Tagovi

Nek – aan - nek!

Nek–aan-nek! To je flamanski (holandski) izraz, kojem je engleski ekvivalent „neck and neck“. što bi se kod nas prevelo trka prsa u prsa, ili tijesna razlika, ili mrtva trka. Gornji izraz je upotrijebljen u mailu kojeg mi je preko belgijskog prijatelja poslala naša zajednička prijateljica, članica Europskog parlamenta, i koordinator socijaldemokratskog euro-bloka (koji su pripremali deklaraciju o stanju hrvatskog pravosuđa u EU Parlamentu) u kojem doslovce stoji:

Po mom dolasku iz Ruande našla sam slijedeće izvješće u mom mail-box pod naslovom „SANADER - KOŠTUNICA SECRET AGREEMENT?“. Možda si to već vidio ali ga ipak šaljem za svaki slučaj. Postaje dakle jasnim da je nedjeljna utrka Nek–aan-nek, vrlo tijesna, ali ću držati „fige“ za naše drugove. Nažalost, nije bilo šanse već prije izbora u Hrvatskoj objaviti izvještaj o Hrvatskoj na plenarnom sastanku, no mislim da naše izvješće neće ostati bez rezultata, pogotovo ako tamo socijaldemokrati pobijede na izborima. Anne

Tako to rade euro-socijalisti. Ako ste mislili da naše „biserje“ prolazi u Europi neprimjetno, i da ga Angela Merkel i Wilfried Martens uspješno prekrivaju, varate se. Tamo se doista pomno prati sve što i kako se Hrvatskoj i regiji događa.

Isti taj dokument koji kruži Europom do najviših političkih razina detaljnije je ovdje opisao kolega bloger bruslji pod nazivom Tajni dogovor Sanader-Koštunica , navodeći izvješće Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, koji redovno analiziraju događanja na Bliskom istoku i Balkanu. Ovo izvješće je objavio i Index portal pod drugim naslovom Da se riješi suparnika iz HDZ-a Sanader podmićivao, zastrašivao i trpao u zatvor“.

Sve to doista se opisuje u sadržaju i neću uiči u detalje, jer ga možete pročitati na linkovima. Iako neću o tome govoriti, želim prenijeti neka druga razmišljanjima koja iz svega toga proizlaze:

Najprije, o ovom Institutu IFIMES – nikad čuo za njega, ali ima svoje web stranice pa ga se može posjetiti, i proučiti. Samo jedan mali citat:
IFIMES - Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani prikuplja materijale, informacije i podatke o ključnim kriznim žarištima u svijetu te vrši analizu prikupljenih činjenica istraživajući međusobne odnose između učesnika sa ciljem da doprinese širenju znanja o potrebi globalnog uređenja svijeta i rješavanju postojećih konflikata kao i na preventivnom djelovanju na izbjegavanju mogućih konflikata na globalnom nivou..

Drugo – taj Institut je vrlo aktivan jer „liferuje“ svoje procjene i dokumente na mnoga mjesta među kojima su i članovi Europskog parlamenta, pojedinačno ilu u institucijama, a njihova izvješća kružu Europom, i (mailovima ili u tiskanom obliku), i dalje „liferuju“, pa tako indirektno opet dolaze i do nas (svemoć Interneta).

Treće – iako se iz radova ovog Instituta i sponzora ne može uočiti neka „lijeva“ usmjerenost, ovo izvješće je poprilično radikalno u nekim tvrdnjama, o kojima ni sam nisam nikada ozbiljno razmišljao - ali o kojima ipak treba ozbiljno porazmisliti.

Sam Institut je ovdje manje važan. Najvažnije je ono što se u tekstu aludira, a to je da vrh HDZ-a, konkretno Sanader, u nastojanju da zadrži vlast (koja se trenutno leluja kao list na vjetru) komplotira sa srpskim desničarskim dijelom vlasti (Koštunica) i vlastima Republike Srpske (Dodik). Da li je to nevjerojatna vijest?? Nečija predizborna podvala ?? Od vanjskih ili unutarnjih neprijatelja, ili s obje strane?! Nažalost ja ne mislim tako, jer me iskustvo uči, a razum nagoni na suprotne zaključke.

Naime, bili smo svjedoci podugačkog i agresivnog HDZ-ovog spota u vrijeme ove predizborne kampanje kojem su „desničari“ Europe redom hvalili Sanadera i njegovu vlast. Iako su to bili inserti raznih vijesti i događaja, imena tih političara nisu upotrijebljena bez njihove suglasnosti – jer je na neki način prihvaćen običaj da se unutar internacionalnih odnosa i međunarodnih stranačkih organizacija slični ispomažu, pa u tome ne treba vidjeti ništa loše. Osim da su takve intervencije sa strane unutar hrvatske predizborne atmosfere izazivale kontraefekte. Naime, mi u Hrvatskoj živimo naš vlastiti život, pun problema i nevolja, pa se intervencije jedne Angele Merkel, Wilfrieda Martensa i kolega, više shvaćalo kao uvredljivo uplitanje u hrvatske stvari. Naime – da su htjeli i željeli oni su zaista mogli pomoći hrvatskom narodu na drugi način, da svojim imenom i ugledom potaknu inertnu hrvatsku vlast na brže provođenje nužnih reformi, da profunkcionira pravosuđe. A oni su samo otvarali i zatvarali pregovaračka poglavlja, da bi danas se podmetali pod jednu krajnje neefikasnu, nekorektnu i korumpiranu vlast, sklonu raznim manipulacijama. Hrvatskoj treba ulazak u Europsku uniju, ali ne kao potreba Sanaderove promocije, nego nasušna potreba hrvatskog društva da konačno profunkcioniraju svi elementi stabilne i pravno utemeljene države. To ni od Sanadera ni od njegove vlasti nažalost nismo doživjeli u protekle četiri godine. Zato nam ostaje jedna velika sumnja, koliko su ovi moćnici i inače bili direktno ili indirektno učesnici svih događaja koji su rezultirali umjesto približavanja Europi, isporučivanjem Hrvatske na samo europsko dno. Mene osobno nimalo ne impresionira ne samo HDZ i Sanader (mogli su me impresionirati jedino njegovi konkretni rezultati koji su nažalost izostali), ne impresioniraju me niti Angela Merkl (koja mora dijeliti vlast sa svojim socijalistima), niti Wilfried Martens (čiji ideološki istomišljenici ne drže vlast u njegovoj vlastitoj zemlji nego proizvode krizu).

Dalje, izvješće ovog Instituta ponovno aktualizira onu neobičnu priču o slovenskim špijuniranjima Sanadera i Janše u slovensko predizborno vrijeme, u kojem su se navodno režirali incidenti na morskim granicama, da bi Janšu doveli na vlast. No rezultati slovenskih predsjedničkih izbora pokazuju da Slovenci većinski drugačije razmišljaju, da su čak nakon dugo vremena počeli izlaziti na ulice (mada imaju duplo veći BDP od hrvatskoga), pa postaje vjerojatnim, da je Sanader na razne načine doista pomagao Janši (kako na dozvoljen tako i nedozvoljen način). Možda bismo bili doživjeli da te „dugove“ i Janša vraća u našim izbornim uvjetima, ali mu se vlast previše poljuljala - opstao je jedino radi viših slovenskih nacionalnih interesa, jer Slovenija treba preuzeti predsjedanje Europske Unije od Nove godine, a to ne bi mogla da su se morali raspisati novi izbori.

I konačno, ono za mene najjezivije, sada se otkriva suradnja i s „desničarskim“ istomišljenicima na istoku, onim istima koji su pokrenuli i vodili rat protiv Hrvatske, koji su unesrećili hrvatski i vlastiti srpski narod, i koji još uvijek javno i tajno vode specijalne ratove protiv demokratskih procesa u regiji. Ta podsjetimo se – Koštnica (mada sveučilišni profesor) u recentnim krvavim balkanskim kolopletima se slikavao sa strojnicom na prsima, da je to onaj srpski političar koji je bio formirao koaliciju s četnički orijentiranim radikalima, i da je opstao na vlasti „po manjinskoj ulozi“, budući da se srpski narod još uvijek nije mogao odlučiti da li će četnike opet dovesti na vlast ili konačno otjerati u povijest (gdje im je i inače bilo mjesto a naročito nakon ovog što su svojoj vlastitoj naciji učinili poslije trećih balkanskih ratova).

Ključno pitanje, ono koje je stalno tu pred nama. i koje su iznova aktualizirali spomenuto izvješće, ali još više hrvatska predizborna događanja (u kojima su se ukazali tragovi nekih čudnih odnosa u Europi) jest - dokle ti gnjili politički kompromisi mogu ići. I što sve nositelji takvih kompromiserskih tendencija nisu spremni učiniti da bi toliko dugo godina uživali na vlasti zapostavljajući nacionalne a provodeći osobne ili sektaške interese. I što sve neće učiniti da bi i dalje opstali, jer imaju doista puno toga i skrivati i braniti!

Čuvši ovakve radikalne zaključke čovjek mora o njima treba ozbiljno razmisliti, a ne dozvoliti da ih se jednostavno proglasi „glupostima“ (kako se to često zna odmah arogantno i obranaški izjavljivati. Moje osobno iskustvo iz prošlog rata me uči, da su takvi kompromisi i te kako mogući! Da su se doista događali! Naime, dok su u Hrvatskoj jedni gubili živote, bili ranjavani, sakaćeni, a obitelji im lutale po svijetu, drugi su igrali tenis, glumili biznismene, ugledne generale, političare - i bogatili se liferujući strateške materijale (skupocjeno gorivo) onim istim tenkovima i topovima (topovi se vuku kamionima zar ne), koji su nas i dalje gađali. Meni je to onda bilo nezamislivo, i neprobavljivo, takvo je i danas. A tako ostvareni krvavi novac je najvjerojatnije i danas ugrađen u hrvatski politički sustav koji generira bolesne igre na naš, narodni račun.

To jednom za svagda treba raščistiti. Nasreću, i u Hrvatskoj postoje neke druge snage, kojima svojim glasovima moramo pomoći da se iznjedre. I poslije ih kontrolirati da idu smijerom kojim treba ići. Ali da neko ne bi pomislio kako sam protiv Europe, ovim sam samu suprotno dokazao i pokazao kako i u Europi ima nekih drugih ljudi, ideja i institucija. I na kraju da ne bi netko pomislio da sam protiv sređivanja naših istočnih odnosa, ja znam i duboko sam svjestan da i u Srbiji ima drugih ljudi, ideja i institucija kojima treba pomagati.

Ali ne ovakvima! Niti ovakvi nama!

Komentari

I uz razno lošije

I uz razno lošije naslijeđe, okolnosti za vanjske i unutarnje interese, prvenstveno usklađivanje sa EU i njihova involviranost u stvarne poslove i interese, prisiljavaju na neki minimum hrvatske nacionalne politike, što sada neminovno nastavlja u društvena pitanja.

Taj proces se više ne može potpuno ugroziti ni izvana ni iznutra, pa to spašava Hrvatsku od objektivno jakih i raznovrsnih interesa za bitno lošijim razvojem situacije, cca onim koji su obilježili dvadeseto stoljeće, i koji se prvenstveno generirani od jačih sila i procesa izvana, naravno u suradnji sa respektabilnim domaćim "kvislinškim" snagama.

U tom smislu se nijedna vanjska interesna i politička grupacija nije nikad dosljedno bavila niti stabilnim razvojem situacioje u ex Jugoslaviji a još manje Hrvatske, pa nisu pouzdana karta, ali su ujedno sve te grupacije bitne kao dio usklađivanja interesa po Evropi, čega je Hrvatska jedan manji dio.

U tom prilično složenom šahu su bile i ostale neobične veze i suradnje više pravilo nego iznimka. Toga je dosta i sada, interesi za to su razni. Obzirom na znatnaa iskustva, za hrvatsku vrijedi pravilo restriktivnije politike, sa manje bilo kakvog istrčavanja i miješanja, i dovođenjem nacionalne politike do nekog minimuma.

Npr. Hrvatska je u poziciji što manje oko pitanja Srbije/Kosova a pomaka do nekog minimuma nacionalne politike u vezi BiH, Slovenije i EU. čega nema dovoljno. Posebno je deliktan situacija oko BiH, gdje pojednostavnjeno i dalje nikakve EU i balkanske pa i BiH snage nemaju dovoljnu minimalnu politiku staabilizacije, još dominira tradicijska igra interesa, sa figama u džepovima, u čemu su elitne Eu snage čak lošiji dio tipa sipaju se parole i deklaracije a u biti su "fuj BiH". Naravno da se i razne snage zemalja ex SFRJ ponašaju prilično pokvareno, uključujući Sloveniju, po poznatom obrascu iz zrelih faza SFRJ, prodajemo pamet a nerijetko radi čiste grabeži ili da se bilježi kako smo jako svjetski napredni.

Tko je glasao
Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci