Tagovi

Nasilje kao odgojna metoda koja se perpetuira

Ppetra, na?ela si vrlo kompleksnu problematiku i kao što sama kažeš u?inkovitog i sustavnog pristupa od strane društva i institucija nema. S jezom se sje?am slu?aja Luke Ritza i svega što je uslijedilo. Slažem se da bi odgovornost za odgoj najviše morala ležati na obitelji a budu?i da su i mnoge obitelji disfunkcionalne i njeguju kulturu komunikacije nasiljem i dernjavom a ne dijalogom, na žalost nije ni ?udo da djeca emuliraju svoju neposrednu okolinu i najja?i utjecaj kojem su izloženi.

Evo kako to izgleda u stvarnom životu. Kad mi je k?er išla u osnovnu školu, s njom je u razred išla djevoj?ica xy koja se ponašala jako agresivno i nasilni?ki u pokušaju da na sebe skrene pažnju. Tukla je svu djecu u razredu, uništavala im stvari, rezala remene na novoj školskoj torbi, šarala nove majice flomasterima, pljuvala im u pernice itd a kako je vrijeme prolazilo i ona rasla, njezine su metode postajale sve grublje a ona sve lukavija. S dvanaest godina nosila je tange, bojala kosu i dolazila u školu sva 'zažbukana' od pudera i šminke. Ja sam nekoliko puta pokušavala na nivou škole pokrenuti inicijativu da se djetetom pozabavi školski psiholog ili pedagog i da maloj pokušamo pomo?i. Me?utim, svi su nalazili izlike da ne u?ine ništa a jedna mi je profesorica u povjerenju rekla da se svi boje te obitelji (izbjeglice iz ratnog podru?ja, što bi kao trebalo opravdati njihov strah ali s druge strane tisu?e su obitelji izbjeglica došle i ni?im nisu djelovale kao prijetnja na svoju novu okolinu) i da su pokušali razgovarati s majkom ali se ona ne odaziva na pozive, ne dolazi na roditeljske sastanke i apsolutno odbacuje svaku mogu?nost da malena xy ima problema u ponašanju. To opet sve uzro?no vra?a u krilo obitelji.

Budu?i da je i moja je k?er više puta bila njezina meta nisam mogla samo tako odustati i slegnuti s ramenima. Nisam me?utim sklona obra?unavati se s djecom koliko god ona bila neprilago?ena, pa sam pokušala razgovarati s njezinom majkom. E da...Majka je i sama odgojena u nasilju, slijedi mala digresija da to pojasnim. Jednom kad sam išla po dijete, baka obitelji je došla po xy i dio puta od škole išle smo zajedno, baš je pao prvi snijeg i djeca su se igrala. Mala xy rukom u rukavici igrala se snijegom koji je napadao na ogradu od živice a baki se to nije dopalo pa joj je zaprijetila. Kad se malena nije obazirala, dijete ko dijete (imala je tad 7 god), baka joj je odvalila takvu 'zidarsku' da je mala pala na pod. Ostala sam u posvemašnjem šoku a moja k?er se rasplakala od su?uti prema xy koja je plakala bez ijednog zvuka, bijesno sijevaju?i o?ima. Vidjelo se da joj te 'odgojne' metode nisu nove. I sama sam se posvadila s tom ženom, dok sam joj nastojala ukazati da su joj metode neprimjerene, naravno bez ikakva uspjeha. Eto, to je obrazac odgojnih metoda u toj obitelji.

Dakle, da se vratim na moj pokušaj rješavanja problema s majkom xy. Susjede smo pa se poznajemo iz vi?enja i došla sam s namjerom da joj skrenem pažnju na ponašanje male xy i da pokušam zaštititi vlastitu k?er od udaraca i modrica. Iako sam bila pristojna i raspoložena za dijalog, ?im sam spomenula temu, njezina majka mi je zalupila vrata pred nosom, zaprijetila mi policijom (SIC!) zbog uznemiravanja a po potrebi da 'bi netko i meni mogao malo poravnati kosti'. Što re?i? Odem ja na socijalnu skrb, ponovno objasnim problem a oni meni kažu da nisu primili nikada pritužbu na xy iz škole (baš se ?udim zašto), da sam ja možda 'preosjetljiva' i da kažem svojoj k?eri da ju izbjegava! Ni više ni manje! Pa kako da ju izbjegava kad idu zajedno u razred i susjedi smo?! Niti je to ikakvo dugoro?no rješenje. Totalno sam poludjela na te frazetine i rekla da ?u se u tom slu?aju obratiti višoj instanci, tj. Ministarstvu, gradskom uredu za socijalnu skrb itd. Naglo su promijenili plo?u. Pa sad i oni udri u 'cvil,cvil' kako se boje njezine reakcije, da je ona 'problemati?na', 'neuravnotežena' itd. Eto, to su naše institucije. Razumijem ja njihov strah ali djeca ne smiju biti taoci tog straha.

Dakle, kako sam riješila problem? Kako je malena xy išla s mojom malom u razred, ?esto su se zajedno vra?ale ku?i. Nekoliko puta je pokušala nagovoriti moju k?i da zbrišu nakon škole (govorimo o curicama u dobi od 10 godina) u grad, u lunapark i sl. Moja mala to odbije i kaže da joj mama to ne dozvoljava a xy kaže – pa mama ti je na poslu, ne?e ni znati. Moja mala odgovori: „Ja svojoj mami ne lažem“. Za xy to je bio posve nepoznat koncept jer je u njezinom slu?aju laganje bilo ?isto samoodržanje ('Jesi dirala snijeg?' 'Nisam!' ili zna ve? što slijedi). Dakle, malena xy ?esto je provodila slobodno vrijeme na ulici, ?ak nije smjela dolaziti ni piškiti ili popit vode po vru?ini, pa je onda zvonila meni. Svoju sam pak k?er uhvatila kako kriomice šverca hranu iz ku?e, pa sam ju pitala zašto. Ispostavilo se da majka xy nerado i rijetko kuha. Prvih 10 dana u mjesecu dok ima novca, ostavi maloj da si naru?i dostavom ?evape ili pomfrit a nakon toga ?esto nema ni?eg u frižideru kad xy do?e iz škole. Pa je mala po?ela kod nas i jesti uz molbu da njezinima to ne govorim.

Ovdje je vidjela drugi na?in opho?enja kao i da moju k?i nitko ne tu?e. Ona je naime bila uvjerena da sam ja strašno stroga jer kako bi me moje dijete uop?e slušalo ako ju ja ne tu?em i ne discipliniram batinama? Mislim da je njezina agresija splašnjavala paralelno s otkrivanjem zna?enja pojma 'uzajamnog poštovanja'. Iako se njezino ponašanje nije promijenilo preko no?i, niti je koliko znam njezina majka promijenila pedagoške metode, mala xy danas ipak druk?ije komunicira (ali više nije niti bespomo?na žrtva i vjerojatno bi majci sada uzvratila udarce). Napustila je svoj defanzivni rat s cijelim svijetom, jer je kroz neke primjere shvatila da nije cijeli svijet protiv nje, samo je u?inila korak dalje od odgojnih metoda svoje bake, djede i majke. Shvatila je da to nasilje NJIHOVA uvjetovanost i da se od njega ONI nisu odmakli ali da ona to JOŠ MOŽE i da ju oni ne mogu kontrolirati koliko god to batinama pokušavali. Dan danas, kad sretne moju k?er šalje mi pozdrave i sada kao srednjoškolka je dobar ?ak. Prvu je pomo? kod lektire i doma?e zada?e dobila od mene, ne od svoje mame, a bogami, niti od škole.

Nasilje nikad nije i ne?e biti uspješna odgojna metoda, koliko god za njime posezali, koliko god se neki od nas i sami opravdavali time u stilu 'mene je moj stari lemo k'o vola u kupusu i ništa mi ne fali' ili 'batina je iz raja izašla', 'ako ja ne znam zašto te tu?em, ti sigurno znaš' itd. Na žalost, za ve?inu klinaca koji su u nasilju ve? ogrezli, vjerojatno je prekasno za preodgoj i naravno postavlja se pitanje – ima li društvene volje, uspješne metodologije i koliko nam je stvarno stalo da nasilju stanemo na kraj. I da, moramo prihvatiti da ima i bit ?e 'nepopravljivih', onih kojima više nikakva pedagogija, psihologija ili penologija ne mogu pomo?i, koji su kako se kaže 'beyond salvation'. I ovo društvo bi moralo na?i efikasan na?in da zaštiti nenasilne i pitome, od onih koji su, neovisno zbog kojih uzroka, odabrali nasilje kao svoj na?in dijaloga. Nisam za to da dižemo ruke od problemati?ne djece ili odraslih, i mislim da se mora ?initi više da im se pokuša pomo?i, me?utim ne mogu prihvatiti niti da mi ostali budemo njihovi stalni taoci.

P.S"It takes a whole village to raise a child."

Komentari

Nasilje je jako teško

Nasilje je jako teško izbjeći. Tako smo konstruirani.

Tko je glasao

Ne bih se složio sa drugim

Ne bih se složio sa drugim dijelom tvrdnje-
Nasilje je jako teško izbjeći. Tako smo odgojeni (kondicionirani).

Tko je glasao

Ne. U svim kulturama i svim

Ne. U svim kulturama i svim povijesnim razdobljima postoji bar neka količina nasilja. Ljudi su jednostavno nasilni po prirodi (naravno, ne cijelo vrijeme i ne svi isto)...

Tko je glasao

Ovo što si sad izrekao je

Ovo što si sad izrekao je jedna takva besmislica koja u sebi podmnijeva da smo ostali (duhovno i emocionalno) ne samo 'kondicionirani' nego i zatočeni u kamenom dobu i da evolucijski napredak homo sapiensa, postignuto znanje i dosegnuti razvoj svijesti, kako individualne tako i društvene, ne znače ništa. E baš svašta!

Tko je glasao

Nasilje je prisutno svugdje

Nasilje je prisutno svugdje ali ne znači da ga svugdje ima točno isto. Štoviše, nasilja danas ima bitno manje nego prije. Ali to nije radi evolucijskog razvoja. Evolucija ne igra ulogu na skali desetak tisuća godina, koliko je prošlo od kamenog doba. To je nejvjerojatnije radi napretka standarda. Danas se najvjerojatnije, malo isplati biti nasilan.

Nisam rekao da napredak i razvoj svijesti (što god to značilo) ne znače ništa. Ali sam rekao da je nasilje ovdje, da nasilje nije nešto što je eto tako strani element, eto netko je to donio ljudima, itd. Sve što rade ljudi, rade jer imaju prirodnu mogućnost da to rade. To ne znači da svi rade isto u isto vrijeme, i da će svi u istoj situaciji reagirati jednako. Ljudi nisu roboti. Odnosno, jesu, ali su vrlo sofisticirani roboti :)

Ali uvijek će se naći neki ljudi negdje koji će u nekim situacijama pribjeći nasilnim metodama. To je jednostavno neizbježno. Mi to možemo smanjiti tako da promijenimo neke druge faktore. Ali to ne možemo iskorijeniti, bar ne zasada.

Tko je glasao

Ali sam rekao da je nasilje

Ali sam rekao da je nasilje ovdje, da nasilje nije nešto što je eto tako strani element, eto netko je to donio ljudima, itd. Sve što rade ljudi, rade jer imaju prirodnu mogućnost da to rade

Točno. Ali zašto to rade ? Što ljude tjera u nailje ? Što nasiljem postižu ? Da li je fizičko nasilje jedino nasilje ?

Ljudi nisu roboti. Odnosno, jesu, ali su vrlo sofisticirani roboti

Ljudi su živa bića. Zar život smatraš granom robotike ?

Tko je glasao

I u kavezu hijerarhijske

I u kavezu hijerarhijske strukture događa se umni i evolucijskli napredak. Ali kavez je ipak kavez. Onemogućuje slobodu izbora i kretanja. Što postoji van kaveza ? Da li je itko to istražio ?

Tko je glasao

O tome je isto dosta pisano,

O tome je isto dosta pisano, i moj je osobni zaključak da su ljudi dosta ograničeni svojom prirodom. U svakom slučaju smo za sada ograničeni na kavez biologije, pa ćemo tako biti ograničeni planetom, resursima, a na kraju i fizikalnim zakonima...

Tko je glasao

Seneka, pročitala feljton,

Seneka, pročitala feljton, vrlo zanimljiv i radikalan pristup, osobno vjerujem poprilično blizu istine u nekim točkama. Vidim da je uzvitlao dosta prašine - naravno, neke su ideje previše 'bogohulne' za naše uši, a neke istine u svojoj ogoljelosti često znaju biti neugodne. Thanks ;)

Tko je glasao

"Nisam za to da dižemo ruke

"Nisam za to da dižemo ruke od problematične djece ili odraslih, i mislim da se mora činiti više da im se pokuša pomoći, međutim ne mogu prihvatiti niti da mi ostali budemo njihovi stalni taoci."(nausikaya)

Slažem se s ovom tvojom tvrdnjom.
Nažalost, sve što društvo poduzima u dobroj namjeri u praksi izvršitelji, iz svoje komocije, pretvaraju u rutinu i postupke koji su im lakši. Tako se pedagozi i psiholozi više bave žrtvama i njihovim roditeljima, jer su ovi "pitomiji", lakše prihvaćaju postupke, kulturniji su, spremniji na suradnju , nego nasilnicima i njihovim najčešće također nasilnim i agresivnim roditeljima.
Time se velikim dijelom gubi svrha zbog koje ih država plaća i radno mjesto onoga tko radi u službi postaje samo sebi svrha, samo opterećenje proračuna i ispunjavanje forme.

Slično je i s policijom: i ona se radije bavi manje opasnim, običnim građanima i kažnjava ih zbog sitnih prekršaja, dok izbjegava agresivnije, "uglednije", politički važnije, umreženije....

Na kraju redovito dobivamo formu i privid korisnosti, dok se samo grebe po površini problema.
Nema ni govora o podsijecanju korijenja i uzroka.
Kao da onome koji se guši previjaš ogrebotine, umjesto da mu oslobađaš dišne putove

Tko je glasao

Imala sam slična iskustva u

Imala sam slična iskustva u školi u koju idu moja djeca. Škola je bilo potpuno izgubljena i bespomoćna. Socijalne službe jenako. meni se ne sviđa koncept, u kojem se djeca okrivljuju. Možda oni jesu izravno učinilo zlo i loše, ali oni su djeca, maloljetni. Valjda to nešto znači, kad ih se u sustavu ne tretira kao odrasle.
Nisam primjetila u slučaju Luke Ritza, da je netko pozvao na razgovor roditelje nasilničke djece. Neki od tih roditelja je trebalo odvesti u istražni zatvor, prije nego dijete. na žalost neki od tioh roditelje su se vrlo brzo po novinama odricala svoje djece. A tko ih je takve odgojio? Nakon toga socijalna služba nije došla provjeriti što taj roditelj radi. A nakon koliko se sjećam godine dana, jedan od tih klinaca je ponovo nasrno na drugo djete. opet nitko nije pozvao roditelje na odgovornost.
Iz mog iskustva u školi s malim nasilnicima, njihovi roditelji znaju z nasilničko ponašanje. Ili se prave da ne znaju, ili ga podržavaju jer žrtva iz negog razloga, a uvijek nađu neki, zapravu zaslužuje "kaznu".
Dok za nasilje među djecom ne budu odgovorali roditelji nasilne djece za nasilje nad tom djecom, ali i nasilje njihove djece nad drugom djecom, nema nikakvih promjena.
Naravno da uz ovakvu socijalnu službu i svijest da roditelj može i ubit djete ako smatra da treba, nema nekih izgleda za uspijeh.
Kod nas još vijek vlada jači.

Tko je glasao

A nije li nasilje govoriti o

A nije li nasilje govoriti o učinkovitom i sustavnom rješavanju problema, a onda i u uvodu i u zaključku tvrditi da nema pomoći? Ima pomoći i nema "nepopravljivih", ali rješenje sasvim sigurno nije zaštititi "nenasilne i pitome". Ni takvih nema.

Tko je glasao

Možda bi u idealnijem i

Možda bi u idealnijem i pravednijem društvu bilo moguće pomoći svima, odnosno samo takvo društvo ne bi stvaralo neprilagođene i agresivne pojedince. Tome svakako treba težiti ali se bojim da je to trenutno više u sferi Morove 'Utopije'.

Ne tvrdim da imam odgovore, iako vjerujem da sam u dnevniku pokazala da vjerujem u mogućnost 'rehabilitacije' (u nedostatku sretnijeg termina). Ne vjerujem da je zlo čovjeku inherentno, ali je činjenica da neki pojedinci sami dignu ruke od sebe i ne nastoje aktivno razumijevati svoje osjećaje, potrebe i frustracije te se priklanjaju poznatom obrascu ponašanja, kojeg su preuzeli kao djeca, vjerojatno u potrebi da se sami zaštite od agresije okoline.

Duboko sam uvjerena da je taj obrazac moguće prerasti, prvenstveno determinacijom i osobnom voljom 'ozlijeđenog' i 'neprilagođenog' pojedinca (opet u nedostatku sretnijeg termina) i aktivnom pomoći društva i neposredne okoline. E sad da li društvo dovoljno aktivno i kreativno pristupa tom problemu (i da li bi uistinu čak i da je tako), 'spasilo' baš sve, drugo je pitanje. Neki ljudi zastupaju filozofsku tezu iskonskog zla, kao i iskonskog dobra. Drugi vjeruju u presudni utjecaj afirmativne okoline, a treći se pozivaju na genetiku i sl. Budući da nemam spasonosno rješenje niti nepobitni odgovor na ovaj problem, činim koliko mogu kao pojedinac.

Do no harm and help whenever you can.

Tko je glasao

@nausikaya. Napisala si vrlo

@nausikaya.
Napisala si vrlo dirljivu priču, te postavila mnoga važna pitanja.
U mnogome se slažem s Tobom.
Pogotovo u tome da institucije zadužene za rad s djecom ne poduzimaju ništa dok ih se ne pritisne prijetnjom kao što si učinila.
Sad, jesu li tome uzrok općeniti i dvosmisleni zakoni; ili je uzrok opća i sve veća otuđenost, bešćutnost ili potpuna nezainteresiranost ljudi, koji za svoj posao dobivaju plaću? Ne želim uopćavati. Sigurna sam da ima dovoljno onih koji svoj posao dobro rade. Samo za te, nažalost, nikada ne čujemo.
Što nam je preostalo?
Odgovorila si svojom posljednjom rečenicom u ovo komentaru.

Pozdrav
Mirtaflora

Tko je glasao

i naravno postavlja se

i naravno postavlja se pitanje – ima li društvene volje, uspješne metodologije i koliko nam je stvarno stalo da nasilju stanemo na kraj

Nema i nemože je biti.
Problem je u hijerarhijskoj strukturi društva, koja se održava nasiljem.

http://hijerarhija.blogspot.com/

Tko je glasao

Slažem se s tvojom

Slažem se s tvojom dijagnozom problema, zoc. Ipak bih dodala da su poznata mnoga nastojanja da se problem i prepozna i adresira. Među njima, feminizam je jedini društveni pokret, praksa i teorija, koji sustavno podriva postojeću hijerarhijsku strukturu društva i suprotstavlja se sustavnom nasilju koje iz nje proizlazi i koje se njome održava.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci