Tagovi

Naftne kompanije prilagođavaju se niskim cijenama (i nešto o poukama za Hrvatsku)

Sažetak: 'Financial Times' donosi vijest i urednički komentar o nevoljama globalnih naftnih kompanija. Nakon godinu dana niskih cijena, odustale su od nada da će se loš period ubrzo okončati, pa drastično režu troškove i ulaganja u istraživanja i razvoj novih nalazišta. Međutim, moramo imati u vidu i trend k nužnom napuštanju fosilnih goriva - dugoročan, ali aktualno konkretan.

Shell odustao od eksploatacije nestandardne nafte u Kanadi

15-10-29- Crude Oil Brent u 2 godineKompanija Royal Dutch Shell otpisala je dvije milijarde USD dolara imovine, te 418 milijuna barela zaliha u nalazištima nafte, odustajući od projekta crpljenja nafte iz naftnih pijesaka (oil sands) u zapadnoj Kanadi.

Pad cijena nafte u posljednjih godinu i pol učinio je projekt neisplativim. Pokušavali su ga održati, jer je od listopada 2013. znatan novac već bio investiran. Tada je cijena nafte bila oko 100 dolara po barelu, a sad je ispod 50.

Aktualne procjene su da će se period niskih cijena nastaviti. Shell ove godine planira u istraživanje uložiti oko 30 milijardi USD, što je smanjenje za sedam milijardi u odnosu na 2014., a suma će se iduće godine još smanjiti.

Ovo je jedan od brojnih projekata od kojih naftne kompanije u svijetu posljednjih mjeseci odustaju ili ih odgađaju zbog neisplativosti. U ovom slučaju, posebno, znatan utjecaj imaju i ekološke brige i prosvjedi građana i lokalnog stanovništva u SAD i Kanadi.

Predsjednik SAD Barack Obama nastavlja blokirati projekt naftovoda Keystone XL, za transport "teške nafte" iz Kanade do Meksičkog zaljeva. Republikanska većina u Senatu SAD, usprkos pomoći nekih demokratskih zastupnika, nije uspjela prikupiti dvotrećinsku većinu potrebnu za poništenje predsjednikovog veta.

Unutar Kanade, protiv predloženih naftovodnih ruta od nalazišta prema istoku i zapadu snažno prosvjeduju lokalne zajednice.

Vidi ranije članke na blogu:

Naftne kompanije više ne računaju na cijenu veću do 60 $/barelu

Urednik za energetiku 'Financial Timesa' Crhistopher Adams svoj komentar Oil majors rush cuts to hit $60 break-even nadovezuje na prethodnu vijest.

Svjetska naftna industrija dugo se nadala da će period niskih cijena, započet sredinom prošle godine, uskoro završiti. Ali sad se odriče tih nada i prilagođava novoj situaciji.

Izvještaji za treći kvartal ove godine, objavljeni ovoga tjedna, pokazuju brzinu kojom industrija reagira na kolaps tržišta, da bi mogla nastaviti isplaćivati dividende dioničarima.

Kompanije odbacuju ili odlažu nove projekte koji se isplate tek pri cijeni nafte višoj od 60 USD za barel, što je gotovo 50% ispod nivoa prihvatljivosti iz sredine 2014. (i više od sadašnje cijene na spot tržištima). Britanski BP i francuski Total odgodili su projekt Mad Dog 2 u Meksičkom zaljevu. Norveški Statoil odgodio je projekt Johan Castbver na Arktiku.

Ovo ne mora biti konačni limit, jer velike naftne kompanije nemaju ništa bolju predodžbu nego itko drugi o tome kolika će biti Crude Oil Brent (https://en.wikipedia.org/wiki/Brent_Crude) u ovo doba iduće godine, a kamoli za pet ili deset godina. Nijedna od njih nije predvidjela prošlogodišnje urušavanje cijena, uzrokovano rastom proizvodnje u SAD i odlukom OPEC-a da ne smanjuje proizvodnju.

Odluka o nivou prihvatljivosti investicija zasniva se na predviđanju da će cijena na spot tržištima biti oko 60 USD/barel kroz dvije godine.

To je također cijena pri kojoj, kako vjeruju mnogi analitičari, eksploatacija velikog djela preostalog američkog prirodnog plina i nafte iz šejla, iznad današnje maksimalne proizvodnje od 10 milijuna barela dnevno, prema Goldman Sachsu, može biti ekonomična. Kompanije će se vratiti odgođenim projektima ako budu kompetitivni s američkom naftom iz šejla.

Kompanije nemilosrdno režu troškove, prodaju imovinu i otpuštaju radnike. Martijn Rats iz banke Morgan Stanley kažu da sad plaćaju dugove za nemarnost u proteklih desetak godina visokih cijena. Produktivnost je znatno opala: broj zaposlenika, u odnosu na proizvedeni barel, udvostručio se 2004.-2014..

Dugoročni pad potražnje: ekologistički uvid

'Financial Times' ima precizan fokus i studiozan pristup. Naravno da ovaj članak ne pokriva sve čimbenike. Uz očite geostrateške, postoji "struja" koja ide iz jedne drugačije logike: globalnog i dugoročnog ekologističkog uvida i brige.

Dok čak i najmoćnije kompanije, kako se gore konstatira, ne mogu predvidjeti bitne događaje za svoj biznis u slijedećih godinu dana, najnaprednije države, kao i međunarodne organizacije, danas postavljaju konkretne ciljeve za više od trideset godina unaprijed. Grupa najmoćnijih vlada svijeta najavila je u lipnju: Bez fosilnih goriva do kraja stoljeća.

Mi u Hrvatskoj navikli smo da je "društveno planiranje" blebetanje koje možemo zanemariti. Ali bolji od nas shvaćaju ga ozbiljno. Sami ne padaju na fore o apsolutnoj slobodi tržišta.

Nešto o raznim čimbenicima u članku na ovom blogu, u travnju o.g., Zašto je cijena nafte niska i što nam donosi.

Komentator fracuskog 'Le Monde Diplomatique' konstatirao je: »Kad je u pitanju energetska politika proturječne se teorije ne moraju nužno međusobno poništavati – većina aktera uspješno igra dvostruku igru.«

Slijedećih godina, razni čimbenici mogu voditi u raznim smjerovima, uz raznolike i proturječne međusobne utjecaje. Cijene nafte mogle bi dugo ostati niske, ali i naglo porasti. Međutim, dugoročni trend lakše je sagledati nego kratkoročne (dnevne, mjesečne, godišnje) fluktuacije.

Uz geostrateške čimbenike, važan utjecaj imaju i usporavanje rasta u Kini i drugim "emerging markets" (ostat će rast, ali nižim stopama), kao i pad potražnje u Europi. A nije beznačajan ni utjecaj pokreta, da se prestane ulagati u dionice kompanija koje se bave fosilnim izvorima energije.

Nužnost strateškog mišljenja i državnog usmjeravanja

U energetskom zaokretu i brizi za spašavanje klime, niz najnajprednijih zemalja planira znatan pad potrošnje energije - naravno, uz održanje životnog standarda - za 50% do 2050. g. (Njemačka, Francuska, Švicarska...). U analizama zasnovanim na klasičnom "ekonomističkom" pristupu i dalje se često govori o svakom opadanju kao problemu; i dalje se često podrazumijeva da je rast potrošnje resursa uvijek pozitivan. U članku Kineska energetika i ekonomija - novosti, 3. ožujka o.g., upečatljiv primjer o tome, kako se ista vijest može bitno različito intepretirati, ovisno o stajalištu i ideologiji.

Godišnja potrošnja nafte u Europi u razdoblju 2005.-2013. pala je za 18%. To je djelomice rezultat ekonomske krize, ali djelomice i svjesnih politika (supstitucija goriva, poboljšanje učinkovitosti). Ukupna godišnja potrošnja primarne energije u EU opala je 2006.-2013. za gotovo 10%.

(O ugljenu, vidi članak od 18. travnja o.g.: Novosti o ugljenu širom svijeta.)

U svemu tome, naravno, neki se poslovi gube, ali se drugi otvaraju. Država bi morala imati dugoročne vizije i strategije, prepoznavati trendove i prilagođavati mjere ekonomske i socijalne politike.

Ne bi se smjelo događati da poduzeća naprosto propadnu i radnici bivaju otpušteni, a država se pravi kao da je se to ne tiče. Ali ne može se ni neprekidno ubacivati novac za subvencije u poduzeća koja nemaju perspektivu.

U svijetu koji se stalno mijenja, nije Hrvatska u načelno drugačijoj sitaciji nego zemlje, koje su od nas puno bogatije ili koje su od nas puno siromašnije. Ono što nas čini izuzetno neuspješnim, je spektakularna nesposobnost za strateško planiranje.

Propast koncesija za istraživanje nafte i plina u Jadranu dobro ilustrira naše probleme. Sve smo karte bacili na fantazije o budućem naftno-plinskom eldoradu, a onda nas je pokopao globalni val niskih cijena nafte. Pametnije države ne drže sva jaja u istoj košari, a još manje se nadaju mȁni s neba ili iz podmorja.

Izvorno objavljeno na blogu "Ekološka ekonomija"

Komentari

rašomon

Dobro je uočena sljedeća pojava. Često se kaže kako... recimo... potrošnja (struje, energije) po glavi stanovnika još nije dosegnula tu i tu razinu... i to kaže države koja istovremeno ulaže (ehm) u energetske certifikate te "tjera" građane na ekološkiju gradnju, dakle smanjivanje potrošnje energenata.

Ono što članak izostavlja jest potrošnja nafte u ostalim proizvodima, osim kao pogonsko gorivu. Ja tu ne vidim nikakve padove, dapače.

No, stvarno je teško pisati o nečemu što ovisi o toliko puno politike, a toliko malo tržišta.

Tko je glasao

No, stvarno je teško pisati o

No, stvarno je teško pisati o nečemu što ovisi o toliko puno politike, a toliko malo tržišta.
kod nas cijenu nafte određuje MOL, ovisno o tome koliko njihovi dioničari trebaju diidende. Zato je kod nas cijena nafte na pragu rafinerije tajna, bez obzira na činjenicu da je dionica INE u kotaciji Zagrebačke burze i da su cijene nafte informacija koja mora biti objavljena, isto kao i pouzdani podaci o rezervama nafte.
Sama nafta i nije toliko podložna političkim manipulacijama, koiiko derivati, jer većina država koristi cijenu derivata kao paralelnu poreznu bazu za punjenje proračuna.
U formiranju spot cijene nafte tržište prilično dobro funkcionira.
KIneska potražnja je pala, dolar je porastao, a OPEC drži kvotu i ne smanjuje je, USA su povećale ponudu, i cijena nafte je pala, samo to se nije odrazilo na cijene derivate. Kartel distributera derivata djeluje efikasno i regulatorne državne agencije izgledau prilično bespomoćno pred zajedničkim nastupom trgovaca i pumpi, koji svečano objavljuju korekcije cijene od par lipa, sa ulaznom cijenom nafte koja je pala za 50 posto.

Ali imaš pravo, ima i puno politike. Npr, zašto je naš prijatelj Orban čekao sve do rane jeseni da podigne ogradu prema Hrvatskoj. Iz dva razloga:
- završetak turističke sezone, jer MOL najviše derivata prodaje u Hrvatskoj za vrijeme turističke sezone, a onda stvarno ne bi imalo smisla da se na granici pojavi žilet žica
- mnogo Mađara su vlasnici apartmana, vikendica, hotela i marina na Jadranu, i veliki broj njih se bavi turističkom djelatnošću na Jadranu, pa bi im njihov vlastiti premijer naštetio podizanjem žice na granici.

Tko je glasao

Sve super prijetelju ali ajmo

Sve super prijetelju ali ajmo na brzinu vidit o čemu se radi.
Dakle negdje netko uloži u istraživanje nalazišta nafte (sa svim rizicima), ishoduje dozvole za koncesije, nabavi i ugradi opremu, zaposli ljude da buše naftu. Netko drugi je transportira tankerima, naftovodima i sl. Netko je rafinira i prerađuje, opet netko je transportira do pumpe, netko je na koncu i prodaje...
Dakle deseci nepovezanih transakcija, nebrojeni broj zaposlenih, izuzetno veliki broj poslovnih odluka; i konačna cijena littre benzina je 5 kuna.
Jednostavan potez "pištolja" kojim tu litru benzina iz crijeva utočimo u naš spremnik, na kraju lanca Država "naplati" 5 kuna, pa nam litra košta 10 kuna ... a štono se kaže, Država ni orala ni kopala!?
Tako da su za cijenu benzina od 10 kuna krivi zli kapitalisti, naftne kompanije, pohlepa, MOL i tako to, ali baš nikako recimo Država, vječno gladna novca građana. Znao sam da opet zli Orban i madžarski furešti imaju svoje prste u svemu :)

Tko je glasao

cijena nafte padne za 50

cijena nafte padne za 50 posto, trošarine i PDV ostaju kao što su bili, a cijena derivata ne pada...kako ti to objašnjavaš?
za tvoju informaciju samo Srbija, Slovačka, Hrvatska i Rumunjska su prodale svoje naftne kompanije stranim vlasnicima. Mađarima to ne pada na pamet.
kada strani vlasnik zauzme pozicije u upravi naftne kompanije najprije postavi svog direktora financija, i direktora nabave. To su dvije ključne osobe za kontrolu poslovanja. To znači da je domaća kompanija sama ugovarala isporuku nafte prije nego što je pripala nekom stranom holdingu, a sada više ne. Sada odluku o kupnji nafte, cijenama, kvaliteti i plaćanjima donosi strani vlasnik, a domaćim kompanijama se oduzima autonomija u poslovanju. Strani vlasnik autonomno ugovara nabavku nafte, i nakon toga je "prodaje" svojoj akviziciji u drugoj zemlji, i anticipira isplatu dividende u obliku transfernih cijena, najprije sirovina, a nakon toga i derivata.
kužiš? ovce bleje, makaze zvekeću
akvizicijske mete se uvijek drže na nuli, i tako se velike vrijednosti transferiraju u zemlju matične kompanije, ili u tax heavan gdje vlasnici holdinga opet imaju totalnu kontrolu.
O tome da zemlja, koja je prodala svoju naftnu kompaniju, ne može voditi nikakvu energetsku politiku, to je valjda jasno... a dnevnik je upravo o tome na koji način se naftne kompanije prilagođuju velikim promjenama cijena. O tome kako ćemo se mi prilagoditi promjenama cijena nafte odlučuje MOL. Krivica sigurno nije na MOL-u, niti Orbanu. Oni su svoj interes prepoznali, a taj je uvijek bio - izaći na Jadran.
A koji je naš interes?

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci