ta kvalitetna informacija, dali je to najdostupnija televizija ili novine ili internetska kakofonija. Kvalitetna informacija može biti i svaki odlazak u inozemstvo ili kontakt s ljudima iz nekih drugih krajeva.
Međutim sve ovo gore je besmisleno ako smo zarobljeni u predrasudama i raznim fobijama. Strah od nepoznatog je iskonski strah, ali da ga čovjek nije nikad pokušao prevladati danas bi živjeli u pećinama i jeli plodove koji padaju na zemlju, a mi +45 bi već dugo bili na vječnim skupljalištima plodova.

P.S. Ova slikica "America Under Communism" je nevjerojatna. Pitam se koje su to budale shvaćale komuniste kao one koji će sve zapaliti, ljude poubijati i zapravo sve razoriti (uf sad će me komunistofobičari).

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Led9, Pitam se koje su to

Led9,

Pitam se koje su to budale shvaćale komuniste kao one koji će sve zapaliti, ljude poubijati i zapravo sve razoriti (uf sad će me komunistofobičari).

Pa kad pogledam od 1918 na dalje, onda moram reč da ovaj plakat i nije tak u krivu.

Tko je glasao

Komentar malih

Komentar malih zapažanja

Taj period završio je krajem 80tih godina. "Liberalizacija nije započela kao izraz političkog programa jedne frakcije unutar bloka na vlasti, nego kao posljedica nesposobnosti bilo koje frakcije da potpuno kontrolira politiku cijele federacije" (Kasapović, 1996). Počela se otvarati diskusija o temama koje su prethodno činile tabu.

Šta npr. predstavlja činjenica da se je od 1962.g. u Zagrebu, u doba još policijske države, počela održavati jedna od malog broja najvećih svjetskih kulturnih manifestacija Muzički biennale Zagreb, sa svim što nešto znači sa zapada, istoka i domaćeg? A poneke neortodoksne pojave su bile stalno, npr. već početkom pedesetih neke evropski značajne likovne, književne i druge pojave.

Postoje dva tipa opozicije za vrijeme komunizma koja je mogla dovesti do autentične liberalizacije hrvatske politike. Prva je bila sofisticirana, kozmopolitska, neomarskisistička i svejugoslavenska grupa proizašla iz pokreta Praxis. Praxis je predstavljao prijetnju režimu jer je mogao proširiti bazu političke legitimacije u Hrvatskoj, i zato jer je pridonio protopluralizmu unutar službenog jugoslavenskog političkog diskursa. Praxis je stvorio bazu za studentski pokret 1968. i nacionalnije usmjerenu opoziciju 1971. i 1990.
Nacionalna opozicija pokazala se mnogo robustnijom od one marksističke. EKonomske reforme koje su natjerale više od 5 % Hrvata na potragu posla izvan granica Jugoslavije stvorile su sociokulturalnu nesigurnost, koju je većina Hrvata izražavala kroz vjerski okvir. Službene kampanje protiv katoličke crkve bile su povezane s borbom protiv hrvatskog nacionalizma, kao i zatvaranje Matice Hrvatske 1971., i zatvaranje nekoliko vodećih hrvatskih nacionalista, uključujući budućeg predsjednika Franje Tuđmana i vođe Liberalne stranke Vlade Gotovca. Gotovac je bio urednik Hrvatskog tjednika, čije je čitateljstvo dramatično raslo.

Podosta ili čak osnova praksisovskih sljedbenika, čelnici ne, je od 1971.-1990.g. bila osnova nedvojbenog staljinističkog režima, čak neskriveno sama vlast pa i obični policijsko-sudsko-partijski psi za hajke, uključujući dio akdemske i intelektualne elite pa i ovdje dominantne politologe, u tolikoj mjeri da je stvarno najznačajniji partijski ideolog Šuvar pokušao ukinuti Fakultet političkih nauka zbog ključnog trovanja društva. Krajem osamdesetih kompletan srpski praksisovski dio postaje vodstvo velikosrpskog razbijanja i osvajanja ex SFRJ (Mihailo Marković, Ljubomir Tadić, Svetozar Stojanović ...) a hrvatski dio u osnovi nastavlja raditi što je radio, do lani kada je prije smrti prof. Kangrga saopćio da se ovdje nedvojbeno nije radilo o socijalizmu nego nečem posve suprotnom tome te da je ovdje potreban naglasak na građanskom karakteru društva, koji dio je non stop destruiran, a ne na revoluciji, čime je kao vodeća osoba definitivno izmaknuo tepih toj sljedbi, koja je sada prvi put prisiljena početi stvarno nešto malo stvar.

U citiranom se opet ponavlja neodgovarajući SK/politologijski kliše - postoje partija, nacionalisti i praksisovci i ništa drugo. A vidimo da ni sam Praxis nije nešto takvo i takvo a naravno da je osnova društva nešto drugo.

Raspad Saveza komunista Hrvatske nakon 1989. odigrao se u okruženju raspada Jugoslavije, rata i oporavka od rata. U tim se okolnostima razvijao hrvatski višestranački sustav. Najlogičniji nasljednik komunističke partije, SDP, doprinio je demokratizaciji Hrvatske pretvorivši se u europski orijentiranu socijaldemokratsku opciju. I usprkos "reinkarnaciji" u strankama kao što su SDP, HDZ i SDSS, bivši članovi komunističke partije nastavljaju imati značajan utjecaj na hrvatsku stranačku politiku.
Sugerira se da postoji partija i manje više ništa drugo. Obzirom na inerciju, to tako vjerojatno odgovara dugoj većini međunarodnih i lokalnih silnica kao dobar paravan za razne druge interese i prakse (prvenstveno za razna forsanja, kokošarenja i zarade), sve možeš utrpati u tu shemu a u slučaju izuzetnih potreba toliko se potruditi da nabaciš i malo nečeg drugog (praxis, nacionalizam, malo prirode ...).

To općenito nije loše. Samo tako nitko posebno ne može kontrolirati stvar. A da se može to bi bilo istinski grozno, smjesa najvećih svjetskih gluposti, nešto gore od Dubaija.

P.S. Razni ključni pripadnici najužih vrhova "komunističkog" pokreta, npr. Mika Tripalo, Koča Popović, Latinka Perović, Šuvar ... ključno smislenije i drukčije svjedoče i misle o svemu.

Tko je glasao

Sugerira se da postoji

Sugerira se da postoji partija i manje više ništa drugo.

To "manje više drugo" je postojalo, ali s marginalnim utjecajem na dominantnu praksu. Funkcija "manje više drugog" je bila pokazne naravi - specifična razlika u odnosu na staljinizam iza željezne zavjese - i manje više rezervirano za nestašnu djecu pripadnika nomenklature (Iveković, Blažević, su neke za koje znam) ili za režim krajnje bizarne (i stoga "manje više" neugrožavajuće) pojave i osobnosti (nova glazba, apstraktno slikarstvo...).

Što se tiče "smislenijeg i drugačijeg" svjedočenja osoba koje spominješ, nisam sigurna (osim možda za Šuvara) da se oni s autorima ovog članka ne bi složili u jednoj od njihovih teza da je partija dopuštala neslaganje samo do stupnja kad se u pitanje dovodio i sam njezin vladajući položaj. Socijalistički poredak (skupa s onim "manje više drugim") se, uostalom, zato i raspao.

Ono "manje više drugo" čak i kad ga se iskopa ne bi li se potaknulo nešto kao "kontinuitet alternative" ili obnova korespendencije sa svijetom, nema više onaj svoj potencijal "kulturnog otpora" iz olovnih vremena.... Možda je to zato, da parafraziram srpskog pjesnika Branka Miljkovića, što sloboda ne ume da peva, kao što su sužnji pevali o njoj...

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Vaganje koliko je pratija i

Vaganje koliko je pratija i s njome povezano a koliko drugo je ključno.

I moja i opća iskustva su da su partija i snjome povezana poslovanje osnova društva te da se, kao što se ovdje iznosi, to nastavlja do danas, čak se pojačava zbog sve slabijih prilika na tržištu i sve boljih zarada na partijsko-državnom poslovanju. I najveći, ekstremni, pobornici tržišta kao ludi navaljuju na što veći udio u tome poslovanju te kao ludi bježe od tržišta nevezanog s partijom i državom (Čačić, Ante Čičin Šain ...).

Ali, tko je prije i pogotovo tko će sada hraniti to, kada su svi manje više to i kada je i danas u studenome 2008.g. posve normalno da i turizam treba dobiti neke ozbiljne dodatne novce da bi egzistirao, a i ama baš sve drugo ? Odgovori na to su najveće svjetske ekonomsko-političke misterije, pogotovo obzirom na rekordnu navalu na državno-partijske jasle.

Iskustva smo da čak ni u JNA nisi mogao preživjeti i funkcionirati pod pretpostavkom država/partija su sve - pretpostavka je bila da je sve to farsa i uvjet za preživljavanje i sve je nešto drugo i hrvanje sa farsom. A šezdesetih u Zagrebu je to bila normalna pretpostavka za skoro sve. To još bolje znaju svi mangupi u partijskim redovima, mafijaši i razna insajderska rulja.

Krenulo je zbilja zanimljivo povjesno doba. Vjerojatno će se brzo izmjeniti većina "istina", logika, legendi i procesa. Čak i ono ključno, estetsko-doživljajna i rekla-kazala tehnologija. Priča će logično opet doći u modu kao tehnologija i kao nešto normalno.

Tko je glasao

Moram priznati da mi taj

Moram priznati da mi taj tekst, a posebno zaključak tipa Neda Ritz, odaje dojam studentskog seminarskog rada, tako vjerojatno i svima koji su +45 kao što je @rmarino69 dolje napisao.

Ono što nedostaje ovom tekstu je razdvajanje i analiza pravih aktivnih članova KP prije i sada, ipak su velika većina članova KP (ove ili one) bili članovi isto kao što su mogli biti pretplatnici ciklusa crvene ili plave oktave u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog bez mogućnosti utjecaja na koncertni program, rekli bi jednostavno promatrači. Ciljam na sve one profesionalne komuniste, socijaliste i sindikaliste koji su surfali na vrhu valova radničkog pokreta i samoupravnog socijalizma daleko od prosječnog trudbenika vlasnika Fiata 750 ili 125 PZ ili nedosanjane Zastave Florida.
Jasno je da svi oni koji su bili članovi KPJ ili KPH nisu nestali nego su negdje nastavili djelovati (@poveznik) isto kao što vodoinstalater iz Jugoslavije je nastavio biti vodoinstalater u novoj Hrvatskoj, ovdje treba samo potražiti "rukovoditelje".

Zajedno s liberalizirajućim ekonomskim reformama i odlaskom stotina tisuća Hrvata u inozemstvo, pokret "hrvatsko proljeće" pod vodstvom Savke Dapčević- Kučar, Mika Tripala i Pere Pirkera, pokušao je proširiti socijalnu bazu režima i povećati hrvatsku autonomiju unutar Jugoslavije.
Kad je su to otišle stotine tisuća Hrvata u inozemstvo?

Posebno je površan dio koji se odnosi na događaje vezane uz 1971. što je danas ovdje još uvijek mistificirana i ponešto nezgodna teme i možda bi netko sa strane bez naših opterećenja bio dobar da napokon razlučimo da li je to bila obična borba za vlast po logici "bolje prvi u selu nego drugi u gradu" ili su tu stvarno bile aktivne demokratske snage i da li je promjena trebala biti stvarno sistemska.
1971. je u toliko važnija ako imamo u vidu da je gotovo kompletno vodstvo svih relevantnih novoosnovanih stranaka krajem 80. bilo u nekoj korelaciji s tim događajima i u pravilu im je u osobnom dosjeu stajala zabilješka da su izbačeni iz partije. Vrlo je važno napomenuti da su izbačeni iz partije a ne izašli što predstavlja popriličnu razliku. Neki su iz partije letili pod etiketom nacionalizma a drugi zbog mutnih poslova i kokošarenja vulgaris. Naravno, danas svi to prikazuju kao vlastitu žrtvu u borbi za Hrvatsku.

I na kraju bi, na temelju ovog objavljenoga dijela teksta, zaključak mogao biti:

Standard svake političke opcije koja je revolucionarna u početku i sklona promjenama, adaptaciji sustava i sredine svojim potrebama, je prelazak na konzervativnu fazu koja treba zaštititi sve tekovine stečene u bezvlašću prelaznog razdoblja. To je bilo kad su komunisti zavladali ovim prostorima krajem i nakon WWII a to smo ponovo doživjeli kad je stvorena današnja Hrvatska. Kad se krade onda nam policija smeta, a kad imamo onda nam policija služi da nam čuva ono što smo maznuli, dosta logično.
Takav sustav koristi prirodno svojstvo naroda kao mase koji je nesklon promjenama odnosno originalno konzervativan. U toj logici treba tražiti veliku podršku koju je KP imala u Jugi odnosno HDZ u ovoj Hrvatskoj. To je podrška koja nije podrška političkoj opciji nego se to može definirati kao mentalni sklop koji nešto radi zato što nešto radi.
Nastala promjena u Hrvatskoj je zapravo dio opće promjene pri raspadu komunizma gdje zapravo nemamo nikakvu atipičnost već smo samo dio nečeg što je more donijelo na obalu nakon većeg brodoloma. Neko vrijeme nam je bilo bolje jer su prestali veliki valovi, ali sad kad smo pojeli gotovo sve što je bilo na jestivo s našeg krasnog broda imamo problem. Možda nas Barack Petko spasi!

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Isprike pollitičarima, sad

Isprike pollitičarima, sad sam tek vidio da sam u naslovu dnevnika stavio "Savez komunista Jugoslavije", dok se naslov članka odnosi na "Savez komunista Hrvatske", zato sam promijenio naslov dnevnika kako bi se slagao s naslovom članka.

Tko je glasao

I usprkos "reinkarnaciji" u

I usprkos "reinkarnaciji" u strankama kao što su SDP, HDZ i SDSS, bivši članovi komunističke partije nastavljaju imati značajan utjecaj na hrvatsku stranačku politiku.
I kada ja kažem da i dalje državom 'drmaju' neojugoslavenski komunisti većina članova 'polltike' misli kako sam lud!
Valjda će sada, nakon ove vanjske analize, barem neki mrvicu ublažiti svoja stajališta naspram mene jadnoga :(

cogito ergo sum

Tko je glasao

Ne stoji Vam tvrdnja kako mi

Ne stoji Vam tvrdnja kako mi mislimo da ste Vi ludi. Prvo, Vi imate pravo na svoje zablude, isto kao i svatko drugi. To ne znači da ste ludi. Drugo, imate osjećaj koji Vas vara, ne zato što ste ludi, nego što nikako da shvatite u čemu je Vaš problem. Mislim da u zemlji ne postoji čovjek koji ne zna činjenice iz ove vanjske analize, bez obzira da li ih želi priznati ili ne. Ono što je strašno jest to da hrvatski građani, a ne samo Vi, masovno odbijaju razumjeti kako 70.000 "bivših" komunista nije moglo preko noći mijenjati sebe i svoje stavove. A upravo su oni praktično preuzeli svu vlast i na svim nivoima 1990 godine. U lažnom uvjerenju kako će mo njihovim zalaganjem stvoriti i dobiti svoju državu prevareni građani punih dvadeset godina odbijaju uvidjeti njihovu katastrofalnu nesposobnost i beskarakternost.

Ono što situaciju čini tragikomičnom je činjenica da su "nereformirani" komunisti u HDZ-u, koristeći se manipulacijom i polugama vlasti te utjecaja na medije, pažnju hipnotizirane hrvatske javnosti cijelo vrijeme usmjeravali na reformirani SDP, koji se zbog toga morao reformirati više silom, nego iz nekakve želje ili potrebe. Tako se dogodio apsurd da HDZ i SDP ne mogu opstati jedni bez drugih. Jer bez međusobnih navodnih optužbi, oni nemaju drugog načina držati u hipnozi građane. U Hrvatskoj se sve događa kao u virtualnoj stvarnosti: svi govore, ali nitko ništa ne radi i ne poduzima. Imamo ludu inerciju i čekamo što će se dogoditi.

Po meni je težak zločin protiv čovječnosti ne uvidjeti da između HDZ-a i SDP-a nema bitnih razlika, a razlike u nijansama neće Hrvatsku izvući iz glibine. Meni je apsolutno svjedno da li će budućnost mog sina pojesti danas Šuker ili Linić. Svejedno mi je da li će to napraviti bahato ili umotano u finu kartu. Ali mi nije svejedno kako ću se ja prema tome postaviti. Zbilja mislim da je moj odnos prema budućnosti stvar moje proaktivnosti, a ne njihove reakcionarnosti. Ja djelujem onako kako nalaže moja odgovornost, a ne onako kako se od mene očekuje. Cijena nije mala, ali je korist nemjerljiva. Moja životna misija je biti prijelazna osoba. Ja planski mijenjam životne scenarije ljudi iz najbliže okoline, jer znam da su ti scenariji nedostojni naših života. Nije istina da životno iskustvo ne može biti korisnije i radosnije. Poslije mene više nitko iz moje obitelji neće živjeti pasjim životom, u strahu od lažnih autoriteta i u depresiji. Ja ću prekinuti tu nesretnu spiralu ponavljanja generacijskih zabluda i grešaka. Nevjerojatno s koliko ludosti ljudi prihvaćaju savjete svojih predaka, a da uopće ne promisle što to u promijenjenim životnim okolnostima znači za njihove živote. Svi mi realiziramo planove koji više ne funkcioniraju i onda za siromaštvo i razočaranja optužujemo druge.

Mislim da bi me mogli dobro razumjeti. Promislite malo i shvatiti će te da se traženjem krivaca, isticanjem odgovornosti, analizama stanja i sličnim naporima u Vašem životu ne može dogoditi nikakva promjena na bolje. Izgubiti će te vrijeme, a može Vam osobno biti samo gore. Treba se okrenuti sebi i svojim interesima i proaktivno tražiti načina da pomognete sebi i svojima. Kada u tome uspijete, time će te najviše pomoći ovom nesretnom društvu. Moj Vam je savjet da izađete iz položaja žrtve, koji jest udoban, ali nije produktivan i da na pošten način promijenite svoju sudbinu.

Tko je glasao

Ono što je strašno jest to

Ono što je strašno jest to da hrvatski građani, a ne samo Vi, masovno odbijaju razumjeti kako 70.000 "bivših" komunista nije moglo preko noći mijenjati sebe i svoje stavove. A upravo su oni praktično preuzeli svu vlast i na svim nivoima 1990 godine.
Nije točno da ja to ne razumijem, naprotiv!
Mene muči, kao vjerujem i veliku većinu, kako se riješiti toga smeća?
Treba se okrenuti sebi i svojim interesima i proaktivno tražiti načina da pomognete sebi i svojima. Kada u tome uspijete, time će te najviše pomoći ovom nesretnom društvu.
Ovaj mi dio nije jasan. Molim pojašnjenje: kako ću ja pomoganjem sebi pomoći društvu?

cogito ergo sum

Tko je glasao

Stavili ste me u nezgodan

Stavili ste me u nezgodan položaj, da objašnjavam nešto što bi samo po sebi moralo biti jasno. Idemo obrnuto: postavite sebi pitanje kako bi pojedinac koji je siromašan i depresivan mogao biti vrijedan društvu?

Da bih izbjegao i najmanju mogućnost nesporazuma odgovoriti ću Vam određenim primjerom. Mislim da će mo se složiti da radnici s prosječnim obiteljima i primanjima, s kojima jedva proživljavaju mjesec, ne mogu puno pomoći društvu. Zapravo, ne mogu pomoći ništa. Razvoj i napredak društva o njima ne ovisi.

Zamislite što bi se dogodilo, kada bi ti isti radnici iznenada počeli razmišljati i djelovati potpuno drugačije. Kada bi mentalitet zaposlenika zamijenili mentalitetom vlasnika posla i umjesto o preživljavanju i problemima počeli pozitivno razmišljati i raditi planove kako stvoriti neograničene količine novca i istovremeno učiti korisnije stvari od onih koje su ih do tada učili. Dakle, kada bi promijenili životne navike. Što mislite, bi li bilo bolje da radnici u vlastitim poslovima zarađuju i plaćaju poreze na 2000 € ili na minimalnu platu?

Gledajte, ovo nije fantaziranje u smislu nemogućeg. Ovo je itekako ostvariva ideja. Iako se vjerojatno nikada neće ostvariti iz puno razloga, ali mislim da je najvažniji što mi nemamo mentore sposobne ljude naučiti drugačijem načinu razmišljanja. Dok u svijetu već dvadesetak godina intenzivno rade na stvaranju mreža i udruživanju snaga, mi laprdamo o uspjesima školovanja stručnjaka za zavode za zapošljavanje. Dok oni grade rezultate, mi uništavamo ostvareno.

Znam da će Vam ovih 2000 izazvati mučninu, ali imam za Vas još bolje vijesti. Novac u ovoj priči uopće nije važan. Važan je nevjerojatan učinak tog novca na psihičko zdravlje i društva i svakog pojedinca.
Nestala bi depresija, živnulo bi gospodarstvo i što je najvažnije ljudi bi se okrenuli jedni prema drugima. Naime, poznata je stvar da je čovjek društveno biće i da može uspjevati u životu samo u suradnji s drugima.
Zamislite posao u kojemu bi ljudi bili plaćeni prema onome koliko pomognu drugim ljudima? Drugim riječima, kada bi bili plaćeni za tuđi uspjeh. Je li Vam sada jasno? Vjerujem da je tek sada sve nejasno!

Znate li što je pasivni prihod i kako se dolazi do njega? To je prihod koji dobivate svakog mjeseca za jednom obavljen uspješan posao u pomaganju drugima. Dobivate ga do kraja života, a možete ga ostaviti u nasljedstvo svojoj djeci ili rodbini. Da bi stekli pasivan prihod, a on ne može biti manji od 4000 kuna mjesečno, nije dovoljno željeti. Treba znati, treba učiti, raditi i u svemu tome biti kvalitetan. Ako ne uspijete kreirati tuđi financijski uspjeh, ne možete ni sami dobiti novac. Pošteno, zar ne?

Nemojte biti sigurni da ovo Vi ne bi mogli postići i da to nije za Vas. Provjera sistema o kojem je riječ je potpuno besplatna. Ja sam je već napravio i mogu Vam osobno garantirati da je stvar više nego dobra.

Zamislite da u slijedećih pet godina postanete izuzetno bogati. Bi li mogli prestati pomagati drugima i društvu?

Tko je glasao

Sve ovo lijepo zvuči, ali

Sve ovo lijepo zvuči, ali me muči ovo:
Mislim da će mo se složiti da radnici s prosječnim obiteljima i primanjima, s kojima jedva proživljavaju mjesec, ne mogu puno pomoći društvu. Zapravo, ne mogu pomoći ništa. Razvoj i napredak društva o njima ne ovisi.
Nisu li sva gospodarstva svijeta temeljena na većini radnika s prosječnim (pa čak i ispodprosječnim) primanjima.
Pretpostavimo da se u nekima (određeni dio- ne većina) i krije potencijal za takav uzlet.... opet je to mali dio populacije i ne može se računati na omasovljavanje takvoga trenda. Potreban je netko, istaknut, tko će to sve povući. Mi takvoga danas (na javnoj sceni) nemamo.
Zamislite da u slijedećih pet godina postanete izuzetno bogati. Bi li mogli prestati pomagati drugima i društvu?
Naravno da bih nešto učinio onoga trenutka kada bih mogao, ali sada ne vidim načina kako.

cogito ergo sum

Tko je glasao

@jedinohrvatska Da bi te

@jedinohrvatska

Da bi te ljudi bolje razumjeli, moraš koristiti pojmove i određenja koji precizno označavaju stvari i pojave o kojima govoriš. Zato ću ti odmah reći da sintagma "neojugoslavenski komunisti" označava nešto posve drugo od sintagme "nekadašnji članovi SKJ/SKH". To je, primjerice, bio i Franjo Tuđman (idejno i praktički), ali se za njega ne bi moglo reći da je bio neojugoslavenski komunist, kao uostalom niti za većinu ovih koji danas "drmaju" državom.

Meni je jasno da je tebi neojugoslavenstvo isto što i zalaganje za ulazak Hrvatske u Europsku uniju i da ti aludiraš na taj aspekt djelovanja na hrvatskoj političkoj sceni. Iako te zbog tog tvojeg uvjerenja ne smatram ludim, ipak se s njim ne slažem. Štoviše, smatram ga prozirnim pokušajem zamjene teza, nešto kao: idemo građanima i građankama Hrvatske ogaditi Europsku uniju tako da ju uspoređujemo s Jugoslavijom. To nije korektno iz mnogo razloga, a najviše zbog plitke demagogije.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Meni je jasno da je tebi

Meni je jasno da je tebi neojugoslavenstvo isto što i zalaganje za ulazak Hrvatske u Europsku uniju i da ti aludiraš na taj aspekt djelovanja na hrvatskoj političkoj sceni.
A ne! Onda si me krivo shvatila. Za mene je neojugoslavenski komunizam pokušaj uvlačenja Hrvatske u 'Zapadni Balkan'- proces koji je sve intenzivniji na svim poljima htjeli mi to priznati ili ne. Kako nazvati 'operaciju trijumf' nove TV; Gavelline kazališne večeri gdje gostuju kazališta iz Beograda, Novog Sada i Podgorice; sastanci ministara unutarnjih poslova 'Zapadnoga Balkana' uz nazočnost EU gdje ovi govori kako moramo surađivati više; stajlišta Haaga da u ratu nije bilo agresora i žrtve te da smo 'svi isti' itd.
To su sve sitnice koje nas uvlače u novu jugoslaviju, a udaljavaju od zapadnoga kulturnoga kruga država kojima pripadamo- ne Balkanu.
I ovo ću ponoviti: nisam ja eksplicitno protiv EU-e... samo ne bih volio tamo na način kojim nas politička elita sada, podanički, izdajnički, vodi.
Ja sam za neku vrstu (barem privremene) neutralnosti. Dok ne stanemo na svoje noge ne valja nam ići nikuda, jer dolazimo slabi, osiromašeni..., a tada nas mogu zaje.... kako god tko hoće, a to upravo i čine.
Eto, valjda će ti sada moja stajališta biti jasnija.

cogito ergo sum

Tko je glasao

Es ef er jot (minus

Es ef er jot (minus Slovenija) je već obnovljena, samo to još na vijestima nisu pročitale Tončica Čeljuska, Ana Brdarić i Romina Knežić.

2decicrnog

Tko je glasao

Nije još, ali ne fali puno.

Nije još, ali ne fali puno. Nisam ja kriv nekima što ne vide pored zdravih očiju.

cogito ergo sum

Tko je glasao

Nisam ni ja kriv nekima, s

Nisam ni ja kriv nekima, s naglaskom na najškolovanije i "najrazboritije" glave pollitike, što ne kuže zafrkanciju. Žal mi je kaj tome tak, laički nagađam radi li se o ambisima iskričavih delikatnih umova, multipolaritetima, erektilnoj disfunkciji... U svakom slučaju želim svima potrebitima brz oporavak.

2decicrnog

Tko je glasao

@jedinohrvatska Kad si

@jedinohrvatska

Kad si počeo sudjelovati u ovom kolektivnom blogu, sjećam se jako dobro da si vrlo kritički pisao o EU i procesu priključenja Hrvatske istoj. Da si od toga odustao mi je novost, moram priznati. Ali ajde, barem neki pomak u pravom smjeru :-)

Za mene je neojugoslavenski komunizam pokušaj uvlačenja Hrvatske u 'Zapadni Balkan'- proces koji je sve intenzivniji na svim poljima htjeli mi to priznati ili ne.

E, vidiš sad si mi dao razmišljati da li da te smatram ludim ili ne, zbog ove tvrdnje :-) Šalu na stranu. Budući da te ne smatram ludim, onda moram zaključiti da ne pratiš dovoljno ili da ne razumiješ što se s Hrvatskom događa na međunarodnom planu. Komunikacija s našim susjednim zemljama je postojala, postoji i postojat će, ali da je to znak (pogotovu nešto takvo kao što su Gavelline večeri) "intenziviranja" ulaska Hrvatske u "Zapadni Balkan" graniči s fantazmagorijom. Prije će biti da je Hrvatska postala poligon za lansiranje preostalih s Balkana u proces europske integracije. A u tomu ne vidim ništa loše, dapače.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Komunikacija s našim

Komunikacija s našim susjednim zemljama je postojala, postoji i postojat će...
Može, čim plate ratnu odštetu i odgovaraju za počinjene zločine u Hrvatskoj, a ne da se mi moramo njima ispričati ! Zašto? Jer smo otišli iz bivše države pa ne uplaćujemo više za nerazvijene republike?
Prije će biti da je Hrvatska postala poligon za lansiranje preostalih s Balkana u proces europske integracije.
Da. Samo što smo mi u leru, oni voze brzinom warp 9. Nemoj se iznenaditi kada nas ubrzo sustignu.

cogito ergo sum

Tko je glasao

Nemoj se iznenaditi kada nas

Nemoj se iznenaditi kada nas ubrzo sustignu.

Onda će sve Hrvatine na referendumu glasovat protiv ulaska u EU. Tako će se, vidiš, tvoje proročanski dalekovidno predviđanje ostvariti: svi će bit u EU, jedino će Hrvatska ostat svoja na svome "Zapadnom Balkanu" :-)))

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Onda će sve Hrvatine na

Onda će sve Hrvatine na referendumu glasovat protiv ulaska u EU.
Nije ti palo na pamet da baš to neki i žele?
Da nas žele 'zgaditi' s EU pa ćemo se mi ponovno okrenuti 'istočnoj braći'... ako ništa drugo govorimo sličnim jezikom.
Kličemo: kralj je mrtav, živio kralj!

cogito ergo sum

Tko je glasao

Ma naravno. Sve je to jedna

Ma naravno.

Sve je to jedna VELIKA teorija zavjere.

Opinioiuris

Tko je glasao

Kako nazvati 'operaciju

Kako nazvati 'operaciju trijumf' nove TV; Gavelline kazališne večeri gdje gostuju kazališta iz Beograda, Novog Sada i Podgorice; sastanci ministara unutarnjih poslova 'Zapadnoga Balkana' uz nazočnost EU gdje ovi govori kako moramo surađivati više

Dakle, po tebi, trebali bi izgraditi visoki betonski zid s te strane naše granice, i potpuno se izolirati?
Pazi, tebi smetaju čak i kazališne večeri...

Tko je glasao

Dakle, po tebi, trebali bi

Dakle, po tebi, trebali bi izgraditi visoki betonski zid s te strane naše granice, i potpuno se izolirati?
Oprosti, molim te, možeš mi navesti gdje sam ja napisao riječi betoski zid ili izolacija ?

cogito ergo sum

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci