Tagovi

Nema demokracije bez korjenite izborne reforme ni bez mogu?nosti direktnog obra?anja pojedinca cijelom narodu

Vjerujete li politi?arima? Vjerujete li da danas postoji ikakva istinska demokracija? Mnogi SDP-ovci, HDZ-ovci, i drugi, rekli su (ali još nisu ostvarili), da se nama - nositeljima stanarskog prava u tzv. privatnim neuseljivim i drugim stanovima - moraju vratiti naša oteta prava, da moramo dobiti pravo na otkup svog stana. Jeste li ?uli da je Milanovi? to ikada ponovio, otkada je došao na ?elo SDP-a? (Za razliku od njega, Jadranka Kosor je to još davno rekla, i nedavno je ponovila. Sad još samo preostaje da se to i ostvari).
Ne bi bilo dovoljno da Milanovi? to jednom kaže, nego on i mnogi drugi moraju to stalno ponavljati, i stalno ?initi sve da se to ostvari. Ako oni to ne ?ine, što se može odatle zaklju?iti, osim da je strankama i strana?kim politi?arima stalo samo do njihovih osobnih interesa, i spremni su ignorirati i prekršiti sva?ija prava, svoja vlastita obe?anja, pravdu, i sve ostalo? Nismo uop?e zadovoljni ni s pojedincima iz HSS-a, HNS-a, i još nekima....

Nije nam jasno, kako to da su sve odgovorne osobe još uvijek na slobodi. Zašto se ne istraži, tko su glavni krivci, i zašto bar po koji od njih, koji je sve to zamislio i organizirao, nije ve? u (doživotnom) zatvoru? (Naime, mislimo da bi doživotni zatvor bio upravo adekvatna kazna za zlo?in koji se vrši nad nositeljima stanarskog prava i njihovim obiteljima, a koji se, po našem shva?anju, može usporediti s nekom vrstom genocida. Pri tome treba naro?ito uzeti u obzir upornost kojom se krši Ustav, me?unarodni ugovori, i naša neupitna prava, a što traje 14 odnosno 19 godina - od donošenja Zakona o najmu odnosno Zakona o prodaji stanova).
Postoji li ikakva istinska demokracija kod nas i u Europi, ili je to samo jedna velika obmana i predstava za naivni narod? Stranke su, izgleda, složne u svemu što ide u njihovu korist, i nije im važno ako to ide na štetu naroda. Ne radi se, jasno, samo o našim stanarskim pravima, nego i o pravima radnika, o otkazima, radu bez pla?e, mirovinama, zaduživanju države, prevelikim pla?ama politi?ara i mnogih drugih, itd. U kapitalizmu se smatra normalnim da se može mnogo zaraditi na principu ponude i potražnje (na pr., neki poduzetnik, trgovac, zubar, nogometaš, pjeva?ica, filmska glumica....), ali za djelima politi?ara (i još nekih) uop?e nema potražnje, nego oni jednostavno grabe sami za sebe koliko ho?e iz prora?una!
Kako se može nešto promijeniti, poboljšati?
Neophodno je, izme?u ostaloga, promijeniti na?in izbora, tako da se biraju pojedinci a ne stranke. - Vidi: Jutarnji list od 09. 08. 2008., "Don Ivo Grubiši?: Sit sam papirnatog i trona i oltara".
http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2008,8,9,,129334.jl
Evo citata:
"Kod nas je i demokracija 'papirnata'. Piše, naime, u Ustavu da je Hrvatska, me?u ostalim, i demokratska država. Najobi?nija analiza ukazuje da se kod nas od demokracije nije dogodilo ništa, da smo 17 godina potrošili a da se nismo makli dalje od po?etka. ?ak se može postaviti pitanje: koliko su institucije države legalne i legitimne ako narod ne predlaže i ne bira izravno svoje zastupnike, nego mora zaokruživati strana?ke liste, a stranke odre?uju prioritete po politi?koj podobnosti a ne po sposobnosti. Mi trpimo ve? 17 godina tiraniju podobnih nad sposobnima"

(Tu bismo mi još dodali ovo: Još važnije od sposobnosti je POŠTENJE).
"Da li u Hrvatskom saboru sjede predstavnici naroda ili pripadnici politi?kih partija?! Pitanje je životno važno!
- Što je s vašom inicijativom o korjenitim promjenama u Hrvatskoj?
- To nije samo moja inicijativa, ve? akcija Gra?ansko-eti?kog foruma Hrvatske koji okuplja niz prepoznatljivih osoba u našoj javnosti kao i niz udruga koje su nam se pridružile."
-----------------------
To, što je rekao Don Grubiši?, jest ono najvažnije i najosnovnije: birati u Sabor poštene i sposobne pojedince, a ne stranke! (Možda ni on sam ne ponavlja dovoljno ?esto to što je rekao, ali to je toliko važno, da se mora stalno ponavljati!).
Na koji na?in bi se trebalo birati te pojedince? Možda ovako (ili na neki sli?an na?in):
Ako u Hrvatskoj ima oko 150 saborskih zastupnika na oko 4,500.000 stanovnika, to zna?i da jedan zastupnik dolazi na 30.000 stanovnika. U nekoj ulici, u nekoliko zgrada, ili sl., živi, recimo, 1000 ljudi, koji se više-manje me?usobno poznaju. Oni trebaju izme?u sebe izabrati jednog kandidata za Sabor. Dakle, biti ?e 30 kandidata na 30.000 ljudi, koji žive na nekom podru?ju. Ukupno ?e biti 150 takvih podru?ja sa po 30.000 ljudi. Na svakom podru?ju ?e 30.000 ljudi glasovati i izabrati jednog (svog) saborskog zastupnika izme?u 30 kandidata. Nakon što su zastupnici izabrani, oni ?e izme?u sebe u Saboru izabrati mandatara (ve?inom svojih glasova), koji ?e sastaviti vladu, itd.
Treba razmisliti o tome, bi li glasovanje trebalo biti javno, kako bi se onemogu?ile izborne prevare. Da one postoje, ne treba uop?e sumnjati, a ?ak kad i ne bi postojale, lako su mogu?e, pa ih svakako treba sprije?iti. (Sjetimo se samo koliko se pisalo o izbornoj prevari u SAD-u, kad je Bush postao predsjednik umjesto Al Gore-a. Kako li je tek kod nas!) Trebalo bi omogu?iti provjeru, na pr., na taj na?in, da svatko može na Internetu na?i ime svakog pojedinog bira?a i ime kandidata za kojega je on glasovao. Zašto je uop?e potrebna tajnost glasovanja? Kakva opasnost bi prijetila bira?u ako bi svi znali za koga je glasovao? Ako se ljudi možda boje glasovati protiv vlastodržaca, onda u takvoj državi ne postoji ni minimum demokracije, pa je ionako svejedno za koga ?e glasovati. Ako bi u takvoj državi ve?ina bira?a tajno glasovala protiv vlastodržaca, ipak bi rezultat izbora bio lažan, namješten, kao da je ve?ina glasovala za tu omraženu vlast.
To, što je gore navedeno, samo je pojednostavljenje, ali nešto sli?no bi se moglo i trebalo ostvariti. Svi trebamo stalno o tome razmišljati, govoriti, i truditi se, da na takav (ili sli?an) na?in do?u u Sabor POŠTENI pojedinci!
Kao što je rekao Don Grubiši?: pitanje je životno važno!
-----------------------
Druga neophodna stvar je mogu?nost svakog pojedinca da ostvari u potpunosti svoju ustavnu slobodu govora i javnog nastupa. Bez toga ne može biti ni govora o ikakvoj demokraciji. Ve? preko petnaest godina šaljemo ?esto u novine pisma i ?lanke o protupravnom kršenju naših prava od strane zakonodavaca, sudaca, i drugih, ali ti naši tekstovi se sve manje i manje objavljuju, odnosno gotovo se više i ne objavljuju (a veliki pla?eni oglasi su skupi)! To je nedopustivo i skandalozno! Svakom pojedincu, ?ija ljudska prava su povrije?ena, mora se omogu?iti da se direktno žali cijelom narodu, jer narodu pripada vlast (kao što piše i u Ustavu), i svaki pojedinac mora imati pravo i mogu?nost žaliti se narodu direktno, javno, stalno, i sve više i ?eš?e, sve dok se u?injeno zlo i nepravda ne ispravi.
Novine su izgubile gotovo svaku vrijednost i smisao. Sve su u vlasništvu i pod kontrolom nekih osoba, o kojima ne?emo sad govoriti. Na web-stranicama Pollitike 21. 08. 2010. objavljen je tekst "Zašto više ne ?itam Novi list" (autor: Falkuša), gdje piše ovo: "Najbolji dio podlistak 'Pogled' sveo se na tra? rubrike (......) ubili su svaki dijalog i kriti?ku misao" itd. Svakodnevno bacamo novce kupuju?i Jutarnji list, u kojemu su dobri samo komentari Jelene Lovri? i još ponešto, ali toga je vrlo malo. Kad bi bilo ?ak i mnogo ?lanaka najboljih novinara, to ne bi bilo dovoljno! Glavno i najvažnije bilo bi pro?itati u novinama ono, što pišu sami gra?ani o nepravdi, šteti i maltretiranju koje trpe uglavnom krivnjom vlasti.
Potrebne su jedne ozbiljne, jeftine, popularne i svakom pristupa?ne dnevne novine, možda u državnom vlasništvu ali pod kontrolom naroda, u kojima ?e se objavljivati, uz ostalo, svakog dana po nekoliko stranica - a po potrebi i par desetaka stranica - pisama i duljih tekstova ?itatelja. Ti tekstovi bi se trebali objavljivati po mogu?nosti besplatno (ili bi autori možda pla?ali neki mali iznos), a glavno bi bilo omogu?iti svakom gra?aninu, da se argumentirano, stalno, u?estalo (ponovljeno) i opširno žali narodu na kršenje svojih prava i na nepravdu, u svakom slu?aju gdje postoji objektivan razlog za takvu žalbu. Tako?er bi u tim novinama (a i u drugima) trebao postojati nekakav "Mali Internet oglasnik" (ali potpuno odvojen od ostalih malih oglasa!) gdje bi svatko mogao objaviti svoju web-adresu i kratak opis teksta koji se tamo nalazi.
Mogu?nost slobodnog govora i javnog nastupa za svakog pojedinca tako?er je životno važno pitanje! Svi se moramo truditi da se kona?no po?ne ostvarivati demokracija - bar kod nas, kad je ve? NEMA ni u Europi ni drugdje!
Grupa SUSovaca

Komentari

Ne razumijem zašto se drmed

Ne razumijem zašto se drmed tako srdito obrušio na predsjednika SDP-a Milanovića, kojega bi čak doživotno strpao u zatvor. Kako me veseli pisanje spomenutog šaljivđije , to sam pročitao i njegov uradak-komentar iz Pollitika.com od čet, 15/04/2010 - sus, gdje bi on Milanoviću oduzeo cijelu imovinu, znači i novokupljeni stan, a za osiguranje svojih namjera i "njegovim pravnim sljednicima treba biti sve oduzeto"! A znate razlog? Drmed želi da Sabor izmjeni zakone, Ustav, međunarodne konvencije, kako bi se njemu omogućilo otkup stana u bescijenje! To što je u svojim nakaradnim nakanama išao i do Strasbourga - gdje je njegov zahtjev odbijen još prije više od 10 godina, s obrazloženjem da se ne može provoditi nasilje nad vlasnikom stana - on i dalje ustraje na rušenju vladavine prava i pravnog poretka u Hrvatskoj. Drmed se zapravo srdi što je propao ustav SFRJ, koji je za njega svetinja koja vječno traje!

Tko je glasao

..Čak se može postaviti

..Čak se može postaviti pitanje: koliko su institucije države legalne i legitimne ako narod ne predlaže i ne bira izravno svoje zastupnike, nego mora zaokruživati stranačke liste..
Dobro jutro, čl.1.st.3.Ustava - 101.put će valjda netko progledati ono kaj očito piše! Početak i kraj "mozgalice"!

Tko je glasao

O genocidu: Zločin,

O genocidu:
Zločin, koji se vrši nad nositeljima stanarskog prava i njihovim obiteljima, po svom je sadržaju praktički jednak genocidu.
Naše obitelji kroz tih petnaestak (i više) godina stalno žive pod ogromnim stresom, nanose im se teške duševne boli i druge patnje, diskriminirane su, neke obitelji su već i izbačene iz svojih domova, uništava ih se na taj način što je mlađoj generaciji onemogućeno ili otežano stupanje u brak i rađanje djece, budući da im se oduzima dom, sigurnost, imovina, koja je stečena pošteno i zakonito, itd. Sve se to radi uporno, kroz mnogo godina, sa neskrivenom namjerom da se od nas preotmu naši stanovi - t.j. naši domovi, imovina i vlasništvo (u smislu Europske konvencije o ljudskim pravima). Time se ubrzava naša smrt, a naše obitelji ostaju bez potomstva. Spomenute karakteristike toga zločina u potpunosti odgovaraju pojmu genocida (a i drugih zločina).
U Rezoluciji 96 (I) Generalne skupštine Ujedinjenih naroda, od 11. XII. 1946. godine, piše ovo: "Genocid je uskraćivanje prava postojanja čitavim ljudskim grupama, kao što je ubojstvo uskraćivanje prava na život pojedinim ljudskim bićima". http://www.armenian-genocide.org/Affirmation.227/current_category.6/affi...
Dok se ubojstvom uvijek usmrćuje neki pojedinac, kod genocida se ne mora raditi u direktnom ubijanju pojedinaca. Generalna skupština UN je naknadno, svojom Rezolucijom 260 (III) A od 9. XII. 1948., prihvatila Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida http://www.fordham.edu/halsall/mod/UN-GENO.html
Prema toj Konvenciji genocid postoji ne samo u slučaju ubijanja članova neke grupe, nego (između ostaloga) i u slučaju kad im se nanose teške duševne patnje (šteta) odnosno uvjeti života sračunati na postizanje djelomičnog (ili potpunog) uništenja grupe, kad se poduzimaju mjere kojima se nastoji spriječiti rađanje unutar grupe, itd. Sve je to upravo ono, što trpimo mi i naše obitelji.
Međutim, možda u toj potonjoj konvenciji postoji jedna nedorečenost. Naime, u članku 2. te konvencije navedene su "nacionalne, etničke, rasne ili religijske" grupe, a nije izričito navedeno da se to odnosi i na druge grupe, kao što je na pr. obitelj ili grupa obitelji. (Pitanje za sociologe: Je li obitelj zapravo mala, elementarna etnička grupa?). Unatoč tome, jasno je da uništavanje neke (ili nekih) obitelji na bilo koji način i iz bilo kojeg razloga, ne može nipošto biti manji zločin od uništenja neke grupe (odnosno nekih obitelji) iz rasnih, nacionalističkih, ili sličnih razloga.
Zbog isplaniranog i proračunatog proteka vremena, nama - i kao grupi i kao pojedincima - sve više prijeti izumiranje. Prije devetnaest odnosno četrnaest godina (1991. odnosno 1996., kad su doneseni skandalozni zakoni o otkupu i najmu stanova) vjerovali smo da će zločin biti brzo ispravljen, te da ćemo se uskoro upisati u zemljišne knjige kao potpuni vlasnici naših stanova, koje će kasnije naslijediti naša djeca. Ali sada su mnogi od nas već ostarjeli (a neki od nas su već i umrli kao osobe koje su protupravno lišene svoje imovine - što znači da tu imovinu NEMA pravo prisvojiti zemljišno-knjižni "vlasnik"!), pa se može očekivati da će još neki od nas ili/i od naše djece uskoro također umrijeti, bilo nesretnim "slučajem", ili "zbog bolesti", ili "zbog starosti", ili možda kao pokojna Natalija Kovačević iz Zagreba, Ilica 11 (za koju ne znamo od čega je zapravo umrla), a time se neke druge osobe nastoje protupravno domoći naših stanova.
U parlamentu Australije (Senatu) raspravljalo se 1999.-2000. godine o zakonu, kojim bi se u pojam genocida uključile i druge grupe, osim gore navedenih, kao na pr. grupe utemeljene na seksualnom ili političkom opredjeljenju. U nekim slučajevima to bi bilo opravdano, na pr. u slučaju kad bi vlast u nekoj zemlji nastojala, recimo, iskorijeniti neku takvu grupu (tako, da bi se smanjivao broj tih ljudi sprječavanjem rađanja ili ubrzavanjem njihovog umiranja).
http://www.aph.gov.au/hansard/senate/commttee/s999.pdf
(Međutim, zabrana neke političke stranke možda ne bi bila genocid, ako broj tih živih ljudi ne bi bio smanjen, nego bi oni samo bili izbačeni iz te zabranjene stranke).
Ali u našem slučaju radi se o našoj polaganijoj ili bržoj likvidaciji, o našem ranijem umiranju i manjem rađanju, što upravo odgovara pojmu genocida.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci