Tagovi

Na srbijanski "non-paper" službeni Zagreb šuti

Srbija je poduzela diplomatsku ofenzivu kako bi u međunarodnoj javnosti optužila Hrvatsku za ugrožavanje prava srpske manjine, a ne sve to hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija šuti.

Kako se približava 3. ožujka kad na Međunarodnom sudu pravde u Haagu, koji treba razlikovati od Međunarodnog tribunala za ratne zločine, počinje rasprava o hrvatskoj tužbi za ganocid protiv Srbije, službeni Beograd, ali i šira srbijanska javnost, pojačavaju pritisak na Hrvatsku da bi eventualno odustala od te tužbe. Samo prihvaćanje hrvatske tužbe na Međunarodnom sudu pravde ima za Hrvatsku, ali i za međunarodnu zajednicu, važan značaj, jer je time hrvatsko-srpski rat koji se u Hrvatskoj pogrešno naziva Domovinskim ratom dobio karakter međunarodnog sukoba a ne građanskog rata na čemu je ustrajavala službena Srbija, uz, nažalost, potporu nekih čak i službenih krugova u Hrvatskoj.

U tom dokumentu koji je upućen svim državama s kojima Republika Srbija ima diplomatske odnose nabrojeno je 14 incidenata u kojima je u posljednje vrijeme bila navodno ugrožena srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj. Počevši od navodnog spriječavanja povratka srpskih izbjeglica, preko razbijanja ćirilićnih ploča do Simunićevog povika „Za dom spremni“poslije utakmice s Islandom. Skandalozno je da službena hrvatska politika nije reagirala na taj srbijanski diplomatski potez s obzirom na činjenicu da Srbija ni 18 godina nakon završetka rata još uvijek nije ispunila svoje obveze kao gubitnička strana prema Hrvatskoj, a tu na prvom mjestu spada sudbina sad već 1600 nestalih branitelja i civila. Pored toga radi se o povratku opljačkanog blaga i arhiva, o neriješenom pitanju granice, o kažnjavanju ratnih zločinaca i priznavanju postojanja zarobljeničkih logora. Ako je riječ o non – paperu onda Hrvatska ima mnogo jače argumente nego Beograd. Ali s obzirom da Hrvatsku vode predsjednik Josipović i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, a u cijeloj priči sudjeluje i premijer Zoran Milanović, koji se iziričito zalažu za povlačenje tužbe protiv Srbije i vode kapitulantsku politiku prema Beogradu, onda se ne treba čuditi službenoj hrvatskoj šutnji.

Čak i na konkretnoj razini poštovanja prava nacionalnih manjina Hrvatska ima pravo da odgovori Srbiji za ugrožavanje prava hrvatske manjine u Srbiji, jer se jednom njezinom dijelu čak osporava, kako je to nedavno u slučaju Bunjevaca demonstrirao predsjednik Srbije inače četnički vojvoda Tomislav Nikolić, pripadnost hrvatskom nacionalnom korpusu izvan domovine. Naravno tu su i drugi teški incidenti prema Hrvatskoj, počevši od napada na hrvatsko veleposlanstvo u Beogradu do šovinističkih ispada na sportskim iutakmicama do paljenja hrvatske zastave. Sve to službena Hrvatska prima bez oštrog reagiranja kako je to uobićajeno u diplomatskoj praksi, pa se postavlja temeljno pitanje plaćaju li hrvatski porezni obveznici predsjednika Republike, predsjednika Vlade i ministricu vanjskih poslova za njihov nerad ignoriranjem sve očiglednije agresivne velikosrpske kampanje službenog Beograda.

Komentari

Izgubljeni slucaj

Samo prihvaćanje hrvatske tužbe na Međunarodnom sudu pravde ima za Hrvatsku, ali i za međunarodnu zajednicu, važan značaj, jer je time hrvatsko-srpski rat koji se u Hrvatskoj pogrešno naziva Domovinskim ratom dobio karakter međunarodnog sukoba a ne građanskog rata na čemu je ustrajavala službena Srbija, uz, nažalost, potporu nekih čak i službenih krugova u Hrvatskoj.
Dobro si me nasmijao, djedice.

Nije "prihvacena tuzba" nego se sud proglasio nadleznim odlucivati o sporu. To nije isto.

Odluka o nadleznosti nista ne govori o meritumu. Nadleznost znaci samo da sud ima pravni temelj za odlucivanje o sporu. Temelj je Konvencija o genocidu cije su potpisnice pristale unaprijed bilo koji spor oko konvencije rjesavati pred tim sudom. Sud je ocijenio da nadleznost postoji. Ali ama bas nista nije rekao o meritumu spora niti o prirodi ratnog sukoba.

Stovise, o tome ni nece reci niti rijeci ni u meritum. Spor se vodi o krsenja Konvencije o genocidu, ne oko prirode rata. Ne vodi se o ratnoj steti niti o etnickom ciscenju. Vodi se o kaznenom djelu genocida za koji je potrebno dokazati papirom namjeru unistenja nacije. Ne protjerivanje, nego totalno unistenje. A taj dokaz Hrvatska nema jer genocida (u pravnom, a ne retorickom smislu) u njoj bilo nije. I to ce u presudi stajati.

Dapace, ono sto mozemo sa 99%-tnom sigurnoscu reci je da ce u meritumu sudu zakljuciti da Srbija NIJE imala dovoljni stupanj kontrole potreban u medjunarodnom pravu da bi joj se prisila djela srpskih jedinica u Hrvatskoj. Jer ni u bosanskom slucaju sud nije pronasao dovoljan stupanj kontrole pa kud ce onda u hrvatskom? Sud nece ici protiv svojeg presedana, nikad nije pa nece ni sada. Ovaj slucaj je izgubljen i samo oni koji ama bas nista o pravu ne znaju to ne vide.

I zato je cijela ova prica samo zabava za mase.

Hrvatska ce spor izgubiti, ali ce iz proracuna otici MILIJARDE kuna Philippe Sands-u iz Matrixa i njegovoj ekipi. Andrea Metelko-Zgombic ce podebljati svoj debeli saldo potpuno svjesna da ce spor izgubiti. Svi veseli asistenti i odvjetnici u timu moci ce kupiti auto, stan i dobar odmor na jugu Francuske nakon ovog. Narod ce siktati na nepravdu iz Haga, Sands ce reci da eto, dao je sve od sebe, ali ce njegov racun odebljati parama hrvatskih gradjana kojima nitko nije htio reci istinu - tuzba je izgubljena onog dana kad je dan nalog prdekalu koje o medjunarodnom pravu nema pojma i nikad nije bio u sudnici da ju napise. Izgubljena je kad je pravni sustav krivousti odlucio koristiti za budalaste politicke diverzije.

Josipovic, koji je popravljao ridikulozni tekst koji je napisao onaj klaun Separovic, to zna. On je potpuno svjestan pozadine tuzbe. Zna da je Tudjman naredio da se tuzba pise kako bi se pozornost svratila s istrage o Oluji (tuzba je bila politicki, a ne pravni potez). Pokusao je potaknuti nagodbu da bi sprijecio sramotu koja slijedi kad se tuzba izgubi, razocaranje koje ce prozeti babe umotane u trobojnice i ustedio novac koji siromasna balkanska nacija krvari da bi platila bogate strane odvjetnike.

Ali nacionalisti mu ne daju da zaustavi tuzbu. Ne, kazu, mi cemo dokazati da je Srbija kriva za rat. Steta je samo sto postupak nije o tome. Oni ce radije spiskati zadnju kunu na izgubljenu bitku nego pogledati istini u oci.

Uzivajte u show-u, djeco.

Sjetit cete se ovog komentara kad izadje presuda.

Tko je glasao

Gospon Krsnik

premekani ste, valjda zbog godina )))

Srbiji treba bez pardona uvesti vize. U okolicu Vukovara, u Rijeku i u Pulu ( ove dvije zadnje opreza radi ) smjestiti vojarne s cca 2000 mladih nabrijanih Hrvata, školu za specijalnu policiju i te stvari.

U sve škole uvesti obavezno postrojavanje ispred škole i prije nastave uz dizanje zastave pjevanje himne.

Vojnicima i policajcima tamo dati stanove da zasnuju obitelji. Na Dunav stvaiti oklopljene riječne patrolne čamce s mitraljezima cal 12,7 i posadom koja prije puca pa onda pita.

Na hrvatsku obalu Dunava postaviti bitnice haubica 155 mm i Debele berte, nekoliko baterija VBR-a.

Na skelskim i graničnim kontrolama prema Srbiji i tzv. republici srpskoj pooštriti kontrolu.

Vize.

Medije koji u RH nastpaju s antihrvatskih i antinarodnih polazišta jebački oporezovati kao šund i satrti, kao Fekal, pa da se vidi koga financira srbijanska ili koja druga strana agentura.

Istjerati divljač na čistinu i posmicati, slikovito govoreći.

Naravno, našim pravoslavcima dati sva vjerska i kulturna prava sukladno standardima zapadne civilizacije, ali ni više ni manje od toga.

Usput, od Srbije tražiti ratnu odštetu, lokacije masovnih grobnica i proglašenje logora za Hrvate memorijalnim spomenicima.

sve dobro...

Tko je glasao

Sve jasno

Meni je sve jasno u politici vlasti u Hrvatskoj. Naime, strane sile, prvenstveno SAD i UK su pomogle ovoj vlasti da dođu na vlast, pa sad ova vlast odrađuje dug pomoći Srbiji da krene prema EU, jasno, na teret hrvatskih interesa.To je jedan od elemenata nenarodne vlasti.

Tko je glasao

Interesantno

hrvatsko-srpski rat koji se u Hrvatskoj pogrešno naziva Domovinskim ratom

A kako bi ga trebalo nazivati?

Srbija ni 18 godina nakon završetka rata još uvijek nije ispunila svoje obveze kao gubitnička strana prema Hrvatskoj, a tu na prvom mjestu spada sudbina sad već 1600 nestalih branitelja i civila. Pored toga radi se o povratku opljačkanog blaga i arhiva, o neriješenom pitanju granice, o kažnjavanju ratnih zločinaca i priznavanju postojanja zarobljeničkih logora.

Oprostite, ali ovo su sve redom, uz beskrajnu ispriku rodbini nestalih, zapravo sekundarna, pa čak i marginalna pitanja. Primarna i apsolutno najvažnija stvar koju je agresorska Srbija dužna Hrvatskoj jest - ratna odšteta. Ratna odšteta za oko 35.000.000.000,00 (slovima: trideset pet milijardi) dolara samo izravne materijalne štete počinjene u razdoblju rata i okupacije 1990 - 1995. godine. Sve ostalo je manje bitno, i to nije moguće ne vidjeti. Razumijem zašto Kukuriku "diplomacija" o tome šuti kao zalivena, ali vi..?

Ratna odšteta Srbije Hrvatskoj je središnje, krucijalno pravno i političko pitanje o kojemu će biti govora u budućim godinama, nakon što se Kukurikavci i ini "detuđmanizatori" uklone s političke i medijske vlasti u Hrvatskoj. Bez rješenja pitanja ratne odštete Hrvatskoj, na ovaj ili onaj način, Srbija neće moći ući u Europsku uniju.

Sve to službena Hrvatska prima bez oštrog reagiranja kako je to uobićajeno u diplomatskoj praksi

Qui tacet, consentire videtur. Što je novo? :-)

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci