Tagovi

Neistine o "outsourcingu"

Neistinit naziv za namjeravano činjenje
Outsourcing, prema liberalnoj ideologiji, je ukidanje pomoćnih procesa u organizacijama s privatnim vlasništvom + nabava rada/usluge ukinutih pomoćnih procesa na domaćem ili inozemnom tržištu putem ugovora, često dugoročnih.
Rad iz jedne organizacije privatnog sektora se "premješta" u drugu organizaciju privatnog sektora.

Procesi se ukidaju zbog:
* povećanja konkurentnosti jer se organizacija u kojoj se ukidaju pomoćni ili nevažni procesi može usmjeriti na razvoj osnovnih djelatnosti,
* brojnih vrsta ušteda, posebno troškova rada,
* iznenadnog proširenja posla i drugih poslovnih prilika i neprilika.

Kada pomoćne procese ukidaju organizacije javnog sektora pa ih nabavljaju sa tržišta riječ je o privatizaciji procesa tj. prava na prihod i dobit. Rad se seli iz javnog sektora u privatni sektor.
Slijedom, nije riječ o outsourcingu kako tvrde oni koji ne znaju ili žele manipulirati. Ne mogu se dva različita sadržaja, pojmova nazivati istom riječju.

Zašto je za državu štetno ukidati pomoćne procese
Država je:
* najveći kupac na tržištu i, ako nema korupcije, trebala bi imati najniže nabavne cijene zbog rabata,
* najsigurniji kupac pa je i tu prostor za smanjenje nabavnih cijena jer je rizik nenaplate za prodavače manji
* nema troškova financiranja PDV.
Država ne mora imati dobit na pomoćnim procesima, a kapitalist mora.

Ako su pomoćni procesi dobro organizirani država bi trebala imati niske ukupne troškove pomoćnih procesa. Oni bi trebali biti najmanje za desetak
do dvadesetak postotaka manji od prodajne cijene kapitalista, osim kada je riječ o nekoj velikoj prednosti know ili do howa kojom raspolaže kapitalist.

Zaključak
Nema opravdanih razloga za ukidanje pomoćnih procesa iz javnog, pa zatim kupovanja usluga od kapitalista. Dapače, ukidanje će štetiti državi i građanima.
Pomoćne procese je potrebno drugačije organizirati, ali da ostanu u javnom sektoru, čak i sa suvlasništvom zaposlenih.

Loši motivi za ukidanje pomoćnih funkcija iz javnog u privatni mogu biti, brojni su i štetni za javni interes. Osiguranje barem kratkotrajnih prihoda za vezne aktere kojima će se “dati” novi poslovi, stvaranje privida da se nešto radi, korupcija prilikom prodaje ili davanja ugovora o usluzi.
Kao potencijalna opasnost za državu i razlog da se ukinu pomoćni procesi ostaje loše upravljanje pomoćnim procesima. Ako vlast ne zna upravljati pomoćnim procesima koji su jednostavni kako će znati upravljati osnovnim procesima državne uprave koji su složeni i zahtjevni?

Možda će se desiti još jedna od brojnih, za državu štetnih, organizacijskih promjena.

“Outsourcing”iz javnog sektora" = degradacija srednje i niže kvalificiranih radnika + štete za državu

Komentari

http://www.057info.hr/vijesti

http://www.057info.hr/vijesti/2013-10-29/slovenski-taksist-postao-novi-v...

Kako se zove pojam kad vlastitu lovu radi medijskih i zakonskih igara daš strancu da bi ti vodio posao? Ono, kako se zove pojam kojim Židovi postižu da im antisemitizam ne ruši zaradu?

Tko je glasao

Ajme...

Zadrani, pomolite se bogu, bilo posredovanjem zadarske, bilo mariborske nadbiskupije...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Univerzalna crkva i

Univerzalna crkva i univerzalni kapital:)

Tko je glasao

haha

Ova Crkva u Hrvata, a posebno ova zadarska koja je "specijalnog statusa", već se i ranije iskazala brigom za hrvatsku imovinu, primjerice skrbeći za nogomet...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

U ZEMLJI BAJKI...

Čitam ovu raspravu o outsourcingu i nekako se ne nalazim u njoj, možda i zbog toga što je taj termin kod nas proskribiran bukvalnim prijevodom "otpuštanje". Naravno, ne radi se o tomu već o nepostojanju strategije države što da radi s javnim tvrtkama,ustanovama,agencijama, pa je eto sad lijepo napraviti "outsourcing", a niti jedan od tih ministara pojma nema o čemu priča. Doduše, kad imamo premijera kome se gadi pričati o ekonomiji, jer misli da je svijet izrastao valjda na izrekama sam od sebe, čemu luđenje ?
Daću odmah jedan konstruktivan primjer: na sredstva čišćenja, wc papir, ubruse, itd. se u našem zdravstvu,obrazovanju i javnim institucijama potroši više od 3,5 milijarde kuna. Pri tomu svaka ustanova nabavlja sama za sebe te iste stvarčice, po cieni koju nitko ne kontrolira, a od koje lijepi dio završi u privatnim lisnicama, ošto ne ide na nikakav tender ili ide na onaj zvani "reda radi" u "Lovačkim novinama", bilo u tisku ili na webu za vikend, a s rokom do narednog ponedjeljka.
Zašto država ne bi od ovih silnih nekretnina, tvornica u propasti (primjerice "Pan papir" i sl.), ne bi napravila dvije-tri tvornice za svoje potrebe i time em obezbijedila novo zapošljavanje, nove doprinose i prireze,te poreze, a ujedno imala "namjensku" proizvodnju po unaprijed poznatim tvorničkim cijenama !?
Ili pak uzmimo samo "intelektualne usluge" kod Vlade i ostalih, koje doista uzimaju previše novca, a zapravo se radi o nagrađivanju svojih podobnih ? Izvršimo analizu koje su intelektualne usluge potrebne i raspišimo onda međunarodni tender ,gdje će se usluge mjeriti relevantnošću isti po EU mjerilima, a ne onih Mrduše Donje.

"Outsourcing" izgleda glup samo kod državnih službi, kod poduzetnika on je stvar promišljena izbora u danas sve manjem svijetu.
Pametan zna od toga kao prilike stvoriti dodanu vrijednost, a glup je ne bi znao prepoznati niti kada bi mu tu dodatnu vrijednost donijeli na vrata.

Tko je glasao

hm

Ako trenutno tvrtka X prodaje Dječjem vrtiću Komiža wc papir... pa makar i po nešto napuhanoj cijeni, za pretpostaviti je: a) da taj vrtić dobije taj wc papir... i b) da ta tvrtka plaća doprinose.

Otvaranjem državne firme koja bi svim javnim i državnim tijelima nudila wc-papir po tvorničkoj cijeni je - utopija. Pogotovo kada se to proglašava nekom velikom uštedom. Hrvatska je prilično velika i troškovi distribucije su veliki. Pan nema podružnicu u Komiži. Osim toga, tvrtka X bi propala - i prestala plaćati doprinose i poreze za svoje radnike, zar ne?

Međunarodni tender? Za recimo - promjene na web stranicama? Šišanje? Prevođenje sažetaka u zbornicima? Na što bi to ličilo?

Tko je glasao

a

da distribuiraju papir preko rvacke poste? Isto drzavna firma, brutalno razgranata distributivna mreza, nek fino ubace i taj papir u kamione i trajekte s postom i eto ga. Sinergija javnog sektora, kuis?

Tko je glasao

Zap i lignja

npr. velika firma raspiše tender za nabavu određene količine robe.
Ta velika firma ima razgranate filijale po ciloj Hrvatskoj.
Sklopi se ugovor sa jednim najboljim dobavljačem.
Dobavljač je npr u Osijeku.
Roba franko Korčula je dva do tri puta skuplja nego u obližnoj trgovini.
To je tzv. centralizacija po naredbi od gori.
Misleći da će proći jeftinije prolazi se skuplje.
Ako ćeš tu robu naručivati od jednom moraš imati i skladište.
Ili plačati drugome skladišni prostor.
Ako će ti roba dolaziti po potrebi npr mjesečno ili kvartalno, pojila trava magare.
Ovako po potrebi odeš u najbliži veleprodajni centar i to kupiš.

I da na nivou firme to su amo reć velike količine ali kad to rasporediš po filijalama ode sve vragu.

Iduči način je taj da firma prepusti filijali nabavu po najpovoljnjijim cijenama od nekoliko dobavljača.
I ti onda moliš te dobavljače da prikupe svu potrebnu dokumentaciju koja se traži za javni natječaj.
A oni te odjebu (moram ovako napisati jer je tako) jer su to njima zanemarive količine i ne muči im se vaditi isprave o nekažnjavanju ili isprave o plačenim porezima i doprinosima.
Po zakonima Firma dobavljača mora biti čista.
Nema kažnjavanja ili bilo kakava duga.
A tko danas u Hrvatskoj zadovoljava sve te uvjete?

Sve je to jedan veliki cirkus.

Tko je glasao

Outsourcing u kontekstu

Obzirom da nerijetko drugima spočitnem kontekst u kojem se piše o nekom problemu i uz pretpostavku da je ovaj dnevnik prvenstveno vezan uz Hrvatsku sad unaprijed spočitavam sebi što ću problem razmotriti izvan tako pretpostavljenog konteksta.

Outsourcing ne promatram kao ideološki nego kao tehnički pojam koji samo znači da se potrebni resurs (kompletna usluga ne samo rad) nabavlja iz nekog vanjskog izvora pri čemu je nebitno kakvo je vlasništvo nad organizacijom koja taj resurs nabavlja. Pri tome se outsourcing događa i onda kad organizacija uopće nema potrebne resurse tj. i onda kad sama nikad nije imala procese koje će pokriti outsourcing-om (npr. većina malih poduzeća outsourcing-om rješava knjigovodstvo, čišćenje ureda i sl.) pa u tom smislu outsourcing nije nužno ni ukidanje nekog postojećeg pomoćnog procesa ili radnog mjesta. No to su terminološka pitanja koja nisu presudna za analizu.

Ono što je problematično za analizu su neke od iznesenih pretpostavki/argumenata.

Zašto je za državu štetno ukidati pomoćne procese
Država je:
* najveći kupac na tržištu i, ako nema korupcije, trebala bi imati najniže nabavne cijene zbog rabata,
* najsigurniji kupac pa je i tu prostor za smanjenje nabavnih cijena jer je rizik nenaplate za prodavače manji
* nema troškova financiranja PDV.
Država ne mora imati dobit na pomoćnim procesima, a kapitalist mora.

Problemi koje vidim s ovim argumentima:

  • Država bi nužno trebala imati centralizirani sustav nabave s povezanim planiranjem da ostvari povezane pogodnosti.
  • Glomazni sustavi nabave (i u privatnim poduzećima) su plodno tlo za pronevjere i korupciju jer ih je teško nadzirati.
  • Isti argumenti mogli bi se koristiti za dodatni insourcing - tj. država bi mogla početi i sama proizvoditi nužne materijale kako bi se eliminirale sve marže u lancu proizvodnje i prodaje materijala (jer bez obzira na rabat kapitalist ipak zarađuje).
  • Veliki kupac je i najrizičniji kupac jer ako on zakaže s plaćanjem dobavljač obično trpi ogromnu štetu.
  • Država određuje propise oko PDV-a. Obzirom da onaj tko posluje s državom zaračunati PDV plaća državi (uglavnom i prije nego ga je naplatio od države, kao i svi u lancu nabave prije njega) država nije ta koju muči trošak financiranja PDV-a. Čak i da nije tako bilo bi jednostavno propis izmijeniti tako da su isporuke državi oslobođene PDV pa sve skupa zapravo nema veze s outsourcingom.
  • Nužnost ostvarivanja dobiti nameće i nužnost osiguravanja svrhovitosti (briga o prekapacitiranosti/potkapacitiranosti) i učinkovitosti resursa odnosno troškovne strane.

U modelu outsourcinga država mora brinuti o dvije osnovne stvari - eliminaciji korupcije u nabavi usluge i kvaliteti isporučene usluge. Kontrola postupka nabave i kvalitete isporučene usluge jednostavnija je od organizacije i osiguravanja učinkovitosti izvršenja takve usluge i eliminacije korupcije na svim razinama internog sustava (od zapošljavanja do nabave svih potrebnih materijala i opreme). Postojanje zdrave konkurencije prisiljavalo bi dobavljače na učinkovitost kako bi postigli snižavanje cijene i konkurentnost prema državi pri čemu je eliminacija korupcije uvjet koji se mora nužno ostvariti u apsolutno svim scenarijima (s ili bez outsourcing-a).

Općenito govoreći, čak i u situaciji kad bi korupcija bila sasvim uklonjena i kad bi organizacija pomoćne službe u pojedinačnom elementu države (škola, bolnica, institucija...) bila upravo savršena, teško je tvrditi da su troškovi interne fiksno kapacitirane pomoćne službe (čiji kapacitet ne ovisi o razini "proizvodnje" tog elementa države) niži od onih koji bi bili ostvareni outsourcingom same usluge. Na primjer:

  • Višak kapaciteta interne pomoćne službe pojedinog elementa države ne koristi se za pružanje usluge drugom elementu države.
  • Privremeni manjak kapaciteta interne pomoćne službe pojedinog elementa države (bolovanja i sl.) treba se nadomjestiti ili dodatno platiti (vlastitim zaposlenima ili nekom vanjskom).
  • Sveukupno se time na državnoj razini uz maksimalno učinkovitu organizaciju svakog pojedinog elementa države samog za sebe dolazi do visokih ukupnih troškova prekomjernog ili nedostajućeg kapaciteta.

Na tom tragu razmišljanja - potencijalno koristan "kompromis" bio bi outsourcing nekritičnih pomoćnih službi (ili njihovih dijelova) od strane pojedinih elemenata države u neku vrstu "Državne ... za tu i tu pomoćnu službu", tj. ne nužno privatnim poduzećima. Na taj način mogli bi se riješiti problemi viška/manjka kapaciteta i troškova koje isti predstavljaju unutar same države. No i tu ostaju očiti problemi:

  • Što s onima koji i u tom modelu budu predstavljali višak?
  • Bi li proces uspostave takvog "unutardržavnog" outsourcing-a bio otporan na korupciju/pogodovanje/nepotizam?

Mislim da se u svjetlu priče o outsoucingu ne bi trebalo ograničiti samo na razmatranje pomoćnih funkcija nego i na brojne državne agencije i službe koje zapošljavaju stručnjake koji nemaju što raditi ili ne rade ono što trebaju jer im plaća nije uvjetovana "outputom", kao i na upravljačke strukture u državnoj organizaciji koje su najodgovornije i za korupciju i za neučinkovitost.

Ako nam je cilj učinkovita država koja građanima pruža maksimalno kvalitetnu uslugu po minimalnoj cijeni tada nema ni zabranjenih ideja ni svetih krava. A ako ih ima tada bi se građane trebalo pitati da li se slažu da su iste bitnije od ostvarivanja željenog cilja. Obzirom da država mišljenje građana rijetko traži i još rjeđe uvažava naš problem je prvenstveno u tome što čak i da dođemo do savršenog modela ne baratamo mehanizmima koji će osigurati njegovu implementaciju i primjenu. Ali možemo pisati blogove :).

Tko je glasao

za zmaicheka -dva sadržaja, dva pojma, dvije riječi ili sintagme

Kada je riječ o organizacijama koriste se stručne riječi iz područja organizacije.
Tu pojam "tehnički pojam" ne spada. Ili stručni pojam ili ideološki.

Ako organizacija nema proces onda ona kupuje uslugu/proizvod. (računovodstvo)
Ako organizacija želi raditi neki proces, a nema ga, ona ga uvodi.
Ako organizacije ne želi raditi neki proces ona ga ukida.

Outsourcing= ukidanje procesa + kupnja usluge/proizvoda – dva procesa ne jedan.

Ne mogu se istim riječima nazivati različiti sadržaji ako je riječ o stručnoj analizi jer dvije pojave proizvode različite učinke na ljude i okolinu.

Niti jedan koncept koji se realizira kao organizacija ne može uspjeti u okolini koja je destruktivna i ako oni koji upravljaju to ne žele.To ne znači da koncept nije stručan.

Dnevnik govori o formiranju cijene koštanja kada je proces u javnom sektoru i prodajnoj cijeni kada je proces u privatnom sektoru te o njihovim odnosima.

Propustili ste rečenicu koja upozorava da pomoćni procesi moraju ostati u javnom sektoru, ali drugačije organizirani.

Konkurencija javnog i privatnog se može postići i mehanizmima emulacije ako se želi. Javni instituti mogu napraviti standarde rada i kvalitete za svaki proces. Država može platiti savjetnike da poboljšaju procese, i brojni drugi načini.

Organizacija javnog sektora se može mnogo poboljšati. Postoji tisuće koncepata koje predstavljaju poboljšanja u odnosu na sadašnju organizaciju javnog sektora. Vidi zakone razvijenih država te akte njihovih organizacija te uporedi s predmetom analize.

rodjen

Tko je glasao

Stručnu definiciju

svakako smatram pogodnijom za analizu organizacijskog procesa od ideološke definicije. Obzirom da sam se s pojmom outsourcing-a mnogo češće susretao u praksi nego u literaturi, i to u kontekstu donošenja odluke hoće li se neka funkcija obavljati vanjskim ili unutarnjim resursima poduzeća ili organizacije (neovisno o tome postoji li ta funkcija već unutar poduzeća/organizacije ili ne, pa čak i postoji li već samo poduzeće/organizacija ili ne), može biti da sam navikao na kolokvijalno i nestručno korištenje tog pojma.

Bez obzira na definiciju i dalje smatram da odabir naziva procesa/pojave ne utječe na analizu učinaka i posljedica procesa eventualnog izmještanja pomoćnih službi iz javnog sektora u privatni sektor. U tom smislu sam konkretno prigovorio iznesenim argumentima vezanim uz usporedbu cijene koštanja usluge u javnom sektoru i prodajne cijene u privatnom sektoru.

Nisam uopće propustio rečenicu koja upozorava da pomoćni procesi moraju ostati u javnom sektoru, naprotiv. Postavio sam pitanja koja se svode na sljedeće:

  • Zašto je outsourcing pomoćnih funkcija isplativ privatnom sektoru, a nije isplativ javnom sektoru?
  • Ukoliko se želi sniziti trošak pomoćnih (ili drugih) funkcija u javnom sektoru, pri čemu mislim da se težište stavlja na proračunsku stavku plaća, kako će se reorganizacijom uz nesmanjeni broj zaposlenih postići značajno smanjenje te stavke?

Zbog odgovora na ta pitanja outsourcing mi se u kontekstu eventualnog smanjenja broja zaposlenih u nekim pomoćnim funkcijama u javnom sektoru čini kao iskreniji termin od termina reorganizacija ili poboljšanje organizacije. U realnom sektoru su navedeni pojmovi (zajedno s pojmom reinženjering poslovnih procesa) vođeni od strane vanjskih stručnih konzultanata redovno značili loše vijesti za mnoge zaposlene.

A ukoliko problem nisu previsoki troškovi javnog sektora nego kvaliteta pomoćnih funkcija u javnom sektoru tada se slažem da se i reorganizacijom mogu postići rezultati koji su jednaki ili bolji od onih koji bi se postigli outsourcingom. Osnovna pitanja koja treba riješiti vezana uz tu reorganizaciju svode se na simboliku - gdje je mrkva i gdje je batina? I vraćamo se na tvoje rečenice:

Niti jedan koncept koji se realizira kao organizacija ne može uspjeti u okolini koja je destruktivna i ako oni koji upravljaju to ne žele.To ne znači da koncept nije stručan.

Potpuno se slažem, uz dodatak da svaki koncept koji ne riješi probleme destruktivne okoline i nemotiviranosti upravljača za uspjeh, kad ti problemi realno postoje, nije praktično primjenjiv koncept.

Tko je glasao

zmaichek - odgovaram na pitanja

* Zašto je outsourcing pomoćnih funkcija isplativ privatnom sektoru, a nije isplativ javnom sektoru?

U nekim privatnim organizacijama ukidanje pomoćnih procesa i njihovo ugovaranje je isplativo, a u nekim nije.
«Outsourcing» su započela ona poduzeća koja su imala prosječnu plaću veću od drugih poduzeća, pa tako i plaće, primjerice čistačica. Vidi primjere poznatih poduzeća
i kod nas. Čistačice su imale 20 do 20 postu veću plaću u dobrostojećim poduzećima nego čistačice u tekstilnoj industriji. Tim poduzećima je bilo isplativo dati rad vani.

U organizaciji logičko zaključivanje često navodi na greške. Rezultat reorganizacije mora biti iskazan u sekundama i novčanim jedinicama.

Ako je cilj države spustiti građane na nižu razinu životnog standarda, već smo se spustili desetak postotaka, a izgledan je i nastavak. Outsourcing iz javnog sektora je izvrstan alat za to. On će smanjiti plaće izmještenih radnika, a povećati trošak države.
Ako je razlika plaća radnika koji se izmještaju i plaća koje će imati kod novog poslodavca mala, zbog monopolnog položaja javnog sektora izmještanje nije isplativo za javni sektor.

O negativnim elementima izmještanja na život i zdravlje ljudi ovdje neću pisati.

Dnevnik je tumačio zašto je za državu jeftinije da rad pomoćnih procesa ostane u javnom sektoru uz BOLJU organizaciju rada.

* Ukoliko se želi sniziti trošak pomoćnih (ili drugih) funkcija u javnom sektoru, pri čemu mislim da se težište stavlja na proračunsku stavku plaća, kako će se reorganizacijom uz nesmanjeni broj zaposlenih postići značajno smanjenje te stavke?

Metoda organizacija razlikuje trošak rada i trošak plaća. U javnom sektoru su plaće premale i treba ih povećavati, a trošak rada prevelik zbog lošeg upravljanja i loše organizacije pa ga treba smanjivati.

Država se može razvijati samo ako se plaće povećavaju, uz povećanje kvalitete usluga, povećanje učinkovitosti i smanjivanje troškova. Ti ciljevi nisu kontradiktorni ako se razvojem zna upravljati.

Reorganizacija se radi u dvije faze.
U prvoj fazi se određuje standard rada za postojeće metode i ljudsku strukturu. Nepotreban broj ljudi se preraspoređuje uz obuku na druge procese u javnom sektoru.
Nema otpuštanja, niti slanja ljudi u mirovinu.
U drugoj fazi se mijenjanju metode, obučavaju zaposlenici te uvode novi zaposlenici s tržišta, uz ponovo preraspodjelu zaposlenika koji ne mogu udovoljiti novim
standardima.

Reorganizacija nosi povećanje plaća, manju potrošnju energije po jedinici rada. Sve drugo je uništavanje.

Ako javni sektor kasni u reorganiziranju, a ovdje je slučaj više desetljeća, pada konkurentnost gospodarstva i države. Tada raste broj nezaposlenih i pada životni standard.

rodjen

Tko je glasao

Hvala na odgovorima

Mislim da imamo problem u sagledavanju outsourcing-a. Problem se zove korumpirana i nestručna država. Taj problem je doveo do situacije i taj problem će utjecati i na ishod eventualnog outsourcing-a i na ishod eventualne reorganizacije.

Ako je cilj države spustiti građane na nižu razinu životnog standarda, već smo se spustili desetak postotaka, a izgledan je i nastavak. Outsourcing iz javnog sektora je izvrstan alat za to. On će smanjiti plaće izmještenih radnika, a povećati trošak države.

Standard građana mora biti u skladu s vrijednosti koju ti građani stvaraju inače se stvara dug. Dug građana i dug države. U situaciji u kojoj se dug nepovoljno financira, sve veći dio novca građana i države počinje odlaziti na financiranje povrata duga i uz ionako prenisku stvorenu vrijednost omča duga se sve više steže i standard se strmoglavljuje.

Zaključak da će outsourcing smanjiti plaće izmještenih radnika, a povećati trošak države u skladu je mojom pretpostavkom (korupcija i nestručnost) s početka ovog komentara i nekim drugim pretpostavkama:

  • Na tržištu nema drugog posla za radnike prebačene u privatni sektor pa oni koji neće biti potrebni za pružanje usluga javnom sektoru neće biti potrebni ni za što drugo. U tom slučaju se zbog profita u kalkulaciji i zadržanog kapaciteta plaća mora smanjiti.
  • Privatni sektor neće provesti bolju organizaciju rada kako bi uz zadržanu cijenu usluge i zadržanu plaću radnika ostvario profit, nego će profit biti ostvaren smanjenjem plaća radnika i/ili podizanjem cijene usluge prema javnom sektoru.

Objektivno govoreći ne znam jesu li te pretpostavke točne. Subjektivno govoreći potpuno sam siguran da jesu, ali sam iz istog razloga podjednako pesimističan oko uspjeha reorganizacije i mogućnosti zadržavanja/oporavka standarda građana.

O negativnim elementima izmještanja na život i zdravlje ljudi ovdje neću pisati.

Upravo ovi elementi su za mene vrlo važni u razmatranju rješenja. Nažalost, zaposleni u privatnom sektoru dominantno trpe slične negativne elemente od početka gospodarske krize. Zaposlenima u javnom sektoru država pruža prividnu sigurnost kontinuiranim zaduživanjem, a to zaduživanje postaje sve teže i skuplje. Osim toga država zaposlene u javnom sektoru psihički onesposobljava za natjecanje na tržištu rada i pozitivno vrednovanje rada.

Država se može razvijati samo ako se plaće povećavaju, uz povećanje kvalitete usluga, povećanje učinkovitosti i smanjivanje troškova. Ti ciljevi nisu kontradiktorni ako se razvojem zna upravljati.

Pri tom se ne smije izgubiti iz vida i da je nužno da postoji "kupac" kojem su te usluge potrebne i korisne i što je još važnije - koji si te usluge može priuštiti. Bez takvog kupca privatni poduzetnik propada. Bez takvog "kupca" propada i najorganiziranija vrhunski upravljana država. Poduzetnik mora nužno svoj trošak prilagoditi svom prihodu ili propada. Država se umjesto toga zadužuje na račun svih građana. I onih zaposlenih u javnom i onih zaposlenih u privatnom sektoru.

Nepotreban broj ljudi se preraspoređuje uz obuku na druge procese u javnom sektoru. Nema otpuštanja, niti slanja ljudi u mirovinu.

Ovo se temelji na sljedećim pretpostavkama:

  • U javnom sektoru postoje drugi procesi na koje je moguće prerasporediti ljude.
  • To su procesi koji stvaraju potrebnu vrijednost za korisnike usluga javnog sektora i oni tu vrijednost mogu platiti.
  • Ti procesi će se odvijati u istom mjestu stanovanja kao i procesi na kojima su ljudi dotad bili zaposleni ili su zaposleni spremni na preseljenje.
  • Zaposleni su spremni na prekvalifikaciju i eventualni premještaj na radno mjesto s nižom plaćom.
  • Postoji dovoljno novca za prekvalifikaciju ljudi.

Prvu pretpostavku država može sama bez problema riješiti uspostavom kakvog god procesa želi. Drugu pretpostavku je također moguće ostvariti (u dobro upravljanoj državi), ali je upitno mogu li si korisnici usluge javnog sektora tu uslugu priuštiti. Treću pretpostavku nije jednostavno ili jeftino ostvariti ako već nije ispunjena. Četvrtu i petu pretpostavku neću komentirati zato što nemam uvid (subjektivno sam pesimističan).

Ako javni sektor kasni u reorganiziranju, a ovdje je slučaj više desetljeća, pada konkurentnost gospodarstva i države. Tada raste broj nezaposlenih i pada životni standard.

Svakako jedan dio slike uz povratak na pitanje mrkve i batine. Ako su političari ti o kojima ovisi reorganizacija javnog sektora tada nam mrkvu uzimaju kad i kako žele, a batine se ne boje jer u naravi ne postoji.

Tko je glasao

zmaichek- Pretpostavke i komentari pretpostavki

1. U javnom sektoru postoje drugi procesi na koje je moguće prerasporediti ljude.
Z-Prvu pretpostavku država može sama bez problema riješiti uspostavom kakvog god procesa želi.
R- Za državu su dobri samo oni procesi od interesa za građane. Sadašnja teškoća je da država nema potrebne procese i metode da bi postala konkurentna i ostvarila potrebno povišenje životnog i javnog standarda, najmanje udvostručenje.

2.To su procesi koji stvaraju potrebnu vrijednost za korisnike usluga javnog sektora i oni tu vrijednost mogu platiti.
Z-Drugu pretpostavku je također moguće ostvariti (u dobro upravljanoj državi), ali je upitno mogu li si korisnici usluge javnog sektora tu uslugu priuštiti.
R- Razvoj države vodi znatnom smanjenju troškova javne usluge uz istovremeno povećanje kvalitete usluge te stvaranja novog broja usluga. Građani će to moći platiti.

3 Ti procesi će se odvijati u istom mjestu stanovanja kao i procesi na kojima su ljudi dotad bili zaposleni ili su zaposleni spremni na preseljenje.
Z-Treću pretpostavku nije jednostavno ili jeftino ostvariti ako već nije ispunjena.
R- Građani dobiju otkaz i ne pita ih se da li žele biti nezaposleni. Građanima se smanji plaća bez da ih se pita. Uz e-organizaciju mjesto stanovanja za dio zaposlenika više nije bitan.
Načelo jednake regionalne razvijenosti treba se sprovoditi. Uz drugačije uvjete urbanističkog razvoja promjenit će se stav gdje je kvalitetniji život u gradovima ili u gradićim, a time i motivacija.

4 Zaposleni su spremni na prekvalifikaciju i eventualni premještaj na radno mjesto s nižom plaćom.
5 Postoji dovoljno novca za prekvalifikaciju ljudi.
Z- Četvrtu i petu pretpostavku neću komentirati zato što nemam uvid (subjektivno sam pesimističan).
R- Ako se država i organizacije razvijaju rastu plaće.
Zakon o radu predviđa obuku i prekvalifikaciju kao ugovorenu obavezu, a i nuđenje drugog radnog mjesta.

Niti jedna država nema teškoće s nedostatkom novca, već lošim upravljanjem i organizacijom, kriminalom, korupcijom neznanjem državne vlasti i nepravednom preraspodjelom koja omogućava parazitizam i destrukciju te sprječava razvoj.

Novi koncepti usavršavanja i prekvalifikacije smanjuju troškove na oko jednu desetinu troškova klasične prekvalifikacije, ali treba promijeniti javne organizacije.

Vjerojatnost da se poboljša kvaliteta upravljanja u srednjem razdoblju ne postoji.

rodjen

Tko je glasao

Tvoji odgovori

konstatiraju postojeće loše stanje i iskazuju optimizam vezan uz rezultate reorganizacije države. To je u redu. Čak i da postoje presedani koji govore o neutemeljenosti takvog optimizma, da optimizma nema malo što bi čovjek uspio poboljšati u svom životu.

No sve ono što treba učiniti da se iz sadašnjeg stanja do budućeg stanja stigne oslanja se na volju upravljača (da to žele ili moraju) i kvalitetu upravljanja (za koju sam kažeš da se može poboljšati tek dugoročno).

Sva dobra teorija, stručnost i praktično iskustvo beskorisni su za gluhe uši. Preduvjet polaska na dugi put oporavka je da loše organizirani, korumpirani, kriminalni i nepravedni upravljači koji su omogućili parazitizam i destrukciju sami dožive katarzu i postanu svoja sušta suprotnost ili budu zamijenjeni upravljačima koji to jesu.

To je primarni problem koji treba riješiti, a ne vidim njegovo rješavanje bez promjene pravila igre. Motivacija upravljača bit će stvarna onda kad bude stvarna njihova odgovornost za ostvarenje ciljeva. I to ne politička ili moralna. Nemamo se pravo (prema sebi samima) više naivno oslanjati na pretpostavku da je našim upravljačima na prvom mjestu dobrobit države i njenih građana.

A imamo i još jedan problem. Imamo pacijenta (državu) koji nije živio zdravim životom i organizam mu se raspao. Dugoročno mora živjeti zdravije da bi popravio svoje zdravlje. No u ovom trenutku mu (bar mi se čini) treba hitan operativni zahvat. Problem je što skalpel drže oni zbog kojih se raspao pacijentov organizam.

Tko je glasao

javni sektor ima vece place

javni sektor ima vece place od realnog... dakle cijela konstrukcija ti pada u vodu..

to kaj pises o "javnom" outsourcing-u i kaj bi se sve dogodilo je cista nebuloza... nema javnog ni realnog outsourcanja u smislu isplativosti... naprosto postoje poslovi koje se isplati outsourcati jer je organizacijski tako bolje i onih za koje je to cista glupost.. nipodnistavanje radnika je takoder konstrukcija posljedice i nema blage veze s nicim u vezi samog smisla outsourcing-a, dakle moze ga biti ili ga ne mora biti jednako u obje verzije zaposlenja..

potpuno si fulao .. izmisljas neku ideolosku teoriju outsourcanja .. a cemu? meni se cini bez veze, zna se sto je to i cemu sluzi..

nikakav linic nece promijeniti sustinu i smisao outsourcanja. postoje poslovi koje je nuzno outsourcati a da bi se to moglo treba poznavati organizaciju iz koje se poslovi daju van raditi. svaku posebnu organizaciju. javni sektor nije organizacija, kao sto ni skola nije bolnica, ni ministarstvo nije carinarnica, a svi zajedno nisu naplatne kucice itd itd itd...

osnovno kod odredevanja posla unutar kuce ili van je poznavati samu organizaciju koju organiziras, rekonstruiras i slicno. i to ne ideoloski i ne prodavajuci floskule o "pravima radnika" vec cisto prakticno i tehnoloski. ono sto se radi svaki dan se ne outsourca, kao ni ono sto je uobicajen posao (posebno ako postoji specifikum radnog mjesta) i ne zahtjeva subspecijalnost visoke strucnosti i posebnu opremu ili vec nesto slicnoga..

Linic i ova Vlada zele outsourcati javnu sluzbu zato sto hoce sve devastirati i to je jedini razlog, vidi se po pristupu i po nacinu "uduture mahnem rukom i brisem"...
osim toga outsource ce im "izaci" iz proracuna kao vidljiva stavka za place pa ce se hvaliti kako su smanjili izdvajanja za place radnika u javnom i drzavnom sektoru, pa ce se hvaliti kako su ucinkoviti jer su smanjili broj zaposlenih u javnom sektiru... a ovi outsourcani ce biti pod "dobavljacima" ... dodatno ce moci pogodovati prijatelju koji ce ugovoriti najam radne snage drzavi ili javnom poduzecu za vec nesto...i to je to.. prodaja muda pod bubrege ...

tih par jednostavnih razloga ne trebaju ideologiju socijalizma i radnickih prava, ljudskih prava ili promjenu znacenja outsourcinga i stvaranja novih teorija tog pojma.. puno je to sve jednostavnije.. zove se namjerna devastacija javnog i drzavnog na neoliberalni nacin.. DEVASTACIJA SVEGA..

ps
@zmajcek ti je lijepo napisao samo jbg.. treba citati ... (a vrlo je shvatljivo rekao da lupas ideoloske gluposti).. no mozda je covjek prepristojan, pa eto... tesko dolazi do mozga..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Kad komentar pocinje s ovim-

Kad komentar pocinje s ovim- javni sektor ima vece place od realnog, bilo bi ga najbolje preskocit, al buduci da nisi jedina koja pise ove gluposti, onda treba napisat i odgovor.
1. Glupo je pisat o javnom i realnom sektoru buduci da su i jedan i drugi vrlo realni sto je na kraju vidljivo i u BDP-u.
2. Javni sektor ima vece place od 'realnog' iskljucivo zato sto ima daleko visu obrazovnu strukturu od ovog drugog. Ako se usporedjuju iste strucne spreme, lako se moze zakljuciti da su place u onom drugom vise, a ne nize od placa u ovom drugom.
3. Autsorsanjem odredjenih poslova, zacudjujuce, prosjecna placa u javnom sektoru nece pasti, vec ce narasti buduci da se u komentarima ovdje govori o poslovima koje obavljaju radnici s nizom i srednjom strucnom spremom, i zbog toga i nizim placama.
3. U djelovima hrvatskog javnog sektora nedostaje radnika s srednjom strucnom spremom. a te poslove obavljaju radnici s visokom strucnom spremom i visim placama. Tako se dogadja npr. u zdravstvu ili sudstvu da lijecnik ili sudac trecinu svojeg radnog vremena obavlja poslove koje bi bez problema mogao obavljati administrator sa srednjom strucnom spremom i daleko nizom placom.
4. Javni sektor pripada svim gradjanima i poprilicno je glupo vecini drustvenih grupa oduzeti mogucnost zaposlenja u javnom sektoru i javni sektor napraviti igrackom samo onih s fakultetskom naobrazbom.
5. Autsorsanje nije otkrivanje tople vode i o njemu je napisano vec dosta toga i recimo da je opceniti zakljucak na kraju da je uz nikakve ustede donio mnogo negativnih posljedica- a neke su bile i smrtonosne- u britanskim bolnicama s autsorsanim cistacicama je tako npr. narastao i broj infekcija s bolnickim bakterijama, sto je onda kao posljedicu imalo visu smrtnost, duze hospitalizacije (novi trosak), vecu upotrebu antibiotika (veci trosak) itd.

Tko je glasao

Minus sam ti dala nakon prve rečenice

Naime, nakon što si pročitala ovo (ako si pročitala, ti koja drugima preporučaš čitanje, i to još s razumijevanjem):

«Outsourcing» su započela ona poduzeća koja su imala prosječnu plaću veću od drugih poduzeća, pa tako i plaće, primjerice čistačica.

ti započinješ svoj komentar ovim:

javni sektor ima vece place od realnog... dakle cijela konstrukcija ti pada u vodu..

Iz prethodnih tvojih "djelovanja" je jasno da ti izlaganja "rodjenog" idu na jetra, pa su ti i komentari usmjereni devastaciji - prestani s tim. Ili barem pazi da se držiš neke osnovne logike i da ti trolanje nije toliko očigledno.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

a ovo kao ne pise????? U

a ovo kao ne pise?????

U javnom sektoru su plaće premale i treba ih povećavati, a trošak rada prevelik zbog lošeg upravljanja i loše organizacije pa ga treba smanjivati.
http://pollitika.com/neistine-o-quotoutsourcinguquot#comment-443583

to valjda, mogu procitati samo zato sto mi je jetra ugrozena ovakvim devnicima????

daj @bigi.. saberi se.. i citaj prije svega..
dnevnik je prepun ideoloskog smeca a outsorcing je ideologija samo ako se po novom tako proglasi, redefinira... inace je nesto sasvim uobicajeno, logicno i prisutno u svakodnevnom radu i poslovanju.. i Linic i @rodo zele nesto sasvim obicno dignuti na nivo ideologije da bi mogli objasnjavati markove konake i dalje izmisljati nebuloze.. kako od jednostavnog raditi sasvim deseto znacenje..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Naravno da piše i to

što je ujedno i čista istina. Zato su se žalili učitelji, a sad liječnici i medicinske sestre (premda je ovo s liječnicima malo nategnuto).

Jedan recimo sistem inženjer u državnoj upravi ima jedva 7000 kuna (ako), dok u "realnom" sektoru i duplo više.

Očigledno te puca uobičajeni poriv trolanja i površnog čitanja, jer je očito da se piše o outsourcingu u kontekstu javnih službi, a ne o "normalnom" i "uobičajenom" outsorcingu.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Vezano uz opasku o plaći sistem inženjera

Što to sprečava sistem inženjera da iz javnog sektora pređe u privatni sektor na bolju plaću? Domoljublje i altruizam?

Ili je možda postupak zapošljavanja, razinu stručnosti, razinu odgovornosti, korisnike usluge, uvjete zarade (količina posla, noćni rad, dežurstva, terenski rad po cijeloj RH pa i svijetu) i sigurnost plaće u javnom i privatnom sektoru sasvim nerealno uspoređivati? Ili treba usporediti postupke kojima banke utvrđuju kreditnu sposobnost zaposlenih u javnom i privatnom sektoru da se vidi da ista plaća u javnom sektoru ima neku čarobnu kvalitetu u odnosu na onu iz privatnog sektora?

Ne znam ni koliko je to s liječnicima nategnuto. Negdje sam pročitao da je od našeg ulaska u EU zaprimljeno nekih 150 zahtjeva liječnika za papirologiju potrebnu za odlazak u inozemstvo, te da se očekuje da će ih unutar godinu dana otići oko 500. Ministar je na to reagirao najavom povećanja upisnih kvota na medicinski fakultet. Tako da bi hrvatski građani brže školovali kadar za inozemstvo u situaciji kad po usporednim statistikama hrvatskoj nedostaje liječnika i kad su hrvatski građani bitno siromašniji od građana onih država kud odlaze hrvatski liječnici.

Imamo li prioritete oko kadra i radnih mjesta u javnom sektoru koja se moraju nastojati sačuvati obzirom na trošak koji hrvatska država ima u osposobljavanju određenog kadra i opremanju određenih radnih mjesta? Ili što je još važnije značaja određenog kadra i radnih mjesta za standard i kvalitetu života hrvatskih građana i budućnost hrvatske države? Ako imamo rekao bih da zdravstveni i prosvjetni radnici kotiraju prilično visoko na popisu onog što se ne bi smjelo žrtvovati.

Ako je outsourcing (ili djelomični outsourcing) put do nužne uštede da se sačuva ono najvažnije, čak i ako znači gubitak sigurnog zaposlenja ili smanjenje plaće za dio radnika na pomoćnim funkcijama, tada je u uvjetima nedostatnog financiranja to sigurniji način od dodatnog ulaganja koje svakako zahtijeva reorganizacija čiji uspjeh se temelji na sposobnosti državnih upravljača da je ispravno koncipiraju i učinkovito provedu.

Korupcija, nesposobnost i politika pokazali su da praksa državne organizacije nema veze s organizacijskom teorijom i odgojili su nas da račun ne trebaju podmirivati oni koji su ga i napravili. Dok se ovaj drugi detalj ne riješi nećemo dočekati koristi ni od outsourcinga ni od reorganizacije.

Prije ćemo svi pocrkavati nego dočekati "vanzemaljsku" političku stranku sve samih poštenjaka, stručnjaka i vizionara koja neće morati koalirati s postojećom oligarhijom lopova i nesposobnjakovića i biti povučena na hrvanje u blatu (protiv iskusnijih hrvača). Prije outsourcinga i reorganizacije treba nam državni službenik materijalno i kazneno odgovoran za svu štetu koju je prouzročio i obećanja koja nije ispunio. Takav će vapiti za optimalnim i provedivim konceptima.

Tko je glasao

Sistemaš

Što to sprečava sistem inženjera da iz javnog sektora pređe u privatni sektor na bolju plaću? Domoljublje i altruizam?

Što? Baš ništa, dapače, mnogi i prelaze, i ne samo oni već i mnogi drugi stručnjaci i zato nam mnoge javne službe i grcaju u osrednjosti ili gore od toga. Oni pak koji ostaju znaju cijeniti prednosti koje im javne službe pružaju i u njihovom sustavu vrijednosti one u dovoljnoj mjeri kompenziraju nižu plaću. Mnogima je sve teže u to povjerovati, ali postoje ljudi kojima lova nije jedini i isključivi drajv.

Što se pak liječnika tiče, nije nimalo nategnuto. Evo, reci mi poznaješ li iti jednog jedincatog sirotog liječnika? Drugi je par rukava što su se liječnici (mnogi) odmetnuli u elitu i misle da bi u siromašnom društvu kao što je naše oni trebali imati poseban i privilegiran položaj. Ovo što trenutno neki liječnici izvode s ovim štrajkom, sramota je liječničke profesije, posebno s obzirom na to da je naglasak stavljen na njihove plaće, a ne na poboljšanje uvjeta njihovog rada. Svjedočimo eroziji morala i etike u ovoj nekad cijenjenoj struci.

Općenito, outsourcing, a kojim sam se i sama neposredno bavila, ne donosi uštede u javnom sektoru. Ono što je zanimljiv kuriozitet je da ne donosi uštede niti u privatnom sektoru.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

uobičajeno je da se u

uobičajeno je da se u diskusiji o outsourcingu "da" ili "ne", obvezno zaboravi pitanje odgovornosti za posljedice nastale angažiranjem vanjskih (privatnih) institucija. Evo jedan primjer:

- na pretprošloj sjednici Vlade bila je tema "UREDBA O NAČINIMA RASPOLAGANJA NEKRETNINAMA U VLASNIŠTVU REPUBLIKE HRVATSKE", točka 5a dnevnog reda

u članku 3 prijedloga Uredbe navodi se evidentni outsourcing:

" (1) Državni ured će prije raspolaganja nekretninama u smislu članka 2. ove Uredbe,utvrditi tržišnu vrijednost nekretnina, putem sudskog vještaka odabranog u skladu saZakonom.
(2) Sudski vještak iz stavka 1. ovog članka tržišnu vrijednost nekretnina iz ove Uredbe utvrđuje sukladno odredbama uredbe kojom se uređuje utvrđivanje tržišne vrijednosti, naknade za osnivanje prava građenja i naknade za osnivanje prava služnosti na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske"

nigdje se ne spominje pitanje odgovornosti u slučaju da utvrđivanje "tržišne vrijednosti" (čudan izraz za procjenu vrijednosti nekretnine) nije dalo baš adekvatne rezultate, ili je čak dovelo do krivičnog djela (vidi slučaj Planinska), nigdje se ne spominje da li stručne službe državne administracije autoriziraju procjene sudskih vještaka, ili ih zaprimaju kao svete istine, jer su uredno plaćene autorima procjene.
Iz te magle zato i proizlaze maratonski sudski procesi i pink ponk u utvrđivanju odgovornosti.

problem je uvijek sličan ili isti kad god se radi o outsourcingu usluga savjetovanja, revizije, kontrole, projektne organizacije, odvjetničkih usluga, procjene, vođenja kompleksnih postupaka privatizacije i sl....

Tko je glasao

tehnička, urbanistička i kulturna vrijednost

ako se usporedi nekretnina sa pokretninom - automobilom u smislu tehničke vrijednosti, lako je uočiti da izostaje redovan tehnički pregled, dakle ne samo onaj jedan jedini koji prethodi uporabnoj dozvoli - ljudi često najnormalnije pile ab nosive zidove ili ab protupotresne ukrute na nižim etažama stambenih zgrada pod uređenjem svog stambenog prostora .... nekretnine su zapravo potencijalno jako opasne
sad je stavljen naglasak na energetiku, ali ovaj sigurnosni dio je izmakao kao nebitan

urbanistički - na taj ne treba trošiti riječi

Tko je glasao

Malo me iznenadilo

da kaznene odredbe za sudske vještake nisam pronašao ni u Zakonu o sudovima ni u Pravilniku o stalnim sudskim vještacima. To mi donekle objašnjava neke procjene nekretnina koje sam vidio u papirologiji predstečajnih nagodbi.

Je li u ovim pričama o outsourcingu problem u tom procesu ili u javnoj upravi? Koji procesi u javnoj upravi bi bili očit primjer koji bar neke procese u javnoj upravi čini bitno kvalitetnijim (makar po pitanju odgovornosti) u odnosu na outsourcing?

Tko je glasao

zmajo,

da si i pronašao kaznene odredbe, šta to vrijedi. Sudski vještak je pojedinac, koji je postao vještak bez ikakvih čvršćih profesionalnih kriterija, jer je vjerojatno ostao bez posla, ili vještačenjem ostvaruje dodatnu zaradu. Samo ime govori da je vještak u sudskim postupcima, znači vještači u standardnim postupcima, relativno male vrijednosti, po kriterijima sudova.
Kod nas je uobičajena praksa da se procjene sudskih vještaka tretiraju kao konačne svete istine, sve dok ne dođe do frke i posao postane predmet istrage i kaznene odgovornosti. U tom slučaju praksa je i policije i tužiteljstva da odgovornim smatraju naručitelja vanjskih radova sa pretpostavkom da je naručitelj dovoljno stručan i obvezan autorizirati kvalitetu i objektivnost izvršene usluge.
Ako cijeli proces outsourcea nije reguliran i jasan, korisnici usluge tj naručitelji sebe smatraju oslobođenim od bilo kakve odgovornosti, jer je autor plaćen za svoj rad u skladu s ugovorom.
Zapravo, a kakva i može biti odgovornost pojedinca, sudskog vještaka?
Kad se radi sa institucionalnim savjetnicima, revizorima i bankama posao je drukčiji barem u toliko da su vanjski ugovaratelji financijski dovoljno moćni da budu i stvarno odgovorni za eventualnu štetu.

Po meni, poslove javne uprave treba outsourcati samo onda kada u upravi ne postoje kvalificirani niti specijalizirani ljudi za obavljanje takvih poslova, a ne mogu se zaposliti jer su preskupi, ili su poslovi kratkotrajni i povremeni.
Sam proces mora biti jasno i jednostavno reguliran, osobito u vezi profesionalne i kaznene odgovornosti za učinjen posao.
Ako nije tako, onda sve više miriši na pinku, a manje na posao.

Tko je glasao

Pa nekako mi se baš zato

što je obavezna polica osiguranja za sudskog vještaka samo 200.000 Kn (i prepušteno je strankama da ga tuže) činilo da bi izravno propisana kaznena odgovornost bila neka bar minimalna destimulacija za "pinka" varijantu (recimo ni direktori nekih poduzeća, a ni sama poduzeća nemaju imovine za zakonski zaprijećene kazne, pa opet one postoje).

Iskreno, kad se radi o sudskim vještacima (a njih izgleda često angažiraju sami sudovi) u mom privatnom primjeru ni ja ni sudac kao naručitelj ni itko drugi u postupku nije bio ni minimalno mjerodavan da provjeri elaborat vještaka građevinske struke. Ja sam tražio neka dodatna pojašnjenja i dodatno ih platio cca 2.000 Kn samo da bi se čovjek kratko očitovao u stilu "da tako je kako sam prvi put rekao". Da se sad po tom elaboratu dogodi nešto protuzakonito činilo bi mi se kafkijanski da mene ili suca policija ili odvjetništvo pozovu na red.

Generalno govoreći meni je "norma" opći nemar javne uprave čak i kad je sve "po zakonu" (npr. otpisi poreznog duga u predstečajevima), a kamoli kad dođemo do scenarija ala Patria, brodogradnja, autoceste, Fimi medije, Planinske, o pretvorbi i privatizaciji u onom kriminalnom dijelu da se i ne govori. Meni u državi sve miriši na pinku. I formiranje agencija i pretakanja agencija u ministarstva i obratno, i javni natječaji i nabave ispod limita za natječaj i zapošljavanje u dobrom dijelu i imenovanja u nadzorne odbore... Pa kad pogledamo i samo zakonodavstvo i svu tugu, nelogičnost pa i nepismenost u dokumentima koji određuju okvire našeg života i rada, licemjerstvo s imovinskim karticama već tijekom samih izbora, tretman nalaza državne revizije, samovoljno postupanje Porezne uprave... jednostavno ne nalazim ništa za što ću se uhvatiti i reći - ovo je OK.

Outsourcing u takvom korumpiranom i tužno lošem sustavu ne može biti uspješan, ali temeljni razlozi ne leže u outsourcing-u - on jednostavno nema šanse jer ga provodi ovakva javna uprava. Zato mi je malo čudna cijela rasprava o temi (iako stvarno zanimljiva) jer mi se čini kao da smo se u mislima preselili u neki zamišljeni svijet u kojem javna uprava funkcionira i u kojoj imamo šanse na temelju valjanih argumenata ocjenjivati je li outsourcing dobar za državu ili ne.

Tko je glasao

Drajv :)

Mnogima je sve teže u to povjerovati, ali postoje ljudi kojima lova nije jedini i isključivi drajv.

Pa nije u to tako teško povjerovati (mnogima ni u privatnom sektoru lova nije jedini i isključivi drajv, da je već bi otperjali na zelenije pašnjake). No ono primarno u "sustavu vrijednosti" kad se radi o javnom sektoru nalazi se relativno nisko na Maslow-ljevoj ljestvici potreba. Sigurnost. Toga nema previše u privatnom sektoru posebno u krizi.

A što ti znači "sirotog liječnika"? I što znači "privilegiran položaj"? U odnosu na koga? Prosjek stanovništva? Saborskog zastupnika? Ministra financija? Nezaposlenog kuhara? Nogometaša? Sistem inženjera? Direktora državne firme? Je li onaj tko rintajući i liječeći svaki dan nečiju bolest u uvjetima u kojima nedostaje osnovnih sredstava da svoj posao radi kako mu struka nalaže i gledajući svaki dan nečiju najdublju ljudsku nevolju (a "odrađuju se" hrpe pacijenata dnevno i deseci sati operacija dnevno) pa zaradi neto plaću dvostruko veću od državnog prosjeka elita? Ili onaj tko uz to i 4-5 dežurstava "natuče" čak 3 prosjeka plaće (zanemarimo načas da to nije istina)?

Svjedočimo eroziji morala i etike u ovoj nekad cijenjenoj struci.

Težimo li tome da svi ti liječnici pokupe svoje nemoralne i neetične prnje i sa svojom nekad cijenjenom strukom odu tamo gdje ih netko još cijeni zbog onoga što znaju i rade? Ostat će nam svi oni koji dobro plivaju u ovoj državi i državnim službama visoko vrednovanog morala i etike, uz manji nedostatak što ne znaju nikog izliječiti (a često nisu ni nešto stručni u svojim ipak cijenjenim strukama).

Uopće ne tvrdim da u medicinskoj struci nema problema (istih koji žderu cijelu bajnu državu), ali zašto ovako popljuvati nekog samo zato što štrajka jer je poslodavac s njim sklopio nezakonit kolektivni ugovor ili zato što želi da se ono što je dogovoreno i isplaćuje (čak i da to stvarno je jedini razlog štrajka), a eto ima nesreću da je liječnik pa je nekom stvarno potreban (i još ima ministra genijalca koji je "ukinuo" 10% prihoda zdravstva pa se čudi što sad nema novaca ni za lijekove ni za materijal ni za plaćanje prekovremenog rada ni za pomoćne funkcije koje namjerava outsourcati)?

A po tome što ne donosi uštede u javnom sektoru outsourcing nije ni po čemu poseban u javnom sektoru. Gotovo ništa u praksi ne donosi uštede u javnom sektoru čak ni ono što bi u teoriji trebalo savršeno raditi.

Ono što je zanimljiv kuriozitet je da ne donosi uštede niti u privatnom sektoru.

Ovako paušalna ocjena mi je sama po sebi kuriozitet jer znam (i po vlastitom poduzeću i po više svojih klijenata) da nije točna posebno u slučajevima kad postoji značajna prekapacitiranost vlastitih resursa u odnosu na posao koji treba odraditi ili kad s druge strane (prema mom nestručnom korištenju pojma outsourcing) ti resursi uopće ne postoje. Ali uskladio bih se s definicijom kad bih na mjesec dana zaposlio čistačicu, knjigovođu, pravnika... pa ih nakon toga outsourcao. Mjesečni trošak vanjske usluge u svim slučajevima višestruko mi je niži od troška njihovih plaća.

A ako se outsourcaju ljudi koji stručno, vrijedno i marljivo rade svoj posao samo zato da bi se angažirali skuplji vanjski dobavljači usluga nisam siguran da direktor (ako nije i vlasnik) dugo ostaje direktor. Znaš kako je s kapitalistima njima je novac isključivi drajv.

Tko je glasao

zmajček, nepotrebno si zatrolao dobru temu

potpunim nerazumijevanjem pojma "outsourcing". Tebi je valjda i unajmljivanje ličioca da ti pofarba stan/ured - outsourcing. Po tvojoj je logici svaka kupnja nečije usluge zapravo outsourcanje.

Pročitaj ponovo dnevnik, pa se javi.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Potpuno nerazumijevanje i zatrolavanje

Iz dnevnika:

Outsourcing, prema liberalnoj ideologiji, je ukidanje pomoćnih procesa u organizacijama s privatnim vlasništvom + nabava rada/usluge ukinutih pomoćnih procesa na domaćem ili inozemnom tržištu putem ugovora, često dugoročnih.

Iz autorovog komentara:

Outsourcing= ukidanje procesa + kupnja usluge/proizvoda – dva procesa ne jedan

Neke druge definicije:

Ugovorni odnos za prijenos nekog dijela ili čitavih poslovnih aktivnosti prema vanjskim partnerima koji na taj način preuzimaju jednu ili više poslovnih funkcija i aktivnosti poduzeća.

Nabava usluge ili proizvoda iz vanjskog izvora umjesto korištenja vlastitog osoblja ili pogona.

Ugovaranje ili podugovaranje nekritičnih aktivnosti kako bi se oslobodilo novac, ljudske resurse, vrijeme ili pogone za one aktivnosti u kojima poduzeće drži (ostvaruje) tržišnu prednost.

Maljanje stana/ureda

Stan/ured mogu pomaljati sam i radio sam to ne jednom (maljanje je aktivnost/funkcija/proces ili bar dio tako nečeg). U nekim razdobljima svoje vrijeme mogu/moram utrošiti za nešto što mi donosi veću korist od farbanja stana/ureda. Moje vrijeme je resurs koji želim osloboditi. Od profesionalnog ličioca mogu dobiti još kvalitetniju uslugu i naručujem je od njega (sklapamo "ugovor"). Ne određujem kako će on odraditi svoj posao.

Dakle, prebacio sam aktivnost (poprilično pomoćnu u mom slučaju jer mi to nije core business) na vanjskog izvođača (nabavio sam uslugu na domaćem tržištu) kako bih interni resurs oslobodio za one aktivnosti koje mi donose veću vrijednost.

Neki drugi primjeri

U poduzeću sam svojedobno zapošljavao (među ostalom ekipom) 2 stručna knjigovođe. Njima je knjigovodstvo u mom poduzeću bilo "pomoćno znanje" odnosno dio potrebnih znanja za pružanje složene konzultantske usluge vezane uz poslovni softver. Uslugu vođenja knjigovodstva za poduzeće povjerio sam vanjskom servisu jer mi je to bilo isplativije i sigurnije i iako sam dio knjigovodstvenih aktivnosti prethodno sam odrađivao.

Jedno vrijeme sam sam održavao servere svog poduzeća i držao ih u server sobi u uredu. Nakon pada cijena usluga kolokacije i održavanja servera prebacio sam ih vanjskom poduzeću koje sad brine o njihovom funkcioniranju. Ne trošim više svoje vrijeme na održavanje infrastrukture niti novac na klimatiziranu prostoriju za servere, a serveri imaju bolju brigu.

Nikome ni za jedan oblik outsourcinga nisam dao otkaz. U nekim scenarijima outsourcing uključuje i to, ali to nije uvjet da bi prebacivanje unutarnjeg procesa van bilo outsourcing. Niti je uvjet da sam korporacija ili država.

Moj "grijeh" je da praktično outsourcingom smatram i one situacije u kojima poslovni odnos s vanjskim dobavljačem ima elemente outsourcinga, iako taj proces nikad nije bio unutar poduzeća, ali se prije sklapanja poslovnog odnosa s vanjskim dobavljačem analizirala mogućnost/isplativost obavljanja tog procesa resursima poduzeća. Obzirom da znam da to nije u skladu sa stručnom definicijom koju iznosi autor dnevnika (i da sam to već puno prije i napisao), reći da se kod mene radi o "potpunom nerazumijevanju" pojma nije ti neka fora (ali nisi jedina u komentarima koja tako misli).

A za razmatranje onog što se planira provesti u državnim službama ispravno korištenje pojma outsourcing svakako ne smatram presudnim. Kako god to nazvali (autor to u dnevniku zove "privatizacija procesa") posljedice/učinci ostat će isti. Moje karikiranje primjera kojima se "usklađujem s definicijama" samo je naglašavanje tog stava.

Tko je glasao

:) Bio je prije par mjeseci

:) Bio je prije par mjeseci jedan primjer iz neke drzavne kancelarije u Rijeci kad je (valjda nekakvo racunovodstvo) vodilo kao zaposlenu cistacicu, a sami su si cistili kancelarije i dijelili njenu placu medjusobno. Eto najboljeg primjera autsorsinga na mikrorazini:) Ovo sad pisem po sjecanju na clanak u Novom Listu, tako da mi nije jasno kako su to napravili s cijelom bruto placom.
@zmajcek, mislim da kod lijecnika nije sporna njihova placa koja je dupla ili triputa veca od prosjecne place, vec kod nekih od njih dnevno setanje izmedju javnog i privatnog sektora.

Tko je glasao

Šetanje između javnog i privatnog sektora

nekih liječnika nije podloga za ocjenu da su se mnogi liječnici odmetnuli u elitu, da žele privilegiran položaj i da trenutni štrajk predstavlja dokaz tolike erozije morala i etike da se više ne može cijeniti medicinsku struku.

Tko je glasao

Dakako da se radi o besprizornoj eroziji morala i etike

Naime, njihov je sindikalni čelnik najavio "kako će ljudi umirati kao da je nedjelja".

Donekle sam i upoznata sa situacijom - tko štrajka. Štrajkaju oni koje niti inače ne krasi humanizam niti požrtvovnost. Druga je stvar što počinje prevladavati mišljenje kako se od njih zahtjeva samo puki goli "profesionalizam".

Ja bih im spičila radnu obavezu...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Za razliku od luno, čiji me

Za razliku od luno, čiji me kvaziliberalni stavovi rasplinuti u konzervativnom eteru slabo zanimaju, ti zap i pogotovo ti shiky (kao liječnik, ne) izvolte prosim lepo objasniti i argumentirati po kojoj bi to logici liječnici koji za vrijeme štrajka "rade kao nedjeljom", a znamo kako nedjeljom liječnici rade, mogli očekivati od nekog normalnog, dakle mene, potencijalnog korisnika usluga ili čiji pak netko bližnji upravo kusa ove "nedjeljne" usluge, na koju foru očekuju nekakvu solidarnost, razumijevanje, pa i podršku?! Gdje su im bili sindikati i ovaj desničarski glasnogovornik kad su se kresala sredstva za zdravstvo - pa nisu valjda mislili ušparati na kirurškim koncima i vece papiru smanjenje budžeta zdravstva od nekih desetak posto?

Uza svu sramornu rabotu Ostojića od Zdravlja kojem bi bilo pametnije i poštenije da je branio najvažniji resor u državi, umjesto da je bio maneken u utrci za gradonačelnika, ovo je jedna doista sramotna epizoda za hrvatsko (liječničko-štrajkačko) zdravstvo, čije će se posljedice tek sagledavati.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Zato što su dali minus. Zato

Zato što su dali minus.

Zato prozivaš i stvaraš novu raspravu. Zašto ne želiš prihvatiti da ljudi ne žele raspravljati, jer da im se da bi naglasili.

Kako možeš pomisliti da ćeš njihovim neodgovorom, a tako započetom novom temom išta izmjeniti u zacementiranom komentaru koji stoji svoj na svome?

Što ima lijepoga u promjeni čitljivosti nečeg što se profiliralo davno. Ne vabi sugovornike izrijekom, nisko je i kontraproduktivno, a u najboljem ćeš slučaju postat kopija @ppetra, ali nelegalna, uzastopnim ponavljanjem.

Tko je glasao

Zdravstvo je u raspravu uveo zmajček

a ovi minuseri uopće nisu niti raspravljali.

Za usporedbu s ppetrom dala bih ti cijelu karmu minusa...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Što ti nije žao da sam

Što ti nije žao da sam legitiman raspravu odvesti u kojem god hoću smjeru?

Tko je glasao

Zašto komplicirati? Ako su u

Zašto komplicirati? Ako su u uredu dotad čistili zaposlenici, tada outsourcing pretpostavlja "ukidanje" tih vremenskih zadaća zaposlenika (outsourcingom se tako oslobađaju dodatni radni sati zaposlenika - preliminarna analiza bi trebala odbaciti outsourcing ako se ti radni sati ne mogu iskoristiti ili se radnicima zbog toga ne može smanjiti plaća), te povećanje kvalitete/čišćenja ili smanjenje cijene/kvalitete.

Tko je glasao

izvori, rezove i zbogom zdravoj pameti..

da dodam i "izvor" dnevnickih informacija.. Linicevu nebulozu tiskanu u Jutarnjem.. te "strucno" suprotstavljanje smecu smecom u dnevniku

Očito je da će biti daljnjih rezova, a Vlada jasno poručuje kako jedino neće dirati mirovine jer su one preniske. Broj zaposlenih će se možda prije dirati nego plaće. Njih više ne bi smjeli smanjivati jer su one premale u javnom i državnom sektoru - izjavio je Linić
http://www.jutarnji.hr/linic---bit-ce-novih-rezova--necemo-dirati-samo-u...

ps
jbga.. pise puno i svugdje samo treba znati citati (pismo nije poanta vec sadrzaj, ovaj put.. kao i svaki put...ovo je samo mala napomena, takozvani manual kao support laksem razumijevanju)

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

cini mi se da si citao

cini mi se da si citao @zmajcekov komentar bez razumijevanja... makar je onak poprilicno jasno i jednostavno sve receno.. tvoj komentar gada debelo dva do tri dana pored

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Lomatanje jezikom kao sveta krava

Outsourcing ne promatram kao ideološki nego kao tehnički pojam koji samo znači da se potrebni resurs (kompletna usluga ne samo rad) nabavlja iz nekog vanjskog izvora pri čemu je nebitno kakvo je vlasništvo nad organizacijom koja taj resurs nabavlja

Nemoj se sramotiti neznanjem, bolje čkomi... tebi je homočovjek kao radna snaga tehničko pitanje!? Sirota tipkovnica...

Tko je glasao

Obzirom da o outsourcingu

pišem kao samozaposleni "homočovjek" (ideš...) koji živi od svog rada i od svog poduzeća, a koje je bilo (i bit će) i pružatelj i primatelj usluge outsourcinga pojam mi svakako nije ideološko pitanje. S druge strane izjednačavanje pojma outsourcinga s radnom snagom (koje ne čini ni autor dnevnika) je ideološki obojeno pojednostavljenje.

Od @sjenka sam imao prilike pročitati dobrih komentara, koji nisu ni copy-paste propagandnog materijala ni ovakve birtaške "lajne" pa kad smo kod davanja preporuka sa svoje strane preporučam uspostavu interne kontrole kvalitete.

Tko je glasao

dooobra majstore :D

"preporučam uspostavu interne kontrole kvalitete" looool i hahahaha :)))) dobra ;)

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci