Tagovi

Nekoliko razmišljanja o dobrim odnosima u susjedstvu

U nazad dosta vremena raspravljamo o lošem gospodarskom i moralnom stanju u Republici Hrvatskoj. Uz put prolaze sastanci u Smederevu.
Lijepo je to kad nekad dvije sukobljene zemlje ponovno uspostavljaju mostove i grade dobrosusjedske odnose. dobro je to za sve nas. Dobro je to i za našu djecu jer im pruža garanciju mira a ne uludo prosipanje života. Sve u svemu to je u redu i tako mora biti.
No....
Prije nekoliko dana posjetio sam moju prapostojbinu od kud su mi preci po majčinoj strani. Kraj koji je prilično devastiran i traumatiziran u ratu. Mjesto u kojoj je crkva skoro sravnjena a u susjednom selu su ubijali starce od osamdesetak godina a mjesnog župnika su zarobili i u zatvoru polijevali ledenom vodom i mučili na razne načine. No to je sve iza nas i sa time se dalje može živjeti. Ono no u sredini teksta je iz jednog prozaičnog razloga. Nema matičnih knjiga, nema mogučnosti da proučim daljnje pretke od pradjeda koji mi je sahranjen u tom mjestu. Pa si eto razmišljam i mislim kako bi bilo u redu kad uspostavljamo dobrosusjedske odnose da vrate matične knjige iz tog i drugih mjesta. Da mogu svojoj djeci objasniti tko im je u korijenju od kud su potekli i kakvu su povijest obitelji imali. Kako im se zvao šukundjed i šukunšukundjed i onaj prije tog i tako do 11 koljena do onog pretka koji je nakon turskih ratova naselio taj kraj i dobio 200 jutara zemlje. A to ne mogu bez maticnih knjiga bez crkvenih knjiga koje su sve odnešene i nema ih kod nas, a ima ih tamo gdje ne koriste i gdje nitko ih ne može iskoristiti osim da nam kaže kako smo mi tu od nedavno i kako to ipak njima pripada.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci