Tagovi

(Ne)mogu?nost izlaza

Može li se negdje u ovoj našoj prekrasnoj hrvatskoj mo?vari, pronaci ?ovjek koji je danas u stanju pokrenuti hrvatsko društvo iz gliba i biti istinski politi?ki vo?a?! Duboko sam uvjeren da ne može.

?ak i ?isto misaoni eksperiment dovoljan je za potvrdu te teze. Zamislimo bilo koju od ?uvenih politi?kih li?nosti, ma zamislimo ?ak i samog Isusa Krista da se danas odvaži u Hrvatskoj okupiti politi?ku snagu koja bi trebala povu?i hrvatsko društvo iz blata. Tko bi ga u tome shvatio ozbiljno, tko bi mu vjerovao?! Siguran sam, gotovo nitko. Jer ako nije došao iz kakve druge dimenzije sigurno bi mu iskopali gdje se to u ovom zemaljskom životu uspio kompromitirati, i zašto ne zaslužuje naše povjerenje, a ako je zaista sišao negdje odozgo, rekli bi da nije vjerodostojan u svojim politi?kim uvjerenjima i obecanjima jer nema provjerenog iskustva u zemaljskim stvarima.

No ne radi se o tome da su nekad postojali ljudi s moralnim i politi?kim kvalitetama, kakvi danas više ne postoje, pa više nemamo kome vjerovati. Problem je u tome što se sama logika politike promjenila, a ta promjena onemogucava ili znatno otežava bitne društvene promjene i uop?e postojanje politi?kih lidera (i politi?kih organizacija) koji ?e navedene promjene predvoditi.

Više je bitnih faktora koji odre?uju promjene u strukturi politi?kog. Dva na koja želim u ovom tekstu ukazati su, prelazak na formalni pluralizam i novi oblici demokratskog utjecaja u sferi politi?ke javnosti, omogu?eni prije svega profitnom orjentacijom masovnih medija i tehnološkim inovacijama (internet, kognitivni kapitalizam..). Njihova najnegativnija zajedni?ka posljedica jest potiskivanje kategorije politi?ke Istine koja je u spoznajnom i vrijednosnom smislu nezamjenjiva pretpostavka klju?nih društvenih promjena.

Formalni demokratski pluralizam ne samo da je omogu?io ljudima da deklarativno izraze raznolike politi?ke stavove, on ih je naveo da misle kako je uop?e poanta njihovog individualnog identiteta ta da se od drugih ljudi razlikuju putem razli?itog mišljenja, putem neslaganja, i da autenticno postoje jedino ako se kao takvi, razliciti, i izraze. U tom smislu više nije ni prihvatljivo težiti politi?koj Istini jer je ona, kao Jedna, prinudna i tiranijska, ve? je prvenstveno važno poštivati sva?ije pravo i slobodu na razli?ito mišljenje. Kategorija politi?ke Istine biva potisnuta i zamijenjena pluralizmom individualnih mnijenja. Potiskivanje politi?ke Istine kao cilja kojem treba težiti (ili bolje receno, ideala kojem valja služiti) zna?i radikalno dokidanje politi?kog patosa zajedništva i poimanja društva kao cjeline povrh zbroja svih djelova, ?ime se dokida i efektivnost politi?ke akcije.. Bez kriterija Istine svi su u pravu, odnosno nitko nije u krivu. A ako nitko nije u krivu nelegitimnom biva svaka politi?ka akcija kojom se mijenja status quo. Bez kriterija politi?ke Istine, svaka je rasprava zagušena narcisti?kim upražnjavanjem prava na neslaganje, umjesto da je vo?ena samokriticnom težnjom ka objektivnoj vrijednosti i vrijednosnoj objektivnosti argumenata. Jer naravno da svatko ima pravo na razli?ito mišljenje, samo sva?ije mišljenje nije jedanko vrijedno. Današnja struktura politi?kog izjedna?ava vrijednost sva?ijeg mišljenja upravo zato jer nije vo?ena jedinim mogu?im racionalnim kriterijem vrijednosti mišljenja – Istinom.

Kada Istina ne biva vrhovni kriterij svake politicke rasprave tada dolazi do gubitka efektivnosti rije?i i argumenata. Rije?i tada više ne doživljavamo u pretenziji objašnjavanja i mijenjanja društva i nas samih. Jer Istina nije samo kriterij koji zahtjeva uvjerljivost argumenata. Istina traži naše pokoravanje i zauzdavanje naših idiosinkrazija. Ona povrh svega zahtjeva naše pokorno djelovanje u skladu s njezinim zna?enjem.. Utoliko Istina ujedno predstavlja prinudu, ali i slobodu kao spoznatu nužnost. I zato ne postoji sloboda Istine u smislu u kojem postoji sloboda mišljenja (mnijenja). Istina je samo jedna, univerzalna, dok su mnijenja mnoga, partikularna i razli?ita.

Da bih oslikao u ?emu leži problem s ukidnjem kategorije politi?ke Istine poslužit ?u se primjerom pollitike.com.
Rasprave na ovom portalu kao i u ve?ini ostalih medija nemaju pretenziju generiranja politi?ke Istine. Naime, njihov krajnji doseg u onim konstruktivnijim varijantama jest ponuditi uvjerljivost argumenata. Ve?ina ?e se složiti da su neki autori uvjerljiviji i vještiji u argumentiranju od drugih, a to ?e se uostalom potvditi i kroz broj glasova koje ?e njihovi dnevnici i komentari prikupiti. No pri tome krajnji doseg ostaje puki dojam, a uvjerljivost necijih argumenata ostaje tek odlika njegovog individualnog prava na razlicito mišljenje, bez pretenzije da ti argumenti ocrtavaju put Istine koja odre?uje i usmjerava zajedni?ki politicki poduhvat kojim se nastoji promjeniti društveni status quo.
Da bi generirali Istinu koja odre?uje i usmjerava zajedni?ki politi?ki poduhvat i da bi izneseni argumenti zadobili realnu efektivnost, tada bi pristup trebao biti kranje razli?it od onog koji dominira u okviru pluralistickog demokratskog poretka. Ukoliko težimo politi?koj Istini koja pretendira na bitne društvene promjene, tada joj nužno moramo dati posve?eni status i boriti se protiv opstrukcije koja nastupa pod argumentom prava na razli?ito mišljenje. Moramo na odre?eni na?in pokazati vjernost Istini i isklju?iti svaki oblik njezinog, pa ?ak i perfidnog, omalovažavanja. Vjernost Istini ne zna?i isklju?ivanje kriti?nosti i samokriti?nosti jer kritika i debata su nezamjenjive u generiranju Istine. Vjernost Istini zna?i netoleranciju prema neistini, prema vrijednostima utjelovljenim u mišljenjima i ponašanjima, koja stoje s Istinom u antagonizmu, koja ju negiraju.
No kako odrediti što je to Istina?! Tko je taj arbitar koji o tome može odlu?iti i kako znamo da je u pravu?!
Poznata su povijesna iskustva kada je politi?ka Istina predvodila politi?ke akcije i društvene promjene. Najpoznatija su pod nazivom - revolucija. U revolucijama Istina ili neistina su naj?iš?e i nejefektivnije jer su najprinudnije. ?ovjek je prinu?en odlu?iti da li ?e biti na strani Istine ili neistine. Možda njemu taj izbor nije vo?en ni?im drugim doli golim oportunizmom, ali on u tom trenutku mora eksplicitno izabrati stranu. To zna?i da mora za svoje rije?i, ?injenje i ne?injenje preuzeti realnu odgovornost.
No što ili tko u kona?nici presu?uje što je to Istina?! S obzirom da je Istina prinudna o njoj presu?uje upravo to – prinuda. Ona nije samo izvanjska, ona je u prvom redu naš unutrašnji poriv (naša vjera). Jer jedino tada je iskrena, jedino kada podrazumijeva poklapanje unutrašnje i vanjske prinude. Istinske revolucije su upravo takvi povlašteni politi?ki trenutci poklapanja unutrašnje i vanjske prinude. Poretci koji su nakon ljevi?arskih revolucija usljedili i predstavljali se kao utjelovljenja povijesne Istine s vremenom su se sve više svodili na izvanjsku i ispraznu prisilu. Tako je u bivšem sistemu Partija s vremenom sve više bivala tek izvanjski simulakrum po?etnog, autenti?nog patosa politi?ke Istine i na taj na?in se transformirala u njegovu negaciju, u poredak neistine.
Kona?ni arbitar što je politi?ka Istina uvijek smo mi sami, ali nužno u svjesti da je Istina nešto što nas nadilazi, transcendira, da je ona naša zajedni?ka društvena i politi?ka odredba.

Ako je za politi?ku Istinu, bez koje je nemogu?a istinska društvena promjena, nužna prinuda, da li to znaci da takva prinuda danas ne postoji?! I u ?emu bi se uop?e sastojala navedena prinuda?!
Prinuda uvijek stoji u uzajamnom odnosu sa Istinom i one se uvijek me?usobno suodre?uju.
Ljudi danas jesu nezadovoljni, ali oni ne znaju što bi u?inili s tim nezadovoljstvom, kako bi ga politi?ki artikulrali. Ne postoji jasan, hoherentan plan, ne postoji naracija koja ?e jasno mapirati društvene odnose i prinuditi ih da politi?ki djeluju, da zauzmu stranu. A takav plan i takva prinuda može do?i jedino pod kategorijom Istine.
No, artikuliranje Istine znaci uklanjanje nebitnosti i opstrukcije, usvajanje posebnog patosa odanosti Istini koji ?e znaciti prinudu i odlucnost da se Istina i ozbilji, te stvari konacno promjene, a ne da njezin krajnji doseg ostane individualni dojam.
U vjernosti Istini nema mjesta za malodušnost, za cinizam i sarkazam, za egoisticka izdrkavanja i narcisticke uvrje?enosti. Istina zahtjeva militantni optimizam, nadu i svojevoljno pokoravanje. Ona je vedra ali i ozbiljna, njoj ne trebaju spektakli i jeftina ostraš?ivanja. Koliko je zahtjevna i duboka, toliko je i jednostavna.

Iz svega prethodnog vjerujem da je vec samo po sebi jasno zasto današnji mediji vo?eni profitnom logikom, spektakularizacijom i podilaženjem najnižim strastima stoje u antagonizmu sa kriterijem Istine.
Internet je tako?er u svojem radikalno demokratskom karakteru i pozitivnim mogu?nostima, pokazao i svoju negativnu stranu upravo u odnosu na kriterij Istine. U spoju anonimnosti i prava na razli?io mišljenje on je otvorio prostor za radikalnu opstrukciju stvaranja Istine. Još je Dubravo Škiljan, naš veliki lingvist, kriti?ki govorio o negativnim posljedicama informati?ko-tehnoloških inovacija koje su omogucile da se krajnje srozaju kriteriji javne rasprave i time politi?ke javnosti. Danas prosje?an pojedinac koji piše na internetu defacto predstavlja univerzalnu javnost, i njegovom pravu na nesuvislu misao i na opstrukciju prilago?avaju se kriteriji javne rasprave.
No zbog ?ega je Istina tako osjetljiva na opstrukciju?! Radi se o tome da je moguce beskrajno dugo raspravljati o bilo cemu i nikada ne doci do krajnjeg, neupitnog referenta kojeg svi moraju na osnovi ?istog razuma konsenzusom prihvatiti. Na taj nacin rijeci se uvijek svode na neke druge rijeci i niti jedna vise ne oznacava samorazumljiv i nepitan cin vjere najbolje oslikan sa onom – to je tako jer je to tako. Ako niti jedna rijec ne oznacava cin vjere, ako nije aksiomatski utemeljena, tada rijeci gube težinu, odnosno više efektivno ne zabranjuju niti ne prinu?uju na djelovanje. Gubi se odgovornost onoga „dati rije?“ i onoga „stajati iza svojih rije?i“.
Politi?ka Istina nikad ne može biti svedena iskljucivo na logiku i racio, jer ona u svojoj vrijednosnoj orjentaciji uklju?uje ?in vjere. Drugim rijecima, ona nužno podrazumijeva mitski aspekt koji zaustavlja daljnje kriticko preispitivanje i refleksiju (O tome da emancipacija pojedinaca i društva ne može biti ostvarena oslananjem na ?isti razum, i da je rije? o mitu koji je izum prosvjetiteljtva, pisali su Horkheimer i Adorno u njihovoj poznatoj „Dijalektici prosvjetiteljstva“). Mitski aspekt Istine je ono sto joj osigurava samorazumljivost, sto spaja njezinu racionalnu i vrijednosnu odredbu i što u kona?nici odre?uje efektivnost njezine rijeci. Specificna vjera koju je probudilo prosvijetiteljstvo a zamah dao razvoj tehnologije jest da je moguce dekonstruirati mitski aspekt Istine i svesti je na puku racionalnost i logiku. No to je bio jos jedan mit cija je dugorocna posljedica kojoj danas svjedocimo radikalni vrijednosni nihilizam i nemogucnost istinske politicke akcije.

Da se vratim na po?etno pitanje i moju tezu zašto danas nije moguce pronaci covjeka koji bi bio u stanju biti politicki vo?a i pokrenuti hrvatsko društvo iz gliba. Njega nije moguce pronaci jer mi danas nismo spremni prepoznati i sljediti Istinu koju bi on svjedocio. Nama nedostaje odvažnosti i snage za ?in vjere bez kojeg svaki politi?ar za nas predstavlja samo individuu sa svojim osobnim interesima, a ne utjelovljenje Istine koja nas povezuje i usmjerava naše djelovanje. Utoliko svaki politi?ar u pluralistickom demokratskom poretku za nas predstavlja uzurpatora na poziciji vlasti.

Za kraj, zakljucak koji se namece jest da istinske politicke i društvene promjene nece biti moguce dokle god je na snazi pluralisticki demokratski poredak i dokle god pravo na razlicito misljenje (opstrukciju) bude imalo prioritet nad politi?kom Istinom.

Komentari

Može li se negdje u ovoj

Može li se negdje u ovoj našoj prekrasnoj hrvatskoj močvari, pronaci čovjek koji je danas u stanju pokrenuti hrvatsko društvo iz gliba i biti istinski politički vođa?! Duboko sam uvjeren da ne može.

Ma kakav Vođa, kakvi bakrači. Nama prije svega treba OSVETNIK koji će počistiti ovaj sotonski nakot koji je zauzeo tzv. hrvatsku političku scenu, a nakon toga trebamo zamoliti Bill Gatesa da izradi program koji bi upravljao Hrvatskom i "mirna bosna".
Tim programom bi administrirali ovi iz EU jer kako god okreneš smo prisliljeni ispunjavati njihove zahtjeve. Sve nas Hrvate, odn. hrvatske građane bi trebalo čipirati kako bi nas se lakše držalo na oku jer ukoliko nas pripuste ovako divlje u europsku uniju, bojim se da ćemo je razjebat kao i sve što nam dopadne šaka.
Pogleđ ti samo ovaj razvoj situacije oko generala Zagorca koji je u svoju mrežu uspio uvuči poštene managere Hypo banke, takva ista sudbina bi polako zadesila cijelu europsku uniju i na kraju bi unija bila veća balkanijada i od nas samih. Eno i britanski lordovi su se počeli krebečiti na račun poreskih obveznika i svojim pesekima i supružnicima kupovati kojekakve lascivne stvari, a za to u ona stara dobra vremena kad je cijeli svijet bio pod njima uopće nije bilo potrebe, niti je ikome padalo na pamet da se zadovoljva tako marginalnim sitnicama. Kud to sve ode ljudi moji pa to nije više za opisati. Nestade vjere pa nestade časti pa nestade poštenja, riječi postadoše oruđe i oružje u beskompromisnoj borbi za moći.
Pošten čovjek kakvoga se ovdje priziva po svemu sudeći u takvom društvu nema nikakve šanse.

Iako nisam ljevičar nekako sam sklon uvjerenju da bi za nas u ovome trenutku najbolji na mjestu premijera (NE PREDSJEDNIKA iako bi on i na toj poziciji ubrzo stvari preokrenuo u svoju korist) bio drug Bandić.
Samo u tom slučaju radi vlastitih probitaka bilo bi poželjno s njime stupiti u kumovske odnose.

Mislim kad se već trkelja da i ja nešto pametno kažem.
:)

Tko je glasao

Zdravko, u recentnom

Zdravko,
u recentnom poslagivanju argumenata za i oko istine, a koji pretendiraju pomoći u teoretskom razumijevanju samog pojma na margini misli si naveo i slijedeću rečenicu koja me “dignula” i koja je po meni jedna od krucijalnih “istina” u nalaženju odgovora na podrazumijevano pitanje iz naslova dnevnika tj. -“(Ne)mogućnost izlaza”.
“Kako objašnjavaju činjenicu da danas u Hrvatskoj jesu na vlasti temeljem biračke volje gotovo 5 milijuna hrvatskih državljana u 10 izbornih jedinica.”

Iz konteksta okolnog (tvojeg) sadržaja razvidno je (ćak i uz navod o - 5 nezakonito formiranih izb.jedinica) da nije riječ o pukoj konstataciji već o tvojoj vjeri da je tome doista tako odnosno da je istina u sadašnjoj obmani događanja na političkoj sceni jer iz konstatacije koja odražava tvoj stav ne proizlazi potreba neophodnih promjena.
Istina 1. – oni doista jesu na vlasti (događanje vladanja)
Istina 2. - svi oni koji su bili i danas jesu na vlasti nisu i ne konzumiraju tu vlast temeljem biračke volje 5 mil državljana kako ti sugeriraš u nastavku rečenice već oligarhijskom konstitucijom moći.
Da se radi o parademokratskom ustroju i funkcioniranju dokazujem činjenicom da supstrat demokracije pretpostavlja večinu i proceduru što u Hrvatskoj nije slučaj.
Prema tome, a sukladno neumoljivoj matematici, da od 5 mil državljana biračku mogućnost upražnjava njih oko 35 % što ti dođe na nekih 1.700 000 glasača što je daleko od 50%+1 glas.
Suštinske razlike u poimanju demokracije glede 49,9% i 1% izbornog tijela nema – manjina je manjina.
Teza koja se često u javnosti protura o tome da apstinenti dobrovoljno prepuštaju odluku “agresivnoj manjini” i da je to dio demokracije je netočna jer koristi argumente zainteresirane strane tj. emiter takve nekritične teze je sama zainteresirana strana – partitokratska i ina oligarhija.
Drugi aksiom demokracije tj. procedura drastično je negirana uz invalidno glasačko tijelo i činjenicom da se ne poštuje čl. 1. Ustava koji određuje da; “Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem”.
Obzirom da se ovdje radi o izboru narodnih predstavnika, što stranke nisu i ne mogu biti (mandat pripada zastupniku a ne stranci) potpuno je jasno da se radi o nametnutom nasilju a ne dobrovoljnom ustupanju ili još gore delegiranju ovlasti ili prava. Ustavni sud već 8 godina šuti o prijedlogu ocjene ustavnosti zakona o izboru zastupnika i viječnika. Naravno da je u pitanju diktat oligarha odnosno pogodovanje čistoj prisili.
De facto Hrvatska je nedemokratska ustrojbina (država je prestala biti gubljenjem financijskog suvereniteta) zasnovana na svekolikom nasilju svih vrsta.
Može li se nasilje amortizirati ili promijeniti intelektualnim i teoretskim raspravama ostavljam na ocjenu sudionicima. Može li se (ne)mogućnost izlaza tražiti mirnom eksproprijacijom eksproprijatora – oligarsi će to zasigurno dočekati pljeskom.

Tko je glasao

Tim-tam

Tim-tam (neprovjereno),

ispričavam se što odmah nisam odgovorio.

Prvo. Podloge za svoje sadržaje i tvrdnje, kao što je to poznato, ne izvodim "na pamet".:)
Iz tog neupitnog motrišta uočavam iz tvojega komentara kako ti je po svemu sudeći promaknulo nekoliko mojih prethodnih objava. Na to upućujem zato što, posebice decidirane tvrdnje, ili ono što osobito naglašavam, činim iz uporišta koja sam predočio. Glede pitanja koja sada spominješ, uključivo i tvoje uočavanje kako sam naglašeno podvlačio "5 milijuna hrvatskih državljana", i "5 od 10 izbornih jedinica", molio bih da pogledaš sadržaje ranije objavljenih članaka. U članku objavljenom 30. svibnja 2009. pod nazivom Zagreb - glavni grad Sicilije?, (976 posjeta) upravo govorim o pitanju legaliteta i legitimiteta postojeće "garniture na vlasti". Završna pitanja i odgovori, koji su zaključno u tom članku bili predočeni, držim kako su bili više nego li jasni i precizni!
Nastavno sam predočeno zasebno osnažio u članku Rogovi za svijeću!, (641 posjeta) koji je objavljen 02.07.2009. godine. Tog dana mi je inače bio rođendan, pa sam ga poklonio samomu sebi! Stoga sam u taj članak ugradio i ponešto "kolora":)) Naime, prethodno objavljeni članak na dan 26.06. 2009. godine pod nazivom Sretan ti 18-rođendan Hrvatska državo s nazivom Republika Hrvatska!, s razlogom nije bio ni pisan, a ni oblikovan u "koloru"!

Kao što je poznato, u komentarima na ta dva objavljena članka NITKO od čitatelja NIJE predočio bilo što, a da bi to mene upućivalo na netočnosti u objavljenim BROJKAMA i ČINJENICAMA. I da bi to, onda, nastavno zahtijevalo ispravak, a što je od itekakve važnosti. Riječ je o ukupno 1.617 posjeta, što s lakoćom možeš provjeriti!

Upravo zato sam nastavno rabio, i rabim političke ocjene i tvrdnje da su HDZ zajedno sa svojim ortacima, i SDP zajedno sa svojim "kumovima" - JEDNAKI i ISTI.

ZGAZILI su ZAJEDNO čak i PROCEDURRALNU DEMOKRACIJU! Raison d'etre proceduralne demokracije je u zaštiti postupaka kojima se institucionalno i politički osigurava obrana mehanizma demokracije od nečega pod nazivom "demokratsko nasilje". Riječ je o zaštiti demokracije od uzurpacdije, koja posljedično vodi u diktaturu, odnosno u nezakonitost, odnosno u svevlast.

Dakle, smisao proceduralne nije u "pravnom nadmudrivanju", i pro-forma zaštiti procedure. Tada je proceduralna demokracija transformirana u PRAVNI FORMALIZAM, što u govornom smislu znači demokratsko farizejstvo. A u mojem smislu to znači SPRDAČITI SE S DEMOKRACIJOM!

I kako netko pojednostavljeno reče: demokracija je brojanje. Ja bih kazao: Pretpostavka demokracija je legalno i legitimno brojanje, koje započinje s brojem JEDAN!

Naravno, onda kada izbrojiš da u Hrvatskoj postoji 5 MILIJUNA HRVATSKIH DRŽAVLJANA U 10 DOMICILNIH IZBORNIH JEDINICA, i kada "legalno i legitimno" nešto pod nazivom "državne institucije" osim toga, doslovno pred nosom svima serviraju podatke da su u 5 od 10 izbornih jedinica održani izbori bili nezakoniti - s time da službeno objavljuju da je sve "legalno i legitimno", tada MORA proisteći moja jasna i javna činjenična tvrdnja kako očevidno nije riječ legalnim i legitimnim organima države pod nazivom Republika Hrvatska, već je riječ o legalnim i legitimnim organima države pod nazivom Republicum Croatorum Latifundum.
Prema tome, u konkretnom primjeru ne koristim "umjetničke" izričajne oblike zbog (samo)potvrde kako se umijem i "umjetnički izražavati". Dapače!

Tko je glasao

Drugo. Glede citiranog

Drugo. Glede citiranog članka 1 Ustava, ne mogu sada ovdje otvarati raspravu, kao ni o ovom pitanju koje si mi ponudio za raspravu, a iz motrišta da pol. stranke nisu predstavnici naroda - premda zastupnik odgovara pred biračima izborne jedinice u kojoj je "demokratski" izabran. Ako je točno da Ustavni sud već 8 godina šuti o prijedlogu ocjene ustavnosti Zakona o izboru …., tada bih morao znati konkretno o čemu je riječ. Objavi o tomu zaseban članak, jer možebitno ne uočavaš razmjere "predmeta" o kojemu si predočio svoje konkretno određenje. Naime, riječ je i o sadržaju tog članka Ustava (!!!), i o još "podosta pitanja". Tebi za informaciju, držim kako su tomu svemu itekako kumovali i Smerdel, i brojni drugi. Osobno držim kako znanstvenik mora biti u funkciji znanosti, a ne u funkciji oportunih "državnih interesa" činom prihvata da sudjeluje u "nekoj radnoj skupini". Toliko o ovomu od moje strane.:)

Treće. Pa naravno da se nasilje ne amortizira ni intelektualnim, ali ni teorijskim rasprava. Na nasilje se odgovara jasnim intelektualnim i teorijskim određenjima, ali i OSOBNO. Ako se pritom OSOBNO "povuče" pod svoju intelektualnu jorgan planinu - tada je "osobno" sudionik nasilja. I kad već govorim o tomu, u Hrvatskoj postoji veliki problem. Neovisno o činjenici postojanja brojnih salonskih i staklenih intelektualaca u službi svake vlasti, zasebno je vrlo veliki problem u tomu što u Hrvatskoj tzv. "intelektualna elita" nije pratila razvitak društvene i političke misli u postindustrijskim državama. Neovisno o tomu što ona ni "tamo" nije "usaglašena" (jer je to i objektivno nemoguće), No, da budem pravedan - i tih nekoliko osoba koje jesu raspravljale (Rodin, mislim i na oca i na sina, primjerice), nisu naišle na nikakav prijam. Zasebno su se sa svoje strane povukle - ne nastojeći razviti takve rasprave u javne rasprave koje nisu formalistički akademizam, ili prosvjećivanje, ili "borba za pravdu i pravedno društvo", a što je i objektivno rasprava izvan realnog hrvatskoj vremena i prostora. Stoga takve rasprave nerijetko djeluju kao akademski larpurlartizam, neovisno o dobroj namjeri.Dapače, čak i štete, jer odvlače pozornost na vječno pitanje što je to pravda, a što je to nepravda u uvjetima u kojima je temeljno pitanje kakav je postojeći d.p. sustav - i kakav hoćemo. Naravno, i u izvedbenom obliku.:)

Tko je glasao

Novac je moć, dokle god je

Novac je moć, dokle god je kapitalizam vladajuće društveno uređenje, pa tako tko ima novca, ima i moć upravljanja svim društvenim procesima. Tako će biti dokle se ne stvore uvjeti za neko novo uređenje, pa nam je uzalud tragati za Istinom kad kriterije uspostavlja onaj tko ima moć=novac. Treba plivati koliko je moguće po tom nemirnom moru i paziti da te ne proguta neka krupna riba.

Taurunum

Tko je glasao

??? (A kažu da sam dug u

???
(A kažu da sam dug u odgovorima, ili komentarima, ili u člancima.:))

Tko je glasao

hrvoje štefan, ovo je lijep

hrvoje štefan,

ovo je lijep intelektualan esej, u kombinaciji s elementima političkog eseja. Šteta što promišljanje nisi objedinio odnosno sistematizirao u logične cjeline, pa se ovako gubi konzistentnost i koherentnost. Naime iz područja promišljanja i apsolutnoga, odmah letiš u područje političkog, pa na pollitika.com, pa onda na pitanje dijalektike, pa onda u hrvatsku stvarnost itd. U redu, dopuštam da nisi htio razviti raspravu, pa si radije odabrao da bude čitljivo tj. na malo prostora kazati mnogo toga.

Dakako da polaznu tezu i završni zaključak odbijam, jer jednostavno ne stoji. U tekstu si objavio brojne različite, ali i konfrontirane pojmove i njihove definicije, s čime se može "podosta polemizirati". Naravno, to ne ću činiti s obzirom na obilježje članka. Međutim, skrenuo bih pozornost, ipak, na to da u eseju razvidno jako mnogo barataš i s pojmovima istina i politička istina koji su, dapače, dijametralno suprotni. Istina je apsolut, ideja, a u vjernika je istina vjera. Politička istina nije ni apsolut, ni ideja, ni vjera - osim u onih koji političku istinu definiraju kao istinu političke ideologije, u koju "vjeruju" a ponekad i stvarno vjeruju do razmjera istine, u smislu apsolutne istine.

Skrećem ti nastavno preskačući mnogo toga, pozornost na činjenicu kako je u razvoju ljudske civilizacije, barem Zapadne, postojao jedan temeljni prijelom. koji je označen pojmom humanizam i prosvjetiteljstvo. Nakon povijesnog loma kršćanske civilizacije na protestante i katolike, slijedio je novi iskorak odnosno prijelom koji je označen pojmom liberalizam u smislu svega onoga što predmnijevamo pod pojmom liberalna misao. Ona po definiciji n e m a v l a s n i k a. S pojavom i razvitkom liberalne misli, a to znači s njezinom materijalizacijom - izvedeno se razvija demokracija, a u političkom smislu republika kao institucionalan mehanizam materijalizacije demokracije. Zadaća republike, kao institucije, je da čovjek bude sretan. A da bi č o v j e k (uvijek pojedinac) bio sretan "ja" mora imati institucionalno zagarantiranu i osiguranu slobodu. Ovo govorim iz motrišta "čistoga" liberalizma, odnosno klasične liberalne misli. Tek u konfrontaciji mnoštva "ja", ili u obliku dijalektičkog materijalizma čije uporište vidim u tomu da "čovjek mora jesti da bi mogao misliti - a kada misli tada proizvodu hranu da može jesti" (govorim u prenesenom smislu), razvija se i pojedinac - jer tada sudjeluje u r a z m j e n i misli. Inače, tu je Hegel bio jači od Marxa, jer je Marx po meni bio predstavnik klasičnog industrijskog kapitalizma, dok je Hegel govorio iz motrišta postindustrijskog kapitalizma, koji je danas opredmećen u građanskim društvima.

U praksi se pojavljuje problem koji je poznat, a to je da kapital intervenira načinom da onemogućuje provedbu onoga što sam nazvao dijalektički materijalizam da "čovjek mora jesti da bi mogao misliti - a kada misli tada proizvodu hranu da može jesti". Toga su itekako svjesni u SAD, ali i u Njemačkoj, i u drugim postindustrijskim državama. Zato je i tolika uzbuna na monopole, protekcionizam itd. - ali u tim državama. Kao što je poznato, kapital u njegovoj vjerodostojnoj funkciji osnažuje burza, odnosno u njegovoj monopolnoj nenadziranoj funkciji kažnjava burza.

Kapital za razliku od onoga što ne smije činiti u maticama (tj. posindustrijskim državama), to može činiti onda kada je nenadziran, tj. kada je monopolan. A on je nenadziran, i on jeste monopolan u odnosu prema "trećim državama". U njima čini l o m.

U praksi političke istine, jer politička istine NE postoji u apstraktnom obliku, u svim državama koje su suvremene neokolonije, kao što je danas Hrvatska, taj imaginaran "čovjek koji mora jesti da bi mogao misliti" - jednostavno ne može misliti, jer je usredotočen isključivo na "tanjur hrane" (fiksni troškovi režija, hrana, djeca, zdravstvo itd.). A onda kada je sveden na to, tada je n e k o n k u r e n t a n. Itd. itd. itd. itd., naime, moram sada stati s daljnjim komentiranjem ovog tvojeg eseja, jer razvidno ulazim u područje dubokih rasprava.
U tom smislu članak je vrlo poticajan.

Inače, u pravu si u jednom dijelu. Riječ je o tomu da brojni elitisti drže kako demokracija "nije za narod". No, pritom zaboravljaju da su i oni s a m o narod. U odnosu prema tzv. "ostalom narodu" samo su u povlaštenom položaju ako raspolažu vlasništvom. Prema tome, onda kada elitisti kažu da demokracija "nije za narod" (čitaj: građane), tada to govore iz motrišta v l a s n i k a demokracije. Naravno da s razlogom kod vlasnika demokracije ne može proći ni "Isus Krist" upravo da se pojavi "glavom i bradom". U tomu je "čini mi se" bit.:)

Tko je glasao

Zahvaljuem na komentaru

Zahvaljuem na komentaru Zdravko.

Slažem se da tekst nije sistematican, i da se u mnogome moze uciniti nekonzistentan i nekoherentan. No za uklanjanje tog nedostatka potrebno bi bilo izlaganje koje premašuje obim prihvatljivog za ovakav forum. Stoga preostaju jedino pojašnjenja i "peglanja" neravnina kroz rasprave.

Kao prvo, ne bih se složio s tvojim obrazloženjem Istine. Istina je ujedno i ideja i čin vjere ili točnije rečeno vjernosti. Badiou kaže da je politička Istina procedura vjernosti političkom Događaju. Događaj nije nešto što se nužno veže uz kronološku temporalnost, kao nešto što se činjenično dogodilo u određenom trenutku proteka vremena, već je naše retroaktivno postavljanje vlastitih pretpostvki (Hegel) i vjernost tim pretpostavkama (Događaju). Politička Istina jest univerzalna, ne apsolutna i vječna.
Interesantno je kako Alain Badiou rođenje univerzalizma vezuje uz pojavu, misiju i demonstraciju vjere SV. Pavla, utemeljitelja kršćanstva i Crkve kao zajednice vjernika.. Dakle, taj radikalni ljevičar paradigmu vjernosti Događaju (rođenju Isusa Krista - jer nije bitno da li je dotični zaista i činjenično postojao ili je sve to naša retroaktivna konstrukcija) vidi u univerzalizmu samog čina vjere Sv.Pavla. Ta vjera naravno ima svoju ideju i smisao u sadržaju navedenog univerzalizma - univerzalizma ljubavi, povezivanju svih ljudi kao jednakih unatoć njihovim razlikama. Utoliko je kršćanstvo jedina religija ljubavi..

S ovime oko nastanka liberalizma se više manje slažem, samo držim da danas prije one "čovjek da bi mislio mora jesti" vrijedi njegova antiteza "čovjek da ne bi mislio danas samo jede" :)

Što se tiće vlasništva nad demokracijom tzv. prosviječenih elita s time se u potpunosti slažem. Jacques Ranciere je u "Mržnji demokracije" vrlo uvjerljivo izložio kritiku nastojanja svekolikoih elita da demokraciju svedu na meritokraciju. Odnosno da taj način privatiziraju pristup polugama moći umjesto da on bude, kako istinska demokracija i nalaže, otvoren i javan svekolikom demosu.

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Citiram: "Kada Istina ne

Citiram:
"Kada Istina ne biva vrhovni kriterij svake političke rasprave tada dolazi do gubitka efektivnosti riječi i argumenata. Riječi tada više ne doživljavamo u pretenziji objašnjavanja i mijenjanja društva i nas samih. Jer Istina nije samo kriterij koji zahtjeva uvjerljivost argumenata. Istina traži naše pokoravanje i zauzdavanje naših idiosinkrazija. Ona povrh svega zahtjeva naše pokorno djelovanje u skladu s njezinim značenjem.. Utoliko Istina ujedno predstavlja prinudu, ali i slobodu kao spoznatu nužnost. I zato ne postoji sloboda Istine u smislu u kojem postoji sloboda mišljenja (mnijenja). Istina je samo jedna, univerzalna, dok su mnijenja mnoga, partikularna i različita."

No, to nije "moja" istina. To je možebitno moja percepcija istine. Dakle, i nadam se da uočavaš, u trenutku kada sam uveo pojam percepcija istine, tada sam izravno iskoračio, ali i ukoračio u pitanje filozofije i etike. Ovdje polazim od toga da filozofija nije sinonim za etiku i obratno, premda "neki" tvrde da je to jedno te isto.
Prema tome, odgovor na to što je Istina, može nam dati: 1. ili Knjiga, neovisno o "autoru", jer svaka Knjiga, počam od Biblije, Kurana i nadalje, ima u sebi univerzalizam - a to je ljubav prema vrsti (u tom smislu kršćanstvo nije jedina religija ljubavi - jer bi se time tvrdilo da su religije konfrontirane "po ljubavi", što je samo po sebi konfrontirano). 2. ili filozofija. I nitko više, ponavljam, n i t k o više.
Sukladno tomu, samo je Istina univerzalna, i samo je Istina apsolutna, i samo je Istina vječna. Ništa od toga nije politička istina. Ona nije ni univerzalna, ni apsolutna, ni vječna!
Dapače!
S pojavom liberalizma kao misli, a sve velike misli imaju "neugodnost" da se "vole materijalizirati", izravno se pojavljuju dva golema proizvoda, a to je demokracija i to je republika. Republika više ne može biti "katolička", ili "protestantska", već samo i jedino d e m o k r a t s k a. Dakle, moralo se "pojaviti" nešto pod nazivom SEKULARNA DRŽAVA! Što to znači? To znači da Država, ali ne u Hegelovu pojmu apsoluta, već u pojmu liberalne misli (koja s Hegelom nema nikakve sveze, a s Marxom još manje, premda se Marx, i kao što je poznato, nije s tim "složio") faktički intervenira kako bi zaštitila ISTINU.
Dakle, svako "ja" ima slobodu uživanja istine, ali do razine da ne ugrožava slobodu uživanja istine drugoga "ja".
Drugim riječima, umjesto apsoluta - m o n a r h a koji ispunjava "Božje poslanje", pojavljuje se istina SEKULARNE DRŽAVE!
Pa naravno da istina sekularne države, po definiciji - ne postoji! Ali postoji POLITIČKA ISTINA. Kao što sam kazao, ona nije ni univerzalna, ni apsolutna, ni vječna. U Hrvatskoj sam ja osobno objavio da je politička istina - ovo što sam malo prije objavio, i što ponavljam "kao papiga". A to činim iz razvidnih razloga, kako bih postojeću političku istinu HDZ i ortaka, nasuprot političke istine SDP i kumova - razotkrio u činjeničnoj njihovoj LAŽI. No, politička istina se ne temelji na otkrivanje istine, kao istine - već na konfrontaciji toj laži stvarne "moje" političke istine koja glasi: "Okupimo se zajedno protiv tajkunskog kriminalnog d.p. sustava u MISIJI stvaranja građanskog d.p. sustava jer je to naša politička istina izlaska iz hrvatske balkanske krčme".

Naravno da bi moja politička istina u Austriji, Kanadi, Kini itd. - glasila možebitno potpuno drukčije!

Prema tome, kod političke istine ne mogu, i NE SMIJEM rabiti kriterijume Istine, jer tada ulazim u osobnost, odnosno u pitanje suodnosa prema Knjizi ili prema Filozofiji svakoga pojedinca!!! Kada bih to činio, isti trenutak ulazim u područje "mojega" nasilja. A nasilje nije baš dobro uporište Istine!J
U tom smislu Badiou je sve dobro kazao, samo je u tom citatu trebalo ispustiti atribute "politički". Tako se može prihvatiti da Istina jeste procedura vjernosti Događaju, jer Događaj nije nikada vezan uz kronološku temporalnost, kao nešto što se činjenično dogodilo u određenom trenutku proteka vremena." Ovdje nas suvremena fizika uvodi u ovo, s vlastitim nepoznanicama, a čije odgovore i ona traži u - filozofiji, ili Knjizi!

Kada sam ti kazao da "čovjek mora jesti da bi mogao misliti - a kada misli tada proizvodi hranu da može jesti", tada sam htio kazati nešto drugo. Naime, tek onda kada su "želuci postali puni", nastao je golemi iskorak iz svijeta barbarstva u svijet postojeće civilizacije, kojoj je završetak samo u "kolektivnom samoubojstvu", da tako šaljivo kažem. Temeljno pitanje današnjice nije k a p i t a l, a što je nekada bio, već je temeljno pitanje današnjice kvaliteta "sive supstance"!!!
Na pojavnoj razini, točno je da p r i v i d n o postoji mnoštvo ljudi koji su neobrazovani, nasuprot manjine koja vlada. Oni "ne čitaju", oni vole "hedonističke užitke" itd. itd. itd. No, to je l a ž! Naime, u "masi" itekako raste broj i kvaliteta pripadnika "sive supstance"!
Meni je ovdje na pollitika.com bilo vrlo veliko iznenađenje da su mi upravo ozbiljni tekstovi čitani, odnosno posjećeni! I primam "nevidljive" informacije, meni očevidne, da bih se trebao još više uozbiljiti. A što ne činim, zato što zauzvrat "ponešto" i tražim. No, to se "ne primjećuje".J

A glede "meritokracije", nisam odgovorio kako sam odgovorio zbog akademizma. Odgovorio sam na zaključke u ovom članku, ha, ha …

Riječ je o tomu da sam ja osobno pripadnik demosa, pa iz tog motrišta mogu odgovoriti i iz ishodišta pripadnika matičnog hrvatskog naroda, mogu odgovoriti i iz ishodišta građanina u Hrvatskoj državi, mogu odgovoriti iz ishodišta državljanina u odnosu prema Hrvatskoj državi, ali mogu odgovori i kao "ja" u cjelini - kao "ja". Je li demos homo politicus? Ne, nužno.
Je li demos homo economicus? Da, uvijek!

Ali … uvijek ima budala među ljudima. Naime, meni se stvarno događa da mogu odgovoriti i govoriti samo kao j a. I ne misleći pritom je li to pametno, ili je to glupo. S razlogom. Naime, u pametnoj državi, među pametnima političarima, kapitalistima, biznismenima, pametnim građanima, pametnim Hrvatima i Hrvaticama, pametnim Hrvatskim državljanima, pametnim vjernicima, pametnim Kaptolom, pametnim braniteljima, pametnim intelektualcima i inteligencijom - ispasti g l u p, nije ni ponižavajuće, ni strašno! Zašto? E, pa na to sada ne ću odgovoriti, jer moje objave čitaju i brojni drugi.:)

P.S.
Objektivno, i sada vidim, trebao sam ove odgovore objaviti u zasebnom članku pod nazivom Razgovor o Istini, i o Političkoj istini.
No, odgovorio sam ti sada ovako jer sam nekoliko ovakvih odgovora "pospremio" da ih objavim u zasebne članke - a koje nisam kasnije objavio. Naime, ovi odgovori zahtjevaju popriličan rad, a članak još v e ć i! To tim više što bi članak pod tim nazivom - mene stvarno odveo u nekoliko nastavaka!
Okidač za jedan članak, kojega ću ipak vrlo nerado objaviti (zahtjevao je od mene veliki rad), bio je komentar Slobodnakolumna.

Inače, doktrina i izborni program Zagrebački treći put, nastali su temeljem promišljanja koja su mi se javljala iz razgovora koje sam imao prije toga s točno takvim sadržajima koje si sada objavio!!!
Članak koji sam objavo pod nazivom Treća Republika, sve je drugo samo nije oblikovan "slučajno" na predočeni način. Naime, od goleme je važnosti vrhonsko, barem poznavanje različitih promišljanja, naravno, i sa što više znanja iz različitih disciplina, posebice iz onih "životnih". Bez potonjega izlazimo iz područja ŽIVOTA. Zato ću prije citirati Starčevića, nego li Hegela, primjerice, premda mi je itekako dobro poznato da se Starčević bavio Bogovm a time i Hegelom, mnogo više nego li "brojni drugi".:)

Tko je glasao

Ovim opsežnim komentarima

Ovim opsežnim komentarima NISAM HTIO NIKOGA SMETATI. Molim da se oni tumače samo kao javna korespondencija s autorom ovoga članka.
Bilo je još nekoliko kvalitetnih komentara i itekakvog povoda za razgovor, no s razlogom sam, držim, učinio ovaj iskorak prema autoru.
Naime, svjesno ili nesvjesno, autor je predočio polazišta. A to je ključno. Vrlo, vrlo malo je objava u kojima se predočuju polazišta. S njima se ovdje razvidno nisam konfrontirao, već sam vodio razgovor.

Z.G.

Tko je glasao

Dobar i intrigantan tekst

Dobar i intrigantan tekst kojeg vrijedi komentirati. U svakome slučaju ne bih se složio s tezom s kraja teksta koja kaže da društvene promjene neće biti moguće dokle god je na snazi pluralisticki demokratski poredak i dokle god pravo na razlicito misljenje (opstrukciju) bude imalo prioritet nad političkom Istinom. Ništa ne znam o autoru ali mi je zanimljivo navođenje mišljenja Dubravka Škiljana o negativnim posljedicama informatičko-tehnoloških inovacija 'koje su pomogle u srozavanju kriterija javne rasprave... '. Prva tvrdnja (ona u kurzivu) zvuči gotovo mračno i prijeteći; gotovo je moguće nazrijeti agente za zaštitu istine kako čuče u mraku i čekaju žrtve za koje je ustanovljeno da okupirani zlomislima. Dubravko Škiljan bio je jedan od najčuvenijih militantnih jugoslavena na FF-u Zagrebu, udbaški suradnik od najvećeg povjerenja. (Ako ovo nekoga iznenađuje, nek mi se javi pa ću rado podastrijeti činjenice). Zato njegove riječi u vezi srozavanja javnog javnog diskursa treba uzeti s povelikom dozom soli. Jer, pitanje je što je to kvalitetna javna rasprava za orjunaša, što za agenta tajne službe a što npr za nekoga tko je običan patriot tj domoljub? Ali pustimo to...
Ono što autor zove 'formalnim pluralizmom' moglo bi se nazvati 'ultrapluralizmom' tj radi se o kakofoniji od koje se ne čuje muzika u pozadini. To uostalom autor posve točno dijagnosticira u svojem tekstu. Noam Chomsky savršeno dijagnosticira uzroke i posljedice procesa 'proizvodnje pristanka' mase na sadašnje stanje a posebno dobro obrađuje metode kojima se do pristanka dolazi. Ne vjerujem da je sve to unaprijed isplanirano unazad proteklih 50 godina ali pretvaranje medija u glasnogovornike moći posve je logičan proces čiji rezultati su ovo što imamo danas. Profit, odnosno potreba za njegovim permanentnim rastom dovela je do ove situacije. Deseci i stotine dnevnih novina počele su propadati zbog neekonomičnosti (ili premalog profita) pa se prešlo na 'održivi razvoj' odnosno ovisnost o oglasnicima (korporacijama tj kapitalu općenito). Potom su novine nastavile propadati jer ovisnost o kapitalu (jednom te istom) nužno vodi medije u apsolutno sivilo koje se pokušava zarumeniti sisama i guzicama. Zaglupljena publika (sad se već radi o generacijama zaglupljene publike) konačno prihvaća medije kao pravu sliku stvarnosti u kojoj su sise i guzice jedino zanimljivo štivo. Politika se skriva iza toga. Sve je to čisti oportunizam. Oportunizam medija, oportunizam publike (kojoj je lakše plaćati novine 7 kuna umjesto 15 kuna) i konačno namjera kapitala da tu situaciju zadrži beskonačno jer tako uživa 'mir' tj koristi se njome.
Formalni demokratski pluralizam ne samo da je omogućio ljudima da deklarativno izraze raznolike političke stavove, on ih je naveo da misle kako je uopće poanta njihovog individualnog identiteta ta da se od drugih ljudi razlikuju putem različitog mišljenja, putem neslaganja, i da autenticno postoje jedino ako se kao takvi, razliciti, i izraze.
Budući smo danas u vremenu liberalizma tj vremenu kad je sve dopušteno u ime slobode i demokracije onda je taj autorov 'formalni demokratski pluralizam' zapravo ni manje ni više nego taj naš današnji 'liberalizam'. Točno je da nema kriterija istine tj da su svi u pravu. Ali, ne bih se složio da Današnja struktura političkog izjednaćava vrijednost svačijeg mišljenja upravo zato jer nije vođena jedinim mogućim racionalnim kriterijem vrijednosti mišljenja – Istinom. Prvo, autor ovdje zove Istinu 'jedinim mogućim racionalnim kriterijem' da bi je malo kasnije okarakterizirao ovako: S obzirom da je Istina prinudna o njoj presuđuje upravo to – prinuda. Ona nije samo izvanjska, ona je u prvom redu naš unutrašnji poriv (naša vjera). Vjera i 'ratio' nemaju strogo gledano ništa zajedničko. Voltaire bi se na ovo okrenuo u grobu...
Pretvaranje javne scene u bezbroj 'Hyde park cornera' i naše prihvaćanje te situacije izraz je uspješnosti ovog modela u čijoj je osnovi opća fascinacija (jednako nametnuta koliko i dobrovoljno prihvaćena) liberalizmom. Izraz toga je npr i Pollitika.com i sva sila internetskih stranica i portala koji žele biti glas 'svekolike' javnosti ali nipošto samo jednog njezinog dijela jer to nije 'civilizirano', 'liberalno', 'demokratsko' tj 'postmoderno' iako svi u dubini srca osjećaju da je sve to - bullshit.
Istina nije prinuda; to je apsolutno i relativno netočno. Hegelova je rečenica 'Sloboda je u spoznaji nužnosti' a prema tome, 'nesloboda' (o kojoj je ovdje očito riječ) jest nemogućnost spoznaje nužnosti. Ako znaš da je nešto 'nužno' to ne doživljavaš kao prinudu – posve jasno i razumljivo.
Istina kao prinuda postoji, ali uvijek za manjinu. Ukidanje 'manjine' ima svoju svrhu a ta je održavanje statusa quo.
Jednako tako, 'istina' ne zahtijeva militantni optimizam ali 'Istina' da. Ovaj autor dolazi s jednog portala koji sebe naziva 'katoličkim' iako je to vjerujem nemoguće dokučiti samo ga čitajući. Na taj način otklanja se jedan dio čitalačke publike i komentara koji izazivaju bijes većine. Otklanja se i dezorijentiranost portala kao takvog u političkom smislu (jer se radi o političkom portalu). Nije dakle nužna militantnost da bi se prenijela poruka za koju neka 'većina' misli da je Istina.
Autor na kraju spominje vrijednosni nihilizam što bi vjerojatno imalo značiti 'da nema ničega što ima vrijednost' no radi se o nečem posve suprotonom – sve ima jednaku vrijednost. To je ono što se nameće, zasad uspješno, kroz medije i kao politički diskurs u javnosti.
Ovu situaciju neće biti moguće dugo održavati. Relativno blagostanje kakvo smo u Hrvatskoj imali proteklih godina bliži se kraju. Istina o sistemu koji je doveo do kraha izaći će na površinu i ne će biti moguće tvrditi da je to što čitamo ili čujemo Istina. Istina će, kao pojam koji sadrži i vjeru i ratio privremeno izgubiti prvi dio pa će ratio preuzeti glavnu ulogu. Ratio će nas sve uvjeriti da je većina toga u što se vjerovalo obična obmana i ratio će pomoći da se nađe netko tko će nas uvjeriti da istini treba vratiti njezinu komponentu vjere tj da je Istina u promjeni a ne u sadašnjoj obmani.

Tko je glasao

Agaton, vrlo kvalitetan

Agaton,

vrlo kvalitetan komentar i odgovor s kojim se slažem. Izdvojio bih posebice posljednju rečenicu, koju držim da je od osobite važnosti:

Ratio će nas sve uvjeriti da je većina toga u što se vjerovalo obična obmana i ratio će pomoći da se nađe netko tko će nas uvjeriti da istini treba vratiti njezinu komponentu vjere tj da je Istina u promjeni a ne u sadašnjoj obmani.

Kao što i ti znaš, problem je u političkoj istini, jer je to u središtu pozornosti. A ona se "vidi" najbolje u istini ŽIVOTA. Istina života je najvidljivija onda kada nastane gospodarska kriza, ili takav poremećaj koji i drugima "otvara oči". Pa da je Jadranka Kosor morala otpustiti iz javnih službi toliko i toliko prekobrojnih zaposlenika, pa da je Milan Bandić morao otpustiti iz Zagrebačkog holdinga pet ili šest tisuća zaposlenika, pa da se moraju ukinuti brojne privilegije, stvarne ili iskonstruirane, tako svejedno, tada bi s razlogom "ratio" u ljudi itekako "progovorio". No, kada se poveća PDV za samo "jedan posto", preko čega se osigurava "stabilizacija" postojeće "političke istine" - tada je sve O.K.

Ja sam u političkom smislu ovdje u javnosti predstavnik one političke istine koja govori o tomu da se doslovno tone i tone profita i ekstraprofita tezauriraju ili odnose iz Hrvatske, čime se nama (a čitaj i meni osobno) k r a d e m o j hrvatski gospodarski, stvaralački i ljudski potencijal. A kojega ja jesam s a m o svjestan, nasuprot hrpetine političkih aparatčika, s najvećim njihovim mentalnim stvaralačkim dostignućem "mi smo hadezeovci", odnosno "mi smo socijaldemokrati", ili "mi smo pravaši", ili "mi smo hajesovci", primjerice.

Naime, pretpostavimo, što da ti isti n e m a j u partijsku i financijsku infrastrukturu, koju je prvima ostavio njihov "Otac" (s ukradenom lovom, čak i od iseljenika), a drugi da to nemaju od partijskih članarina do 1990. godine, mislim na esdepeovce?

Naime, ako ih partijska i financijska infrastruktura ne drži na vlasti, već ih na vlasti drži stvarno njihova politička istina, kako onda objašnjavaju takvu svoju "političku istinu" da je danas u Hrvatskoj životna istina ostvarenih s a m o 40 milijardi eura GDP - s golemih 40 milijardi eura dugova - s pratećom proizvodnjom bijedni stopa porasta GDP? A zbog čega i jesu prazni mirovinski fondovi, a zbog čega i jeste zdravstvo, školstvo i brojni drugi društveni sustavi - pred izdisajem.
Kako objašnjavaju činjenicu da hrvatska prerađivačka industrija, tada najsnažnija u exYu nije golemi VLASTITI kapital uporabila za porast organskog sastava, čime u uvjetima aprecirane kune - ima sirovine doslovno za badave (a što je bio problem hrvatske prerađivačke industrije u exYu). Kažem da je riječ o našem hrvatskom vlastitom kapitalu, zato što 40 milijardi eura duga ima uporište u domaćoj hrvatskoj supstanci stvaranoj g e n e r a c i j a m a!

Kako objašnjavaju činjenicu da danas u Hrvatskoj jesu na vlasti temeljem biračke volje gotovo 5 milijuna hrvatskih državljana u 10 izbornih jedinica, pri čemu u 5 od 10 domicilnih izbornih jedinica oni jesu n e z a k o n i t i. A za koju političku istinu mi ne treba istina hrvatskog pravosuđa, jer ono i jeste u funkciji "službene" hrvatske političke istine koja glasi "krivi su drugi", ili "institucije sustava rade svoj posao".

Tko je glasao

Prije svega, zahvaljujem na

Prije svega, zahvaljujem na kvalitetnom i izazovnom komentaru.

Moram za početak reći da mi je krajnje nezahvalno pisati na ovakvim forumima jer se osjećam primoranim sažimati misli i svoditi ih na određena opća mjesta i samorazumljivosti kako bih uronjenima u postojeće matrice ideološke interplelacije eventualno bio dovoljno razumljiv a ujedno ipak naznaćio obrise jednog drugačijeg horizonta mišljenja za čiju topologiju je potrebno upravo dokinuti mnoge samorazumljivosti koje stoje kao uporišta značenja od kojih polaze. Utoliko ono što pišem nije nimalo precizno, pa se u spoju novog i starog horizonta smisla kojeg povlaci za sobom ostrijoj misli nuzno mora nadavati kao nekonzistentno. Ipak, u dodatnim komentarima i raspravama mislim da je donekle moguće umanjiti navedeni neizbježni nedostatak.

Pa tako vidim da je moje navođenje Dubravka Škiljana shvaceno kao davanje autoriteta znacenju ne na temelju onoga što se reklo nego na temelju toga tko je rekao. Naravno, meni je puno bitnija bila argumentacijska os koju je Dubravko o navedenom fenomenu i mnogim drugima izlozio, ali sam u namjeri sažimanja naveo tek njegovo ime kao referencu, s obzirom da je na području teorije jezika i značenja po meni bio najuvjerljiviji. Ti si s druge strane Agaton išao na čisti ad hominem umjesto da si iznio neku od njegovih stručnih i teorijskih teza i opovrgnuo ih kao pogrešne. Ista bi stvar bila da se recimo bilo koju Heideggerovu misao o fenomenu političkog nakon drugog svjetskog rata diskvalificiralo po kratkom postupku s obzirom na njegovu ulogu i suradnju s nacističkim režimom..

Što se tice toga da moja posljednja rečenica koju si citirao zvuci mracno i prijeteci, slažem se. Pitanje je samo, kome ona zvuci prijeteci. Kada društveni odnosi nisu jasno mapirani i antagonizmi politizirani tada ona zvuci prijetece gotovo svakome. A to je upravo danas slucaj. No kada se ispod neprovidnosti današnjeg objektivnog, sistemskog nasilja počinju ocrtavati suprotstavljene pozcije onih koji su agenti tog nasilja i onih koji su žrtve nasilja, tada ta rečenica zvuci prijetece samo prvima i oni u svoju obranu sigurno zele pozvati zadrzavanje statusa quo odnosno zadrzavanje pluralizma i prava na razlicito mišljenje.

Ovo sa Chomskym je ok, samo mislim da su njegove analize fundamentalno ogranicene. On naime, relativno malo pridaje pažnje strukturnim uvjetima (ekonomskim, psihološkim, ..) a puno više se oslanja na pozitivističku faktografiju. Tako su njegove knjige ustvari beskrajnja količina podataka i imena odgovornih ljudi u američkoj političkoj i ekonomskoj eliti, čime se u tom radikalnom empirizmu njegova priča pokazuje kao tek "trezvena", pa moglo bi se reći i cinična teorija zavjere. Chomsky nagomilavanjem činjenica samo povečava naše znanje, no nije problem u našem znanju već u našem vjerovanju. Mi znamo da su oni takvi, no ipak .. (radi se o psihološkom mehanizmu fetišističkog poricanja) .. Ono što je potrebno jest promjeniti naše vjerovanje, jer ono određuje naše djelovanje. A na promjenu našeg vjerovanja puko nagomilavanje činjenica nema gotovo nikakvog utjecaja.. Kako se mijenja naše vjerovanje?! Teorijski rečeno, prolaskom kroz fantazmu koja ga konstituira (J. Lacan).. Praktički, simptomalnim čitanjem stvarnosti i otkrivanjem mrtvouzica i nekonzistentnosti i paradoksa vladajućeg diskursa i time naše ideološke interpelacije (subjektivizacije) kroz nj.. Chomsky to ne čini.. zato je toliko i čitan..

Slažem se s ovime oko liberalizma, on naime spada u red ekvaivalencije sa pluralistickim demokratskim poretkom.

E sad, malo da pokušam pojasnim ovo oko Istine, vjere i racia, mada znam da će opet nužno biti krajnje redukcionistički (za podrobno objašnjenje preporučam Alain Badiou "Bitak i Događaj"). Već sam naime Nemesis nešto naznacio u tom pravcu.
Istina je povezana i sa vjerom i sa raciom. Nema Istine bez vjere niti bez racia. No upravo zato jer Istina povezuje vjeru i racio, potrebna je posebna konstelacija njih dvoje da bi bila dosegnuta Istina. Vjera je na neki nacin primarna jer ona određuje krajnje svrhe, a racio je uvijek tek sredstvo ili alat da se oni dosegnu. No, problem proizlazi iz toga što naša vjera nije tamo di mi mislimo da jest. Naša vjera je upravo tamo di mi ne mislimo, a ono što mislimo je tek racionalizacija naše vjere. Istina je Događaj koji nastaje u onom trenutku kada dođe do racionalnog uvida u našu vjeru, odnosno uvida u nepoklapanje pozicije naše vjere i našeg znanja. Tada nastupa istinski politički čin, a njegov rezultat je radikalna promjena koordinata vjerovanja. Badiou je o tome opširno pisao, razvivši ontologiju političke Istine i političkog Događaja.

"Izraz toga je npr i Pollitika.com i sva sila internetskih stranica i portala koji žele biti glas 'svekolike' javnosti ali nipošto samo jednog njezinog dijela jer to nije 'civilizirano', 'liberalno', 'demokratsko' tj 'postmoderno' iako svi u dubini srca osjećaju da je sve to - bullshit."

Ovo je vrlo interesntano. Nepoklapanje između naših postupaka i našeg uvjerenja u dubini srca. No naše uvjerenje nije toliko u našem srcu koliko u našim postupcima. I općenito vjera nije nešto što je strogo unutrašnje čovjeku. Zato je Pascal mudro rekao nevjerniku, da sve što treba da bi počeo vjerovati je samo ustrajno sljediti rituale vjere. To što mi duboko u sebi osjećamo da je sve to bulšit predstavlja fetišističko poricanje onoga bez čega ne možemo. Formula tog fettišističkog poricanja je - Da, sve je to bullshit, ali ipak..(ne bih nikako želio da se počne uvažavati Istina jer gdje bih se onda ja izdrkavao)

Evo, da i ja tebe malo uhvatim u nekonzistentnosti :)

Prvo pišeš :

"Istina nije prinuda; to je apsolutno i relativno netočno."

..a tri recenice nakon toga:

" Istina kao prinuda postoji, ali uvijek za manjinu."

Organizirana manjina uvijek vlada vecinom ili predvodi vecinom. Povlašteni trenutak političke Istine jest onaj u kojem je manjina podrzana vecinom bori za one koji se ne računaju ni kao večina niti manjina određenog skupa već kao dio koji mu pripada ali u njemu ne zauzima mjesto (isključeni, rezidue..)

"Hegelova je rečenica 'Sloboda je u spoznaji nužnosti' a prema tome, 'nesloboda' (o kojoj je ovdje očito riječ) jest nemogućnost spoznaje nužnosti. Ako znaš da je nešto 'nužno' to ne doživljavaš kao prinudu – posve jasno i razumljivo."

Djelomično se slažem. No prinuda je u smislu da si slobodan jedino ako izabereš pravu stvar. Općenito se sloboda shvaća kao mogućnost izbora koji nije nužan. Jer nužnost i mogućnost izbora se uobičajeno shvaćaju kao suprotstavljeni. Ako je nešto nužno, onda se smatra da pravog izbora i slobode niti nema. Tada vrijedi ovo tvoje o tome da ne postoji nikakav osjećaj prinude. No ovdje postoji prinuda upravo zato jer postoji mogucnost izbora u kojemu smo prinuđeni ono nužno izabrati. Slično je Kant izveo slobodu iz prinude moralnog zakona. Upravo naša volja jest slobodna jedino ako prinuđeno postavlja moralni zakon umjesto da se prepušta patološkim motivima koji su ukorijenjeni u našim nagonima umjesto u umu.

Evo, s ovim ostalim se više manje slažem..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Predstavljanje stavova koji

Predstavljanje stavova koji nisu rezultat krajnjeg cilja ostvarivanje materijalne koristi, može biti jedino konstruktivno prenošenje misli koja je rezultat sabiranja realnih podataka i opće "klime" u društvu.
Kada nešto pišeš,a od toga što predstavljaš ne ostvaruješ nikakvu dobit,
onda može biti riječ samo o istini i predstavljanju ideje koju si zapravo izvukao iz više približno istih mišljenja.
Upravo zato je više čitatelja političkih foruma, nego onih koji čitaju tisak.
Više je i kvalitetnih autora jer oni zapravo nemaju nikakav "pritisak" sa strane, a koji pritisak bi ih navodio na nekakav stav ili mišljenje koje ne izvire unutar njihovog uma ili je nastalo kao rezultat prikupljanja informacija iz sredine gdje žive i rade.
Ja osobno više volim pročitati tekst na forumima ili onaj tekst koji je konstruktivno usmjeren na određene napise u dnevnom tisku, a dnevni tisak čitam jedino onda kada mi nije dostupan net ili kad nemam pametnijeg posla.
Ovakvo predstavljanje misli na forumu je više rezultat stvarnog "naboja" u društvu, nego stvarna želja da se isprovocira neki "naboj"
Prošla su ta vremena kada su novinarčići mogli isprovocirati nekakva gibanja u društvu. Čovjek današnjice je "premazan svim mastima" i ne dozvoljava da ga navodi neki skorojević ili piskaralo sumnjivih stvarnih ideja i namjera.
Činjenica je da je stanje u društvu došlo do kulminacije i promjene će se dogoditi pisali mi o tome ili ne.

Tko je glasao

Strelica dolje zbog tvrdnji

Strelica dolje zbog tvrdnji o pokojnom profesoru Škiljanu. Čovjek je bio deklarirani "vojnik partije" i to nikada nije skrivao. Kao komunist bio je tolerantniji i otvoreniji i veći demokrat od mnogih, a da o njegovom moralnom i znanstvenom integritetu ne govorim. Intelektualci kakav je bio pokojni profesor Škiljan bili su trn u oku pojedincima koji su karijeru gradili na poltronstvu i "ne talasaj" operativnom modelu mediokritetskog sustava, kako onog prošlog tako i ovog današnjeg.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

hrvoje štefan, drug taliban

hrvoje štefan, drug taliban koji traži vođu i diktatora, posjednika "političke Istine" koji će nas voditi i čiju istinu se ne smije opstruirati.
mi moramo biti vjernici političke istine, a istinsku društvenu promjenu podrazumijeva prelazak na diktaturu i uništenje "pluralističkog demokratskog poretka" i pravo na različito mišljenje (pardon,opstruiranje političke istine).

ova kupusara od teksta je uvreda za svakog čovjeka koji vjeruje u demokraciju i pravo da misli svojom glavom i izražava svoje mišljenje bez straha od kazne zbog mogućnosti opstruiranja "političke istine"

Tko je glasao

Može li se negdje u ovoj

Može li se negdje u ovoj našoj prekrasnoj hrvatskoj močvari, pronaci čovjek koji je danas u stanju pokrenuti hrvatsko društvo iz gliba i biti istinski politički vođa?! Duboko sam uvjeren da ne može.
Ne može. A i ne treba.

silverci

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Ma nis ti ne brini, jer

Ma nis ti ne brini, jer cujem da ce Northrop Grumman 100% dati ponudu nza kupnju HEP-a.Jasno ako struja bude 2-3 puta skuplja nije na pravi pogled jako ohrabrujuce.Ali ako je 200% alternativa kmica iliti mrak, onda je ovo najbolje rijesenje.
Imamo i prvi grad u Hrvatskoj koji vise nema rasvjetu, a skoro nece imati vlastito srediste, jer ce ga zaplijeniti strana banka.

Zlatar - grad u bankrotu
Zagorski grad već danima živi bez struje, a zbog velikih dugova čekaju ga i teži dani
Bivši gradonačelnik Marjan Đurek (HNS) zadužio je grad za gotovo četiri proračuna, a nije izgradio ništa
Dopisi se pišu rukom - Vesna Habazin * O.ALUJEVIĆ
ZAGREB - Stanovnici Zlatara gradom uvečer voze s upaljenim dugim svjetlima, a ulicom hodaju opreznije, jer javna rasvjeta u tom gradu već danima ne gori. Zbog neplaćenih računa Elektra je prije tjedan dana isključila struju gradskoj upravi, a onda i kompletnu javnu rasvjetu u svih 19 naselja koja pripadaju gradu Zlataru. Dok 7.000 ljudi uvečer živi u mraku, desetak zaposlenih u gradskoj upravi pospremili su tastature, i primili se papira i olovke. Kako nemaju struje, ne mogu upaliti kompjuter, niti poslati faks.
– Sve dopise pišem rukom, a kad moram nešto kopirati ili faksirati idem u ured državne uprave u istoj zgradi, jer oni imaju struju. Ne mogu stalno daviti jednoga, pa idem u drugu kancelariju kopirati, a faks poslati u trećoj. Grdo je, ne možeš druge inkomodirati, i oni rade svoj posao. Još nam toleriraju upade, a do kad će ne znamo.
Ovo je k'o u srednjem vijeku – žali nam se na neobičnu situaciju u kojoj se našla Vesna Habazin, voditeljica gradskog odsjeka za stručne i opće poslove. Od manjka struje više je, kaže, boli činjenica da plaću nije dobila od svibnja, kad joj je isplaćena plaća za ožujak. Ove su godine zaposleni u gradskoj upravi, kao i odgojiteljice u gradskom vrtiću, dobili samo tri plaće, jer za ostale više nije bilo novca. Grad je u dugovima teškim 35 milijuna kuna koji su nastali za mandata bivšeg gradonačelnika, a jedini je izlaz, čini se, financijska injekcija države od barem desetak milijuna kuna.
Kako je očekivati od države koja ne može pokriti ni vlastite troškove, nikome u Zlataru nije jasno. Gradski je račun u blokadi sa iznosom od 3,7 milijuna kuna, a kad dođe do novca morat će dužnicima odmah isplatiti još oko sedam milijuna kuna. Ako im nitko ne pomogne, u narednim tjednima očekuju da će im »za vrat« sjesti i ostali komunalci kojima račune ne plaćaju još od veljače. Ako se to dogodi, ostat će bez plina, dakle i grijanja, i bez telefonskih veza.
Osim gradske uprave, bez struje je i gradsko učilište koje se nalazi u istoj zgradi, a pred isključenjem je i gradska knjižnica, koja je račune za struju platila posljednjim novcem iz vlastitih sredstava, a sada je ponovno dobila opomenu od Elektre. Gradska je uprava prije par dana dobila račun za plin veći od 500.000 kuna, a plaćanje dugovanja za vodu gradonačelnik je uspio odgoditi do iduće godine.
Dječji vrtić, koji je također u vlasništvu Grada Zlatara, morat će prijeći na punu cijenu ako želi raditi. Grad je dosad subvencionirao 60 posto cijene, a roditelji 40 posto, ali obzirom na situaciju u kojoj je gradska blagajna, roditelji će ga morati sami plaćati ako žele da im djeca budu zbrinuta. Ako grad ne vrati dug banci, zgrada gradske uprave, parking, prostor ispred Županijskog suda, sajmište, sve će postati to vlasništvo Hypo banke, prema kojoj je dug najveći.
Za nezavidnu poziciju u kojoj se nalaze, gradonačelnik Zlatara, Miroslav Kopjar (HDZ), krivi bivšeg gradonačelnika Marjana Đureka (HNS), koji je u dva mandata grad uspio zadužiti za gotovo četverogodišnji gradski proračun, a tim novcem nije izgradio ama baš ništa. Najodgovornijom ipak smatra državu, koja je četiri godine ignorirala negativna revizijska izvješća koja su upozoravala na stanje u Zlataru.
– To što se dogodilo, nije se dogodilo bez znanja države, jer su pune četiri godine državni organi, uključujući i policiju, imali uvid u reviziju poslovanja grada koja je bila konstantno negativna. Tražimo da nam država pomogne jer se ovdje vodi politika koja prelazi okvire pravne države. Netko to mora sanirati. Ne mogu nas ostaviti na cjedilu – poručuje aktualni gradonačelnik Kopjar, koji je dužnost preuzeo u svibnju. Pisao je Vladi i tražio pomoć, ali iz Banskih dvora nije dobio nikakav odgovor. Ljuti ga takva ignorancija države, jer je grad, kako kaže, država u malom. Ako jedan grad može biti likvidiran, onda je likvidirana i država, upozorava Kopjar.
Ljudi koji rade u gradskoj upravi, tvrdi Kopjar, uopće nisu znali što se događa. Bivši je gradonačelnik, naime, osnovao tvrtku i preko nje obavljao sve poslove, a svo je knjigovodstvo išlo preko nje. Čak 58 milijuna kuna nije prošlo kroz gradske knjige. Kad je stanje došlo do zida, sve je izašlo na vidjelo.
– Stvari su očito izmakle kontroli, a mi te novce ne možemo sami vratiti. Za kredit podignut 2005. godine u iznosu od 1,8 milijuna eura, još se nije počela ni otplaćivati glavnica – očajan je gradonačelnik.
Što je najgore, silnim novcem nije izgrađeno praktički ništa, osim slijepih cestica koje vode do okolnih kleti. U Zlataru ih u šali zovu »ekološki asfalt« jer kroz njih nesmetano prodire trava i korov. Šale se i na račun isključenja struje, koje je – kažu – izrežirano da se poveća natalitet u gradu.
– To je kao da ste stavili Versacijevu kravatu na podrapano odijelo. To ne paše, a mi smo upravo to napravili. I sad niti imamo sporsku dvoranu, niti imamo nekakve društvene objekte, niti imamo infrastrukturu – zaključuje gradonačelnik, inače ugledni ginekolog u Općoj bolnici Zabok, te dodaje kako će, ako se država ogluši o sve njihove zahtjeve, rado prepustiti posao Vladinom povjereniku i vratiti se svom liječničkom poslu.
* Novi List - danas

Dragi Franjo Tahi!
Oprosti nam tamo gore na nebu za sve muke koje smo ti napravili slusajuci Gubeca i sl.

Tko je glasao

sve će postati to

sve će postati to vlasništvo Hypo banke, prema kojoj je dug najveći.
kroz zlatarski mrak rasvjetljava se kako odlaze rijetka nezagađena vodonosna područja

Tko je glasao

Ne mogu oprostiti dug jednom

Ne mogu oprostiti dug jednom gradu u Hrvatskoj ili bar prolongirati dugovanje, ali zato jako dobro može HEP potpomagati građane susjedne BH sa 4 puta jeftinijom strujom od one koju plaćaju građani RH.
http://pollitika.com/kaznjavajuci-lopove-spasit-cete-nas-od-njih-njih-od...

Tko je glasao

nije moguce pronaci covjeka

nije moguce pronaci covjeka koji bi bio u stanju biti politicki vođa i pokrenuti hrvatsko društvo iz gliba.

Aha. Ukinemo pluralizam i ne moramo niti traziti tog covjeka, jer ce to biti upravo onaj covjek koji je ukinuo pluralizam. Iliti, ko prvi ukine pluralizam, veliki je vodja.

Interesantno, mrvicu infantilno, razmisljanje.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Nije ukidanje pluralizma

Nije ukidanje pluralizma svrha po sebi. Jer zašto bi i bila kad je normalno da se ljudi u mnogim pitanjima i razmišljanjima razlikuju i trebaju razlikovati. No pluralizam postaje poguban u onom trenutku kad predstavlja zaklon za opstrukciju političke Istine i time svakog pokušaja za istinskom pomjenom stvari. Kada prinuda odredi Istinu i Istina prinudu tada je neprihvatljivo tolerirati opstrukciju skrivenu pod pravom na razlicito mišljenje. Evo ti npr. jedna ekstremna situacija prinude. Kad su za vrijeme drugog svjetskog rata došli Švabe ili Talijani i okupirali našu zamlju, ili kad su Srbi 90-ih napadali Vukovar, zamisli da su oni koji su organizirali otpor, u svojim redovima tolerirali pluralisticku demokraciju. Naravno, do otpora i borbe tada ne bi ni došlo. Jer u toj situaciji postojala je samo jedna Istina, da neprijatelju treba pružiti otpor. I zamisli sad raspravu gdje netko pod pravom na različito mišljenje zagovara predavanje i kolaboraciju, drugi do beskraja želi raspravljati o mogucim varijantama otpora itd. Ovo je dakako ekstremni slucaj rata, no i "mirnodobska" situacija može dovesti do takvog ekstrema, kada biva osvješteno sistemsko nasilje vladajućeg poretka i kada postoji prinuda da se on promjeni. U toj situaciji pluralizam znaći opstrukciju i služi kao zaklon onim snagama kojima odgovara status quo i koje ne žele promjenu.

Pluralizam neće niti može ukinuti jedan čovjek, pluralizam ukidamo svi mi koji osijecamo prinudu da se ozbilji politička Istina.

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

U toj situaciji pluralizam

U toj situaciji pluralizam znaći opstrukciju i služi kao zaklon onim snagama kojima odgovara status quo i koje ne žele promjenu.

U postojecem demokratskom sustavu (mozemo definirati i drukcije demokratske sustave), vecina odlucuje sto je demokratska Istina. Imas li neku bolju ideju?

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Ako tako gledas i u

Ako tako gledas i u jednopartijskim politickim sustavima vecina odlucuje. Cak je odaziv bio znatno veci nego danas kada imamo višestranacku demokraciju. Dakle, tada je formalno odlucivala veća večina nego danas, ali se bez obzira na to taj period oznacava kao nedemokratski.
Ustvari demokracija je poprilicno prazan oznacitelj u kojeg je moguce utrpati štošta - od tzv. demokratskog centralizma Partije pa sve do višestranacja.

Istina nema veze s vladavinom večine.

Po tome bi i nacionalsocijalistička stranka koja je 1933 večinskom odlukom njemačkih građana došla na vlast predstavljala političku Istinu. Naravno, ona nije predstavljala univerzalnu političku Istinu, već partikularnu, rasističko-korporativnu politiku.

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

pluralizam ukidamo svi mi

pluralizam ukidamo svi mi koji osijecamo prinudu da se ozbilji politička Istina.

Time se ukida pluralizam samo u jednoj grupaciji. Na razini društva pluralizam i dalje postoji, samo je on sabijen i potisnut na dvije neprijateljske strane (u nekim komunikacijskim sistemima dva, doduše, nije plural, nego ga se promatra kao poseban oblik - dvojinu). Svaka od dvije suprotstavljene strane ima pak svoju jednu (u idealnom slučaju) istinu. Dakle, već na ovoj prvoj razini ukidanja pluralizma imamo posla s nasiljem. O tomu kako cijela priča svođenja političkog na dvije nepomirljive neprijateljske grupacije završava, povijest je najbolji svjedok.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Postoje dvije vrste nasilja,

Postoje dvije vrste nasilja, sistemsko-objektivno i subjektivno nasilje. Sistemsko nasilje je ono koje je na neki nacin skriveno, nevidljivo i nepriznato, i rezultat je imanentne logike sistema koji ga proizvodi a u kapitalizmu je utjelovljeno u mnogim nesigurnostima, statusnim i materjalnim iskljucenostima, podređenostima i ekspolataciji u radnim odnosima itd. Kada se to skriveno, sistemsko nasilje pokusa ukloniti i odnosi koji ga uvjetuju dokinuti, tada oni koji zele zadrzati svoju povlaštenu poziciju u postojecem poretku otvoreno opstruiraju i napadaju te pokusaje, a oni kojima je u interesu da se stvari promjene najcesce moraju pribjeci suvjektivnom i otvorenom nasilju da u tome uspiju.
Jednostavno ne pušim te Gandijevske fore anatemiziranja nasilja dokle god je ono pristuno u sistemskom obliku i kao takvo krajnje pogubno, omalaovažavajuće i frustrirajuće za večinu građana. Prokazivanje subjektivnog nasilja gdje je nužno odrediti jesi li za ili protiv i kojem taboru pripadaš, u svkom slućaju je najučestalija taktika onih koji parazitiraju na sistemskom nasilju vladajućeg poretka.

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Nije ukidanje pluralizma

Nije ukidanje pluralizma svrha po sebi. Jer zašto bi i bila kad se je normalno da se ljudi u mnogim pitanjima i razmišljanjima razlikuju i trebaju razlikovati. No pluralizam postaje poguban u onom trenutku kad predstavlja zaklon za opstrukciju političke Istine i time svakog pokušaja za istinskom pomjenom stvari. Kada prinuda odredi Istinu i Istina prinudu tada je neprihvatljivo tolerirati opstrukciju skrivenu pod pravom na razlicito mišljenje. Evo ti npr. jedina ekstremna situacija prinude. Kad su za vrijeme drugog svjetskog rata došli Švabe ili Talijani i okupirali našu zamlju, ili kad su Srbi 90-ih napadali Vukovar, zamisli da su oni koji su organizirali otpor, u svojim redovima tolerirali pluralisticku demokraciju. Naravno, do otpora i borbe tada ne bi ni došlo. Jer u toj situaciji postojala je samo jedna Istina, da neprijatelju treba pružiti otpor. I zamisli sad raspravu gdje netko pod pravom na različito mišljenje zagovara predavanje i kolaboraciju, drugi do beskraja želi raspravljati o mogucim varijantama otpora itd. Ovo je dakako ekstremni slucaj rata, no i "mirnodobska" situacija može dovesti do takvog ekstrema, kada biva osvješteno sistemsko nasilje vladajućeg poretka i kada postoji prinuda da se on promjeni. U toj situaciji pluralizam znaći opstrukciju i služi kao zaklon onim snagama kojima odgovara status quo i koje ne žele promjenu.

Pluralizam neće niti može ukinuti jedan čovjek, pluralizam ukidamo svi mi koji osijecamo prinudu da se ozbilji politička Istina.

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Gale, problem nije u 200-300

Gale, problem nije u 200-300 politicara nego u najmanje 2,000.000 ljudi koji su neodgovorni.I niti ne zasluzuju bolje.
Ako da, zasto i kako?
Ne moze nitko reci ako je ovdje zivio zadnje 4 godine a izabrao je eto bas ove koji sad vladaju.Navodno nema nitko od njih pojma kakvi su to likovi...
Naravno da imaju i naravno da ih nije briga!
Treba ih zaliti?! Ni slucajno!

Tko je glasao

Uvijek je manjina kreirala

Uvijek je manjina kreirala "nešto". Pa ako nisi s tim zadovoljan, tada se konfrontiraš toj manjini "svojim" političkim programom itd. Pod pretpostavkom da stvarno raspolažeš suverenim političkim programom, a to nije dvojbeno kada je riječ o političkoj doktrini i izbornom programu Zagrebački treći put, tada nastavno dolazi u pitanje ustroj, infrastruktura, nositelji, i sve što je poznato - uključivo i čimbenik vremena, podvale, izborne krađe … Naime, ne postoji manjina, posebice ovakva tajkunska kriminalna - koja će dopustiti biračima da izaberu bolje od njih samih! Javno sam objavio, naravno, u ilustrativnom smislu, da je u Zagrebu postojalo i postoji najmanje 500 ljudi kvalitetnijih od Milana Bandića, i najmanje njih 50 od Josipa Kregara, primjerice. No, oni šute. Drugim riječima, manjina koja se itekako u stanju efikasno, ali i učinkovito konfrontirati s manjinom koja drži sve poluge svevlasti u Hrvatskoj, to n e želi činiti, ali ni učiniti! Zato birači nemaju izbora, i zato nisu oni krivi, ili odgovorni.

Pitanje je, dakle, odnosa u toj manjini, i tim brojnim manjinama, i pitanje je nerijetko i u onom najbanalnijem - imati "muda", neovisno što je potrebno imati i vrlo veliku količinu stručnog i političkog znanja. Dakle, držim kako problem j e s t e u tih 200-300 - ali NOVIH političara. Naravno, oni ne padaju s neba, da tako kažem.

Postavlja se pitanje da li takvi danas postoje u Hrvatskoj? DA!
Dapače, brojni se nalaze sada u ilegali, kao "disidenti" matičnih političkih stranaka, brojni se nalaze oko nas a da sami nisu svjesni da su to upravo oni - sami, itd. No, vrlo veliki broj n e ć e, jer su materijalno itekako osigurani, zadovoljni, i ne žele se "inkomodirati" u takvom vlastitom egoističnom samozadovoljstvu. Dio njih je vrlo stručan i ugledan u matičnim profesijama, i ne žele gubiti vrijeme na stvari u životu koje im odnose dragocjeno njihovo osobno vrijeme.

U stanovitom smislu nekoliko stotina ili tisuća ljudi, ne želi ulaziti u pitanja koja dnevno muči nekoliko milijuna ljud, a koje najviše pogađa postojeće stanje u Hrvatskoj, odnosno - ne želi se družiti s njima!

Tko je glasao

Dakle, držim kako

Dakle, držim kako problem j e s t e u tih 200-300 - ali NOVIH političara. Naravno, oni ne padaju s neba, da tako kažem.
Postavlja se pitanje da li takvi danas postoje u Hrvatskoj? DA!

Mozda postoje, ali nemaju izgleda.A to je najbitnije.Glasaci vole bas ove i ovakve koje su izabrali.Valjda su im najslicniji.

Tko je glasao

I Reče Bog Prvog Dana Neka

I Reče Bog Prvog Dana Neka Bude Novac, I Bi Novac.

Monetarne vlasti su ovo odmah prihvatile, ali osim pojave novca, dobili smo i uništavanje ekonomije i gospodarstva.

Očito je da nismo ništa razumjeli niti nakon stoljeća monetarnog razaranja.

Nismo dakle naučili i shvatili da količina novca u opticaju nema veze s gospodarskim rastom zemlje.

Još uvijek želimo vjerovati da je novac čarobni napitak ekonomskog porasta?

Još prije 2500 godina, Aristotel je shvatio da ova posebna vrsta proizvoda nije dio bogatstva zemlje jer samo predstavlja posrednika za razmjenu.

Tako se ovaj filozof nimalo nije zabrinjavao prednostima koje bi mogle donijeti promjene monetarne baze.

Stabilizacijske politike i politike ekonomskih poticaja oficijalno javno (da li i privatno?) pretpostavljaju da u ekonomiji postoji problem količine novca u opticaju.

Ovaj problem u suštini uopće ne postoji.

Koja god da je postojeća monetarna masa, ona je uvijek dovoljno dobra za pokretanje gospodarstva.

Link na zanimljivu i veoma poučnu priču o osnovama i povijesnim činjenicama o funkcioniranju globalnog monetarnog sistema, ekonomije i financija, malo opširniju, ali dovoljno jasnu i razumljivu:

I Reče Bog Prvog Dana Neka Bude Novac, I Bi Novac

.

Tko je glasao

peacemaker, da, točno ci

peacemaker,

da, točno ci citirao "Boga" ili Boga, svejedno.

No, potrebno je i razumjeti zbog čega je to "Bog" ili Bog kazao!!!
Naime, da ne postoji n o v a c, tada bi on bio određivan voluntaristički. A voluntarističko određivanje veličine i količine novca nije ništa drugo nego voluntarističko određivanje vrijednosti rada. Pa smo vrlo brzo na robnoj razmjeni, odnosno 1 žena vrijedi 100 ovaca, ili 1 žena vrijedi 100 deva, primjerice.
Umjesto toga danas imamo da rad jedne žene vrijedi nešto manje od rada jednog muškarca. Ne mislim pritom na "našu" Damu s kamelijama, njezin rad vrijedi najviše.:)

Tko je glasao

(No subject)

nemesis

Tko je glasao

“Nije bitno je li mačka

“Nije bitno je li mačka crna ili bijela dok hvata miševe”

a zašto umjesto traženja istine kao preduvjeta političke promjene
ne bismo pošli od interesa
pojedinog građanina
da plaća porez sukladno prihodima
da prati što njegovi službenici, država i državni aparat, rade s njegovim porezom
da primi u okviru socijalnih prava, školovanja, zdravstva, mirovina
onoliko koliko zaslužuje i koliko je realno moguće

nije istina nebitna
istina je da je jedini izlaz rad
kako bi rekao bradati njemački filozof

“Filozofi su svijet samo različito interpretirali, radi se o tome da se on izmijeni“.

radi se o tome da počnemo raditi

luka

Tko je glasao

Evo, drugi veliki njemački

Evo, drugi veliki njemački filozof Martin Heidegger objašnjava zbog cega je ta cuvena Marxova 11.teza o Feuerbachu pogrešna, a ja bih rekao pogrešno shvacena

http://www.youtube.com/watch?v=IAYUFec9UD4

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Rad je posljedica zdravog

Rad je posljedica zdravog drustva, ne uzrok. Iliti, moras stvoriti okruzje koje ce cjeniti i poticati rad, a to je upravo posao politiike (kreiranje drustvenog konteksta).

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

u određenom dijelu se i

u određenom dijelu se i slažem s tobom, narocito o mitu o racionalnosti i o nemogucnosti drustvene promjene bez vjerovanja odnosno da racio nikada nece donjeti drustvenu promjenu, no mislim da ti je promakla jedna malo sira slika. ekipa koja je racionalna (ili barem to misli) te zapada u cinizam, sarkazam i nema vjere po mom misljenju cini debelu manjinu. jer ekipa koja nakon svih objektivnih i racionalnih dokaza glasuje za vladu kojoj ce sjediti vukelic, smjesta roncevica u sabor, opravdava sanaderov odlazak, bira bandica i keruma svoj glas prije svega temelji na dubokoj vjeri u njihovu nevinost, dobrostivost i zelju da se pobrinu upravo za njih, barem jednako kao i za sebe. tako da bojim se da publika koja bi ganjala Istinu je upravo ona koja nas je dovde i dovela. i zalosna je cinjenica da jedino oni imaju kapacitet koji ti trazis da nas iz ovoga i izvuce. jer oni koji vjeruju nece na dan izbora (i inace u bilo kojoj drugoj situaciji) nikada ostati doma. upravo vjera im to ne dozvoljava. (recimo ja spadam medu njih, moj izlazak na izbore i masa stvari koje radim se iskljucivo temelji na dubokoj vjeri da je to moja gradanska duznost i temelj nekog buduceg boljeg drustva. iako moj racio zna da je to bullshit. ali vjera je jaca.)
___________________________________________________
'Ali mogao sam isto tako stajati usred polja kupusa i samom sebi recitirati pastoralnu poeziju'

___________________________________________________
'Ali mogao sam isto tako stajati usred polja kupusa i samom sebi recitirati pastoralnu poeziju'

Tko je glasao

Dobro si napisala, "ekipa

Dobro si napisala, "ekipa koja misli da je racionalna zapada u cinizam i sarkazam", ali mislim da grijesis kada to oznacavas kao nedostatak vjere. Svi ljudi vjeruju i svi ljudi imaju racio, samo je pitanje u okviru kakvog vjerovanja je njihov racio postavljen, te kako on povratno podupire njihovu vjeru. Koliko god se s tobom slazem da vecina onih koji u Hrvatskoj izlaze na izbore i glasa kako glasa, to cini vodjena pogresnom vjerom i time krivo usmjerenim raciom, to isto vrijedi i za svekolike cinike (Sloterdijk ih oznacava kao "prosvjetljene" a današnju epohu kao epohu "prosvijetljenog cinizma") čiji cinizam ustvari predstavlja obrambenu reakciju i radikalnu vjeru u postojeći poredak (status quo). Jer cinik zauzima distancu prema postojećem, sve kako ne bi ispalo da je naivan. On se slaže da demokracija nije dovoljno dobra, ali nažalost boljeg političkog poretka nemamo. Također kapitalizam je za njega loš i on uživa u cinićnim primjedbama na njegov račun, ali istinski se grozi jedino zahtjeva za njegovom promjenom. Stoga je moguce reci da su i cinizam i slijepa, nekriticna vjera građana, ustvari dvije strane iste medalje. Ni jedan strana ne cini Istinit spoj racia i vjere.
Utoliko je moguce i vrlo jednostavno objasniti zašto ljudi pored zdravih očiju biraju kao biraju. Naime, oni od dve neistine biraju onu za koju vjeruju da ce prije biti na njihovoj strani. S jedne strane imaju isprazni deklarativni univerzalizam a s druge prešutnu plemensku solidarnost. S obzirom da vide kako političke deklarativnosti o univerzalnim pravima i sl. služe tek kao ideološka potpora širenju Kapitala i ne idu u prilog malom čovjeku, oni biraju "svoje" koji su korumpirani, bahati, nesposobni, ali za koje vjeruju da će se pobrinuti za njih, "za našu stvar".
Ja sam duboko uvjeren kada bi bila artiuklirana politička Istina i usporedo osvještena prinuda, kada bi se iskreno ocrtala spremnost za političko djelovanje i vjera u promjenu , tada ljudi u najvecem broju ne bi ostajali na dan izbora doma, a oni koji sada slijepo i rodjacki glasaju to vise ne bi cinili jer bi uvidjeli poklapanje njihovoj pojedinacnog i univerzalnog interesa kojeg politicka Istina znaci..

Po meni, uvijek su najodgovorniji oni koji imaju najvecu moc i utjecaj na razmišljanja i uvjerenja ljudi, a to su dakako intelektualci. Dokle god oni budu upražnjavali cinizam i grozili se nad neukošću i zadojenošću svjetine kao nekoj prirodnoj i nepromjenjivoj datosti, to će znaciti da i dalje nisu svjesni kako su za sve ono nad cime se zgražaju upravo oni najodgovorniji.

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

s ovim zadnjim se apsolutno

s ovim zadnjim se apsolutno slazem. weber bi rekao, malo cu parafrazirati, samo oni koji mogu usprkos tome sto neki njihove ideje smatraju pogresnim i glupima, reci ipak! i nastaviti se boriti imaju poziv za politiku.

ono sto mi je problematicno kod ovoga jest, kako utvrdujemo da smo konacno dosli do istine, ako i sam kazes da i taj proces treba biti kriticki? logika bi rekla da nekko u nekom trenutku moramo presuditi. jel presudujemo vecinom? konsenzusom? kako? a opet, dali su bas sve istine vječne? i na kakvu tocno prinudu mislis?

moje je misljenje da kao i obicno nije problem u demokraciji kao sustavu jer jedino nam ona i omogucuje tvoje trazenje Istine, nego u ljudima koji su taj sustav banalizirali do razine rasprave u djecjem vrticu na principu "moj tata/mama je jaci/ca od tvog/tvoje" i kaj bi si vecina rade odsjekla desnu ruku nego prihvatila mogucnost da je famozna "druga strana" u necemu u pravu. dapace, to se shvaca kao najveca slabost bilo cijeg politickog djelovanja. i tu dolazimo do one vjecne dileme. pristati na djecji vrtic i doci na vlast pa onda mijenjati stvari, ili, opet cu parafrazirati dugotrajno piliti tvrdi komad drveta i govoriti ipak!

p.s. i da, naravno da vjeru imaju cak i oni koji duboko vjeruju da su savrseno racionalni. upravo ih ta vjera lisava mogucnosti stvarne vjere, ako razumijes sto hocu reci.
___________________________________________________
'Ali mogao sam isto tako stajati usred polja kupusa i samom sebi recitirati pastoralnu poeziju'

___________________________________________________
'Ali mogao sam isto tako stajati usred polja kupusa i samom sebi recitirati pastoralnu poeziju'

Tko je glasao

Po meni izvrstan primjer

Po meni izvrstan primjer kako trebaju funkcionirati procedure Istine i kako se osvještava prinuda bila je studentska blokada fakulteta. Dakle, procedure Istine nikako ne iskljucuju demokraciju jer su studentski Plenumi bili radikalno demokratska tijela. No iskljucuju opstrukciju i beskrajno raspravljanje o nebitnostima, što su mnogi komentirali kao njihovu nedemokraticnost odnosno nedemokraticnost onih koji moderiraju Plenume. Kljucna je stvar da se kod politicke Istine uvijek polazi i zavrsava sa jednostavnim aksiomima poput - obrazovanje mora biti za sve besplatno. Oni su samorazumljiva Istina i prinuda u koju se vjeruje i od koje se polazi, da bi se svi razlozi i argumenti za nju definirali u tijeku borbe (sa protuargumentima i pokušajima opstrukcije), i tako povratno dodatno opravdali njihovu utemeljenost. Na taj nacin se politička Istina paralelno provjerava u političkoj praksi njezinog ozbiljenja i na određen način važe njezina ekvivalencija sa drugim vrijednostima i zahtjevima.
Do Istine dolazimo u onom trenutka kada nam se nešto intuitivno, razumski i osjecajno nadaje kao prinuda. Znaci kada proces kritickog preispitivanja i refleksije prestaje i ostaje samo ono - to mora biti tako, to se mora uciniti! No to je tek nužan ali ne i dovoljan uvjet političke Istine. Politička Istina mora biti univerzalna, njezin zahtjev i prinuda moraju reflektirati poziciju onog koji "pripada skupu ali ne zauzima u njemu mjesto", poziciju Iskljucenog, poziciju konstituitivnog, zanijekanog temelja poretka .. itd (više o tome može se naci kod Badioua).
Nije svaka prinuda Istina, ali je svaka Istina prinuda.

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Kljucna je stvar da se kod

Kljucna je stvar da se kod politicke Istine uvijek polazi i zavrsava sa jednostavnim aksiomima poput - obrazovanje mora biti za sve besplatno. Oni su samorazumljiva Istina i prinuda u koju se vjeruje i od koje se polazi, da bi se svi razlozi i argumenti za nju definirali u tijeku borbe (sa protuargumentima i pokušajima opstrukcije), i tako povratno dodatno opravdali njihovu utemeljenost. Na taj nacin se politička Istina paralelno provjerava u političkoj praksi njezinog ozbiljenja i na određen način važe njezina ekvivalencija sa drugim vrijednostima i zahtjevima.

"Obrazovanje mora biti za sve besplatno" već na sintaktičkom nivou nije izražavanje istine, a u komunikacijskom procesu predstavlja tek saopćenje nekog zahtjeva čija "istinitost" je samo u činjenici da je izrečen. O besmislenosti formulacije "politička praksa njezinog (istine, op. nemesis) ozbiljenja", nije potrebno posebno argumentirati. Istina ili jest zbiljska ili nije istina. Istina je medij u kojem operira društveni sustav znanosti, a ne politike. Medij politike je moć (zajedničkog djelovanja/akcije ljudi u uvjetima slobode i jednakosti). Problem Marxa i marksizma i jest u tomu što je politički zahtjev za oslobođenjem radničke klase htio prevesti u medij znanosti (politička ekonomija), što je rezultiralo slabljenjem zahtjeva do mjere da je praktički nestao (u originalnom obliku) iz političke sfere.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

"Obrazovanje mora biti za

"Obrazovanje mora biti za sve besplatno" je zahtjev čiji je bitan aspekt ispunjunjenja njegova performativnost, dakle to izricanje njegove istintitosti. Mogu se složiti da on kao takav ne predstavlja Istinu ali iz nje proizlazi i njom je određen. "obrazovanje bi trebalo biti za sve besplatno" dobija znacenje i svoju istintitost od onog "placanje obrazovanja jest nepravedno".
Kada kažeš Istina je zbiljska ili nije istina, nije mi baš jasno na što točno misliš pod pojmom "zbiljska". Naime, pozitivizam u suvremenoj znanosti definira mogucnost spoznaje iskljucivo pozitivnih cinjenica, a nikako ne vrijednosnih sudova. Po njemu nuzno je usvojiti dihotomiju vrijednost/cinjenica, i posvetiti se proucavanju i spoznaji cinjenica, iz cega jedino moze proizaci znanstvena istina. Jer jedino kao takva, vrijednosno neutralna, legitimno zahtjeva od svih ljudi da je bez obzira na njihove razlicite vrijednosti priznaju. No to je golema zabluda i svaka "činjenica" koja se odnosi na društvene odnose podrazumijeva i vrijednosnu perspektivu, ali je pozitivizam kao znanstvena ideologija preuzeo vjeru iz prirodnih znanosti da se znanstvena istina u društevim znanostima može na isti, vrijednosno neutralni način, utvrditi kao u prirodnim znanostima (preporucujem ti da si procitas malo Kuhna i njegovu "Strukturu znanstvenih revolucija" i Hilary Puntam "The collapse of the fact/value dichotomy").
Dakle, i medij znanosti je također moć gdje znanstvena zajednica zahtjeva od svojih pripadnika da kao svojevrsni obred inicijacije u njihovo članstvo prihvate određene paradigme koje su vrijednosno određene i time podržavaju točno određene odnose moći u društvu pod reputacijom objektivnosti, vrijednosne neutralnosti i istinitosti.

Problem marksizma je u tome što je s vremenom postao borniran i nekritičan, jer se stavio u službu moći vladajućih struktura umjesto u svrhu emancipacije pojedinaca i društva. U konačnici je znanstveni markzisam također preuzeo pozitivizam kao ideologiju, a odbacio dijalektiku koja je istinski kritična i revolucionarna.

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

O periodu od 1945-1990

O periodu od 1945-1990 Hrvati imaju 95% konsenzus oko povjesne istine. Problem se tek komplicira u vremenu od 1990 do danas a izlazi iz tzv. vrijednosti Domovinskog rata. Problem postaje i kompleksniji kad rat postaje i dio osobnog identiteta većeg broja ljudi. Ovi su pak u vrijeme YU socijalizma bili neki moderni zombiji bez izgrađenog sustava vrijednosti s kojim bi se osobo mogli identificirati, takozvani (Mitlauferi), nisu bili protivnici YU režima, nego su komforno uz njega šetali kroz život.
Godine 1989 i 1990 su ideološki definirale pitanje tko su dobri a tko loši momci, a kako im rat nudio mogućnost da se svrstaju pod barjak sa dobrim momcima rado su birali tu stranu. Međutim, kako se ispostavilo da je rat imao i druge ciljeve od proklamiranih, a da su vlast prigrabili loši momci kojima interes nisu bile autentične vrijednosti demokacije, nego neke hibridne vrijednosti netom prošlog rata, došlo je do konfuzne situacije u kojoj su Poljaci postali veći katolici od Pape. Naime, Mitlauferi su postali visoki svećenici hrvatske demokracije a etablirane demokratske vrijednosti samo mali segment općih vrijednosti Domovinskog rata.
U ovako zamagljenom vrijednosnom sustavu, Istinu sa velikim I teško je prepoznati ali i osobu sa jasno izgrađenim vrijedonosnim sustavom koja bi bila u stanju stati pred Hrvate i povesti ih iz sveopće krize.

Tko je glasao

nekoliko primjedbi "Može li

nekoliko primjedbi

"Može li se negdje u ovoj našoj prekrasnoj hrvatskoj močvari, pronaci čovjek koji je danas u stanju pokrenuti hrvatsko društvo iz gliba i biti istinski politički vođa?! Duboko sam uvjeren da ne može."

jedan od najčešćih mitova totalitarnih režima: mit o velikom vođi. posredovanjem autoriteta mogu se ostvariti bolji rezultati nego golom primjenom sile. autoritet se posreduje od najranije socijalizacije sve do kraja života, i posebno je plodan ukoliko je utjelovljen u liku velikog vođe, vrhovnog autoriteta koji vodi sve ljude i bez čijeg vodstva su svi izgubljeni. u svijesti velikog broja ljudi na ovim prostorima taj rudiment prošlih vremena igra ključnu ulogu za održanje loših elemenata upravo tog istog režima: mi smo slabi, nemoćni, ne znamo sami što i kako, i očajnički nam treba vođa, a do njegovog pojavljivanja smo izgubljeni. trik je shvatiti da MI SVI SKUPA, ALI SVAKO PONAOSOB možemo i moramo kreirati društvenu klimu u kojoj živimo. pri tom svi imaju i prava i odgovornosti, ali i moć (jamčenu ustavom) da to i učinimo.

"Utoliko Istina ujedno predstavlja prinudu, ali i slobodu kao spoznatu nužnost."
ovdje je ponovno vidljiva prenaglašena želja za autoritetom. ponovno rudiment. nadalje, uvodjenjem "Istine", koja u ostatku teksta nije baš najjasnije pojašnjena, na čudan način (pomalo neargumentirano) izjednačavaju se SLOBODA i prinuda!! ono što "istina" kaže da je nužno, to mora biti i prinudno, i to je SLOBODA!!! slobodan si kad si prinuđen slušat!? ponovno rudiment.

"Ukoliko težimo političkoj Istini koja pretendira na bitne društvene promjene, tada joj nužno moramo dati posvećeni status i boriti se protiv opstrukcije koja nastupa pod argumentom prava na različito mišljenje. Moramo na određeni način pokazati vjernost Istini i isključiti svaki oblik njezinog, pa čak i perfidnog, omalovažavanja."
????? svi trebaju imati isto mišljenje? o čemu? o svemu? ponovno rudiment koji itekako doprinosi održanju postojećeg stanja ("ko drukčije kaže, kleveće i laže"). ovaj patološki element je preuzet iz prošlog sustava.

" S obzirom da je Istina prinudna o njoj presuđuje upravo to – prinuda. Ona nije samo izvanjska, ona je u prvom redu naš unutrašnji poriv (naša vjera)."
ilustracija gore navedenog, i jasno vidljiva jednostavna zamjena "simbola". simboli "istine" su nešto drukčiji, ali princip je isti.

"Prinuda uvijek stoji u uzajamnom odnosu sa Istinom i one se uvijek međusobno suodređuju."
nažalost točno, i strašno loše :)

"U spoju anonimnosti i prava na različio mišljenje on (internet) je otvorio prostor za radikalnu opstrukciju stvaranja Istine.
u nekim društvima to se naziva sloboda izražavanja i/ili medija

"Nama nedostaje odvažnosti i snage za čin vjere bez kojeg svaki političar za nas predstavlja samo individuu sa svojim osobnim interesima, a ne utjelovljenje Istine koja nas povezuje i usmjerava naše djelovanje. Utoliko svaki političar u pluralistickom demokratskom poretku za nas predstavlja uzurpatora na poziciji vlasti. "
usvajanjem autoritarnih dogmi i izloženošću pritiscima autoritarnih režima, čovjeku nedostaje odvažnosti naprosto. zato treba vođu.

"Za kraj, zakljucak koji se namece jest da istinske politicke i društvene promjene nece biti moguce dokle god je na snazi pluralisticki demokratski poredak i dokle god pravo na razlicito misljenje (opstrukciju) bude imalo prioritet nad političkom Istinom."
?????? ????? frustracija radja nasilje, i nasiljem dalje posreduje frustraciju. znači: mi ne znamo i ne možemo sami, u miru i redu, treba nam vođa ili vođe. pogledati malo svijet oko sebe. nedaleko odavde ljudi žive u sređenim društvima. niti ta društva nisu savršena, ali promjene se tamo zbivaju sve brže, i to zahvaljujući angažmanu VIŠE različitih ljudi koji jednostavno upražnjavaju svoja PRAVA i ozbiljno shvaćaju svoju političku moć i ODGOVORNOST koju ona nosi. svako ima PRAVO na svoje mišljenje, ali i ODGOVORNOST za isto. najlakše je odgovornost prebaciti na nejasnu prijetnju (različito mišljenje???). ne znam kako će onda recimo šveđani ili austrijanci ikada postati sretno i uređeno društvo. :) nama ne trebaju vođe nego učitelji.

Tko je glasao

Suzdržat ću se od

Suzdržat ću se od streličarstva, kao i svaki put kad u dnevniku prepoznam iskreni trud i želju, ali su ideje i stavovi u njemu artikulirani na meni potpuno neu(prih)vatljivoj valnoj duljini.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Mišljenja sam da nas samo

Mišljenja sam da nas samo istina može spasiti. A to je podjednako za one koji žive u blagostanju zbog života u neistini, koje život čini nesretnima kada se napokon susretnu sa uzrocima prezentacije svojeg shvaćanja "istine" i onih koji žive u neimaštini zbog stvarnog zagovaranja istine, a ispunjeni su duhovnim bogatstvom ili žive sa čistom savješću.
Za sve su podjednako krivi oni koji pogrešno tumaće da se sve može oprostiti, kao i oni koji zagovaraju da ništa nije važno jer se samo živi jednom i sada.
Kako će se uzdignuti lider iz naroda koji je ponižen pred izmišljenim međunarodnim pravnim institucijama,
u sredini koja bi jedino prihvatila za lidera onog koji je utamnićen u tobožnjem kazamatu međunarodne pravne institucije?
Tako su prozirni nalogodavci i izvršitelji interesa vladara novog globalizacijskog svjetskog poretka.
Sa obezglavljenim narodom najlakše je manipulirati.

Tko je glasao

@blade777 Kako će se

@blade777 Kako će se uzdignuti lider iz naroda koji je ponižen pred izmišljenim međunarodnim pravnim institucijama,
u sredini koja bi jedino prihvatila za lidera onog koji je utamnićen u tobožnjem kazamatu međunarodne pravne institucije?

1.Misliš li ovdje da je "Hag" izmišljen, da realno ne postoji?
2.Jeli Gotovina utamnićen u tobožnjem ili stvarnom zatvoru, jer ako je u tobožnjem mogao bi se izšetati kad god hoće i odlepršati ?

Tko je glasao

1. Za priznavanje

1. Za priznavanje djelatnosti takvog suda, pogledom na suđenje građanima RH, vjerodostojan bi bio jedino rezultat provedenog referenduma, kako znamo da referendum nije proveden, onda je taj sud za građane RH nelegitiman(izmišljen u nečijoj viziji paralelne stvarnosti).
2. Po gore navedenom razvidno je da je utamnićenje, zapravo samo davanje vremena akterima slagalice kriminala u RH.
A. Gotovina je pametan čovjek i on se u ovom teškom vremenu za sve nas; priprema za ono što tek treba napraviti i podnosi teret svih onih propusta koje su napravili ljudi sumnjivih moralnih načela.

Tko je glasao

Dao sam ovom dnevniku plus

Dao sam ovom dnevniku plus jer autor vrlo hrabro preispituje slabosti demokracije i pluralizma.
Nekako ipak nisam siguran da je politička Istina (???!!!) pravi odgovor. Ili namjeravaš pojasniti u nastavku ili ni tebi samom nije jasno što si htio reći?

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Dao sam ovom dnevniku plus

Dao sam ovom dnevniku plus jer autor vrlo hrabro preispituje slabosti demokracije i pluralizma.
Točno tako moj @Delgado. Kada sam prije nešto mjeseci na ovim istim stranicama napisao da je demokracija + pluralizam i višestranačje najveća izmišljotina u povijesti ljudskog roda - bio sam izminusiran do balčaka.

Vidiš, "kako svakog dana u svakom pogledu sve više napredujemo"... :).)

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci