Tagovi

Natječaj

Već pet mjeseci razbijam glavu s izuzetno važnim pitanjem. Ne znam zašto baš danas, ali ne slučajno, sjetio sam se mojih početaka na ovoj stranici. Prije nekih više od četiri godine. Jednom prilikom sam, u vrlo oštroj raspravi, izazvao opće zaprepaštenje. Društvo je poludilo. Jedan komentar mi je "nulovan", tako da su izbrisani samoglasnici. I onda, kao nekim čudom, samoglasnici su vraćeni, a cijela komedija je po svemu sudeći, završila tako da sam jednom sveučilišnom profesoru promijenio životnu perspektivu. Pisao je pod nick-om Zvone Radikalni. Otkad je otišao u poduzetničke vode, ili nešto slično, dugo ga nisam čuo ovdje.

Zašto sam ovo spomenuo? Zato što sam odlučio, na jednako čudan, ali vrlo ozbiljan i odgovoran način promijeniti perspektivu mnogima, a ne samo jednome. Naime, posljednjih četiri- pet godina vrlo intenzivnog učenja, shvatio sam tajnu jednoga i mnogih. A tajna kaže, ako možeš promijeniti perspektivu jednoga, onda možeš- svih.

Koje je to važno pitanje? Vrlo skoro, u slijedećih par mjeseci, dolazim u situaciju da na veliko praktično ostvarim dio životne misije. Apsolutna sigurnost u cestovnom prometu znači da ubuduće neće biti prometnih nesreća s tragičnim ishodima.

Ovdje bi svi koji u to ne vjeruju, trebali prestati čitati. Iz jednostavnog razloga što će gubiti vrijeme i živce, a to nije ni namjera ni svrha ovog dnevnika.

U Zagrebu, 6. ožujka 2012. godine, ideju sam prodao globalno. Bilo mi je potrebno 10 minuta vremena da predstavim ideju Globalnoj kreativnoj mreži, koja u Zagrebu od studenog 2011. godine ima svoj Centar kreativnosti ( jedan od četiri u svijetu), da bi ideja bila prepoznata i prihvaćena. Premda nisam baš ništa očekivao, iznenađenje je bilo obostrano. Umjesto da govorim o kvalitetnom osposobljavanju kandidata za vozače, po mojem sistemu, ja sam, ne znajući za misiju i namjere Globalne kreativne mreže, počeo uvodno govoriti o sazrelim uvjetima za revolucionarne promjene po pitanju ljudske duhovnosti, svijesnosti i kvalitete ljudskog života, neovisno o okolnostima. Jednom riječju, čim sam progovorio o pet osnovnih ljudskih potreba, svijetu kvalitete i neograničenosti ljudskih sposobnosti, kreativni direktor mreže je bio oduševljen i nije mi dao da dalje govorim o suštini ideje. Postavio mi je dva pitanja: da li se moj sistem apsolutne sigurnosti u cestovnom prometu može primjeniti kao dio obaveznog školskog programa u srednjim školama i da li mu mogu na jednom jednostavnom primjeru objasniti moć neke dobre vozačke navike. Ne sjećam se kada sam u životu, osim kada su djeca u pitanju, vidio tako iskreno oduševljenje.

I umjesto da me uhvati euforija, zadovoljstvo i ne znam kakve sve gluposti- ništa. Dapače. Odjednom je 40 godina posvećenosti toj ideji nestalo, kao da se nije ništa dogodilo. Jedan problem je nestao, a pojavilo se nekoliko novih. Prije sedam- osam godina sam se zavjetovao da više nikada u životu neću raditi. Zapravo, i do tada sam sve radio na najteži mogući način, ali mi nikada ništa nije padalo teško. Sve što sam ikada odradio u životu, za mene je bila igra i veliko zadovoljstvo. I da stvar bude komičnija, nikada i ništa nisam radio za novac.

Što sada? Kako dalje? Uvijek, još kao dijete sam gledao što drugi rade i ako mi se ne bi sviđalo, ja bih to isto radio dijametralno suprotno. Nije me zanimala cijena, nego konačan rezultat. Ali, sada se postavlja pitanje, trebam li nastaviti raditi skupe gluposti, pa ma koliko se one pokazale ispravnima, ili je bolje, posao, moć, slavu, novac, podijeliti s drugima?

Bez pomoći, lider ne može postići ništa vrijedno. Međutim, svaki veliki vođa je imao viziju puno prije nego je razvio sposobnost vođenja kojom bi je ostvario. Na početku, ni najveći lideri nisu učinkoviti, unatoč činjenici da imaju viziju bolje budućnosti. Zahvaljujući tome da su vizija i osoba koja je posjeduje neodvojivi, da vizionar nikada ne odustaje dok viziju ne ostvari i da vizija nikada ne može ostati tajnom, sama od sebe se nametnula potreba da realizaciju ideje podijelim s drugima. A kada se vizija dijeli na pravi način, ona povećava sposobnost vođenja.

Negdje sam jednom pročitao misao: „Gdje vodstva nema, narod propada, jer spasenje je u mnogim savjetnicima“. Ali, kada se čovjek sjeti koliko predsjednik države, ministar unutarnjih poslova i mnogi drugi imaju savjetnika, dođe mu muka i misao se čini promašenom. Samo, treba se sjetiti presudno važne činjenice: lider koji to postaje po sili funkcije, nije lider temeljem živog duha i ojačanih sposobnosti vodstva, pa mu ni mnogi savjetnici zapravo ne mogu pomoći. Stoga je istinita izjava jednog sportskog trenera: „Glavni sastojak slave je postojanje tima“. Dakle, shvatio sam da dalje ne mogu sam i izgradnja tima dobrih ljudi mi je postao najveći priroritet.

Tko su to dobri ljudi? Kakvi bi trebali biti? Na koji način bi mogli pridonositi vrijednosti mojega života? Pa, evo nekoliko vrlina koje bi trebali posjedovati, da bi mi bili dragocjeni: utjecajni, sposobni surađivati, sposobni međusobno se podržavati, sposobni međusobno se poticati, snalažljivi, karakterni, intuitivno nadareni, odgovorni, sposobni odraditi preuzete obaveze samostalno i bar vrsno, ako ne i vrhunski, učljivi, odani, uporni i energični. Malo sutra, zar ne? Ovakvog potpunog genijalca je nemoguće pronaći na tržištu. Dodatni problem što bi mi trebalo puno takvih. Ma, bi li se takvi mogli „proizvesti“? Apsolutno sam uvjeren da je to jedino rješenje. Svatko u sebi nosi potencijal lidera. Svatko. A da svatko može, ako hoće, učiti i razvijati se, ni to nije sporno.

Drugi problem će se riješiti još lakše nego prvi. Neću se osvrtati oko sebe i tražiti genijalce. Neka se pronađu sami. Tko god želi napraviti nešto više za sebe, neće biti odbijen. Moje je da rasporedim ljude prema njihovim sklonostima i talentima, ali tako da samo zajedno pobjeđujemo. Ne trebaju mi žrtve. Žrtvovanje je uvijek bolno, pa i onda kada zadržimo entuzijazam, stav zahvalnosti i velikodušnosti. Kažu znalci da je najmoćnija ideja čije je vrijeme sazrelo. Vrijeme ove ideje je došlo i sada je trenutak naplate, uzimanja, a ne žrtvovanja. Naravno, svaka realizacija sobom nosi probleme i poteškoće koje je nemoguće izbjeći, pa će određen napor i žrtvovanje biti neminovni. Ali, gledajući dugoročno i gledajući odnos uloženog i dobivenog, to više ne može i ne smije biti ono kroz što sam ja prolazio.

Na kraju, ključno za razumjeti je da ne trebam ljude koji nisu spremni prvo pomoći sebi. Takvima se ne može pomoći, niti bi takvi mogli pomoći timu.

Čime će se baviti ljudi koji će mi pomagati? Popis je dugačak, ali znam da bez ljudi koji će igrati ove uloge u ostvarenju ideje, ne bih mogao puno napraviti. Neki od tih ljudi će vrlo vjerojatno igrati nekoliko uloga istovremeno, dok će neke od uloga igrati više ljudi odjednom. S vremenom, siguran sam da će mi trebati ljudi sa znanjima i vještinama o kojima sada i ne mislim. Evo spiska kruga suradnika kakve trebam:
- zagovornik- netko tko će znati moliti za uspjeh tima;
- slušatelj – svatko treba prijateljsko uho, radi povjeravanja i pretresanja ideja;
- mislilac- nadaren za rješavanje problema;
- savjetnik – oni ispred mene svojim znanjem i iskustvom timu mogu pomoći;
- branitelj – blagoslov je imati nekoga tko je spreman zakoračiti na bojno polje;
- poticatelj – poticaj je u trenutku obeshrabrenja za dušu poput kisika;
- stvaratelj – kreativno proširuje um, propituje smjer, povećava viziju i umnožava darove;
- davatelj – da bi se davalo, baterije treba puniti- ;
- vršitelj - i kada sve bude obavljeno, biti će još toga za obaviti;
- tragač – tražiti će i skupljati relevantne podatke za pripreme seminara;
- spona – spajati će tim sa svijetom;
- organizator proslava – poslije pobjeda, treba stvarno znati prirediti zabavu;
- pokrovitelj – će se sam pronaći, vjerovati, i timu pomagati svojim utjecajem;
- štićenik – vođenje nije dana sebičnima- treba ga predati dostojnima;
- administrator – koordinator, operativac i katica za sve;
- prevoditelj – vrsni poznavatelj stranog ili stranih jezika;
- ekonomist – sposoban ugovoriti i naplatiti posao;
- investitor – tko će znati reinvestirati u posao i ostatak investirati u ljude;
- pravnik – zadužen za sastavljanje ugovora na načelu pobjednik- pobjednik;
- glavni organizator posla – za operativnu organizaciju ugovorenih poslova;
- tehničar – čovjek od povjerenja za tehniku, vozila i kompjutersku opremu;
- vozač – čuvar energije i sigurnosti za sve članove tima;
- mentor – predavač čisto stručnih predmeta, sposoban nadahnuti i motivirati.

U svemu, jedna stvar će biti donekle nezgodna. Sva prethodna znanja, vještine i iskustvo će vrlo malo vrijediti, bez obzira na formalno obrazovanje i akademske stupnjeve. Ja ne mislim posao raditi i odraditi birokratski, na uobičajen način, jer od takvog pristupa mislim da nitko ne bi imao previše koristi. Raditi i učiti će se istovremeno, opušteno i bez straha od pogreške. Neće postojati fiksno radno vrijeme i radno mjesto, ali kada bude potrebno, neće se gledati formalnosti. Prilikom organizacije svakog posla, značajan dio vremena će se posvetiti pripremama, učenju, preventivi, planiranju, rekreaciji, gradnji odnosa i prepoznavanju novih mogućnosti. Uopće neće biti važno koliko je netko radio, već što je postigao s tim naporom.

Evo. To je bilo to. Baš me zanima kakav će biti odaziv na natječaj. Za nevjerne Tome – kratak dodatak- stvar je više nego ozbiljna.

Komentari

Evo na prvu gedje se vidim:

Evo na prvu gedje se vidim: tragač, branitelj, mislilac, slušatelj i možda tehničar.

P.S. ovaj treći bi bio suprotnost spomenutom skeptiku?

Tko je glasao

Bogami, tri komentatora i sva

Bogami, tri komentatora i sva tri - zaposlena! Nije loše, zar ne? Pa još, omjer 1:2 u korist skeptika! Odlično.

Odgovarajući @Bigulici, u prvi momenat nisam primjetio par pogrešnih navoda u njenom komentaru. Prvo, dnevnikom su radna mjesta stvarno otvorena, što god tko o tome mislio. Drugo, moja metoda uopće nije revolucionarna ni po čemu, osim po rezultatu. A to se u konačnici broji. Ideje ne prodaju metode, nego dvije druge stvari: originalna priča ili krajnji rezultat.

Tko je glasao

Premda radno mjesto nije otvoreno

ja se volonterski javljam za SKEPTIKA, jer prema jednom od dnevnika i s obzirom na stavove opisane u diskusiji, na što sam već reagirala ovdje - http://pollitika.com/sokantna-gola-istina#comment-321753 - nekako nisam uvjerena u revolucionarnost metode o 100% sigurnoj vožnji koju imaš na umu...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Genijalno! Vidite, dnevnik

Genijalno! Vidite, dnevnik sam pisao lijevom rukom, preko volje te sam potpuno previdio možda najvažniju stvar: trebam skeptike, doslovce ubojice moje ideje, koji će se silno truditi argumentirano dokazati kako je ideja invalidna! Najmoćnije korporacije svijeta, koje drže do sebe, svojih proizvoda ili usluga, redovito zapošljavaju vrlo inteligentne i osposobljene "skeptike", jer je to daleko isplativije nego plaćati nevjerojatno skupe "male" greške. Koje se vrlo lako previde, baš zato što su očite.

Vaša reakcija me podsjetila na priču o natječaju za zapošljavanje jednog radiotelegrafiste u jednoj američkoj firmi. U to vrijeme radiotelegrafija je bila vrlo unosan i dobro plaćen posao. Dakako, na natječaj se prijavilo nekoliko stotina ljudi. I dok su čekali na intervju, razgovor pred prijemnom komisijom, čekaonicom su odjekivali zvuci printera i Morzeove abecede. U jednom trenutku, jedan mladić se ustao, pokucao na vrata prijemnog ureda i nepozvan ušao. Gotovo istog trenutka, član komisije je izašao, zahvalio se kandidatima što su došli na intervju i izvjestio ih da je radno mjesto popunjeno.

Osjećajući se prevareno, kandidati su se pobunili i počeli protestirati. Član komisije im je rekao: "Gospodo, dok ste čekali, mi smo vam uporno slali radiotelegrafsku poruku: Ako razumijete ovu poruku, uđite i posao je vaš. Nažalost, od svih vas, poruku je "pročitao" samo vaš kolega."

Kada sam Mreži "objasnio" sistem, onda smo nekih 15- 20 minuta razgovarali neformalno. Ljudi su me pitali kada sam bio siguran u postavke ideje. Moj odgovor ih je nasmijao- najsigurniji sam bio onda kada sam najviše sumnjao! Naime, svaki detalj ideje sam temeljito provjeravao baš s aspekta sumnje. Smijali su se na moje riječi: "Htio sam tisuće puta dokazima ideju ubiti. I nikada nisam našao dovoljno dobre dokaze". Pri tome sam bio izuzetno pošten prema sebi. Sebi nisam mogao lagati. Konačno, praksa je dokazala učinkovitost sistema, i što je meni još važnije, sistem se može primjeniti u bitno drugačijim okolnostima, ali uvijek s istim rezultatom. Osim toga, sistem se u kvalitativnom smislu može nadograđivati kako razvoj znanosti, tehnologije i ljudskih sposobnosti to bude zahtjevao. Ovoga trenutka, sistem će funkcionirati možda i nekoliko godina besprijekorno, ali kada se potrebe povećaju, izvedbi će se pridodati veća vrijednost.

Ne dolazi u obzir da mi se pomaže volonterski. Ne mislim ja nikome to zabraniti, ali je moja čvrsta odluka da ću svaku, naročito hvale vrijednu pomoć, bogato platiti. To ne znači da ću plaćati isključivo korisnu pomoć. U vašem slučaju sam gotovo siguran da ću plaćati vašu skepsu, a ne pomoć. Samo, može se dogoditi da ćorava kokoš ubode zrno, zar ne?

I ponovno asocijacija. Kada je jedna ekipa velikih biznismena došla u posjet pogonima Henry-a Forda, u njegovu čuvenu tvornicu auta, bili su zadivljeni revolucionarnom pokretnom trakom, produktivnošću i njegovim odnosom prema radnicima. Sve im se činilo fantastičnim. Samo ih je nevjerojatno bunio jedan radnik, koji je zavaljen u fotelju, digao noge na stol. Činilo se da ništa ne radi. Upitali su Forda, koja je uloga tog čovjeka, koji kvari ukupan utisak. Ford je odgovorio: "Taj mi je čovjek jednom prilikom poklonio ideju fantastične vrijednosti. Njegov posao više nije da radi te je stoga sasvim u redu da su njegove noge na stolu. Dok su tamo, neće mi otići, a možda mu padne na pamet još kakva genijalna ideja. Nije nužno, ali- nikada se ne zna".

Tko je glasao

evo ja se javljam za mjesto

evo ja se javljam za mjesto zagovornika, spreman sam pisanom riječju zagovarati i širiti ideju

Tko je glasao

Rebel, nije loše. Štoviše!

Rebel, nije loše. Štoviše! Samo, pisana riječ je malo vrijedna. Puno je učinkovitija usmena predaja.
Pokoje predavanje, poslovni seminar, razgovor s moćnicima i slično? Može?

Tko je glasao

pisana riječ malo vrijedna

pisana riječ malo vrijedna !?

sve ovisi o vremenu koje imam na raspolaganju, obitelj, posao ne ostavljaju puno prostora, stoga i rekoh pisana riječ

Tko je glasao

Kada ste čuli da je pisana

Kada ste čuli da je pisana ili izgovorena riječ uspjela vjerno opisati bilo što, a pogotovo život?

Što se vremena i obaveza tiče, to je uvijek stvar postavljanja prioriteta. Je li bolje cijeli život nemati vremena i stalno plaćati cijenu života, ili je bolje jednom platiti cijenu i ostatak života imati potpunu slobodu- novac i vrijeme zajedno? Jednom napraviti cjevovod ili cijeli život tegliti?

Tko je glasao

Kolega, imamo na ovoj

Kolega, imamo na ovoj pollitici jedan pitak dnevnik astronomske duljine koji se sveo na komentare o utopiji. Ovaj dnevnik se razlikuje samo u mogućnosti vjerovanja u iznešeni podatak kako postoji realna konstrukcija (razgovor s Globalnom kreativnom mrežom).

Tko je glasao

Ajde, prijatelju, da se nešto

Ajde, prijatelju, da se nešto dogovorimo. Mislim da se neće biti teško složiti oko tvrdnje da je naša stvarnost utopija kakve nema. Nije bilo baš lako postići ovakvo stanje, zar ne? Potrudili smo se svojski, je li tako? E,to znači da veće i dokazanije utopije ne može biti. Samo, to ne znači da neće ili da ne može biti još gore. Itekako može, a vjerojatno i hoće.

Što je garancija da nećemo potonuti do kraja? Nema je, naravno. Ali, ako se ne suprostavimo, energično i odlučno, ako ne poduzmemo hitno radikalne korake, onda je to garancija da se nećemo spasiti. Nije samo apsolutna sigurnost u cestovnom prometu što možemo prodati svijetu na veliko. Nije. Mi možemo, bez problema prodavati i tuđa znanja i tehnologije, ali to kao da nas se ne čini. Radije ćemo moliti pomoć i dizati kredite. Recimo, nevjerojatan biznis možemo napraviti sa sistemom pravilne prehrane doktora Barry Sears-a iz Amerike. Još veće mogućnosti pruža promjena obrazovnih sustava diljem svijeta. Izvoz apsolutno čiste i zdrave vode nas preko noći može obogatiti. Jebiga, nekome izgleda to nije u interesu

Stoga, ovdje se ne radi o jednom razgovoru ili mogućnosti vjerovanja. Radi se o činjenici da imamo priliku. Hoćemo li je iskoristiti zajedno ili ću ja i dalje solirati i izvoditi "one-man-show"? Ne znam. Nije do mene. Ja držim do riječi više od bilo čega drugoga. Ako sam ponudio mogućnost, onda iza ponude stojim poput stijene. Ja znam da je teško povjerovati u ovako nešto, ali isto tako znam da mi ne trebaju naivci koji će se smjesta zapaliti i padati u euforiju. Takvi lako i brzo odustanu. Na prvoj prepreci.

Što se Bosnića tiče, nije njegova odgovornost što ljudi nisu svjesni, duhovno razvijeni i karakteri. Njegov nivo i način razmišljanja su daleko iznad našega prosjeka, ali to nije njegov problem.

Tko je glasao

Radi se o činjenici da imamo

Radi se o činjenici da imamo priliku.
Da li ta prilika izravno ovisi o kvaliteti djelatnika koji se traže ovim dnevnikom ili se samim kadroviranjem (uz rad, ov kors...) prilika može ostvariti?

Da li je vjerovanje, uz razumnu dozu skepse, u apsolutnu sigurnost cestovnog prometa samo po sebi tu unutar skupine nakon što se ona oformi?

Imam i ja ideju i projekt, odgađam je godinama i još ju nitko nije implementirao (iako je meni logična). Meni treba 4-6 mjeseci i koliko vidim bar sto puta manje novaca nego za tvoj projekt, siguran sam da se na toj mojoj ideji može zaraditi, a vjerujem da će sama implementacija biti od pomoći ljudima, ali je tvoj cilj nenadjebiv.

Tko je glasao

Prilika ne ovisi ni o čemu,

Prilika ne ovisi ni o čemu, pa ni o kvaliteti prijavljenih. Čim netko želi nešto napraviti od svog života, on je potencijalno kvalitetan. Takvi će rado i s lakoćom učiti potrebne vještine.

Kako mislite da bi se neka ideja mogla dosljedno ostvariti, kada bi se sumnjalo u mogućnost? To bi značilo da idemo nešto raditi, obećali smo određeni rezultat, ali znamo da ga ne možemo ostvariti? Stvari tako ne bi funkcionirale, zar ne? Kada mi je amerikanac rekao da ćemo jako puno napraviti ako spasimo samo jedan život, odgovorio sam mu da nismo ništa napravili, ako ne spasimo i posljednji. Dihotomno "ili-ili" je jebena stvar, ma za mene nema dileme- ja sa životom nikada ne radim kompromise.

Za realizaciju mojeg sustava ne treba više ni jedna jedina kuna investicije, a mogućnost zarade je praktično neograničena. Neću prstom mrdnuti, prije nego što budem imao novac u rukama i mogao pomoćnike unaprijed i bogato platiti.Odlaganje nije dobra osobina, ali je činjenica da svaka ideja treba vremena i napora da bi se razvila do nivoa primjenljivosti. Međutim, lukavo je i mudro tražiti ljude iz okoline, s kojima bi se eventualno moglo razgovarati o vašoj ideji. Malo je takvih, ali i samo jedan dobronamjeni, pa makar i skeptičan, bi mogao jako puno pomoći. Baš me zanima o čemu je riječ.

Tko je glasao

Kako mislite da bi se neka

Kako mislite da bi se neka ideja mogla dosljedno ostvariti, kada bi se sumnjalo u mogućnost? To bi značilo da idemo nešto raditi, obećali smo određeni rezultat, ali znamo da ga ne možemo ostvariti? Stvari tako ne bi funkcionirale, zar ne?
Nije mi/nama jasan koncept, išao sam pitati da li će nam po upoznavanju s idejom taj koncept biti jasan, te samim time i vjera u ostvarivanje ideje.

Odlaganje nije dobra osobina, ali je činjenica da svaka ideja treba vremena i napora da bi se razvila do nivoa primjenljivosti. Međutim, lukavo je i mudro tražiti ljude iz okoline, s kojima bi se eventualno moglo razgovarati o vašoj ideji. Malo je takvih, ali i samo jedan dobronamjeni, pa makar i skeptičan, bi mogao jako puno pomoći. Baš me zanima o čemu je riječ.
Ideja svakako zahtjeva brainstorming različitih ljudi, ali u principu isti ne utjeće na sam projekt nego na način izvedbe. U samoj izradi osim na sebe računam zasad na jednog prijatelja koji je specijaliziran za jedan, važan, aspekt projekta.

Mogli bi popričati o ideji ukoliko se budemo našli vezano s ovim natječajem.

Tko je glasao

@Rebel

E a kad si ti spreman, onda u uspjeh ne treba sumnjati, jednako kao niti u mesijanstvo autora dnevnika.

Osobno mislim da od ljudi s poslanjem, mesija, opasniji po ljudski rod ne postoje.

Tko je glasao

@Feniks, ne čini li vam se

@Feniks, ne čini li vam se odličnom idejom da se pridružite @Bigulici u njenoj skepsi i da onda zajedničkim snagama, okrijepljeni sakramentom nevjerice, kreirate dodatni prihod? Koji će biti bar u visini sadašnjih redovnih prihoda?

Tko mislite da je izvukao ljudski rod iz pećina, ako nisu ljudi s poslanjem i mesije? A ne vidite li činjenicu koja bode oči: zbog nedostatka mesija, svijet je na putu da se vrati u pećine? Nema lidera od karaktera i formata, da ih zlatnim polugama plaćate.

Tko je glasao

evala kad vas skriboman

evala kad vas skriboman magarac@ podržava na pravoj ste stazi..

Tko je glasao

eto zašto ste takvi gospodine

eto

zašto ste takvi gospodine feniks@?

cinični, podrugljivi, omalovažavate nešto unaprijed premda nemate pojma o čemu je riječ?

čemu tolika negativna energija, čemu zluradost, podsmijeh?

zašto smatrate da ja nisam sposoban sudjelovati u projektu za opće društveno dobro?

Tko je glasao

@Rebel, ne bi smjeli sebi

@Rebel, ne bi smjeli sebi dopustiti pogrešno tumačenje stvari. Pogotovo ne ljudi i njihovih riječi. Nije dobro tumačenja zadžati na površnim utiscima i pogrešnim ocjenama. Tako se obično dođe do pogrešnih zaključaka.

@Feniks može biti najgori razbojnik na svijetu, ali nije ciničan, podrugljiv ni zlurad. Najmanje je negativan. Prije bih rekao da je zdravo lukav. On na svoj način traži dodatne informacije, kad god mu njegovo životno iskustvo govori da su mu informacije manjkave. Da ne bi morao otvoreno priznati svoje neznanje, a to bogami, priznati ćete, malo tko prakticira, onda on čačka mečku izokola. Tako stvar provjerava, što je neobično inteligentna osobina svih uspješnih ljudi. Naravno, nije dovoljno imati osobine da bi se bilo uspješnim, ali je nužno imati vrijedne osobine kao pretpostavke uspjeha. Još kada bi @Feniks svoje sposobnosti svjesno i ciljano koristio, on bi svoj potencijal pretvorio u velik i stvaran uspjeh.

Poslovna praksa u razvijenom svijetu pokazuje da su zdravo skeptični biznismeni, koji se ne upuštaju u nikakav rizik, prije nego što sve aspekte nekog pothvata ne provjere do u detalje, najuspješniji. Oni ništa ne prepuštaju sreći ili slučaju, jer dobro znaju da je to prečica u propast.

@Rebel, naš prijatelj @Feniks ne sumnja u druge. On isključivo sumnja u sebe. Što ne čudi, jer tko bi ga bolje poznavao od njega samog?

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci