Tagovi

Nije loše vrijeme, loši su ljudi...

˝Nije loše vrijeme, loši su ljudi…˝ - kaže jedna izreka i, na žalost, nije daleko od istine. Naravno ne hodaju svijetom samo gnjide, ne radi svatko svakome iza leđa i nisu baš svi ljudi uistinu i toliko loši.

Ali, treba primjetiti kako je došlo vrijeme u kojem vlada oportunizam. Oportunizam kao takav često ne bira sredstva za ostvarenje cilja. Ugledate priliku i vrlo često je zgrabite prije nego što promislite kome bi ta prilika mogla naštetiti. Imam osjećaj kako je nestao pogled na neku ˝širu sliku˝.

Nisu svi oportunisti loši ljudi. Uostalom iskorištavanje neke prilike ne mora biti nužno zlo. Problem je što se previše stvari počelo tretirati kao normalno samo zbog toga što su služile ostvarenju određenog cilja. Dok nekome ideš niz dlaku, plešeš kako on/ona pjeva, ili skokom obavljaš prije nego netko to okom zatraži, genijalan si. Svi te vole, maze, paze, cijene. Ti ćeš biti glavna faca u svakom društvu jer si upravo ti taj koji zna kako obaviti posao i koji zna kako služiti nekom višem cilju.

A viši ciljevi?

I da, glupo je reći da ti to ne bi trebalo laskati i da ne bi trebao uživati u tim trenucima. Međutim, dogodit će se da ti viši ciljevi koje si pomagao ostvarivati odstupaju miljama od tvojih ciljeva i prije nego što se okreneš shvaćaš da si u takvoj kolotečini da ćeš se zapravo teško izvući bez nekih većih potresa. Jer, da bi se vratio na put svojih ciljeva moraš napustiti ciljeve onih koji su te u određenom trenutku 'iskoristili'. I postoji velika mogućnost da ostaneš sam...

Zašto je tome tako? Teško je odgovoriti. Imam osjećaj kako je čitav sustav pomalo kriv, čitava sredina. Stvorila se nekakva atmosfera u kojoj je cool imati podanike. Misliti vlastitom glavom postaje iznimka, ne pretjerano cijenjena iznimka. Počnimo od politike i stupidnih poruka i slogana koje političari šalju, a narod se na njih loži kao da su posuti kerozinom. Politika je možda i najjači primjer podaništva. Par sumnjivih pastira šiša brdo bezglavih ovaca koje se s vremena na vrijeme probude, ali shvate da je lakše pustiti pastiru da ih šiša nego ga ritnuti nogama.

Svi šute...

Nastavimo preko fakultetskog obrazovanja ( a i čitav obrazovni sustav nije daleko od toga ) koji je koncipiran ( u većini slučajeva ) tako da jedan ili jedna priča, a ostali gledaju i šute. Zašto šute? Ne postoje uvjeti da netko priča. U dvorani u kojoj se nalazi sto i više studenata, teško je očekivati neku kvalitetnu interakciju pomoću koje će mladi ljudi izgraditi karakter i danas sutra postati nekakvi vođe. Možemo taj sistem preseliti i daleko prije fakultetskog obrazovanja. Već od vrtića postoji gotovo jednako tretiranje prema svima. Naravno, ne treba postojati diskriminacija. Ali vidljivi talenti u najmlađoj dobi pate zbog sustava koji ne omogućava dodatni rad na razvijanju njihovih talenata i kroz godine oni se stapaju sa masom i postaju samo još jedan u nizu podanika.

Spomenimo malo i radni odnos. Možda ne bi bilo loše to nazvati i radnim snošajem jer te je*e tko stigne, a ti kao bijedna ovca sjediš, šutiš i čekaš kraj mjeseca. I to je omogućio sistem, najvećim dijelom politika. Ne postoji nikakva sigurnost. Poslovi se sklapaju na određeno vrijeme, računi stižu na naplatu svaki mjesec i jednostavno je bolje biti ovca sa plaćom nego ovca koja doslovce pase travu. Ali, na žalost, čitav takav sistem dovodi do drugog problema. A to je potpuna neproduktivnost. Gazde ( većinom privatnici ) je*u radnike, ali zato radnici je*u gazde. Sve u nekakvim dozvoljenim granicama, ali sve nauštrb neproduktivnosti. Zato su za vrijeme radnog vremena krcati kafići, zato nam je izvoz nikakav, zato nam se zemlja raspada…

Svatko treba vođu...

Ovaj posljednji primjer je najbolji primjer oportunizma. Poslodavci koriste prilike koje im omogućava država, radnici iskorištavaju prilike koje im omogućava poslodavac, a u konačnici svi pate. Mentalitet podaništva uvukao se u sve pore života. I zato ako se vratimo na početak ove priče, svima odgovaraš dok mirno sjediš u redu i čekaš na novu frizuru koju će ti podariti pastir, ali ako poželiš frizuru srediti sam, nastaje problem.

Promijeniti takvo stanje je iznimno teško, ali moguće. Kao i uvijek trebamo krenuti od sebe. Od najmanjih sitnica. Nemojte tretirati ljude kao podanike samo zato što ste uvidjeli da je to moguće. Ne odbacujte ljude koji vam se usude reći nešto što su sami smislili u zamjenu za parafraziranje vaših misli. Nikada nemojte sebe izdizati iznad razine koja je očito previsoka. Nedavno mi je najbolja prijateljica rekla kako u životu uvijek treba paziti, jer tko visoko leti, nisko pada. Stanite nogama čvrsto na zemlju. Griješiti je ljudski i griješiti se mora, ali koristiti tuđe greške, strahove pa čak i nesposobnost u jednom dijelu, da bi uzdigli svoj status kvazi vladara potpuna je greška i prije ili poslije takav način rada obiti će se svakome o glavu. I ne, to što 'svi tako rade' nije pokazatelj da je to ispravno. Čak štoviše, ono što svi rade vrlo je često rezultat linije manjeg otpora. Linija manjeg otpora nije nikada pozitivna.

Ustrajte na svojim mislima, idejama. Izgrađujte se kao ljudi. Ako vam sustav to ne omogućava, radite sami na sebi. Nemojte nikada dozvoliti da postanete samo još jedna ovca ili podanik u nizu. Svakome od nas potreban je vođa, a najbolji vođa smo mi sami. Imajte to uvijek na umu…

Tekst sam originalno objavio na Sutra.hr

Komentari

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci