Tagovi

Ne pljuj na pod!

Tekst koji sam uzeo za naslov stajao je kao obavezan natpis u svim javnim ustanovama u Hrvatskoj debelo u drugu polovicu dvadesetog stolje?a. Javno je zdravlje bilo u pitanju a narodni obi?aji maramice nisu poznavali u kontekstu brisanja nosa ili hvatanja ispljuvaka. Na sudu, u knjižnici, kod lije?nika - ?etiri su rije?i majstori pismoslikari naj?eš?e jednostavno uokvirili, možda se i sami pitaju?i kud ide ovaj svijet kad se tako nešto elementarno brani. Pri?aju nešto o sušici, ali ovo je tradicija, uostalom takvo što direktno ugrožava muškost. Polako, nitko zapravo nije ni primjetio to?no kada i kako, te su plo?e postupno nestajale da bi se u osamdesetima mogle nazrijeti samo rijetke i jedva ?itljive u onim zanemarenim mjestima koja su predugo ?ekala da im neki siz odobri renovaciju. Ljudi su prestali pljuvati po podu na javnim mjestima, Paloma je radila ?ak i papirnate, jednokratne maramice - zanatlije pismoslikari su ostali bez još jednog sigurnog posla ni ne sanjaju?i kako ?e kao obrt izmrijeti zbog igra?ke koja se kop?a na televizor i koja se eto pojavila baš nekako tih godina. No, da ne skrenem s teme - ljudi su prestali pljuvati po podu. Ostaje nejasno jesu li klju?ni utjecaj na tu pojavu imali vrijedni ljudi u pismoslikarskim radionicama ili možda oni u Školi narodnog zdravlja, možda ?ak i politi?ari koji su propisali obavezan natpis i kazne. Na?e se još pokoji rustikalac ili mladac (prakti?ki uvijek muškarac), no ipak u Hrvatskoj više nije obi?aj pljuvati po podu.

U Hrvatskoj je danas, pomalo bizaran, obi?aj pljuvanja po leševima. Po žrtvama, fala na pitanju brojnih, zlo?ina kako nedavne tako i netom minule prošlosti. ?injenice nisu nimalo bitne - naravno, barata se "istinama". "Naših" je žrtava uvijek više nego "njihovih", "naše" su žrtve nevinije, "njihovi" su zlo?inci opakiji. ?injenice nisu nimalo bitne. Za "naše" zlo?ince uvijek postoji opravdanje, za "njihove" žrtve krivnja. ?injenice nisu nimalo bitne. Tako od "istina" nastaju mitovi. ?injenice nisu nimalo bitne. Tako od mitova nastaju novi zlo?ini i nove žrtve. ?injenice nisu nimalo bitne.

Možda je vrijeme za novi natpis, ne baš kratak i kaligrafski ispisan, nego sa poznatim ?injenicama. Jer ?injenice postoje, ne nestaju samo zato jer ih netko ne želi vidjeti. Na primjer, da su i "naši" i "njihovi" dio naše, hrvatske povijesti. I da zapravo, više nema "njihovih" - i žrtve i zlo?inci su naši. Ti su zlo?ini ?injeni u naše ime, nas koji danas živimo u ovoj zemlji. Njihovih potomaka, kojima je u povijesti ostao zapisan i Jasenovac i Bleiburg. I brojni drugi zlo?ini za koje nema opravdanja, bez obzira tko ih je po?inio i u ime ?ega. Svaki od njih, bez obzira na konkretan broj žrtava jest stravi?an i sramota svih nas u ?ije je ime po?injen. To što su neki skrivani a neki napuhivani pedeset godina nije nikakav razlog da sljede?ih pedeset bude obratno, naprotiv, vrijeme je da se suo?imo i sa jednima i sa drugima po istim, znanstvenim kriterijima. Ne, ne znamo i ne možemo znati ni koliki je to?an broj žrtava velike ve?ine zlo?ina a kamo li poimence sve žrtve, ne možemo znati ni koji je bio mentalni sklop njihovih krvnika. No znamo za neke žrtve, poimence i postoje dokazi i tragovi na temelju kojih se može otprilike odrediti koliko je bilo žrtava koje ?e ostati nepoznate. Što je više žrtava poznato, što je više ostalih okolnosti pojedinog zlo?ina poznato, to je i to "otprilike" preciznije. I bez obzira na to što je, prije svega zbog samih žrtava, bitno odrediti njihov broj, svaki je od tih zlo?ina stravi?an ma koliki broj žrtava na kraju bio, upravo zbog svih ostalih okolnosti samog zlo?ina.

Zlo?ine možemo uspore?ivati, no ne smijemo ih izjedna?avati pogotovo ne paušalno. Sam broj žrtava, zbog kojeg se i njima licitira, je jedan od kriterija po kojima se može raditi takva usporedba, no tek ukoliko su i ostale klju?ne okolnosti zlo?ina koje uspore?ujemo uop?e usporedive. Politikanti svih vrsta to ignoriraju i lažu o žrtvama (svejedno dodaju?i ili oduzimaju?i), gaze?i ih tako još jednom. Osobno, to mi se gadi i to mi je i bila motivacija da pokušam saznati koliko mogu ?injenica o (naro?ito najrazvikanijim) zlo?inima, a i za pisanje o tome. Iz dva razloga - prvi je taj da mogu saznati neku ?injenicu koja mi je promakla i time nau?iti nešto novo, a drugi da lažovima ostaje samo pateti?no vikanje ili jadni pokušaji izvrtanja ?injenica a sve u ime "istine". Kako ?u sada ponoviti (u komentaru, ionako je tekst preduga?ak) ono što mi je poznato, nadam se prvima a o?ekujem druge.

Danas živimo u zemlji u kojoj možemo uspore?ivati zlo?ine ustaša i partizana, uvidjeti kako, uz jedan izuzetak, imaju mnogo sli?nosti - možda su tada bili takvi narodni obi?aji. No taj izuzetak jest upravo Jasenovac. Logor smrti. Nešto što ne smijemo umanjivati ni relativizirati ?ak ni da zvu?i manje strašno jer je sagra?en u naše ime. Logor smrti. I upravo tajenje zlo?ina na Bleiburgu pokazuje kako zlo?in ne možemo sakriti, ma kakav on bio. Logor smrti. Naš je, kao što su naši i svi ostali brojni zlo?ini i ustaša i partizana koji, bez obzira kako krvavi bili, nisu takav zlo?in. Logor smrti. I sve žrtve su naše, pobijene u naše ime (htjeli/odobravali/prihva?ali mi to ili ne), i bez obzira gdje i kako oni bili pobijeni ne utje?e na to da je postojala takva institucija u Hrvatskoj. Logor smrti.

Naravno, ustrajat ?e podjela na "naše" i "njihove", jer ako imaš "svoje" oni moraju biti bolji od "njih". Jedne ?e eto smetati što njihovi zbog rasnih zakona i logora smrti nisu i ne mogu biti temelj našeg današnjeg društva a ni civilizacije, druge ?e smetati što su njihovi ostali bez maske "dobrih i pravednih" koju su tako dugo nosili da su ve? i sami po?eli u nju vjerovati iako su znali da su kolja?i kao i bilo koji drugi koji su pobili mase nedužnih ljudi. Ni jedni ni drugi nisu ni potpuno crni ni potpuno bijeli, i niti jedna dobra stvar koju su u?inili ne poništava nijedan zlo?in. Da, ostat ?e i podjela i "svi su protiv nas" stav, pogotovo kod onih koji zlo?inima traže opravdanje ili ih ?ak i hvale. Nama ostalima ostaje nada da ?e, zbog našeg zdravlja, svatko zajedno sa "svojim" zlo?incima potonuti u povijest gdje i spada. Možda ta nada zvu?i danas slabašno, no ipak nije nemogu?e, eto, naši su prestali i pljuvati na pod.

Komentari

Jasenovac je bio logor

Jasenovac je bio logor smrti. Sastojao se od pet lokacija (od kojih su dvije zatvorene i prije nego je završen cijeli kompleks), i bio je operativan praktički tokom cijelog rata. Logor smrti je postrojenje napravljeno za masovno ubijanje ljudi i uništavanje njihovih ostataka. Žrtve logora smrti su najčešće selektrirane odmah po dolasku u logor, oduzimana im je sva imovina i bili su masovno pogubljivani u vrlo kratkom roku (najčešće do 24 sata nakon dolaska). U kombiniranim logorima, iscrpljeni i problematični zatvorenici su prebacivani u to postrojenje. Za razliku od njih, žrtve u radnim i koncentracijskim (sabirnim) logorima su umirale od loših uvjeta u logoru, prije svega gladi i bolesti. Iživljavanje stražara i pojedinačna ubojstva nisu dovoljni za klasifikaciju radnog logora u logor smrti, ubojstva zatvorenika moraju biti masovna i okrutna (poput natjecanja u broju ubijenih zatvorenika u danom vremenu) kako bi logor bio logor smrti. Iako je bio i radni odnosno koncentracijski logor, Jasenovac je bio i logor smrti. U cijelom svijetu, u cijeloj povijesti ljudskog roda, bilo je ukupno osam logora smrti. Jasenovac je jedan od tih osam, jedini koji nije bio pod upravom Trećeg Rajha. Sagrađen je u Hrvatskoj, kao dio hrvatske politike tog doba, zbog nas i u naše ime. Jasenovac je naš logor smrti, zločinci koji su počinili te zločine su naši, iz naše povijesti. Ne postoji zločin u hrvatskoj povijesti koji je na bilo koji način usporediv sa logorom smrti. Danas imamo Memorijalni centar, znamo za imena oko 70.000 žrtava koje su stradale u Jasenovcu, i znanstveno su potkrijepljene procjene o broju neidentificiranih žrtava u rasponu od 20-50% od broja identificiranih žrtava.

Bleiburg je mjesto predaje poraženih snaga u II svjetskom ratu i izbjeglih civila, te mjesto početka masovne likvidacije poraženih poznate kao "Križni put". Kako je zločin dugo zataškavan, pod njegovim se imenom najčešće svodi niz zločina i kao takve ih treba i promatrati. Sam zločin na Bleiburgu je bio zločin kod predaje, "Križni put" je niz planskih zločina odmazde nad upravo tim zarobljenicima sa Bleiburga prilikom povratka, dok posebno treba gledati masovne zločine odmazde počinjene nad civilima koji nisu izbjegli prema Bleiburgu. Okolnosti uslijed kojih je došlo do same predaje upravo na tom mjestu su vezane uz raspad Trećeg Rajha, i izvjesnosti poraza u ratu. Nakon proboja Srijemskog fronta, sve vojne snage NDH, kao i kolaboracionisti sa nacistima iz Srbije i Slovenije, te dio kolaboracionista iz drugih zemalja (Ukrajine, Rumunjske, Bugarske) koje su se povlačile pred Crvenom armijom, nastavile su sa povlačenjem prema Austriji i borbenim aktivnostima i nakon kapitulacije Trećeg Rajha kako bi se predale Britancima a ne komunistima. Sa njima je izbjegao i dio civilnog stanovništva u strahu od odmazde. Najavljena su suđenja za ratne zločine i kolaboraciju sa nacistima, i to je ponavljala propaganda i poražene i pobjedničke strane. Britanska vojska, suprotno očekivanjima poraženih, odbila je prihvatiti njihovu predaju, te je tu istu večer dio oružanih snaga NDH i drugih država, po svim raspoloživim dokazima upravo najodgovorniji za ratne zločine počinjene tokom rata, počeo proboj koristeći nepredano oružje, opuštenost stražara i izgubljenost civila. Taj je proboj bio uspješan, no broj pobjeglih nije ni približno poznat. Pobjednička strana je na taj bijeg reagirala otvaranjem vatre u masu zarobljenika, pravdajući ta ubojstva pokušajem bijega. Postoje kontradiktorna svjedočenja o tome koliko je taj pokolj trajao, no ta ubojstva predstavljaju jedan zaseban zločin, pokolj na Bleiburgu. Nakon toga su se umješali Britanci, žrtve su formalno opravdane pokušajem bijega i tada je pobjednička strana organiziravala "suđenja" prije pogubljenja, nerijetko samo na temelju odore ili ostataka odore i bez ikakvog prava osuđenog na obranu. To je organizirano tokom povratka zatvorenika, uglavnom masovno na području Slovenije, i to često tako da ni sami zatvorenici nisu bili upoznati da im se sudi u danom trenutku. Nakon tih masovnih pogubljenja, dio je bio na suđenjima za ratne zločine na mjestu počinjenja zločina (uglavnom po kriteriju porijekla) a ogromna većina upućena na zatvorske kazne u vrlo lošim uvjetima. To je drugi zaseban zločin, pokolj zarobljenika na povratku odnosno "Križni put". Treći zločin koji je povezan s ovima nije zaseban, nego je niz pojedinačnih zločina pogubljenja i masovnih pogubljenja, kojiput i cijelih sela koji su se odvijali neovisno o zarobljenicima s Bleiburga, a koji su predstavljali odmazdu za kolaboracionizam iako je to u većini slučajeva, a pogotovo kod masovnih zločina bilo potpuno neopravdano. Svaki od tih zločina treba, za razliku od Križnog puta, povijesno gledati kao na zaseban zločin jer iako su nastali u općem ozračju poticanja takvih zločina, nemaju zajednički okvir i sustavnost zločina počinjenih u sklopu Križnog puta. I iako se ovi zločini mogu usporediti sa sličnima iz toga rata (bijeg iz Bleiburga - bijeg iz Kerestinca, Križni put - Kozara, likvidacija u Kostreni - likvidacija u Veljunu), upravo je masovnost ovih zločina odmazde nakon završetka rata i to što su ostavljeni bez osude ono po čemu su posebno teški i stravični (no time nisu nimalo opravdani oni zločini sa kojima ih možemo usporediti, niti je itko od tako pogubljenih zločinaca time amnestiran). I svi ti zločini, i oni koje nisam eksplicitno spomenuo, su naši zločini, zločinci koji su ih počinili su naši, iz naše povijesti. Žrtve Bleiburga je teže identificirati nego druge upravo zbog dugog tajenja zločina. U Hrvatskoj ne postoji relevantan popis imena žrtava, jedini za kojeg znam je dio jednog austrijskog istraživanja sa oko 800 imena. To nije ni približno broj žrtava Bleiburga i Križnog puta, to je broj poznatih žrtava koje su identificirane kao poginule kod pokušaja bijega, a ukupan broj poginulih u tom pokolju je vjerojatno još oko dvaput toliko (što je najnepouzdanija procjena od svih, jednostavno bez iskapanja na samoj lokaciji ostaju samo trećerazredni dokumenti). Na križnom putu znamo za imena oko 20.000 poginulih i nestalih, procjena neidentificiranih je još oko 100-150% od tog broja. Za ostale zločine odmazde, uglavnom nedostaje znanstvenih istraživanja i podataka na temelju kojih bi se mogle raditi procjene, niti su objedinjene liste sa imenima žrtava. Najprecizniji podaci do kojih sam uspio doći govore o oko 4.000 identificiranih pogubljenih, no procjena neidentificiranih se ne može dati znanstvenim metodama.

Tko je glasao

Samo u kostrensku jamu

Samo u kostrensku jamu partizani su ubacili preko 1000 ljudi. Kostrenska škola je bila logor smrti. Nitko nije preživio.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Mislim da je ovo sve

Mislim da je ovo sve provokacija,

Pratim današnja zbivanja i pročital sam puno komentara o svim tim zbivanjima.Niko ne negira ono kaj se je dogodilo u Jasenovcu i da je sramota za tadašnju vlast da je takvo nekaj pokrenula.Kolko je žrtava bilo se nezna i manipuliralo se je 50 godina s brojkama i za vrjeme jugoslavije je jedan general koji je bil u NOB isto ko njegov tata i imal je sigurno mogučnosti pogledat arhivu koju Beograd skriva od javnosti napisal po prilici njihov broj.Isto se zna kak su na listi i imena onih koji su bili živi i onih Hrvata koji su nestali preko noči posle 45-e.

Neki imaju pravo nam to predbacivat i u istom dahu nam osporavaju pravo tražit osudu krvnika nažih očeva i djedova,koji se i danas šečeju po Hrvatskoj i mi im plačamo masne penzije.

Ko pljuje po čijim mrtvima se vidi svaki dan.

Tko je glasao

Kad bih ja bio ministar

Kad bih ja bio ministar obrazovanja :-), tekst ovog komentara bih stavio u SVE udžbenike povijesti u Hrvatskoj (bez iznimke !).
BRAVO !!!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci