Tagovi

Nekoliko teza za razmišljanje i raspravu

Usprkos mojim godinama..
Nažalost, neznam sve odgovore na pitanja koja život pred mene postavlja.

Komunisti

O nekoj lustraciji kod nas više nemože biti niti govora. Ali, danas sam u njemačkom časopisu Focus našao doista interesantan članak. Govori o jednoj od posljednjih sjednica državnog i partijskog vrha nekadašnje DDR. Na toj sjednici raspravljano je o tome tko će biti kriv za sva zla koja su komunisti počinili u razdoblju njihove, tj. komunističke vlasti. I onda se jedan od "drugova" dosjetio: bacit ćemo javnosti našu obavještajnu slušbu (poznatu kao "Stasi") kao isključivog krivca za sva zla koja su se događala u DDR-u. I dok javnost grize tu kost, nas komunističke funkcionere malo će tko dirati. I bijaše tako. Dok se o Stasiju i te kako u ujedinjenoj Njemačkoj vodilo računa, stvarni nalogodavci, partijski rukovodioci, ostali su uglavnom, osim malobrojnih iznimaka, pošteđeni. Meni se čini da se u nas, umjetno izazvanom hajkom na sitne udbaške doušnike, zaštitilo one velike, komunističke stranačke zločince koji su upravljali udbom. Dokaz za to mi je i novo izdanje Globusa u kojem Danijel Ivin pozitivno govori o jednom od najozloglašenijih i najbrutalnijih hrvatskih komunističkih kriminalaca - Jakovu Blaževiću.

Nasilje

Iako već više od pola stoljeća gledam, slušam i doživljavam nasilje, još uvijek se nisam na nasilje navikao i ne shvaćam zašto su ljudi spremni jedni drugima činiti takve strašne stvari.

Dobro i zlo

ne činiti loše je veoma dobro. ali ne činiti dobro je veoma loše ...

Nažalost nisam autor gornje izreke nego sam je našao na internetu. Oduvijek me je fascinirala izreka "dobro je činiti dobro". A nisam sretan zbog saznanja da nisam baš često bio u situaciji činiti dobro i zbog činjenice da se događalo da sam htio učiniti dobro, a na koncu se iz tog mog pokušaja da učinim dobro, okrenulo se u svoju suprotnost. Jedan od apsurda mog života.

Uspjeh

Kad sam se 1990.god. nakon mnogo godina izbivanja vratio u Hrvatsku učinilo mi se da mnogi ovdje ne žele uspjeh jer se prije svega boje neuspjeha. A onda je, nažalost, počela sveopća krađa zvana privatizacija. Bojim se da je time mladima poslana kriva poruka. Da, i bez krađe, lopovluka, politike itd. može se uspjeti. A netreba se bojati ni neuspjeha.

Hrvatski jezik

Pripadam onoj skupini Hrvata koji ne poznaju dovoljno vlastiti jezik. Koji put, s obzirom da sam studirao i dugo živio na njemačkom govornom području, mislim da znam bolje njemački od hrvatskog. Zašto je tome tako? Krivi su dakako jezikoslovci. Samo u tijeku mog osnovnog školovanja (osmogodišnja + gimnazija) tri puta se mjenjao pravopis. A četvrti put se promjenio za vrijeme mog studija u Beču. Vratio sam se 1969. a već 1970. počeo sam pisati za "Studentski list". Još danas čuvam moj prvi novinarski uradak, sav išaran crvenom bojom, nesmiljenog lektora Marija Bošnjaka. A kad sam godinu dana kasnije prešao u "Hrvatski tjednik", tamo sam našao jednako nesmiljenog lektora Romana Turčinovića. Samo što je Romano priznavao sasvim druge standarde od onih koji su vrijedili kod Marija. I opet samo malo kasnije otišao sam iz Zagreba u Njemačku. I ode moje znanje hrvatskog.

Branitelji

Pripadam populaciji branitelja i umirovljenika. S nama se stalno netko od političara poigrava. Nešto nam daju, pa onda uzimaju, obečaju a ne izvrše, pa vrše revizije, pa ponovo vrše revizije. I tako smo razapeti između obećanja, zakonskih prava i revizija. Od toga se niti možemo branit nit pobjeć. Političari određuju pravila igre a mi smo u toj igri pijuni.

Briga o ljudima

Ljudi se danas toliko boje za posao (oni koji ga imaju) i toliko žele posao (dakako oni koji ga nemaju) da poslodavci mogu manje više raditi što hoće. Ljudi sve trpe, šute pred uvredama, poniženjima, nepravdama... Što rade sindikati ? Neznam. Ali vidim da se poslodavci ponašaju kao da im ljudi i ne trebaju. Mislim da pri tome režu granu na kojoj sjede. Jer što manje plaćaju svoje radnike to je i opća kupovna moć stanovništa manja. Što ljudi imaju manje novaca to će tajkuni manje zgrtati milijardi. A možda im je to i svejedno jer su već dosta zgrnuli?

Bleiburg

Na današnji dan 1945.god. moj je otac krenuo na put bez povratka. Cijeli rat bio je novinar dnevnika "Nova Hrvatska" i bio je ustaški časnik, zastavnik. Povlačio se s jedinicom kojoj je po rasporedu pripadao - s Prosvjetnom bojnom PTS-a. Zašto je nosio uniformu? Takva je bila zapovijed. Pred sam polazak bilo im je rečeno da je postignut sporazum sa Saveznicima i da će oni koji nose uniformu smjesta dobiti status ratnog zarobljenika. Samo tri mjeseca ranije, 02.03.45. moji su se roditelji vjenčali. Uz tatu u grupi koja se povlačila bilo je dosta poznanika. Pa i njegov stariji brat Mirko, ali u domobranskoj uniformi. Kraj nam je poznat. Negdje u okolici Maribora bili su zarobljeni i dovedeni u dvorište jedne mariborske škole. Smjesta su razdvojeni ustaše od domobrana i ustaše su streljani. Gdje je moj otac pokopan, neznam. Uz strica Mirka u grupi je bilo još onih koji su preživjeli i dali mi ove podatke. Zašto je nosio ustašku uniformu? Za mladog pravnika 1941. god. koji nije htio otići u partizane i nije bilo puno alternativa. A domobrani koji su novačeni 1941.god. išli su na Istočni front. Moj otac, i ovako i onako nije imao šanse. Napustio je ovaj svijet s nepunih 26.godina.

Špegelj

Neki dan se opet u nekoj TV emisiji pojavio "general" Martin Špegelj. Njega bi doista trebalo staviti pod nadzor Ministarstva za zaštitu okoliša jer on svojom pojavom kontaminira okoliš. Svaki put, kad god dobije priliku pokazati se u javnosti, on se poziva na svoju visoku naobrazbu, a čim otvori usta vidi se i čuje da je neobrazovan seljak koji se nezna izražavati. Svaki puta vojuje protiv onih koji su išli u rat bez dovoljno vojne naobrazbe. Ne shvaća rodoljublje. Za njega se 1990. samo državna blagajna preselila iz Beograda u Zagreb. A on za njom. Osim toga, zar se nije cijeli svoj život klanjao maršalu-bravaru. Špegelj svaki puta spominje i kritizira dvostruku zapovjednu liniju u Domovinskom ratu. Pa zar nije on general koji potjeće iz JNA, vojske stvorene u partizanima koja je imala dvostruku zapovjednu liniju (političku - komesari i vojnu - vojni zapovjednici) i pobjedila. Jednako tako kao što smo i mi pobjedili u Domovinskom ratu. Osim toga Špegelj je bio tako bedast da se dao navesti u zamku i pričao gluposti pred kamerom KOS-a. Stvarno, zašto se ne povuče i ne ušuti. Ovako ne vidim razlike između njega i "generala" Rojsa(osim što Rojs nije bio „jugoslavenski“).

Još o braniteljima

Branitelji i Registar branitelja opet zaokupljaju pažnju javnosti. Vlada ne želi objaviti Registar branitelja i pri tome se poziva na zakone. Kao da se u ovoj državi neko previše brine o zakonima. No možda je tajna neobjavljivanja Registra branitelja u ovome: prije 6 do 7 godina vidio sam jednu listu, označenu sa "strogo povjerljivo" na kojoj su bili navedeni visoko rangirani političari sa stalnim boravištem u Zagrebu. Ne samo da su svi (a bilo ih je dosta) imali ogroman braniteljski staž, što znači od kolovoza 1990. do Oluje 1995. nego i brojne privilegije i odlikovanja. Ali od političara s te liste niti jedan nije bio na bojištu, pa čak ni formalno u Gardi ili HV-u. A svi su imali i visoke činove. Možda je moguće objaviti tu listu?

Pravo na grešku

Jednu moju knjigu završio sam rečenicom:"U ovoj knjizi napravio sam nekoliko namjernih pogrešaka kako bih zadovoljio i one ljude koji u svemu traže samo grešku!"

Citirano prema:
http://cerovac.blog.hr
http://ivancerovac.mojblog.hr

Komentari

Izuzetno poučan tekst iz

Izuzetno poučan tekst iz kojeg se dade iščitati jako mnogo toga i o prošlosti i sadašnjosti - a naučiti za budućnost.

Ključne riječi "ne znam sve odgovore na pitanja koja život pred mene postavlja" svjedoče da ste mudar i staložen čovjek.

Hvala Vam na tekstu!

MasterMind - NeverMind

Tko je glasao

Moram priznati, nesto mi

Moram priznati, nesto mi ovdje nije jasno. Govoris o ocevom strijelanju, predpostavljam da su ga strijeljali partizani, ali nam nista ne rece jesu li oni bili komunisti ili pak antifasisti?

Tko je glasao

Da, kad govorim ili pišem o

Da, kad govorim ili pišem o očevoj smrti, meni je sve jasno, a zaboravljam da drugima nije. Tko zna danas više jesu li to bili četnici, komunisti ili samo partizani u partizanskim uniformama. Mene je mama tako odgajala da se na mom prvom, uopće prvom školskom satu odigralo ovo: sjeli smo u klupe u razredu gdje nas je uvela naša buduća učiteljica. Roditelji su bili s nama (pa i moja mama). Nakon nekog vremena učiteljica je zamolila roditelje da izađu. I onda, prvo što je rekla:"A sada neka ustanu djeca palih boraca." Nećeš vjerovati, ustao sam i ja. No, moja mama je vrlo dobro znala s kime ima posla pa je bila već ranije kod učiteljice i sve joj objasnila(ja to dakako nisam znao). Tako je učiteljica, kad je vijela da ustajem, samo rekla:"Ti Ivica sjedi, za tebe znam."

Tko je glasao

Gospon Cerovac dobar

Gospon Cerovac dobar dan,

Kad čitam vaše rječi dobim osječaj da sam to ja pisal o sebi.Danas mladi nemreju razmet da je to tak bilo.Pozdrav iz Stuttgart-a

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci