Tagovi

Napušeni rektor?

Ovo su zabilješke osobe kojoj se na samrti povjerio jedini preostali svjedok događaja sa sjednice Senata sveučilišta entiteta, tehničar koji se brinuo o razglasu.

Prosvjetljenje ili ekces
B.A. je bio rektor najvećeg sveučilišta u entitetu i poznati međunarodni znanstvenik, s stotinama objavljenih znanstvenih radova. Osam rektorskih godina je bio i plodonosan znanstvenik, i ugledan upravljač i društveno angažiran.

Rektor je obožavao je kapitalizam koji je građanima davao najviše, a mrzio je kvazi kapitalizam koji je oduzimao građanima i davao stranačkim pripadnicima i njihovim vezama.

Rektor je samo jednom u karijeri izazvao čudan i neobjašniv događaj na sjednici Senata sveučilišta u entitetu koje je oduvijek bilo obavijeno maglom Fellinijeva Amarcorda.

Uputa
Troškovi udžbenika se dijele otprilike na trećine. Trećina za autorsko pravo, trećina za pripremu i trošak štamparije i trećina za distribuciju.

= ukazuje da neki rad pripada nekom ili grupi autora.
Autorsko pravo = pravo autora da dobije novčanu naknadu ako netko koristi njegov rad.
Ova dva pojma u pravnom prometu mogu biti povezana, ali i ne moraju.

Govor rektora
Gospodo, mi možemo mnogo učiniti za naše studente i državu. Dozvolite da iznesem nekoliko prijedloga. I krenula je lavina glasnih i stratstvenih rečenica punih novih ideja.

Ako u privatnim poduzećima patenti i metode koje je oblikovao zaposlenik ostaju vlasništvo poduzeća, onda mi na sveučilištima entiteta moramo postupati na isti način.

Uvesti ćemo ugovornu obavezu da nastavnici moraju napisati udžbenik koji će odobriti Vijeće studenata i Interdisciplinarni tim iz mreže sveučilišta kao dokaz o pedagoškoj sposobnosti nastavnika.
Tako bi izbjegli troškove autorskog prava za udžbenik, a cijena papirnatog udžbenika bi bila za 1/3 manja.

Oblikovanje E- udžbenika će raditi stručno osoblje sveučilišta, a distribucija će biti preko portala sveučilišta.
Tako bi studenti mogli dobivati udžbenike bez naknade jer je cijena hostinga ispod 10 eurskih centi po e-udžbeniku.

Studenti koji žele mogu si sami odštampati udžbenike kući..

Ili još bolje. Na projektima pisanja udžbenika će raditi studeni kojima će rukovoditi nastavnici. Po zavretkui prijedlog udžbenika njegovu recenziju i, optimalizaciju će raditi multidisciplinarni tim znanstvenika. Jedan od znanstvenika će optimalizirati udžbenik tako da studentima bude lakše učiti.
Ovime udžbenik postaje dostupan bez naknade ali bitno povećavamo kvalitetu studenata.
Uz dobru pripremu e-infrastrukture za naučavanje i učenje utrošak vremena studenata i nastavnika se ne bi povećao.

Gospodo, kao kapitalist želim da se udžbenici prodaju u brojnim formama: uvezeni u kožu, ispisani kaligrafijom, kao dodatci automobila prilagođenog studentima, s ugrađenim mirisima koji stimuliraju učenje, kao audio mediji, kao vizualni mediji.
No, ostavimo to kapitalistima i tržištu.

Dužnost je sveučilišta entiteta da djelujemo prema interesima države i građana i stavimo elementarno znanje na raspolaganje svima bez naknade.
Nije li krađa naplaćivati autorsko pravo za više stoljeća ili desetljeća poznato elementarno znanje statistike, matematike, jezika? Autori tada naplaćuju autorsko znanje slaganja rečenica i ubacivanje nepotrebnih riječi u rečenice? Nije li to užasno?

Zašto rasipamo dragocijene i skupe sate doktora znanosti (krade se proračun entiteta) koji svaki na svom sveučilištu piše svoj udžbenik i koji su različitih stupnjeva kvalitete?
Zar ne bi bilo bolje da se izabere jedan najbolji udžbenik za sve, pa da ostane više radnih sati za povećanje kvalitete studenata ili istraživanje?

Finale
Nakon niza strastveno izgovorenih prijedloga rektor je odjednom zašutio i šutio tridesetak sekundi dok su ga članovi Senata zaprepašteno gledali. Nakon toga je nastavio sjednicu Senata prema dnevnom redu kao da se nije ništa dogodilo.
Anegdota se prepričavala desetljećima. No nije se govorilo o temamo o kojima je govorio B.A.

P.S. Neke ovce vole da ih šišaju. Neke ne vole, a trpe jer misle da mora biti kako je.

Komentari

Da, i?

Nema ovo baš veze s temom dnevnika.

Tko je glasao

ups :)

Zapravo ima :) Ovo je potpuna potvrda moje teze. Nikakvi "mi ćemo pisati najbolji udžbenik", "mi ćemo svi zajedno imati jedan"... već ulaganje u dogovor s izdavačima i dobiješ sve lijepo besplatno na dlanu. Svi zadovoljni.

I trenutno su u RH zapravo "sve knjige besplatne" - no knjižnica je premalo i imaju debelo premali fond. Fakultetske knjižnice pogotovo.

Tko je glasao

Nije istina, istina je da ti

Nije istina, istina je da ti ne želiš da osobocentrični ili zemljopisnocentrični besplatan download knjiga iz nacionalne biblioteke nema veze s ovim dnevnikom.

Tko je glasao

Zašto ne bih želio?

Gle - knjižnice vani kupuju dovoljan broj knjiga za svoje građane. Autori koje imamo iz Danske, Norveške i slično govore kako u principu njihovo Vijeće za knjigu kupi u principu 50% naklade svake kvalitetnije knjige - u startu - za potrebe narodnih knjižnica.

U ovakvim slučajevima potpisuju se posebni ugovori. Izdavač pripremi (i potpiše s autorima) e-knjigu namijenjenu on-line posuđivanju. Ubaci je na e-mrežu knjižnice. Nakon toga država plaća izdavaču po načelu pay-per-view - dakle - koliko puta korisnici pročitaju neku knjigu, tolika je naknada izdavaču (od čega se plaća autorski honorar).

Za državu prilično isplativo jer je uložila u infrastrukturu (minus), ali plaća samo ono što građani stvarno i posude (plus). Za izdavače plus u smislu da se potrude da im izdanja budu što kvalitetnija. Za građane plus jer je sve dostupno.

Sustav uopće nije namijenjen downloadu. "Pristupiti zaštićenim autorskim djelima" nije download - nego pristup.

Tko je glasao

lapsus sintakse (nema->ima) vs. lapsus semantike

U ovakvim slučajevima potpisuju se posebni ugovori. Izdavač pripremi (i potpiše s autorima) e-knjigu namijenjenu on-line posuđivanju. Ubaci je na e-mrežu knjižnice. Nakon toga država plaća izdavaču po načelu pay-per-view - dakle - koliko puta korisnici pročitaju neku knjigu, tolika je naknada izdavaču (od čega se plaća autorski honorar).

ili

Sustav uopće nije namijenjen downloadu.

Odluči se...

Tko je glasao

oko čega?

Pay-per-view je relativno novi izum. Dakle... dobiješ pravo pristupa knjižnici - imaš dobru domenu (iz te zemlje si), logiraš se - i možeš čitati knjigu do beskraja - dok si on-line. Kada prekineš vezu, knjige nema, kada se ponovo spojiš - knjiga je tu. Dakle - čitaš je on-line (neograničeno ili određeno vrijeme).

Postoji i drugi način, još moderniji. Dobiješ knjigu u svoj kompjuter (dakle možeš je čitati i off-line), no riječ je o samouništavajućem dokumentu od recimo tri tjedna. Nakon toga je opet moraš "posuditi".

U oba slučaja nije riječ o klasičnom "downloadu dokumenta". Pay per view sustav nije dowload. Nešto kao različite usluge TXMax-ova ili kako se već zovu... uzmeš "film iz njihove vidoteke" i možeš ga gledati X dana i to te košta ... 3 kn. I to je to.

Izrazito zgodno zbog potpune dostupnosti, niske cijene i preciznog obračuna što je tko gledao. Da li ti plaćaš 3 kn... i država iz nekog fonda... sasvim svejedno.

Tko je glasao

Ok, recimo da si se usaglasio

Ok, recimo da si se usaglasio da ova tema itekako ima veze s ovim dnevnikom, a zatim da smo se usaglasili, ovdje upadam s provjerenom činjenicom, kako sve što ima copyright ide na online pretragu i čitanje, a bez copyrighta na download.

E sad, da li ti stvarno misliš da će ti pandani naftašima i farmaceutima, kakvi svakako jesu ovi iz izdavačke industrije, ići naknadno natezati sa Zapadnom vikininškom da li se pročitalo 50% +1 ili 50% -1 stranica, da li se pročitalo 99,99% ili 100% stranica, da li je 28 sekundi po stranici premalo za oznaku pročitano, da li je 8 čitanja iste osobe sukladno osam osoba koje je pročitalo, da li je ...?

Gotov je kurbin pir druže, nema više nazad... Koliko god se upinjali dokazati suprotno, ljudi neće umrijeti užasavajuće bolno bude li ih lokomotiva vukla 50 km/h...

Tko je glasao

ovaj tekst...

... pokazuje (a zato sam se i korigirao) u kojem će smjeru ići znanstvena, stručna i ostala literatura - besplatan pristup, svima omogućen pristup, zaštita autorskih prava.

Ista stvar - u suštini - kao što je i sada sustavom narodnih i gradskih knjižnica. Dok nije bilo interneta... za cca 50 kn godišnje članarine, cijelo izdavaštvo jedne zemlje ti je na dlanu. Tako će biti i s internetom, samo još bolje.

Dakle, nikakvi rektori koji bi poukidali gomilu toga i sami krenuli u stvaranje najboljeg i jedinog udžbenika niti išta slično.

Tko je glasao

U krivi rog

Ako @magarac napiše dnevnik o svom viđenju raspodjele novca za Crkvu u RH, da li nečiji prijedlog o npr. odvajanju financiranja javnih kuhinja iz tog kupa jeste vezan s temom dnevnika ili ne?

Tko je glasao

ajd me primi za grudi...

... da barem uživam kad me sad već j**** bezveze :) Em sam se korigirao, em detaljno objasnio svoj stav. Ajd pitaj ljudski što te zanima, nije mi lako ovako prehlađenom skontati što me pitaš.

Tko je glasao

Korigirao si stav da moj link

Korigirao si stav da moj link nema veze s dnevnikom, a evo podnit završavaš s "nikakvim rektorima"...

I ne napadaj više kad si u poziciji da si pogrešno ušao u raspravu, ne bud' udbaša!

Tko je glasao

njet drug

Aman, ti si počeo sa "besplatnim downloadom udžbenika" što nije niti na tragu.

Osim toga - ne bi vjerovao (!), udžbenička literatura osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta nije u domeni knjižnica, a nisu niti sveučilišni udžbenici.

Pokušaj otići u mjesnu knjižnicu i pitati za neki udžbenik iz Fizike materijala...

Daklem, da potcrtam svoj stav...
- da besplatnom pristupu
- da svim naslovima
- ne piratskom downloadu
- ne šatro-teorijama "ukinimo sve udžbenike osim mog, jer je taj, šatro, besplatan"

Ovo je zapravo dobar primjer kako država može namjenski utrošiti sredstva (koja i inače troši), a polučiti deset puta bolji rezultat i bolju korist za građane.

p.s. U RH se već neko vrijeme pregovara s Ministarstvom kulture o načinu naplate tj. evidencije posuđivanja e-knjiga koje bi bile on-line postavljene.

Tko je glasao

Aman, ti si počeo sa

Aman, ti si počeo sa "besplatnim downloadom udžbenika" što nije niti na tragu.
Aman, udbašo, kani me se više!

Tko je glasao

ok...

... idem liječiti prehladu!

Tko je glasao

Da nadopunim sam sebe

Rektor očito smatra da su didaktika, pedagogija i srodne znanosti pronašle savršeni i jedinstveni način kako se znanje prenosi. Ne, takvog načina nema - niti u udžbeničkom niti u predavačkom smislu. Koji puta vrijedi jedno, koji puta drugo.

Zato su svi i skočili gledati norveški model i pokušavali ga kopirati, zato postoji ogroman broj škola i pristupa - od dječjeg vrtića - nadalje. U jednoj školi ćete u uniformi učiti nešto napamet, u drugoj bosim nogama crtati geometrijske oblike. Na jednom sveučilištu ćete sjediti na podu, na drugom će biti samo praktičan rad, na trećem ćete bubati.

Tako je i sa udžbenicima iz pojedinog predmeta. Jedan odlično objašnjava trenje, ali gravitaciju nikako. Drugi odlično objašnjava oboje, ali je suhoparan i dosadan. Treći je smeće, ali su mu zadaci totalno originalni i privlačni. Itd., itd.

Ideja da se treba odbaciti sve to i unificirati nekakvim "unisonim pisanjem savršenog udžbenika koji će se stalno nadopunjavati novim spoznajama" je pogrešna. Udžbenici nisu samo činjenice, već način njihova interpretiranja.

A sve to bi se obavilo (u kojem roku, zaboga?) besplatno - robovskim (prisilnim) radom studenata (???) i profesora (koji bi za to bili jako motivirani - em im se oduzima sloboda u odabiru udžbenika, em moraju pisati "kolektivni udžbenik").

A sve to - zbog? Velike uštede? Republika Hrvatska je ove godine odvojila ukupno 8.000.000 kn kao poticaj znanstvenoj i stručnoj knjizi. Ukupno. Za sve fakultete i sveučilišta i smjerove. Za sve prijevode i domaća znanstvena djela. Toliko bi otprilike koštao rad "Interdisciplinarnog tima" koji bi, jadan, morao pročitati i ispravljati sve te studentskoprofesorske papazjanije.

Tko je glasao

odgovor zapdodu

Rektor očito smatra da su didaktika, pedagogija i srodne znanosti pronašle savršeni i jedinstveni način kako se znanje prenosi. Ne, takvog načina nema - niti u udžbeničkom niti u predavačkom smislu. Koji puta vrijedi jedno, koji puta drugo.

* Ne smatra. To se riješava drugačijim organizacijskim procesima i uvježbavanjem.

Zato su svi i skočili gledati norveški model i pokušavali ga kopirati, zato postoji ogroman broj škola i pristupa - od dječjeg vrtića - nadalje. U jednoj školi ćete u uniformi učiti nešto napamet, u drugoj bosim nogama crtati geometrijske oblike. Na jednom sveučilištu ćete sjediti na podu, na drugom će biti samo praktičan rad, na trećem ćete bubati.

* Rektorov koncept je elestično sveučilište koje se prilagođava studentu tako da ga optimalno razvije.

Tako je i sa udžbenicima iz pojedinog predmeta. Jedan odlično objašnjava trenje, ali gravitaciju nikako. Drugi odlično objašnjava oboje, ali je suhoparan i dosadan. Treći je smeće, ali su mu zadaci totalno originalni i privlačni. Itd., itd.

* Da, svako poglavlje svesti na istu visoku razinu kvalitete multidisciplinarnim radom kako bi se štedjelo vrijeme studenata za učenje i povećala prosječna ocjena.

Ideja da se treba odbaciti sve to i unificirati nekakvim "unisonim pisanjem savršenog udžbenika koji će se stalno nadopunjavati novim spoznajama" je pogrešna. Udžbenici nisu samo činjenice, već način njihova interpretiranja.

* Ne, udžbeniku se mogu mijenjati dijelovi, postoje razne verzije za ciljne grupe studenata.

A sve to bi se obavilo (u kojem roku, zaboga?) besplatno - robovskim (prisilnim) radom studenata (???) i profesora (koji bi za to bili jako motivirani - em im se oduzima sloboda u odabiru udžbenika, em moraju pisati "kolektivni udžbenik").

* Studentima se ni do sada nisu plaćali studentski radovi, a nastavnici dobijaju plaću pa neka za nju odrađuju sve potrebne zadaće nastave.

A sve to - zbog? Velike uštede? Republika Hrvatska je ove godine odvojila ukupno 8.000.000 kn kao poticaj znanstvenoj i stručnoj knjizi. Ukupno. Za sve fakultete i sveučilišta i smjerove. Za sve prijevode i domaća znanstvena djela. Toliko bi otprilike koštao rad "Interdisciplinarnog tima" koji bi, jadan, morao pročitati i ispravljati sve te studentskoprofesorske papazjanije.

* Riječ je o brojnim učincima: uštede proračuna, uštede studenata, uštedi fonda sati nastavnika koje mogu iskoristiti za istraživanja ili rad sa studentima, razvoju udžbenika kao proizvoda, povećanju kvalitete studenata te još desetak koristi.

rodjen

Tko je glasao

kvazikapitalizam

Potpun odgovor bi zauzimao tri ekrana pa ću se pokušati sažeti samo na područje koje je autor dotaknuo - dakle sveučilišni udžbenici.

Mislim da je - promašio balun u cijelosti, kao i navedeni rektor. Od fakata je totalno promašio autorsku naknadu koja se, u pravilu, uopće ne obračunava u ovom segmentu na ovaj način. Preskočit ću činjenice kako su se prije autorska djela plaćala prema volumenu odnosno broju kartica.

Uglavnom, današnje autorske naknade se vezuju uz prodaju (što može biti jako problematično ako ste pisac udžbenika koji zanima cca 100 studenata godišnje) i tu se naknade kreću od 7-15% bruto od bruto prodajne cijene udžbenika (za autora to znači od 5-12% neto). Također mnogi izdavači u ugovor o autorskom djelu ugrađuju klauzulu prema kojoj autor dobiva i udio od sufinanciranja (to je ono kada MZOŠ kaže da je to vrijedan udžbenik, ali netržištan - pa pomogne u objavljivanju).

Promašio je i troškove distribucije, jer ako je riječ o skripta-izdanjima koja se distribuiraju samo u skriptarnici (koja je u vlasništvu fakulteta), onda je trošak distribucije blizak - nuli. Buncanja o e-distribuciji su buncanja - budući da su privatni izdavači često deset kopalja iznad mnogih fakulteta

Ono gdje je rektor totalno promašio balun jest ideja da će za jedan predmet vrijediti jedan udžbenik. To je nemoguće već na razini jednog fakulteta, a kamoli na razini sveučilišta.

Uvesti ćemo ugovornu obavezu da nastavnici moraju napisati udžbenik

Ovakvu rečenicu može napisati samo netko tko apsolutno nikada nije radio s desetak ili stotinjak rukopisa te otkrio kako umijeće pisanja nije nešto što se dobiva naredbom. Može postojati stotinu dobrih učiteljica, a da nijedna ne zna napisati udžbenik. Može postojati stotinu profesora koji jednostavno nisu dobri u sintezi, u razlaganju i slično i takvi udžbenici bi bili katastrofa. Osim toga, zabranjuje konkurenciju, dapače - omalovažava nečiju želju "to je udžbenik? ja ću napisati bolji!"

Tržište ili segment sveučilišnih udžbenika nije savršen, daleko od toga. No ideja da će netko u svoje radno vrijeme po naredbi napisati kvalitetan udžbenik, te ga bez naknade staviti u besplatnu distribuciju je - suluda. Sposobnost pisanja dobrog udžbenika, prenošenja znanja i tsl. je rijetka i treba biti nagrađena.

Ako imamo stotinu profesora matematike i desetak udžbenika, ne vidim nikakav problem u tome da svaki profesor odabere udžbenik za koji smatra da najpotpunije i najkvalitetnije obrađuje njegov nastavni plan. A država, ako se želi petljati (a mora!) - onda neka snabdije fakultetske knjižnice dovoljnim brojem knjiga i neka ugovori s privatnim izdavačima otkup e-izdanja kojima bi onda svaki student imao pristup preko fakultetske mreže.

Tko je glasao

odgovor zaphodu

Poštovani,

Imate čudan način mišljenja. Elementima novog koncepta suprotstavljate lošu praksu.
Koja je svrha toga?
Pa jasno je da je praksa loša i zato rektor predlaže novi koncept (neke elemente).

Kvaliteta udžbenika se ocjenjuje s četrdesetak standarda od viška riječi (redundance), preko standarda lakoće čitanja teksta do standarda lakoće detekcije elemenata znanja.
No, u zaostalim sveučilištima to ne rade i zato imaju proizvode loše kvalitete.

U razvijenim sveučilištima svi od studenata do nastavnika se uvježbavaju u vještinama pisanja i prenošenja znanja. To je uvjet za rad.

Postoje baze stručnih pojmova i definicija, taksomonski sustavi koji su na sveučilištu dostupni.

Upute za sve oblike radova i suradnje su svima dostupne.

Poznato je kako se oblikuju organizacijski procesi za rektorove prijedloge.

Neformalni interesi i pravni sustav koče razvoj državnih sveučilišta.

rodjen

Tko je glasao

???

Jedno je pisanje seminarskih radova, a drugo udžbenika.

U čemu je problem - ti zagovaraš tezu da svaki profesor mora (sa svojim studentima) napisati udžbenik koji bi - koristili samo njegovi studenti samo njegovog fakulteta.

Dakle - ako imamo recimo PMF Zagreb, Split, Rijeka i Osijek i svaki od njih dva do 20 profesora - imali bi cca 50 prilično loših udžbenika matematike - od kojih bi svaki vrijedio za cca 200 studenata - i taj bi bio besplatan i mogao bi se skinuti s neta. Wow.

Fantastično rješenje. To se inače zovu - skripte.

Možeš li navesti neko "razvijenije sveučilište" koje je prihvatilo koncepciju rada tvog rektora?

Tko je glasao

odgovor Zaphodu 2

"U čemu je problem - ti zagovaraš tezu da svaki profesor mora (sa svojim studentima) napisati udžbenik koji bi - koristili samo njegovi studenti samo njegovog fakulteta."

* Ne. Morate čitati pažljivo.
Udžbenik se radi za sve studente jednog ili više sveučilišta ovisno o kvaliteti. Bira se najbolji.

Dnevnik je o udžbeniku.

Razna sveučilišta imaju različite metode oplemenjivanja udžbenika.

Rektor nije papagaj da ponavlja tuđa iskustva niti je nemoralan da prisvaja tuđa rješenja bez navođenja izvora.

rodjen

Tko je glasao

partizanska početnica

Pet puta sam počeo odgovarati i pet puta pobrisao.

Sorry, u komentarima otkrivaš toliko nepoznavanje teme da nemam što suvislo odgovoriti. Mogu samo reći da je iz aviona vidljivo da tvoj rektor nikada nije sudjelovao u procesu stvaranja knjige, ne razumije autorska prava i ne razumije da više ne živimo iza "željezne granice" već se vrlo često koriste strani udžbenici.

Otkako postoje fakultetske i sveučilišne knjižnice - uopće nema potrebe za ovakvim revolucionarnim pristupom, već je dovoljno školovanim knjižničarima dati novac da kupe knjige koje su potrebne njihovim studentima - i to je to. Da li je to papirnata knjiga, e-knjižnica, e-knjiga - totalno nebitno.

p.s. Ako nije preintimno - jesi bio kada student?

Tko je glasao

odgovor zaphodu 5

Ovaj Vaš odgovor je pun ocjena, a argumenata za ocjene u odgovoru nema.

Ako mislite da ste u pravu, a ja u krivu lako bi me uhvatili u kontradiktornosti ili izbjegavanju odgovora da ste me pitali.

Ovako ste propustili priliku da naučite. Puno ste pisali a ..........

Mene su učili da ja važnije znati ispravno misliti nego imati formalnu titulu obrazovanja.

Pristup rektora nije revolucionaran. Svrha metode je objašnjena u dnevniku.

rodjen

Tko je glasao

aha

A smijem li ja biti skeptičan prema fantastičnoj ideji rektora - ideji koja nikome nigdje na svijetu nije pala? Osim u Sjevernoj Koreji?

Ne inzistiram na formalnom obrazovanju, zato i nisam pitao - jesi li nešto završio, već - jesi li studirao? A na to si izbjegao odgovor.

Jel u ispravno mišljenje spada i... ne znam, recimo, uvažavanje mišljenja nekoga tko se time bavi 20 godina. Ili je bitno samo biti revolucionaran?

Sve više shvaćam zašto su članovi senata počeli - šutjeti. Veliki je šok kada shvatiš za nekoga iz svoje bliže okoline da je potpuno nesuvisao i otišao na kvasinu.

Tko je glasao

odgovor zaphodu 8

A smijem li ja biti skeptičan prema fantastičnoj ideji rektora - ideji koja nikome nigdje na svijetu nije pala? Osim u Sjevernoj Koreji?

*Da. Skepsa je zdrava ako ne pređe točku u kojoj nećete zbog snažne skepse moći učiti.

Mene su učili da stručnjaci trebaju izbjegavati pridjeve.

Riječi fantastična, SKoreja, revolucionaran nisu baš pristojne.

Riječ je o ideji-konceptu koji može biti dobar ili loš. Na razini teorije potrebne su barem argumenti.
Ocjene bez argumenata su prazne i neprihvatljive

Ne inzistiram na formalnom obrazovanju, zato i nisam pitao - jesi li nešto završio, već - jesi li studirao? A na to si izbjegao odgovor.

Možda pitanje o karakteristikama subjekta - formalnoj naobrazbi upućuje na nesigurnost u raspravi o temi.
Ad hominem je uvjek sumljiv ?

Diplomirani ekonomist i magistar međunarodnih odnosa.

Jel u ispravno mišljenje spada i... ne znam, recimo, uvažavanje mišljenja nekoga tko se time bavi 20 godina. Ili je bitno samo biti revolucionaran?

* Lik iz dnevnika nije revolucionaran. Revolucionarnim ga proglašava onaj koji to želi. Neki su ga zvali napušeni.

* Možda se previše oslanjate na iskustvo, a premalo na stvaranje. Probajte misliti o sveučilištu na način da želite skratiti razdoblje studiranja za jednu godinu te povećati broj diplomiranih studenata na 95% od upisanih i podići prosječnu ocjenu na 4,5.
Onda ćete vidjeti stvari mnogo drugačije.

Sve više shvaćam zašto su članovi senata počeli - šutjeti. Veliki je šok kada shvatiš za nekoga iz svoje bliže okoline da je potpuno nesuvisao i otišao na kvasinu.

* Možda su počeli šutjeti jer ne razumiju sadašnjost.

*Hvala na raspravi. Zaista molim da pišete bez pridjeva, da ne ocjenjujete bez argumenata,.....

rodjen

Tko je glasao

Maloprije sam ti pročitao

Maloprije sam ti pročitao komentar u kojem kažeš da si umalo kopirao cijeli dnevnik kao kvot... A u ovom komentaru uslijed stroge profesionalne deformacije jednostavno nisi ili pročitao ili shvatio dnevnik. Stoga:

Ili još bolje. Na projektima pisanja udžbenika će raditi studeni kojima će rukovoditi nastavnici. Po zavretkui prijedlog udžbenika njegovu recenziju i, optimalizaciju će raditi multidisciplinarni tim znanstvenika. Jedan od znanstvenika će optimalizirati udžbenik tako da studentima bude lakše učiti.
.
Ovime udžbenik postaje dostupan bez naknade ali bitno povećavamo kvalitetu studenata.
Uz dobru pripremu e-infrastrukture za naučavanje i učenje utrošak vremena studenata i nastavnika se ne bi povećao.
.
Gospodo, kao kapitalist želim da se udžbenici prodaju u brojnim formama: uvezeni u kožu, ispisani kaligrafijom, kao dodatci automobila prilagođenog studentima, s ugrađenim mirisima koji stimuliraju učenje, kao audio mediji, kao vizualni mediji.
No, ostavimo to kapitalistima i tržištu.
.
Dužnost je sveučilišta entiteta da djelujemo prema interesima države i građana i stavimo elementarno znanje na raspolaganje svima bez naknade.
Nije li krađa naplaćivati autorsko pravo za više stoljeća ili desetljeća poznato elementarno znanje statistike, matematike, jezika? Autori tada naplaćuju autorsko znanje slaganja rečenica i ubacivanje nepotrebnih riječi u rečenice? Nije li to užasno?
.
Zašto rasipamo dragocijene i skupe sate doktora znanosti (krade se proračun entiteta) koji svaki na svom sveučilištu piše svoj udžbenik i koji su različitih stupnjeva kvalitete?
Zar ne bi bilo bolje da se izabere jedan najbolji udžbenik za sve, pa da ostane više radnih sati za povećanje kvalitete studenata ili istraživanje?

Tko je glasao

dr. sc.

Ne kontam ni tvoju intenciju ovdje. Znam gomilu dr. sc. u zvanju redovnog profesora. 99% njih nije u stanju napisati dobar udžbenik i to vrlo dobro znaju. Ideja da studenti pišu udžbenik? Optimalizirati udžbenik? Multidisciplinarni tim znanstvenika?

Što je to - uranilovka?

e-infrastruktura? 50% internetskih stranica visokih učilišta i sveučilišta je napravljeno prije pet godina i od tada nisu na njima ništa promijenili.

Jel možeš preciznije navesti što to nisam shvatio?

Dnevnik je dobar, podržavam temu (nestalo mi je pluseva), ali se s većinom rektorovih riječi ne slažem. Ono, ne da je na napušen nego... :)

Tko je glasao

Ukratko, plastično i

Ukratko, plastično i jasno:

Svako štivo potrebno studentu mora biti omogućeno za besplatan download, a isto tako svaki student bi trebao moći kupiti takvo štivo kao unikat sa uvezom od originalnih Severininih gaćica sa seta njenog životnog remek djela.

Tko je glasao

Zašto?

Što fali dobro opskrbljenoj knjižnici?

Jel ti kužiš da recimo Samuelsonova Ekonomija nije proizvod domaćih dr. sc.-ova - već je strana knjiga, za čiji su prijevod plaćeni vrlo skupa autorska prava i vrlo stručan prijevod i stručna redaktura?

Evo ti recimo najpoznatiji Atlas anatomije - Sobotta - 1.260,00 kn

http://www.nakladaslap.com/knjige.aspx?gid=9705ba7070304a8cb87ffa506f3aca3c

Tko bi to umjesto Sobotte trebao napisati, kako bi postigao kvalitetu najboljeg atlasa i sveučilišnog udžbenika na svijetu?

Tko je glasao

Što fali dobro opskrbljenoj

Što fali dobro opskrbljenoj knjižnici?
Ništa.

Tko uvlači komunizam u priču?

Jel ti kužiš da recimo Samuelsonova Ekonomija nije proizvod domaćih dr. sc.-ova - već je strana knjiga, za čiji su prijevod plaćeni vrlo skupa autorska prava i vrlo stručan prijevod i stručna redaktura?
Ne razumiješ.

Tko brani sveučilištu ne samo ponuditi studentima tu knjigu (što je da se okreneš na glavu uvijek jedini smisao takvog projekta) u bezbroj flejvora, nego upravo neprikosnoveno dati smisao njihovom trudu u mogućnosti downloada knjige kao studentsko pravo?

Evo ti recimo najpoznatiji Atlas anatomije - Sobotta - 1.260,00 kn
http://www.nakladaslap.com/knjige.aspx?gid=9705ba7070304a8cb87ffa506f3aca3c
Tko bi to umjesto Sobotte trebao napisati, kako bi postigao kvalitetu najboljeg atlasa i sveučilišnog udžbenika na svijetu?

Nitko.

Student može kupiti verziju za doma od 8 kekakuna (s uvezom od Sevina grudnjaka) ili downloadati besplatnu verziju na koju ima pravo jer je student fakulteta koji je u sustavu koji je platio autoru da bi se učilo iz nje.

Tko je glasao

odgovor zaphodu 3

Rektor je spomenuo nekoliko načina stvaranja udžbenika. Nije nabrajao sve načine.

rodjen

Tko je glasao

kolektivan rad

Ja ne vidim ništa revolucionarno u tom prijedlogu. Vrlo slično se tu i tamo pokušava i u EU, na nešto nižim razinama, posebno u osnovnom školstvu.

Ljudi su postali opsjednuti tabletima i sličnim eČudima pa se dive mogućnosti da sjede doma i sve čitaju s tableta. Ali da bude (budući većinu sadržaja ionako kradu) - besplatno.

Kada dođe do toga - kako da to bude besplatno, onda se iznjedri - nek' to država plati ili (to je novo, priznajem) - neka to profesori i studenti BESPLATNO odrade :) (nigdje u ugovoru o djelu ne piše da si dužan raditi takvo što, a pogotovo ne studenti).

Rektor je potpuno pobrkao i odnos ustanove i autorskih prava. Kada sveučilišna ustanova financira neki projekt - onda svi koji u njemu rade imaju samo pravo autorstva, dok pravo "eksploatiranja autorskih prava" ostaje na ustanovi. Ono što profesor napravi u svoje slobodno vrijeme (napiše udžbenik) jest njegovo pravo i autorstva i eksploatiranja.

Tko je glasao

Ideja da se sveučilišni

Ideja da se sveučilišni nastavnik obaveže na napiše udžbenik svakako je dobra, no ideja da se jedan "najbolji udžbenik" proglasi obaveznim za sve nije dobra. Kako da se znade da je upravo taj udžbenik najbolji, ako ne postoje drugi za usporedbu? A i tako bi se u realnom životu već u startu poticalo stvaranje hominis unius libri, dakle nekoga tko čita samo jednu knjigu, odnosno udžbenik. Gotovo uvijek je o nekoj temi bolje pročitati pet različitih knjiga, nego pet puta čitati istu knjigu.

Kad je o honorarima riječ, za autore bi bilo sjajno da trećina vrijednosti odlazi na autorski honorar. Međutim, ne vjerujem da na autorski honorar odlazi više od 2-3% vrijednosti projekta. No Zaphod koji radi u izdavaštvu će to o autorskim honorarima bolje znati.

Tko je glasao

odgovor Argusu

Mlm pogledajte moj odgovor Zaphodu.

U kontinuiranim desetgodišnjim planovima mreže sveučilišta objavljuju se i datumi javnih natječaja za odabir udžbenika kojima se dopunjava sadržaj ili povećava kvaliteta.

Postaje standardizirane upute za pisanje udžbenika i oni se mnogo razlikuju od današnjih.

Postoje i stručne metode za ocjenu udžbenika.

Svatko u državi ima pravo rasprave o bilo kojem dijelu udžbenika i ako ga popravi ili dopuni ima pravo na naknadu.

Riječ je o novom konceptu.

rodjen

Tko je glasao

...

Oprosti, ali ovo sve više liči na glupost - što je to, zajednički rad na jednom projektu? Svi zajedno pišemo jedan, savršeni udžbenik?

Ok, pretpostavimo da se to i dogodi i napiše se - jedan savršeni udžbenik.

A onda jednoga dana neki Đuro napiše udžbenik koji je u cijelosti puno bolji, na totalno ludo dobar način objašnjava i povezuje neke stvari - što onda?

p.s. Autorsko pravo je vrlo staro i u Europi i u svijetu i RH, a pogotovo EU su potpisnice gomile toga što je regulirano.

Tko je glasao

odgovor Zaphodu 4

Oprosti, ali ovo sve više liči na glupost - što je to, zajednički rad na jednom projektu? Svi zajedno pišemo jedan, savršeni udžbenik?

* Da. Ne svi nego dio studenata, po dogovorenim temama i metodi. Udžbenik se piše kada postoji potreba za dopunom, ili kada se poboljšava zbog potreba učenja.
Postoje i razne verzije udžbenika za ciljne grupe studenata ovisno o njihovim sposobnostima i preferencijama načina učenja,

Ok, pretpostavimo da se to i dogodi i napiše se - jedan savršeni udžbenik.
* Do tada najbolje kvalitete za ciljnu grupu studenata,

A onda jednoga dana neki Đuro napiše udžbenik koji je u cijelosti puno bolji, na totalno ludo dobar način objašnjava i povezuje neke stvari - što onda?

* Onda sveučilišta kupe udžbenik od Đure ili naprave poboljšanu verziju svoga.

p.s. Autorsko pravo je vrlo staro i u Europi i u svijetu i RH, a pogotovo EU su potpisnice gomile toga što je regulirano.

* Razlikuje se autorstvo i autorsko pravo. Ššto će se dešavati s autorskim pravom ovisi o ugovorima između sveučilišta i zaposlenika, odnosno studenata.

rodjen

Tko je glasao

odgovor na odgovor

Ne svi nego dio studenata, po dogovorenim temama i metodi. Udžbenik se piše kada postoji potreba za dopunom, ili kada se poboljšava zbog potreba učenja. Postoje i razne verzije udžbenika za ciljne grupe studenata ovisno o njihovim sposobnostima i preferencijama načina učenja...

Shvaćam... recimo studenti sjednu i napišu bolji udžbenik od Lopašićevog "Elektromagnetsko polje" - koja se smatra najboljom knjigom o toj temi ikada napisanoj. Čas posla. Malo je teže uopće položiti te ispiti, ali studenti će učas posla to napisati.

Nakon toga studenti medicine učas napišu Sobottin Atlas anatomije, knjige koja je doživjela 24. izdanja i na kojoj rade najbolji timovi, knjiga koja sadrži 1500 vrhunskih fotografija... Tu knjigu treba zabraniti jer nije besplatna i prepustiti svakom sveučilištu da objavi svoj Atlas anatomije?

Što je ovo - povratak u srednji vijek ili?

Tko je glasao

Mislim da ti nije jasna

Mislim da ti nije jasna razlika između udžbenika i knjige.

Tko je glasao

Ideja da se sveučilišni nastavnik obaveže na napiše udžbenik...

... je svakako dobra osim za nastavnike totalno nevične pisanju, a pogotovo nije dobra za one koji bi morali pročitati svu tu nemuštost :)

Pretpostavljam da bi onda trebalo, po svakom sveučilištu i svakom fakultetu, oformiti poseban odbor (koga? čega? tko plaća?) ljudi koji bi to procjenjivali, pa onda gomilu ljudi koji bi odabrali "najbolji" (vječno najbolji? te godine najbolji? na tom fakultetu najbolji? najbolji u entitetu?)

Trenutni sustav predviđa jednostavniju proceduru.

1. Izdavač (može privatni ili državni - institut, fakultet i sl.) - prvo mora ocijeniti djelo vrijednim - vrijednim rizika: financijskog, poslovnog, vremenskog.
2. Da bi djelo postalo sveučilišni udžbenik mora imati tri stručne recenzije - dakle ljudi koji će svojim imenom i znanstvenom titulom stati iza udžbenika.
3. Nakon toga djelo ide Sveučilišnom vijeću na razmatranje - te u slučaju pozitivne ocjene - dobiva pečat Sveučilišnog udžbenika.
4. Sveučilišni udžbenik se objavljuje i ide u distribuciju Totalno je svejedno je li riječ o papirnatom, e-izdanju, free izdanju; distribuira li se na internetu, knjižarama ili kako god.

Tko je glasao

Sveučilišni nastavnik ne

Sveučilišni nastavnik ne smije biti nevičan pisanju. Ako je nevičan pisanju, nije dobar sveučilišni nastavnik - pisanje se poboljšava vježbanjem, kao i mnoge druge vještine. Nije onda ni jasno kako je postao sveučilišni nastavnik, kad napredovanje u kategorijama ovisi o pisanim radovima. Ako je tako - a često nažalost jeste - onda nešto temeljito nije u redu s postupkom promocije sveučilišnih nastavnika u viša zvanja.

No svjestan sam toga da si u tome nažalost i prečesto u pravu. Još gore, smatra se - potpuno pogrešno - društveno prihvatljivim da sveučilišni nastavnik prirodnih ili tehničkih znanosti, a i društvenih znanosti, ni ne mora znati dobro pisati, što je u mom razumijevanju položaja i uloge sveučilišnih nastavnika naprosto čisti užas. Možda je to previše idealistički, no čisti je užas. U humanističkom se području (još uvijek) smatra da kandidat za sveučilišnoga nastavnika mora znati i vješto pisati.

Kad bi se htjelo rješenje da svaki sveučilišni nastavnik mora napisati udžbenik, to ne bi iziskivalo nova tijela da o tome odlučuju. Moglo bi se npr. tražiti da mu za napredovanje u, recimo, zvanje izvanrednoga profesora, bude obaveza priložiti rukopis udžbenika za područje kojim se bavi. Komisija koja ocjenjuje zadovoljava li on uvjete za napredovanje, mogla bi se obavezati da, u okviru ukupnoga izvještaja, načini i znanstvenu i stručnu recenziju toga rukopisa. Kad jednom prođe tu verifikaciju - koja ništa dodatno ne košta, jer je komisija za napredovanje tako i tako već oformljena i plaćena, i sačinjavaju je tri stručnjaka za to područje - mogu nastupiti izdavačke faze o kojima pišeš.

Tko je glasao

tko ocjenjuje ?

@zaphod
Mislim da ste u pravu. No postoji opasnost Sveučilišnog vijeća + autor+ stranačka pripadnost. Možda se varam, ali praksa je pokazala da je stvar više nego konfuzna ne sa strane izdavača već ovih navedenih. Onda se još uplete ministarstvo i evo sra..
Sjećam se 1963. Srednja tehnička škola u Klaićevoj, (tada jedna od najelitnijih). Profesor iz kemije na prvom satu se predstavio. „ Ja sam S. M. ovo je moja knjiga iz kemije“. To je bilo sve. Pametnom dosta, ako je htio imati prolaznu ocjenu.
Bilo je udžbenika koji su bili „svetinja“ tadašnje vlasti i nisu se smjeli dirati.

Tko je glasao

tezgarenje

Uh, daleko od toga da je situacija idealna. Relativno nedavno je apsolutno zabranjeno da profesor na fakultetu prodaje vlastite knjige studentima :) Pazi, to je trebalo zabraniti! :) Neki profesori su se upisivali na prvu stranicu udžbenika i to je bio (tajni) uvjet za izlazak na ispit.

Izdavači bi to iskoristili i rekli takvom profesoru - imate još 20-30% od prodajne cijene ako studentima tako uvaljate knjige. No, tu krimen nije na izdavačima, toliku proviziju plaćaju i knjižarama.

Dakle, navedena opasnost postoji - no taj udžbenik onda ionako nema šansu postati "vanfakultetskim udžbenikom" - ograničen je na jedan predmet na jednom fakultetu - i to je to. Šteta jest, ali ipak ne prevelika.

Mogućnost da netko propiše "jedan udžbenik za sve" mi se čini 100x opasnijom i 100x totalno vas svih smjernica visokog obrazovanja koje traži što više različitih pogleda na jednu stvar. Kao polaznik tehničkih škola i fakulteta - meni je bilo normalno da za ... ne znam, Matematiku II imam 4 obavezna udžbenika, te 40 preporučenih, od toga mnogi na ruskom (srećom brojke nisu na ćirilici).

Tko je glasao

Mislim da je do tog pravila

Mislim da je do tog pravila -ne mozes izaci na ispit bez kupnje mog udzbenika doslo zbog mnostva fotokopirnica oko fakulteta. Rijetko se gdje drugdje osim na Balkanu s tolikom lakocom fotokopirale sve knjige. Jedna moja profesorica je u devedesetim i osobno u razredu prodavala svoj udzbenik, skupljala novce i jasno rekla da ne mozemo na ispit bez njega. Sto je bila totalna glupost- jer se radilo o skracenoj verziji mnogo boljeg stranog udzbenika. Ali bez tog svog pravila, ne bi prodala jednu knjigu sa svojim imenom na naslovnici.
Ne razumijem uopce pojam udzbenika na fakultetu. Jasno je koja znanja netko mora usvojiti da bi prosao ispit. Iz kojeg prirucnika, udzbenika ili knjige, student ta znanja dobije, bi trebalo biti nevazno. Ipak se radi o odraslim ljudima. Zadaca sveucilista bi morala biti da u svojim knjiznicama osigura studentima pristup sto vecem broju knjiga i periodike (e i tiskane) pomoci kojih studenti do tog znanja mogu doci. Isto tako, sveucilisne nastavnike bi umjesto zatvaranja u kabinet i komesarskog tjeranja na pisanje udzbenika, trebalo poticati na sto vise pedagoskog rada sa studentima izvan osnovnog predavanja.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci