Tagovi

Vukovar

JEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTA

Tagovi

Komentari

tamara kaže

Stid i sram
Tamara Kaliterna | 26/11/2011

Subota je, 19. novembar, tridesetak mirovnjaka iz Srbije odlazi u Vukovar dan posle komemoracije zakićene državim relikvijama. Počast ubijenima te subote organizovale su porodice.

Dan uoči državne komemoracije i sa dve decenije premišljanja, Udruga hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990/91. podnela je krivičnu prijavu protiv 19 visokopozicioniranih oficira JNA zbog sumnje da su počinili ratni zločin u vukovarskoj bolnici 1991. godine. Neki od tih oficira su pravosnažno osuđeni, neki su već odslužili svoje.

„Hoćemo istinu“, piše na drvenoj tabli u Sotinu, vukovarskom predgrađu u kome je ubijen svaki deseti Hrvat, a na popisu zatočenih i nestalih još je 31 ime.

Mrtvi idu sa nama. I oni gledaju u zemlju.

Grobljanski lampioni na prozoru pošte. Zastave državne na nezavršenoj garaži, na terasi se pored zastave suši veš, zastava se vijori iznad tri raznobojne kese sa sortiranim smećem.

Dan je onakav kakav smrt voli – nizak, neproziran, mokar. Mukli.

Zid plača je ostao od zidova Kombinata Borovo u kojem je radilo 22.000 ljudi. U podrumu je smešten deo vukovarske ratne bolnice. Preko puta je nova pravoslavna crkva.

Na pomenu, hor učenika peva o „danu kada su ih iznevjerili oni kojima su vjerovali“. Crni džukac maše repom. Župnik propoveda o Makabejki koja je verujući u boga podnela ubistvo sedmorice sinova u jednom danu. Slovenskim mitomanima biblijsko je bilo malo, pa su majci Jugovića žrtvovali još dvojicu.

„Na Vukovar je palo dva milijuna granata. Rano su oni nama pretvarali dan u noć. U tri sata kada počnu da granatiraju – mrak, mrkli mrak. Svatko tko te je zarobio te je mogao ubit”, kaže Danijel Rehak, preživeli. Svi građani SFRJ su odvajali da se kupe granate. I oni poginuli od granata.

Ispraća nas hor jevrejskih robova iz trećeg čina Verdijevog Nabukoa: „Leti, misli moja na zlatnim krilima / Pozdravi obale Jordana i srušene tornjeve Ciona / Zemljo tako lepa i izgubljena / Uspomene drage i kobne“.

Tu su Duška i Đuro, ona ateistkinja, on vernik, ona Srpkinja, on Hrvat. Iz vukovarskog rata su izbegli u Sarajevo. Za njima se došunjao bosanski rat.

Na ruševini u središtu grada obaveštenje: „Mjesto za reklame“. Šumarci koji okružuju groblje su još minirani.

Od groblja prema Ovčari su vinogradi Vupika. Tu je i zgrada na kojoj piše „Vupik. dd, PJ ratarstvo, Ovčara“. Do spomen obeležja na Ovčari stabla su listopadna i bjelogorična. Nisu sakrila odeću 261 čoveka koji su pre streljanja razodeveni i ubijani do 1 sat posle ponoći 20. novembra. Pre nego su ukrcani u traktorske prikolice, u bolnici su im oteti novac i dragocenosti.

Među streljanima su dve žene, jedna u 9. mesecu trudnoće. Ubili su je sačmom, kao divljač, da dete ne bi preživelo. Beogradski mediji su optuživali njenog muža da je nizao „ogrlice od dečjih prstiju“. Tako su pripremajući rat u Bosni izveštavali da se u sarajevskom ZOO vrtu lavovi hrane živim Srbima.

Državna agencija Tanjug, umesto da kosne Srbiju dvodnevnim obeležavanjem 20-godišnjice „pada“ Vukovara, izvestila je u subotu da su se „u Vukovaru i okolini poslednjih godina više puta dešavali vandalski akti nad spomenicima poginulim Hrvatima ili su ispisivani grafiti sa srpskim simbolima, a svaki put je otkriveno da su počinioci Hrvati, često još deca“. Agencija ne zna ime nijednog deteta, ni datum kada je naružen bilo koji spomenik.

Pored ulaska na stazu koja vodi do gubilišta, prodaje se obredna posudica Vučedolska golubica, simbol grada, grobni lampioni sa šahovnicom i magneti za frižider sa simbolima grada. Navijači iz Baške Vode slikaju se pored spomenika sa zastavom na kojoj piše „Štakori“.

Kad se autobus sa beogradskom registracijom vraća sa Ovčare, žena sa detetom pored puta zamahuje prema autobusu nožem sa žutom drškom. U Bratuncu, koji je odmah do masovnog groblja Srebreničana, stanovnici svakog 11. jula pucaju iz pušaka, keze tri prsta posetiocima komemoracije, spuštaju pantalone i ističu u dvorištima natpise „Svinjetina na prodaju“.

Vukovarsko čudo su roletne. Jedne se drže za zidove kuća bez prozorskog okvira. Drugo čudo je „smotra spuštenih roletni“. U Borovu, naselju gde su Srbi 86,56 odsto stanovnika, toponimi su na ćirilici, paroh se preziva samo na ćirilici, a Naša stranka je ušla u kampanju za decembarske izbore plakatom sa četiri ocila i sa četiri zahteva: „Srpsko ime, Srbi na posao, Stanovi po istoj ceni, Srpske penzije“, i pokličem: „Srpski je pobediti“.

Roletne u naselju su spuštene. Isti znak nacionalnog raspoznavanja važio je od 1992. u Sarajevu. Spuštenim roletnama Vukovarci srpske nacionalnosti žele da se ograde od ljudi i dece koji sa svećama i cvećem prolaze Borovom do obale Dunava gde su bacani mrtvi i živi njihovi sugrađani. Beže i od zločina koje su mogli da posmatraju sa prozora. Žrtve su odvodili iz logora u osnovnoj školi. Većina je ubijena razbijenim bocama, metalnim predmetima i noževima, te bačena u Dunav, najveću masovnu grobnicu u Slavoniji.

Bačeno cveće pluta prema Beogradu. Nema drugog puta. Cveće koje su Beograđani septembra 1991. bacali sa nadvožnjaka na tenkove koji su hitali za Vukovar je bilo glasonoša zločina, a ovog novembra se vraća kao kazna. Vukovar je Staljingrad i Vaterlo Srbije i njenih napoleona.

Škola u kojoj su improvizovani logori se zove Božidar Maslarić, što je ime narodnog heroja Jugoslavije. Po Maslariću se i sada zove mašinska škola u Apatinu, u drugoj državi, na onoj obali iste evropske reke. Trg žrtava fašizma u Vukovaru je preživeo drugi fašizam.

Neslužbeno je 2. maja 1991. počeo rat u Hrvatskoj, kada je u Borovu ubijeno 12 policajaca Socijalističke Republike Hrvatske. Desetero osuđenih na 20 godina zatvora pomilovao je Zakon o općem oprostu. Ubijeni policajci su dobili spomenik i 12 čempresa, drveta podzemlja i mrtvih. Ni deset metara iza spomenika policajcima, je obelisk sa petokrakom na vrhu. Na spomeniku ispod imena piše da su tu poginuli u „zajedničkoj borbi protiv fašizma od 1941-1945“. Potpisani su „građani Borova“.

Vukovar je 1991. branilo 1.800 pripadnika Zbora narodne garde, među njima oko deset odsto srpske nacionalnosti. U Vukovaru je 1991. živelo 36,2 odsto građana srpske nacionalnosti. Lani je predlog da ulica u Vukovaru dobije naziv po branitelju Predragu Gagiću podelio veteranske udruge sa istim neprijateljem 1991. Predrag i njegov brat Nenad su vukovarski Srbi koji su branili grad. Kada su u grad ušle srpske snage, obojica su zarobljena i završila u logorima u Srbiji. „Prema nama su postupali mnogo gore nego prema Hrvatima“, kaže Nenad. „Mi smo bili izdajice srpskog naroda i dobivali smo strahovite batine“.

Ni ove godine u koloni sećanja nije bilo predstavnika hrvatskih Srba, koji, kao Srbi, uživaju vlast.

Pravoslavna Crkva svetog Stefana zvonila je u 13 i 15, dok je Dunav uzimao cveće i vence. Zvonom mrtvačkim za mrtve, zvonom mrtvačkim za žive. Svaki mesec u Vukovaru je novembar, mesec studeni.

luka

Tko je glasao

Napisala sam na dan pada

Napisala sam na dan pada Vukovara ovaj status pa mislim da je prijeko potrebno napisati ga i ovdje da ljudi ne zaborave da nius Bogovi i da nemaju pravo suditi tko je veća žrtva jer vidim da to neki u komentarima i rade pa tako bacaju ljagu i na VUkovr

...Danas na dan pada grada Vukovara, kada će većina biti Veliki Hrvati, Veliki Srbi i Veliki Muslimani i kad će međusobno jebati mater jedni drugima i kriviti suprotnu stranu za smrt nedužnih, pravite se da su u ratu svi bili sveci, ja ću biti mala pa ću reći: Počivale u miru sve nedužne duše, sa sve 3 strane koje su ubijene da bi se vi danas nastavili međusobno "klati". U ratu ne postoje dobri i loši, jer sa svih granica se pucalo na nevine i nema razloga da si umišljate da je nečiji život manje važan jer je netko Srbin ili Hrvat...Amen.

Tko je glasao

Budući da je moj pokojni Tata

Budući da je moj pokojni Tata bio hrvatski branitelj i ratni vojni invalid te da je moja pokojna baka (koju nažalost nikad nisam upoznala) zaklana u ratu kao srpski civil mislim da apsurdno da mi netko govori da su žrtve padale samo na jednoj strani. Ja ne mrzim nikoga jer niti to želim niti sam tako odgajana. Moj otac je kao hrvatski branitelj imao svo pravo da me odgaja u duhu mržnje i da mi govori kako trebam mrziti hrvate jer su ubili moju baku, s druge strane mogla bih mrziti i srbe jer je zbog njih počeo rat zbog kojeg je moj tata danas mrtav.

Ono što je fascinantno je kako uvijek ljudi koji veze sa ratom nisu imali (ali se prave da jesu) imaju najveći naboj mržnje u sebi ili propagiraju Ustaštvo. Još kad tako odgoje i svoju djecu pa na cesti od 15 godišnjeg dječaćića čuješ: "Ubi srbina!" ja se zgrozim.

Moj je Tata pretrpio ogromnu bol i razočaranje jer se borio na strani koja je na kraju zaklala njegovu majku i jedinu osobu koju je u djetinjstvu imao. Ako on nikad nije izrekao ni rječ mržnje protiv bilo koga, mislim da to ne bi trebali raditi ni tzv. Veliki Hrvati ili tzv. Veliki Srbi koji misle da imaju na to pravo.

U suštini, nadam se da shvaćate koliko je glupa ta mržnja koja traje već 2 desetljeća. A kad već mrzite i kad su vam puna usta pravde, ja bi boljela da i meni netko kaže: koga da mrzim? Hrvate ili Srbe?

Tako da petraa, ali i ostali: bilo jako lijepo kada bi ste sagledali objektivne činjenice i bili ljudi te priznali žrtve ma sa koje god strane dolazili.

U ratu ne postoje sveci.

Tko je glasao

s obzirom da je komentar..

...ispod mog dnevnika (koji barem mislim ne zaslužuje epitet raspirivača mržnje, odgovoriti ću ja)..

daklem, svatko od nas ponaosob nosi neku emociju i osjećaj vezan uz protekli rat, netko ima podvojene osjećaje poput tebe a netko jednostrane, zajedničko im je da proističu iz osobne traume i to treba razumijeti

na globalnoj razini možemo i trebamo raditi na suživotu i toleranciji, ali na individualnoj razini teško je očekivati da će roditelji šestomjesečne bebe ubijene od agresorske granate razmišljati o tvojoj pokojnik baki i reći : "A čujte, to je život, i mi i oni su ginuli", u njima (po meni opravdano, odnosno razumljivo) nema mjesta za takvu emociju

isto mislim i o obitelji sa druge strane koja je doživjela sličnu sudbinu

no ne treba zaboraviti čijih žrtava je bilo više, čija zemlja je razarana, jer to se naprosto mora uzeti u obzir, moze meni biti žao klinaca u Staljingradu i Ruskih i Njemačkih podjednako, jer rat je zlo, ali ipak postavlja se pitanje šta su Njemci radili kod Staljingrada?

pomirenje i suživot DA, znak jednakosti i podjela odgovornosti na jednake dijelove NE

naravno ovo je moje, jedno od 4000000 mišljenja i ne moraš/te se slagati samnom

Tko je glasao

Kao prvo nisi čitao moj post

Kao prvo nisi čitao moj post jer da jesi shvatio bi da nije upućen tebi.

Ovo što govoriš za 6 mjesečno djete ja razumijem. Navela sam potpuno jasno da se moj komentar odnosi na one koji nisu rata vidjeli (a takvih je veliki broj) a danas šire mržnju. Počevši od 15godišnjaka koji se nazivaju velikim Ustašama pa viču "Ubi srbina" kao i isti ti 15godišnjaci sa druge strane koji viču "Ubi hrvata".

Za mene to nije opravdano niti će ikad biti. To je čista mržnja koju nikad ni ne bi trebalo opravdati.

S druge strane ovo što govoriš o tome tko je više ovo, tko je više ono...mogu ti reći samo jedno: brojati žrtve koje su zaklane i sa jedne i sa druge strane je nehumano. Bar toliko poštovanja treba svatko imat da ne broji koliko je otkinutih glava plivalo rijekom ili padalo u jame.

Zapamti jednu stvar: hrvatske žrtve nisu ubili Srbi, kao što ni srpske žrtve nisu ubili Hrvati. Ubila ih je politika koju su vodile obje strane u dogovoru.

Ako to ne shvaćate ni 20 godina nakon rata onda imamo problem jer prvi put kad vam netko na vlasti bude poljubio šahovnicu i rekao Hrvati morate braniti svoje, vi ćete ko muhe bez glave zapucati bez da iole razmislite za što se to uopće borite.

Znaš kako to znam? Pogledaj kad je nastao problem sa granicom između Hrvatske i Slovenije. Kako je većina građana Hrvatske reagirala? Neprestano smo ili slušali ili čitali gluposti poput: "ubij slovenca", "Ne kupujte slovensko" itd...To dokazuje da nam je svijest na razini ameba. Jer ako entko ne shvaća da je taj spor između političara iz hrvatske i slovenije te da slovenci nisu krivi za to, onda taj netko nije evoluirao i ništa naučio iz događaja 91'.

I to je jedina realnost u ovoj zemlji.

Tko je glasao

brojati žrtve koje su zaklane

brojati žrtve koje su zaklane i sa jedne i sa druge strane je nehumano. Bar toliko poštovanja treba svatko imat da ne broji koliko je otkinutih glava plivalo rijekom ili padalo u jame.

ponavljam, bitan je broj i uzročnik, ako nije bitan zašto se onda desetljećima provlači teza o 700 000 ubijenih u Jasenovcu? Zašto je bitno što su Ustaše bile na strani okupatora? Zar trebamo zanemariti te činjenice? (govorim načelno)

dakle bitno je da je u Vukovaru život izgubilo 3500 ljudi i 8000 agresora koji tamo nisu imali šta raditi, ne možemo gurati pod tepih nešto i očekivati da će samo nestati

Ako to ne shvaćate ni 20 godina nakon rata onda imamo problem jer prvi put kad vam netko na vlasti bude poljubio šahovnicu i rekao Hrvati morate braniti svoje, vi ćete ko muhe bez glave zapucati bez da iole razmislite za što se to uopće borite.

takvih je bila manjina, većini su počele padati granate po dvorištu kada su odlučili krenuti u rat

Tko je glasao

@rebel.. manjine, tek neke

@rebel..
manjine, tek neke grupice trebaju za pokretanje naroda, ratova.. i tako se radilo

trebas samo ekipicu od 10tak ljudi ... koja ce maltretirati i ubiti ponekog.. taj kraj ce se dignuti.. isto to sa druge strane.. i ti ce se dignuti.. jos par prica, malo povijesti i na kraju imas tisuce mrtvih.. od kojih nitko ne zna tko je poceo, pa to postaje nebitno.. ali svi znaju da su povrijedeni i da se moraju svetiti.. ili braniti ili..

uz podrsku i manipulaciju gradanstvom kroz politiku, medije i tajne sluzbe takvim akcijama se proizvode ratovi i "revolucije"

broj kod velikih zlocina postaje nebitan..

meni nikada nije bilo jasno sto misle sa tom licitacijom leseva u jasenovcu postici. pa zar je veci zlocina ako je broj 30.000 ili 70.000 ili ... i koliko je bilo kostiju zidova, srba ili hrvata..
sve je to jednako strasno, jer i sama realizirana ideja tog tipa je strasna.. mislim da je to mozda vazno za povijesne knjige i da familije znaju gdje je netko njihov poginuo, no za obicnog covjeka i njegovo poimanje strasnog i zlocina ama bas nista na stvari ne mijenja 30 ili 70...

zar bi srebrenica bila strasnija da je poginulo 6.000 ljudi umjesto 5 ili manje strasna za 4.000..

to stvarno covjeku za pojam o zlu nije bitno

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

manjine, tek neke grupice

manjine, tek neke grupice trebaju za pokretanje naroda, ratova.. i tako se radilo

ne znam, Slobodan nikada ne bi.bio Slobodan da na Gazimestanu nije bilo "bre milion" ljudi, ne bi imao hrabrosti i ludosti

meni nikada nije bilo jasno sto misle sa tom
licitacijom leseva u jasenovcu postici. pa zar je
veci zlocina ako je broj 30.000 ili 70.000 ili ... i
koliko je bilo kostiju zidova, srba ili hrvata..

mislilo se nametnuti kolektivnu krivnju, i jelte dignuti Jasenovac po broju žrtava na razinu Treblinke, Dachaua i drugih konc logora, pa čak i više od nekih nazi logora, čista manipulacija koja je na koncu dovela da se vode raspre o broju a ne o strahoti koju je Jasenovac donio, i vrlo bitno je da ta brojka od 700 000 i više, danas kao i prije 40 god kruži najvišim političkim krugovima u Srbiji jer radikalna desnica ne priznaje ispod 1 000 000, no dobro raspadom SFRJ to postaje njihov problem, naše je da osiguramo pijetet i spomen obilježje sa imenima kao upozorenje budućim generacijama, jer zaboravlja se između ostalog da je to bio logor za SVE neistomišljenike a ne isključivo Srbe

Tko je glasao

to postaje njihov problem,

to postaje njihov problem, naše je da osiguramo pijetet i spomen obilježje sa imenima

uvijek je tako i bilo. svaki drugi stav su izmislili politicari pricajuci o brojkama kao najvaznijoj stvari.

zaboravlja se između ostalog da je to bio logor za SVE neistomišljenike a ne isključivo Srbe

ovo je takoder dio igre s brojkama, kao da se time ista sustinski moze promijeniti

Slobodan nikada ne bi.bio Slobodan da na Gazimestanu nije bilo "bre milion" ljudi, ne bi imao hrabrosti i ludosti

dugo godina su neki radili da bi dosli do tog broja, desetak. no to mu svejedno nije dalo hrabrost, vec vojna sila jna. bez tih generala ne bi se nigdje pokrenuo. tj. da nije bilo tenkova i generala, samo bi njega oni glave dosli kad im dosadi jesti travu.
hocu ti reci da rat nije pocelo napadom tih 1 mil. sa gazimekstana. cak nije ni jna krenula prva, vec manje grupe radikala... koje su radile sve dok mrznja nije dovoljna narasla da bi mogao biti rat.
u pravilu tih grupica imas u svakoj drzavi. pitanje je politike da li ih drzi pod kontrolom ili potencira. bez pomoci politicara one ostaju to sto jesu, radikalne grupe, malobrojne u odnosu na populaciju. zar mislis da ih nema u napr. drzavama zapadne europe? zar mislis da te ne bi sutra krenule da ih neko iz vrha drzave podrzi? i postale masovne ucas. vjeruj mi da bi. stvar je u politici i njenom odnosu prema drustvu i drzavi, a ne u radikalima.

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Mislim da razumijem što si

Mislim da razumijem što si htjela reći. 70 ili 700 tisuća... i jedna i druga brojka govore o masovnom zločinu, o namjeri,o planu, o nečemu što nikako nije splet nesretnih okolnosti. Samo, gdje je ta granica...? Da li ikad dolazi do onog JEDNOG života?

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

pa ja mislim da ovako kako

pa ja mislim da ovako kako razmisljam bas taj jedan postaje bitan a sam broj nakon sto je dao osnovno znacenje vise ne (onako kako si to napisala, masovan zlocin)..

tako mozemo prestati lamati brojevima i leseve brojiti kao da smo na nekoj licitaciji ..

tek tada nam ostaje uzas i spoznaja zlocina za razmisljanje bas svima, a onima koji su ga poznavali ostaje marko, samuel ili jova.. da ga osobno vole i tuguju

ovako kako to sad mnogi rade, ispadnu brojevi vazniji od cina, kolicina od samog zivota, mjerilo boli postane vaga leseva.. a to je sve laz.. ili samo potreba za mrznjom umjesto ljubavi prema covjeku da se ne ponovi od bilo koga prema bilo kome..

uzas mozemo osjetiti svi, a bezgranicnu tugu oni koji su poznavali.. no njima nisu brojke bitne, vec bas taj, njihov covjek.. zasto bi ostalima trebale biti bitne, kad je sam cin dovoljno uzasan?

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

jedinstvenost

Upravo moderna viktimologija inzistira na tome da se ne nabacuje procjenama (pogotovo ne u svrhu uvećavanja broja žrtava) - već da se svakoj žrtvi i stradalniku iskaže poštovanje upravo TOČNIM, pojedinačnim popisima stradalih.

Dakle - ne rade se ti popisi zato da bi brojka bila što veća (kažu da čovjek ionako u gubicima zna brojati samo do - jedan), već upravo suprotno - jer svaka žrtva ima pravo na poštovanje - i na to da bude imenovana. Dakle - ne gleda "žrtve" kao neku zbirnu imenicu - već kao zbroj pojedinaca.

Zato je izuzetno važno točno pobrojati, naći i identificirati stradale - i zato je važan točan broj. Iz ljudskih razloga.

Tko je glasao

Slažem se

Licitiranje žrtvama ispada poput zakotrljane sniježne grude. Ovisno o politici - jel vruća ili hladna.

Samo... nigdje ne čitam da luno nije za to da se točno pobroje žrtve, tj. da se žrtvama ne licitira. To je jako važan, ali, da tako kažem, tehnički dio posla. Bitno je u prvom redu prepoznati prirodu i dimenzije zločina, a objektivna brojka se samo stavlja u taj kontekst.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

točno

Nije ovo kritika nekom luninom tekstu, dapače. Samo odgovaram na onaj dio njezinog pitanja - zašto je bitno. Zato jer je. Tehnički, slažem se - i zato je svako odokativno poigravanje brojkama zapravo nepoštivanje žrtvi.

Kako je čovjeku dovoljno pročitati naslov "Potres u Turskoj - ima žrtava" da osjeti i tugu i žalost - sam broj je nebitan u tom smislu. Nećemo osjetiti veću tugu ako netko kaže 50.000 žrtava tzunamija umjesto 40.000. Ali je bitno onima koji se time bave, bitno je obiteljima, prijateljima. Zato bih (nekako) zabranio bilo koju brojke osim - posljednje točne (ako se već vade brojke).

Tko je glasao

obitelji i bliznjima nisu

obitelji i bliznjima nisu brojke bitne vec samo njihovi najblizi koji su stradali ili prezivjeli

brojke su bitne smo statistickim zavodima.. za procjenu sveukupne materijalne i ljudske stete.. a
na kraju zavrse u skolskim knjigama da bi ih ucio napamet radi ocjene ili u povijesnim arhivima..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

netočno...

Ovo tvoje mišljenje je vrlo... ne znam pravi izraz - ne poštuje osobu, tako nekako.

Svi "zidovi plača" - od Izraela do SAD-a inzistiraju na unošenju IMENA - bez obzira koliko velik spomenik bio. Dakle ne govorim o brojkama (brojka je samo zbroj imena) već o imenovanju. Da bi svakoga imenovao - moraš brojati i identificirati žrtvu po žrtvu - time se bavi viktimologija.

To je jednostavno civilizacijski doseg i nije tako star... i zato ga treba poštovati.

Mrtav slon ostavlja svoje kljove, tigar svoje krzno, a čovjek svoje ime. (Demosten)

Tko je glasao

bolje stavi samo minus nego

bolje stavi samo minus nego li i zmisljeno objasnjenje uz njega..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

hvala...

... ali stvarno ne trebam tvoje dopuštenje niti za ocjenjivanje nečijeg komentara niti za pisanje...

Moj stav je da je brojka bitna (a da se s njom ne smije licitirati niti mahati - jer nema smisla) - a tvoj je bio skoro pa identičan. Pa ne kužim čemu sada neslaganje.

Samo kažem - svi moderni ratni spomenici (i naravno povijest i viktimologija posebno) pokušavaju točno imenovati žrtve - uz sve pripadne podatke - jer su bitni za kasnija istraživanja. Sjeti se "zida plača" u Savskoj, kod UNPROFOR-a - samo imena. Čak su i stradali vatrogasci "pobrojani" spomenicima.

Na đir osobnih uvreda ne bih baš pristao...

Tko je glasao

Uvijek se pitam ima li nade

Uvijek se pitam ima li nade za ovaj svijet i kada pomislim da nema ovako šta me razuvjeri...

http://www.advance.hr/vijesti/beograd-na-trgu-republike-zapaljene-svijec...

Samo da su ovakvi ljudi hrabriji , odlučniji, skloniji rikziku danas bi Zemlja bila raj. Ovako ah ostaje da živimo u nadi da će doći bolje sutra...

Justice for all !

Tko je glasao

Uvijek se pitam ima li nade

Uvijek se pitam ima li nade za ovaj svijet i kada pomislim da nema ovako šta me razuvjeri...

http://www.advance.hr/vijesti/beograd-na-trgu-republike-zapaljene-svijec...

Samo da su ovakvi ljudi hrabriji , odlučniji, skloniji rikziku danas bi Zemlja bila raj. Ovako ah ostaje da živimo u nadi da će doći bolje sutra...

Justice for all !

Tko je glasao

Evo komentar ispod linkanog youtubea..

Dresden 1945, Vukovar 1991 - Drugo vrijeme ista sudbina

Hrvatska Hrvatima!
WerewolfJohnny prije 1 dan 43

..dakle 43 pozitivna glasa ima komentar i drugi je po popularnosti...

e sada, se pitam koliko takvih kretena shvaća koliko kvari sliku o Vukovaru i koliko pljuje po svim onim žrtvama?

PS Shorty je hip-hop Thompson postao, brate mili ok "Dođi u Vinkovce", nakupilo se ispraznilo se a sada je počeo srati..

Tko je glasao

Ne Gori-bor, već svijeća

prođite pokraj moje kuće danas, svijeća na prozoru cijelu noć gori, ona vam namjesto mene o heroju zboriLijepo.

"Nisam im ja kriv, što nisu imali sreće", netko je rekao.
Valjda to vrijedi samo kada ne gori svijeća!?

Tko je glasao

da Goribor, uvijek Goribor

da Goribor, uvijek Goribor (usput rečeno ne razumijem tvoju averziju spram tog benda koji čine moji vršnjaci iz grada Bora u Srbiji i nemaju apsolutno nikakve veze sa ratom i pričama o ratu)

ja sam rekao da ne ronim tuđe suze i ne kajem se za tuđe grijehe

i dalje smatram kako mržnja ubija onoga koji mrzi

Tko je glasao

Standardi

Indiferentna sam prema Goriboru, ali ne i onima koji svoj ukus nameću drugima, te omalovažavaju tuđe, svoje životno iskustvo pretaču u aksiome, a svoju osobnost drugima nameću kao standarde i etalone.

Tko je glasao

Vukovar, moj nećak i svijeće....

Prije dvije godine hodali smo moj nećak i ja središtem Virovitice i oko dvorca zapaljeno je bilo mnoštvo svijeća povodom Vukovara.
"Idemo zapaliti jednu-dvije svijeće!" rekao sam nećaku.
"Ne vjerujem da bi ti to učinio, i zašto?"
"Zašto ne, postoji PIJETET, sjećanje na žrtve, i treba ih se prisjetiti!"
"Hm, a svašta se priča o tebi!?"
"Ti koji svašta pričaju, samo pričaju, PIJETET JE SVETINJA! To sam radio u Buchenwaldu, Dachau, dva puta, ispod mnogih spomenika.
Dodali smo kapi svjetla u magloviti mrak, nakon povratka kući zapazio sam zapaljenu svijeću u prozoru kuće. Majka kao da je čula razgovor mene i nećaka, kao da je bila uz nas kada smo palili svijeće. Previše riječi, pogotovo samo kurtoaznih, smeta pijetetu!
Eh, da se naučilo nešto iz Vukovara??
I SVAKAKO: NE PONOVILO SE, BAR IDUĆIH 150 GODINA! Za 148 godina neće biti ni mene, ni nećaka, naših sugrađana, ni Vukovaraca iz 1991. A da Vukovara ima u svijetu i danas, 2011., neosporno je!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

slažem se, PIJETET prije

slažem se, PIJETET prije svega, intimno, skromno, mirno, jedino tako je za mene ispravno

Tko je glasao

Nježan dnevnik.

Teško je naći mjeru kako obilježiti Vukovar. Vidio sam na TV da je prostor groblja i spomenika primjereno uređen.

Tko je glasao

neka ga svatko obilježi kako

neka ga svatko obilježi kako želi ili neka ne obilježi, ja osobno zapalim svijeću, ne slušam glasno glazbu (kao inače) i to je to, vjerujem skromno i intimno

Tko je glasao

Da

...sve ostalo što htio bih reći gori sa onom svijećom na prozoru...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci