Tagovi

Na qrac mi već ide Vukovar

Predsjednik je najzad odlikovao Glavaševića i još neke i time pokušava odvući glasove kukuriku koaliciji jer eto i oni poštuju branitelje.

Svake godine u ovo doba sve puno,svi mediji a naročito televizije pune Vukovara.

Kao Srbi,počeli smo slaviti i veličati izgubljenu bitku.

Kosovska bitka,Jug Bogdan i devet Jugovića,Vuk Branković i druga sranja.
O čemu mi ovdje pričamo. Jastreb jedan Jastreb drugi,a prvi pobjegli i sada su heroji.
Kako to da onio nisu zarobljeni i završili u Stajićevu (Logor u Srbiji) ili kako to da oni ne mirišu ljubičice odozdo na Ovčari.

Što se to veliča. Poraz i izgubljena bitka i mediji,kojima ne vjerujem,u tome prednjače-.

Naime,moji dečki i ja,malo mjesto između Siska i Petrinje. Napad četnika (tada) pukovnika Tarbuka,jedno popodne mjeseca listopada 91. gine naših devet (9) DEVET.Uništavamo tenk tromblonskim minama a pred BVP (za one koji ne znaju "borbeno vozilo pješadije) navlačimo plinske boce i ježeve od šina,oštetimo ga,pješadija napušta vozilo i uglavnom u razmjeni vatre izgine.
Do dolaska UNPROFORA 92 svakodnevno trpimo napade avijacije (spale nam crkvu),haubica,minobacača,pješadije ali manje jer nisu imali muda.

Pokušavaju probiti prema Sisku,uzeti željezaru,rafineriju i termoelektranu,ali no pasaran, nema prolaza.

Pokojni Đuka Brodarac zahtjeva preko Ivana Bobetka da srušimo most na cesti, DA IH NA TAJ NAČIN SPRIJEČIMO U NAPREDOVANJU,ALI MI ODBIJAMO da se povučemo,jebo takvu zapovjed,nastavljamo se boriti,zaustavljamo ih.

Moj drug,prijatelj i susjed,balavac tada 23 godine,i ja cijelu noć čekamo iza zavoja tenk T 84
da se pokaže pa da ga srokamo. Imao sam ručni bacasč i dvije granate. Mario je popio tu noć litru votke ali je ostao trijezan i držao zolju stalno nategnutu,spremnu.
Tenk se nije pokazao iza zavoja.
Pošto je to popodne jedan izgorio,nisu se ududili.
Ujutro i idućih dana dolazi nam pomoć,200 gardista (rezerva) i nešto dragovoljaca iz Zagreba,dečki iz Dubca (Toni,tebi i dečkima pozdrav).
Namaju više šanse proći,samo iz daleka tući ali industrijsku zonu Sisaka,ušće Kupe u Savu,prugu Sisak _Kostajnica Nisu dobili.

Da,ginulo se i imali smo parolu,devizu___NEMA PREDAJE---

U Sunji je npr. poginulo u borbi stotinjak ljudi.

Godine 1995. raketa LUNA pogađa zgradu radio postaje (tada ratne ) Sunja i sve ih zatrpa.
Nisu poginuli,ali je jedna urednica pobacila dijete.Peti mjesec,muško.

Što hioću reći.... ne može se cijeli rat svesti na Vukovar,a osobno bih imao pitati dečke: a zakaj ste se predALI, kaj niste prešli u gerilu, naime:nema predaje.

Sada,slaviti pad grada i na tome ubirati političke poene,to možete prodavati civilima i onima iz podruma,kod mene i sl.to ne prolazi.

Tako se 450 branitelja predalo u Hrv. Kostajnici i onda očekuju sažaljenje jer su završili na Manjači. . NE,NE I NE. Trebali ste preći u gerilu,otimati neprijatelju oružje,iznenadni udari i sl.

Koja preseravanja sa tim Vukovarom,već m i je mučno od toga.

Kod mene to ne prolazi.

DA. SLAVA ONIMA KOJI SU POGINULI. Za predaju i sl.,ne dajem ni 5 para.

Sada Fred Matić,one koji su se predali i sebe usput,veliča kao heroje.

Bolje vam je da šutite.

Vi dečki koji ste išli u proboj,kao što bih i sam napravio da sam morao,VAMA kapa dolje.

Komentari

dedakovic

O prvom proboju kroz Marince koji je jedna od najvećih enigmi Domovinskog rata, Dedaković kaže da je akcija prekihnuta nakon što su Marinci već zauzeti i srpska vojska se počela povlačiti.

U interesu rasvjetljavanja što više činjenica vezanih za pad Vukovara prenosimo i stengoram razgovora Dedakovića i ministra obrane Gojka Šuška.
Jastreb: Da…ali, što je s NOROM? Pa kad će to sutra već doć? Što je s robom za 22, 155, 152, gdje su te granate?
Gojko Šušak: Isto tako.
Jastreb: Ja sam mislio da će to biti… Meni je čvrsto obećao gospodin Ferdinand Jukić.
Sušak: Da… A ja sam dao gotovinu na pet strana, jebi ga.
Jastreb: Čekajte…
Šušak: Da.
Jastreb: Je li onaj naš novac, onih 17 milijuna dolara utrošeno ili nije za Vukovar? Ono što je ministarstvo financija dalo za nas?
Šušak: Da.
Jastreb: Je li utrošeno ili nije?
Šušak: Pa nije utrošeno, jer je s tim otvoren akreditiv.
Jastreb: Pa nismo još ništa dobili od toga, jel' to zaista tako teško?
Šušak: Pa to je tako, ja sam bio gore u Beču.
Jastreb: Jesmo li mi nesposobni ili su stvarno ti zapovjednici previše tvrdi?
Šušak: Čovječe Božji, ne mogu ti telefonom objašnjavati…
Jastreb: Da, jasno mi je, jasno mi je.
Šušak: Ako Bog da, vidjet ćemo se u ponedjeljak ili utorak, ja ću doći tamo, a sutra bi trebale stići te NORE, ako Bog da. Idem gore osobno.
Jastreb: Pa dajte da Bog da i pošaljite mi odmah, direktno ovamo.
Šušak: Da, a čekaj malo, ove mitraljeze, da ne idem preko garde, to mi je na kamionima…
Jastreb: Ma ništa, direktno meni šaljite, ja ću osobno preuzeti i podijeliti.
Šušak: Gdje preuzimaš?
Jastreb: U Ivankovu.
Šušak: U Ivankovu?
Jastreb: Da.
Šušak: Dobro.
Jastreb: Slušajte, da li ste vi upoznati…
Šušak: Čekaj malo, daj mi za svaki slučaj neki broj da se oni mogu javiti kad dođu tamo.
Jastreb: Jeste li kao ministar obrane upoznati da će vjerojatno Vukovar pasti?
Šušak: Pa, jesam, cijeli dan tako…
Jastreb: Jeste li razgovarali s nekim?
Šušak: Jesam, s predsjednikom i s još tako nekim.
Jastreb: Pa jebem mu Boga, je l' može nekih snaga da dođe svježih ili nešto?
Šušak: Ljudstva, mislite?
Jastreb: Pa da.
Šušak: To je moguće, mi imamo Vijeće ujutro u 10, možemo to angažirati, a koliko će to promijeniti sliku – ne znam.
Jastreb: Čujte, moramo pokušati sve.
Šušak: Da.
Jastreb: Trebalo bi te ljude poslati, samo da budu naoružani, a ne da budu goloruki. Sad uglavnom šalju goloruke, a ja ovdje nemam oružje. Je l' imate što kratkih cijevi?
Šušak: Kratkih ima nešto. Dali su nam 60 mitraljeza i tisuću M-48, ali nemamo municije, jebi ga.
Jastreb: Pa dvije tisuće komada, je l'?
Šušak: Tisuću komada, tisuću M-48 i 60 mitraljeza u jednom kamionu, zovu me da je prešao preko granice…
Jastreb: Pa dobro, dajte mi bar nešto, pošaljite od toga, bar 500.
Šušak: Može, ako ti odgovara.
Jastreb: Pa odgovara mi, nego šta.
Šušak: Može, može, nema problema. To možete očekivati ujutro.
Jastreb: Dobro, čujte, je li to istina da će roba ići preko Osijeka ili ovako direktno?
Šušak: Ovako direktno.
Jastreb: Pa, jebem mu Boga, i do sada ide, sad su nam dva šlepera neki dan uzeli Osječani.
Šušak: Kako uzeli?
Jastreb: Pa, jebi ga, onaj iz Koprivnice što je bilo za mene.
Šušak: Ja odavde šaljem. Dok je bio Husar, ovdje, s njim sam dogovarao.
Jastreb: Je, samo Husara nema dugo, to ide nekim kanalima u božju mater preko Osijeka, i oni to zadrže i…Kad je to bilo?...Prije tri dana dva šlepera su mi Osječani negdje smutili i ne bi ih Bog našao. Jebem im Boga, da im jebem. Znači ovo dobivamo a…
Šušak: Ovo dobivate.
Jastreb: A recite mi je li sutra vjerojatno i za NORU?
Šušak: A čuješ, rekli smo NORA i 155. to su mi rekli toliko puta, večeras – sutra – večeras – sutra… Pa su me bili ucijenili prekjučer, da su oni tu imali neku dokumentaciju o vojnim stanovima, a da je kod nas ovo što smo mi digli, ovaj centar u maksimirskoj. I to sam im poslao, prikupio sve na kamion, natovario i poslao im da ih zadovoljim, i opet kurvini sinovi zajebavaju.
Jastreb: Eee, oni su isto pokvareni.
Šušak: E, pa sigurno da ih ima.
Jastreb: Recite mi je l' debeli (Ferdinand Jukić) radi što il' ne radi?
Šušak: A debeli je rekao kad je pošao – za tjedan dana. Javio se Martinović i govori da je u redu, ali toga "u redu" se ja više naslušah u ovih godinu dana. Dok ne vidim, Bogu ne vjerujem.
Jastreb: Čujte, pa je li Jukić vani il' je tu?
Šušak: Vani.
Jastreb: Pa on je mene zvao prije pet dana i rekao: "bit će, bit će", i ništa.
Šušak: Pa tako i mene, a mi smo otvorili akreditiv…
Jastreb: Pa jebem mu Boga.
Šušak: Kad su novci devalvirali.
Jastreb: Pa, ta roba mi je neophodna.
Šušak: Pa znam, to nam je svima, niste jedini.
Jastreb: Znači, možda nešto bude?
Šušak: A, bit će nešto sutra, kako god okreneš, ali za ovo imam drugu stvar dosta sigurnu, u utorak, u srijedu, za…
Jastreb: Aha.
Šušak: Dosta sigurno. Taj je kanal neisproban.
Jastreb: Dobro. Ali isto bih molio da ide, da dođe direktno ovdje, da ja to preuzmem.
Šušak: Nema problema, ja sam to i rekao i ovdje i dao sam Husaru onu potvrdu da na ime toga ima pravo i ovaj stariji gospodin, kako se zove?
Jastreb: Vil.
Šušak: Da.
Jastreb. Čujte, znači sutra ćete inzistirati da dođu snage.
Šušak: Može.
Jastreb: Ma znate što, ne sviđa mi se televizija. Non stop govore da se šalju svježe snage, Tus govori da se u Vukovar šalju svježe snage, a to zaista nije istina, vi to znate?
Šušak: Da.
Jastreb: A zašto to onda radi?
Šušak: Ja ne znam što on daje. Meni takav izvještaj nije dao, ali ću se sutra suočiti s njim na Vijeću sigurno.
Jastreb: Znači vama daje izvještaj da ne daje oružje, a nama da jest?
Šušak: Meni ne daje ni jedno ni drugo, on mene samo municiju traži.
Jastreb: Aha. Meni kaže da nema svježih snaga, a u Vukovaru kaže da šalje.
Šušak: Imamo u Požegi, čovječe Božji 6000 ljudi pod oružjem. Za što?
Jastreb: Pa zašto onda ne dajete te ljude?
Šušak: Jeah…
Jastreb: E svašta.
Šušak: Dobro čut ćemo se sutra poslijepodne.
Jastreb: Važi, hajde pošaljite ovu robu.
Šušak: Dobro. Bog. Laku noc

http://hr.seebiz.eu/politika/mile-dedakovic-da-vukovar-se-mogao-obraniti...

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

tudman i vukovar

telefonski razgovor tudman - jastreb

"A ja bih Vas podsjetio, tamo je 2.000 djece. Što ćemo s tom djecom?", pitao je Dedaković. Snimao je sve razgovore sa Zagrebom.
"Hajde, hajde, Vi radite svoje, idem ja da vidim što, je l'. Ne dolazi u obzir nikakvo izvlačenje", odgovara mu Tuđman. Molbe za pomoć Dedaković je slao do zadnjeg dana.
"Dajte mi to, što ste mi sad kazali, dajte mi to lijepo faksom pošaljite", kaže na snimci Tuđman.
"E, kad kod mene ne radi faks, gospodine predsjedniče", odgovorio mu je Jastreb.

a nakon pada vukovara.. zabrana pricanja za sve stanovnike i branitelje o dogadajima

a za neke dodatno:
Premlatili ga odmah nakon pada Vukovara

Podsjetimo, Dedaković je nakon što se izvukao iz Vukovara uhićen od strane Vojne policije, odnosno Sigurnosno-informativne službe Ministarstva obrane. Danima su ga tukli i maltretirali u zgradi Vojne policije na Lašćinskoj cesti u Zagrebu, optužujući ga za krađu novca od obrane Vukovara. S tim je, kako kaže Dedaković, bio upoznat i predsjednik Tuđman, dok je Gojko Šušak, ministar obrane, ubrzo nakon "dočeka" priređenog Dedakoviću, kazao da ne bježi od toga da je premlaćivanje djelo SIS-a.

http://danas.net.hr/hrvatska/page/2011/11/21/0638006.html

razgovor se moze cuti na ovom videu, nakon sto se odslusa vrlo neprikladna reklama
http://www.rtl.hr/video/vijesti/tko-je-kriv-za-pad-vukovara/

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

E sada

@luna

Može se postaviti i pitanje do dva.

Da li je obavjestio onog sa kim je razgovarao da snima razgovor. Zašto ga je snimao. Mislim,snimao je razgovore sa predsjednikom države,vrhovnim zapovjednikom vojske i sa ministrom obrane,a koliko znamo i sa načelnikom glavnog stožera. Snimke su znači sačuvane.

Onda,razgovor je obavljao vjerovatno preko mobilnog telefona-radio stanice.

Naime,tada su na svim kriznim mjestima postavljeni -dostavljeni telefoni sa akumlatorima,kao radio stanice.
Ogromna sprava-pretača današnjih mobitela (princip je isti),Imao sam na raspolaganju i povremeno koristio jedan takav tada.
Onda,to su neprijatelji -slušali,prisluškivali

I tako dalje i tako to. Molim,razmisliti malo i o tom aspektu.

Inače,o takvim stvarima se inače koristi --šifra. To je poznato svakom zapovjedniku odjeljnja-desetniku.

Ne vjerujem da nisu imali mogućnost koristiti neku šifru.

Onda,"2000 djece",što se s time sugerira i hoće reći.Jel on bio vojna vlast ili gradonačelnik?

Moglo bi se postaviti puno pitanja.....

sve dobro...

Tko je glasao

nadam se da ce puno toga jos

nadam se da ce puno toga jos izaci na svjetlo dana .. vjerujem da ima jos snimljenih materijala..

znam da su u predsjednickoj kuci mislim 5komada registratora sa oznakom Vukovar i top secret..

znam da su pretukli branitelje vukovara u sis-a po povratku u zagreb, a neke i optuzili za veleizdaju (mercepa su za razliku nagradili, za ona djela ranije zbog kojih je hitno povucen iz tog podrucja)

znam da je svaki vukovarski civil po povratku u zagreb dobio zabranu govora o dogadajima iz vukovara

znam da su povucene brigade koje su poslane kao pojacanje vec kad su skoro dosli do vukovara

znam da oruzje nije stiglo u vukovar vec je skrenulo na jug

a rado bih jos jako puno toga znala o tim danima u vukovaru.. pitam se samo kada ce se otvoriti pohranjeni dosjei?
koliko godina je potrebno od rata da se skine oznaka TOP SECRET?

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Drvosjek, Mene samo

Drvosjek,

Mene samo interesira:

Kojoj budali treba dozvola djecu izvuči iz tog pakla. Kolko mi je poznato su sva djeca iz napadnutih gradova evakuirana i smještena po privatnim kučama. Čak smo i djecu i žene muslimana zbrinjavali.

Danas svi svoja sranja pripisuju Tuđmanu, kao da se je on mogel o svemu brinut.

Te smislice nek puši ko hoče.

Tko je glasao

imaš praf skviki

najbolje ih je bilo izvlačiti pod paljbom granata, da slučajno ne prežive

Tko je glasao

3103, Koja si ti moralna

3103,

Koja si ti moralna nula. Jedan grad je napadnut od JNA (jugoslavenska-narodna -armija) i granatiran sa svim građanima tog grada. Jednostavno barbarski čin, a branit to sve sa traženjem krivca tam gdje ga nema, je zločin.

Tko je glasao

udba čini čuda

naročito iz minhenske vojne
na daleko vidi da je glavni napadač jna, da nema nikavih drugih i sasvim sigurno je Jastreb jedan veliki izdajnik i kukavica koji se nije znao boriti, eto ni izvlačiti djecu
Skviki
ti si debeli konj

Tko je glasao

Naravno da se radi o smicalici

@Skviki

Znaš,interesantno je to. Bio sam nazočan 91. god. jednoj svađi naoružanih muškaraca.

Jedno selo je palo,tj. ljudi iz sela su se povukli,pobjegli,niti jedan,podvlačim niti jedan nije poginuo.

Imali su tridesetak AK 47,plus lovačko oružje,karabini sa optikom i sl.

Došli su u središte većeg mjesta,razišli se po cijeloj zemlji.
Predstavnici tog sela su agresivno optuživali da su izdani,da im pomoć nije poslana (zašto niste zvali specijalce i sl.).

Četnici su najprije opljačkali selo (ono traktori sa prikolicama bijela tehnika etc.) a onda ga kompletno spalili,uključujući crkvu,dapače.

Iz tog mjesta nitko nije tada ranjen ili poginuo,a četnici su jednog starca koji je eto smatrao da nije nikom ništa kriv,odveli i nikada nije nađen.Eto,ostao je kod svoje kuće.Hrvat naravno.

Znači,ajmo za pad Petrinje npr. kriviti Sisak,za pad Drniša Šibenik,za pad Vukovara Zagreb i sl.

Vojno sposobne je vojna policija mogla zadržati u Vukovaru,ako je mogla,a ne vjerujem da je netko spriječavao civile da odu kuda hoće,kako su mnogi i vojno sposobni učinili.

sve dobro...

Tko je glasao

Drvosjek, Čudno je da puno

Drvosjek,

Čudno je da puno ljudi traži krivca za svoje pogreške i slabosti, a samo pizde svaljuju krivicu na one, koji se nemreju branit.

Ima puno stvari koje zamjeram Tuđmanu, no kad se sjetim njegovog vremena, moram reči da je bilo bolje nego od 2000 do danas.

Naj više se je pokralo za vrijeme Mesića.

Tko je glasao

je, bil si u njemackoj...

je, bil si u njemackoj... morti ti je bolje bilo neg sad..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

krivo Luna

Skvikač je dugo u Njemačkoj
on se sad u starosti sjeti onog tuđmanovog vremena od 61 do 67 prošlog stoljeća kad je ovaj bio predsjednik Komisije za međunarodne odnose i član Sekretarijata Glavnog odbora Socijalističkog saveza Hrvatske, tad je vjerovatno (bar tako pričaju) bilo onako kako skviki veli u komentaru, puno bolje nego od 2000
a mesić kao jedan od članova HDZea, možda je on ako jest toliki lopina otkrio hdezeu tajne zanata

Tko je glasao

3103 & Lunaprof, Kaj ste se

3103 & Lunaprof,

Kaj ste se vas dve kokice raskokodakale. Gde vas svrbi?

Tko je glasao

svrbi mnoge da kretenu od tuđmana pročešu koske

Rado bih za svako poginulo vukovarsko dijete sada protresao kosti Franje Tuđmana i Gojka Šuška i pitao ih bi li oni svoju djecu žrtvovali na oltaru Domovine? Za međunarodno priznanje? Za Hrvatsku? Za tenis? Za bilo što.
Pišem ogorčen kako nikakav proboj makar samo za spas civila i ranjenika nije niti pokušan. Ne zato što ostatak Hrvatske nije htio, nisu svi kukavice kao ja. Jedan mi kolega priča kako su stajali u Nuštru, njih oko tisuću spremni za proboj, ali zapovijed nikad nije stigla...U pitanju su bili, jelte, viši ciljevi, nacionalni interes...
Drugi mi pak priča kako se u Šibeniku prijavio u dobrovoljce za Vukovar. Dva tjedna su bili na obuci bez oružja. Zapovjednik im je objašnjavao da puške nikako da stignu, oni su ga tjerali da idu makar i bez pušaka, snaći će se već, tamo gdje je rat valjda ima i oružja... Nisu otišli. A par godina poslije, u Feralu čita članak o tome kako je taj zapovjednik uhićen zbog šverca oružja...Bio je valjda sitna riba. (Kojega li apsurda, moj kolega tom jadniku i ratnom profiteru, danas možda duguje život!)

http://bigblog.tportal.hr/spranja

Tko je glasao

Evo plus

zaista nije fer da te napadaju na osobno.

Zaista,nije bilo oružja ni za ove ovdje a kuda još da ste nagrnuli svi iz vana.

Ozbiljno,nije bilo proglašeno ratno stanje niti opća mobilizacija,rat je bio malog intenziteta i nas 50 ooo
je bilo dovoljno da ga dobijemo.

Ovih cca 450 000 su hadezeovci naknadno upisali,ali to je druga priča.

sve dobro...

Tko je glasao

Za desetak dana će IH

sve boliti qrac za Vukovar.

O tome vam pričam,vama nekima. To me živcira.

Ajd dobro,evo jedno malo iskustvo.

Pošto sam uglavnom cijelu 91 i pola 92 godine bio tamo gdje je :teško biti i na strašnom mjestu postojati,u ljeto 1992.godine sam otišao na more u Primorje kod jednog prijatelja na otoku Rabu.
Na Rajskoj plaži sinčić,žena i ja. Prilazi nam dečko od cca.28 g. i prodaje karte za brod za kružno putovanje oko Raba.Saznajem da je već cijelu godinu na Rabu.
Podmukao i cinik,kakav već jesam,upustim se s njim u razgovor (u autu sam imao pištolj,pušku,bombe i sve što ide macho tipa 91-5 g.).Doslovce pobjegao iz pakla par dana.
Dečko je iz Hercegovine,izbjeglica,prodaje karte za ture brodom. Pitam ga da li je Jehovin svjedok i da li oružje odbija po prigovoru savjesti,malo ga provociram,zezam,žena me gurka laktom da ušutim (po običaju).
Uglavnom,momak je otišao i par puta se okrenuo da me pogleda. Nešto mu nije baš bilo jasno u mom stavu.

Mnogima ovdje također.

Slavljenje pada Vukovara je za slabiće,dezertere i one koji predeaju smatraju uspjehom.

Jedno je počast mrtvima,ali tu su jednaki oni u Glini i oni u Vukovaru,ne bi trebalo odvajati,nepravedno je prema tim istim-mrtvima.

Uspio spin.

Drugo je predati grad a imati oružje i municiju za još par mjeseci,ne računajući da se onim balavcima iz jna moglo otimati,a pijanim četnicima pogotovu.

Zato,ne jastrebujte mi vi neki,nego se pokrijte sa ušima i bolje vam je da šutite.

sve dobro...

Tko je glasao

Čemu bubetanja??

Drugo je predati grad a imati oružje i municiju za još par mjeseci,ne računajući da se onim balavcima iz jna moglo otimati,a pijanim četnicima pogotovu.

ako sudionici tvrde da 17.11 nisu imali gotovo uopće više municije a naročito protu tenkovske?

Znači lažu?

Tko je glasao

Nitko u onoj koloni ne slavi

Nitko u onoj koloni ne slavi nikakvu bitku a još manje poraz...u onoj koloni (i šire i dalje) ljudi odaju počast svim stadalnicima prije svega Vukovara ali i svim drugom stradalnicima jednog totalnog bezumlja zavladalog tih tužnih vremena ovim prostorima.

Moj minus tvom dnevniku uzrokovan je (barem) dvjema krajnje odbojnim tezama:

1. odajući počast žrtvama, veličamo izgubljenu bitku (osobno - veličanje bilo koje bitke mi je krajnje dbojno)
2. predaja kao opcija ne postoji i čin je za krajnju osudu!

Relativizirati se očito ovih dana može sve, ali zar i sam ljudski život?!

Statistička pogreška

Tko je glasao

Dragi moj Drvosječe....

Pročitao sam tvoj dnevnik i evo, ako te zanima, reći ću ti što mi je prvo palo na pamet kad sam završio sa čitanjem.

Palo mi je na pamet da si zapravo ljubomoran. Znaš, ono kad sin misli da njega roditelji ne vole dovoljno nego da više vole onog drugog brata. A on je sve dao za svoje roditelje, trudio se više od onog drugog brata, ali eto......tata i mama jednostavno više vole ovog drugog.
Meni to tvoje cviljenje kako ti puca q za Vukovar jednostavno liči na to.

Ali ne boj se, znamo mi da si i ti, branitelj sa Sunje, doprinio mmogo za obranu Hrvatske, pogotovo Zagreba, ako dobro poznajem zemljopis Hrvatske. Ne trebaš se bojati da tata i mama tebe vole manje od Vukovara. I tata i mama tebe vole jednako kao i Vukovar. Samo, kako da ti izraze ljubav? I mama i tata su pronašli način da kroz Vukovar iskazuju svoju ljubav i prema ostaloj svojoj djeci.

Maćeha i Očuh također te vole kao i ove iz Vukovara. Tj., ne vole te uopće. Samo je razlika u tome što zbog ostatka sela, zbog onog "što će ljudi reći", Maćeha i Očuh moraju glumiti da vole Vukovar. Pa zato jednom godišnje, na obljetnicu, organiziraju komemoraciu.
Doduše, nije selo blesavo. Znamo mi da njima nije do Vukovara, ali uživamo u tome koliko se i Maćeha i Očuh trude glumiti brigu za Vukovar. Uživamo u tome kad vidimo koliko govore o tome, pišu, koliko vijenaca polažu......a svim tim svojim djelovanjem, mada nije od srca, oni čuvaju uspomenu na Vukovar. Čuvaju čak i našu uspomenu na Vukovar.

Ironično, zar ne?

Malo bih se osvrnuo i na ono što kažeš o predaji i herojstvu. O gerili, borbi u pozadini. O značaju bitke za Vukovar itd.....Mislim da si promašio "ceo fudbal". Kakvo dobro bi obrani Hrvatske ili čak daljnjem razvitku Hrvatske koristilo to da su svi oni koji su zarobljeni i koji su preživjeli logore, kakve bi koristi bilo da su se oni nastavili boriti i da su izginuli? Hrvatska bi izgubila par tisuća ljudi više, a oni poginuli ne bi imali djecu. Danas ne bi bilo Hrvata u Vukovaru. I ovako smo izgubili previše ljudi, negdje oko 13 000, i još oko 5 000 u BiH. To je za nas, kao mali narod jednostavno previše. Koliko je pameti, gluposti, rada, talenta, inicijative, gena......izgubljeno i nestalo sa ovima koji su izginuli u ratu? Koliko je ljubavi nestalo, a koliko se mržnje i bolesti naselilo umjesto nje?
I bi li vrijedilo da je izginulo još toliko ljudi?
U trenutku pada Vukovara, Hrvatska je praktički zaustavila JNA. I to nije floskula, to nije demagogija. Strateški, JNA je tada propala. Zato danas i dobivamo optužnice koje je ta ista JNA pisala. Jer, JNA se nije držala onog Sun Tzuovog da "postoje gradovi koji se ne napadaju", več je jednostavno napala i bila je tvrdoglava kao što ti savjetuješ da su i Vukovarci koji su se predali trebali biti tvrdoglavi. Oni su bili dovoljno tvrdoglavi. JNA je bila previše tvrdoglava. Zato JNA više ne postoji, a Hrvatska i dalje postoji, i Vukovar postoji i Hrvati u Vukovaru postoje.
Ginuti dalje jednostavno nije imalo nikakve koristi. Samo bi idiot išao ginuti kad je cilj već postignut. To je isto kao da ja tebe pitam zašto ti više ne ratuješ? Pa rat je gotov, zar ne? Zašto bi ti išao dalje po Sunji i pucao okolo? Nema smisla.

Predati se ili ne, to je osobni izbor svakoga od nas bio. Možeš reći da se ti ne bi predao, ali ne možeš nikad znati sa sigurnošću. Jer tvoja situacija nije ista onoj koju je netko drugi imao u Vukovaru. Mnogo puta sam se našao pred razmišljanjem predati se ili ne. Nikad ozbiljno o tome nisam razmišljao. Nikad nisam došao do toga da odlučim hoću li se predati ili neću jer sam uvijek jednostavno odbijao povjerovati da ću se naći pred takvim izborom.
A ako nisam o tome nikad razmišljao, njavjeorjatnije bih u trenutku kad bi došlo do toga postupio instinktivno. Kao i 99 posto ljudi. Čak i onih koji su temeljito razmislili. Na kraju, svi postupimo instinktivno.

Naravno da se ne može svesti čitav rat na Vukovar, ali Vukovar je simbol ovog rata. I to onaj najzorniji. Tu imamo sve, od početka do kraja, imamo napad na Vukovar, okruženje, upotrebu svih oružja i oruđa pod zaštitom crvene zvezde i JNA, imamo pokolje koje su logisticirali i štitili JNA vojnici, a provodili četnici, imamo ubijanje i civila i vojnika. Imamo herojsku, nadčovječnu obranu i brutalni i divljački napad. Imamo slabo naoružane, samoorganizirane civile u borbi protiv organizirane vojske, dobrovoljaca, četnika, teritorijalaca.........imamo sve jasno i zorno prikazano. Imamo čak i međunarodnu zajednicu kojoj Vukovar ne ide, kako ti kažeš, " na qrac", već joj puca qrac za Vukovarom.

A ima takvih kojima puca i dan danas. E pa zato mi je drago čak i kad Maćeha i Očuh dođu i poklone se Vukovaru.

Tko je glasao

Ovo je jedna od ružnijih

pomisli koje sam ovdje pročitao. Manje su mi odbojne i same psovke od tako izopačenog i bolesnog razmišljanja da je netko ljubomoran na stratiše i mjesto stradanja.

Oprosti, ali to je užasna primjedba.

pozz
doza

Tko je glasao

Kada je padao Vukovar

ja nisam bio u Sunji,nego u jednom drugom mjestu,ali to nije bitno.

Nemam na što biti ljubomoran. Osim barjaka i činjenice da imam Hrvatsku ,pored nekoliko komada lima od mjedi koji se zovu odlikovanja,nisam dobio ništa,a puno,puno sam dao,mogao sam i više ali nije trebalo..Sa 40 godina mirovinskog radnog staža
debelo sam iznad prosjeka današnjih umirovljenika.
Činjenica je da nisam ništa niti tražio niti očekivao.
Posao sa solidnom plaćom sam imao u onoj državi,tako i u ovoj.

Doslovce sam branio svoj kraj,zavičaj i kuću. Nisam morao ići nikamo dalje jer sam (smo) bili dobrodošli i ovdje.

To što se toga tiče,kao odgovor na tvoju kratku amatersku psihoanalizu.

Ovo o maćehi i očuhu potpuno kužim,pa sam se stoga i osvrnuo ovim dnevnikom,tek čisto da kažem,da ne pušimo baš svi te fore.

Ovo o simbolu i sl.,e da,nisi jedini koji je nasjeo na te spinove,ali neka,može se i tako gledati.

U Yugi je malte ne svako drugi grad imao status grada heroja-moš si mislit.

Pa zar nije Zagreb,grad heroj,npr. dečki iz Zagreba su (nisu bili neposredno životno ugroženi kao ja npr.)
napuštali svoje tople stanove i išli se smrzavati i u Vukovar,na Baniju u Slavoniju. i sl.

Znači,dao sam svoje osobno viđenje ovog cirkusa sa permanentnim obilježavanjem pada Vukovara i to sa mog skromnog političkog i ratničkog stanovišta,bez velikog utjecaja medija i politike koji me i iritiraju ovime na što sam se osvrnuo.

Vidjeti snimku gdje se kolona naoružanih predaje,za mene je malo onako.

Žao mi je ljudi, ali što veli ovdje jedan naš kolega:Nije dano svakom kroz selo pjevati.

Njihova je stvar što su se predali i o tome možemo diskutirati ,ali nećemo od predaje praviti herojstvo,majku mu.

Herojska obrana Vukovara,zamisli. Ovo drugo su ti samo teorije i ono poznato:
Poslije bitke je lako biti general.

Za sve se može izmisliti opravdanje.

Međutim,meni ovi sletovi idu na živce,jer toćno kužim o čemu se tu radi,a to smatram pogrešnim.

sve dobro...

Tko je glasao

Drvosjek, i ja sam isto kao i

Drvosjek, i ja sam isto kao i ti u ratu stotinu puta nosio glavu u torbi, po Hrvatskoj i po Bosni, pa je za to koga briga, i s te strane te savršeno razumijem. Međutim, nisi u pravu.

Baš kao i Tuđman, Šušak, Gotovina, Škabrnja, "oba su pala", Oluja... itd. itd. Vukovar odavno više nije samo grad ili bojišnica ili čovjek ili događaj, nego je prerastao sam sebe i postao simbol - simbol hrvatske borbe za narodnu neovisnost, simbol herojske hrvatske obrane od agresije višestruko jače i nadmoćnije srpske četničke vojne mašinerije.

Što misliš, zašto Srbi, četnici, orjunaši, Jugoslaveni i ini što u isti rog pušu, toliko udaraju na te naše hrvatske simbole? Zašto toliko šize, pizde, plaču i luduju zbog njih? Zašto ih na sve načine i svugdje pokušavaju umanjiti, uprljati, popljuvati i poniziti?

Pa zato jer su im užarenim željezom urezani u samo srce njihovog povijesnog poraza i uništenja stoljetnog nacionalnog projekta i programa "Velike Srbije", Jugoslavije, Jugosfere, kako god. Zato jer ih ti naši hrvatski simboli toliko strahotno prže, peku, bole i smetaju da će reći i učiniti bilo što, ali apsolutno bilo što, samo da tu bol umanje i pokušaju zaboraviti.

Zato, pedeset tisuća ljudi u vukovarskoj koloni sjećanja i milijuni zapaljenih svijeća širom cijele Hrvatske ne slave poraz, nego srpsku pirovu pobjedu. "Pobjedu" fašističkog srpskog ludila koje je na Vukovaru slomilo krvoločne četničke zube i istovremeno zauvijek armiralo neovisnu hrvatsku državu.

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

A šta si ti,

molim te, moj lux veritatis uopće radio u Bosni??

pozz
doza

Tko je glasao

Kako što, pa tukao se protiv

Kako što, pa tukao se protiv tvojih. Iz Bosne su, naime, u Hrvatsku došli tenkovi, avioni i četnici, pa smo mi osjećali moralnu obvezu da im se zahvalimo jednakom mjerom.

Nažalost, nije nam bilo dopušteno osloboditi Banja Luku i zavrnuti vratom četnicima i u Bosni, jednom zauvijek. No, dobro, drugi put.

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

Ja ti nemam svoje

to ostavljam defektnim tuđmanofilima.

pozz
doza

Tko je glasao

zanimljivo

Stvarno je simptomatično kako @drvosjek piše u svoje ime, u prvom licu - izlažući se time i pohvalama i kritikama.

No većina kritičara odjednom imaju moć shvaćanja što je bilo u mislima svakoga od 50.000 sudionika povorke, znaju točno misao svakoga tko je zapalio svijeću - i naravno, sve te misli i ljudi su unisoni - i svi misle identično kao kritičar koji ih tako lako uzima kao - svoj adut.

p.s. Budući rat obično čine i vojska i civili i vojni i državni vrh - činjenica da je Vukovar postao simbol možda baš i nije pozitivna. Meni je recimo Vukovar simbol stradavanja - i nekih sramotnih stvari iz samog vrha politike - dakle totalno rašomon između proklamiranog i stvarnog stanja na terenu. Vukovar mi je možda najjači simbol saznanja da su ljudi - prepušteni sami sebi - i ludilu druge strane.

Tko je glasao

"Neunisono" zanovijetanje

Vukovar mi je možda najjači simbol saznanja da su ljudi - prepušteni sami sebi - i ludilu druge straneDa, simbol je kako su četnici, bili prepušteni sami sebi, nakon što su ih armijski gazde pustili s lanaca, a onda su nastojali utažiti svoju žeđ.

Meni je recimo Vukovar simbol stradavanja - i nekih sramotnih stvari iz samog vrha politike - dakle totalno rašomon između proklamiranog i stvarnog stanja na terenu.Sramotne stvari iz samoga vrha međunarodne politike koja je gledala tisuće granata dnevno po hrvatskome gradu Vukovaru s ciničnim ravnodušjem i bezdušnosti, a nekoliko granata na Knin su im "prekomjerne i neselektivne" jer nisu bile po Hrvatima, već njihovim jokerima na Balkanu.

Budući rat obično čine i vojska i civili i vojni i državni vrh - činjenica da je Vukovar postao simbol možda baš i nije pozitivna.Za Srbiju svakako: postao je njihov simbol nevjerojatne hrabrosti protiv višestruko brojčano nadmoćnijega neprijatelja, koji je bio do zuba naoružan svim mogućim vojnim oružjima i oruđima.
Legendarne scene njihova slavljenja briljantne pobjede pratit će ih kroz povijest, jednako kao i vojnička hrabrost vezana za drugi simbol ratne Hrvatske: "Oluje".

Zbog čistoće i pridržavanja svih ratnih pravila i povelja, Međunarodna zajednica, Srbiji je odala silna priznanja zaboravljajući sitne nestašnosti zaigranih čovjekoljubaca, dok njihov sjaj blješti iz Vukovara, Škabrnje, Voćina,...., Srebrenice, Sarajeva, Stajićeva, Begejaca, S.Mitrovice, Aleksinca i ostalih mjesta kao simbol briljantnih pobjeda u ime ljudskosti, pravde i međunarodnoga prava.

No većina kritičara odjednom imaju moć shvaćanja što je bilo u mislima svakoga od 50.000 sudionika povorke, znaju točno misao svakoga tko je zapalio svijećuNeki su samo došli da vide koliko ih je došlo, što će reći popovi i zato da ne izostanu s mogućnosti da ih narod vidi kako i oni suosjećaju s Vukovarom, u ovo osjetljivo predizborno vrijeme.
Da si bio tamo čuo bi lijepe riječi o njima, među ovih 50 000.

Bilo je i onih koji su tiho i dostojanstveno nosili NE-EU.

Bilo je i onih koji nisu mogli sakriti suze kada se bolničkim krugom čula pjesma "Ne dirajte mi ravnicu".
Neki su valjda "neunisono" mislili na betonizaciju ravnice, a za jednu znam da su joj suze krenule, jer joj je brat koji je ubijen pri oslobađanju Maslenice, volio tu pjesmu.

Tko je glasao

Ma gledajte ljudi..

..ovdje ima dosta lupetanja od strane pojedinih komentatora i samog autora dnevnika..

Kakva "Staljingrad je obranjen" usporedba?

Pa jebemu miša hoćemo tu sada učiti osnove? Jel Staljingrad imao Volgu za leđima iza koje se pružala slobodna Rusija? Jel obrana Staljingrada pod svaku cijenu bila opsesija samog Staljina? Dakle ajmo ne bubetati.

Kakva Varšava pobogu? Ona okupirana iz koje se pred kraj rata sa Rusima na vratima digao ustanak koji je propao jer su Rusi gledali?

Dakle ajmo ne bubetati i neuspoređivati ono što se usporediti neda.

Ja sam za Vukovar vezan geografijom, imam određene emocije spram Vukovarske tragedije, znam i znao sam neke logoraše i Vukovarce, sada mi tamo živi dio obitelji, i zabole mene crijep na čardaku što nekoga od vas zabole q za Vukovar, priča o Vukovaru živi i razvija se sama a kerovi lajte ne košta ništa.

Tko je glasao

Riskirajući

patetiku i zanesenjaštvo objasnit ću svoje pohvale ovome dnevniku. Kako sam rekao u prvom komentaru, nije da smo drvosjek i ja uvijek na frekvenciji, ali ovaj dnevnik ima nešto važno u sebi, a vi razmislite je li vrijeme, je li dvadeset godina dosta da pokušate razmišljati i na ovaj način.

Postoji jedan dobar način da se posvete sve žrtve rata, ne samo one vukovarske. Postoji jedan način da se njihova vrhunska žrtva - davanje života - učini vrijednim. Neću reći opravda jer ne mogu u to vjerovati, ali da se barem prida značaj i vrijednost nasuprot uzaludnosti. Moje je duboko uvjerenje da ako razmislite za što su ljudi padali i gublili živote i onda nakon rata to nastavite živjeti kao životno načelo, onda ti ljudi nisu stradali uzalud. Znam da je sladunjavo, ali ovakva uvjerenja najčešće jesu.

Ljudi su u zadnjem ratu ginuli da se oslobode agresije i okupacije koja je uslijedila nakon pokušaja izlaska iz jedne federacije. Oni su ginuli za slobodu. Ako nakon toga vi kao lektiru naučite što točno morate deklamirati i misliti o Vukovaru onda upravo ne radite ono što je bio ideal borcima za oslobođenje. Većina se njih (barem ja tako želim vjerovati) borila zato da nema više proklamirane državne istine i političke mitomanije.

Nakon što sam vidio kako sve hrvatske novine vjerno odrađuju domaću zadaću davajući svoj obol jedinom dopuštenom mišljenju o jednoj tragediji, bio sam skoro pa ponosan da vidim da je JEDINO pollitika na cijeloj medijskoj sceni izašla sa slobodnim, nesputanim mišljenjem i slobodnim nesputanim tekstom o tome što jedan čovjek zaista iskreno osjeća nakon što je rat odmakao.

S obzirom da je on dobro napisan i solidno argumentiran, zaista je šteta da je toliko nabušen minusima samo zato što se ne slaže s domaćom zadaćom.

pozz
doza

P.S. Naravno, ima i puno onih čije se mišljenje poklapa s domaćom zadaćom iz puke slučajnosti i koji doista vjeruju ono što pišu, ali sigurno bi i oni sami htjeli da se njihovo mišljenje uvaži kao ravnopravo kao što bi trebalo i ovo uvažiti.

Tko je glasao

@doza,

Svakako se slažem da je legitimno razgovarati o bilo kojem predmetu s različitih aspekata i pri tome uvažavati tuđe argumente. U kontekstu rata posebnu vrijednost imaju iskustva pojedinaca i rješenja do kojih su pojedinci došli u iznudici, jer često prenose duh vremena bolje od statističkih podataka iz vojnih izvješća.

Međutim, ničije osobno iskustvo, nikad i nikome ne daje pravo da se vukovarskim borcima predbacuje što su obustavili otpor nakon tri mjeseca ogorčenih borbi i to u okolnostima kada se njih 1500 (1800?) relativno slabo naoružanih suprotstavilo jako dobro opremljenoj vojsci od 60000(?) uz podršku tenkova, topništva i zrakoplovstva. Pogotovu se vukovarskim borcima ne može predbacivati što su dopali u neprijateljske ruke te bili masakrirani, zatvarani i mučeni.

Dakle, možemo diskutirati da li je Vukovar svjesno žrtvovan zbog političkih razloga, da li se moglo bolje i organiziranije pristupiti obrani, da li je dovoz opreme bio pravovremen, možemo razgovarati čak i o tome da li su se Vukovarci uopće trebali braniti ili su se trebali ponašati kao da ih se prodor tenkova prema ostatku Hrvatske ne tiče itd. itd.
O svemu tome možemo razgovarati, ali nikako ne možemo dovoditi u pitanje moralni ingeritet vukovarskih boraca.

Kada već spominjem osobna iskustva, u napadu malicioznosti bih mogao @drvosjeku prigovoriti što je pustio pijanog suborca da nosi zolju i skupa s njim čeka neprijateljske tenkove. To nije bio način na koji je djelovala moja postrojba i takvi ljudi nisu imali ničije povjerenje i uvažavanje. Vidio sam niže zapovjednike na istom ratištu koje opisuje @drvosjek kako su razoružavali pijane budale i doslovno na najgrublji način ih potjerali s položaja. Na te "moje" dečke i cure sam beskrajno ponosan baš zato što su bili takvi - konačno prava hrvatska vojska.

Tko je glasao

Već prema situaciji

@shiky

U toj mojoj uličici smo ostali samo nas dvojica,što izginulo što se povuklo.
Zadnje civile koje smo izvukli iz podruma i otpremili ih na sigurno bili su njegov otac i stric,a radi se o samim počecima rata i nije bilo strogog ustroja.
Znači domaći ljudi,brane svoje kuće,dragovoljci.
Ostali smo istureni ,skoro odsječeni,kada su u jutro puzeći kroz kanale došli ostali,došli su da vide da li smo još živi.
Samo činjenica da sam se domogao RB-a i da je susjed imao zolju je odlučujuća da smo ostali istureni,ništa drugo.
Sve obitelji,moja supruga i mali sin npr.,sve je bilo već evakuirano.
Tvrdim,gdje domaći ljudi ostanu braniti svoje kuće,pa još ako im se malo pomogne sa strane,ne prolazi se tako lako.

To što je napadač višebrojan i bolje naoružan ne znači previše. Poznato je da omjer napadača mora biti 7:1 u korist napadača,a danas,kada je pretežito automatsko oružje zahvaljujući AK 47,svaki borac je faktički mitraljezac,a tenk je limeni grob s obzirom na mogućnosti što se pokazalo i u gradu o kojem govorim,kao i u mnogim mjestima. Naime,gdje se javi desetak kalašnjikova tu pješadija nerado ide.

Meni nije ni na kraj pameti predbacivati braniteljima koji su se predali,njihova odluka je da se predaju,ali nemoj mi onda kukati i tražiti od mene da tvoju predaju smatram herojstvom,jer to jednostavno ne pije vode.

Ok,predao si se neprijatelju i sada si živ,što hoćeš više,odlikovanja,mirovine,pa dobili ste i to,šta još želite,da djecu učimo kako je to krasno-predati se i da vam se svi klanjamo-e to neće ići.

Koja je pozadina te politike koja jednu ,ali najviše jedan grad i jednu izgubljenu bitku toliko veliča.
Kakva se poruka time šalje.Čemu toliko talambasenje i inzistiranje na nekom ponosu.

Razdvajam pri tome žrtve,poginule od onih koji su se naoružani predali.

Pa cijela Hrvatska je na početku bila bez oružja. Jesmo li se trebali svi predati.

Još su dobro i prošli,mogli su ih sve pobiti i pobacati u Dunav.
Znači,bilo je i među njima (neprijateljima ) časnih ljudi-da opet malo idem uz vodu.

sve dobro...

Tko je glasao

@drvosjek, @doza,

Ne sporim bilo čije ratno iskustvo. Također pustimo službenu politiku po strani.
Međutim, piše li u dnevniku slijedeće:
"Što hioću reći.... ne može se cijeli rat svesti na Vukovar,a osobno bih imao pitati dečke: a zakaj ste se predALI, kaj niste prešli u gerilu, naime:nema predaje."

Zanima me da li vas dvojica zapravo zagovarate stav da su se vukovarski borci trebali i morali kvalitetnije angažirati u otporu nadmoćnom neprijatelju. Ili, još kraće, da li su preživjeli vukovarski borci zapravo zabušavali i bili kukavice?

Tko je glasao

Nisam vidio ovaj tvoj komentar

Ništa ne prigovaram stradalnicima Vukovara.

pozz
doza

Tko je glasao

Naravno da ne

stari

shiky

Podvlačim,u borbenim stvarnim,realnim uvjetima zaista je osobna stvar pojedinca kako će se držati.

Izbor:predaja ili smrt je zajebana stvar. OK,predati se u nekoj civiliziranoj situaciji gdje je rat zaista nastavak politike drugim sredstvima,ali ovima.

No dobro,neki su preživjeli,dobili batina,bili mučeni,ali su preživjeli. U logorima u Srbiji. Međutim,neki su masakrirani i pobijeni,zakopani na svinjogojskoj farmi gdje je bilo tzv.marvinsko groblje.
Kosti su im pomješali sa kostima prije uginulih svinja.

Neke su pobacali u Dunav,a Dunav je velika rijeka ,plovio sam njome,čak i ronio u njemu.

Zamisli,kako su se osjećali ranjeni dečki u bolnici kada su čuli da su ostavljeni na milost i nemilost.
Da li su se osjećali--izdanima.
Sinišu Glavaševića su,prema dostupnim saznanjima,doslovce odmah na Ovčari zatukli batinama,da li je izdan i Siniša Glavašević-naravno da jest.
Neki sada jastrebuju na račun i u ime Vukovara,a meni se to gadi....,neki beru političke poene,hvataju glasove, to mi se također gadi.

Kolike žene su poslije predaje silovali i ponizili.

Tvrdim,da se nisu predali (a predali su se jer su ostali bez pravog zapovjedništva i bilo je -snalazite se kako znate) da su se organizirali u manje skupine (grad je dovoljno velik),borbe bi se u Vukovaru vodile još mjesecima.

Međutim,za neke stvari treba ipak nešto više.
Znam da tu ima svega,specijalnog rata,demoraliziranja,izdaje i sl.

Moj naslov se odnosi na odnos politike i naših političara kao i mainstrem medija prema Vukovaru,što bih nazvao :od obljetnice do obljetnice,od izbora do izbora,pa to tvrdi i vukovarski gradonačelnik

Pošto je Vukovar vraćen mirom a ne ratom,zašto sada političari ne ulože lovu u ,recimo jednu školu koja ne bi bila ni hrvatska ni srpska:predlažem ime:Vukovarska osnovna (srednja) škola,pa da zajebu ovu segregaciju,recimo nekom sitnom pogodnosti,nekim poticajem,jer njima je suđeno živjeti zajedno,osim ako se situacija podgrijava samo,radi eventualnih budućih potreba.

Mislim,za one koji ne znaju,djeca idu u odvojene osnovne škole,odvojene po nacionalnom ključu.

Ne nisu,nisu zabušavali, a oni što su se predali,da li su bili kukavice,nije moje da sudim,ali heroji zaista nisu,bar po mome mišljenju,jer predaja nije herojski čin.

sve dobro...

Tko je glasao

Kukavičluk ili hrabrost

@drvosjek,
U suštini, mi se ne možemo složiti glede tvoje implicitne tvrdnje da je predaja pripadnika ZNG-a u Vukovaru bila zapravo kukavičluk. Po meni se to za ljude koji su tri mjeseca ratovali u potpuno srušenom gradu i praktički izolirani od ostatka Hrvatske nikako ne smije reći. Oni definitivno nisu bili kukavice, a osobno smatram da su za Hrvatsku učinili više od svih objektivnih očekivanja. I mislim da su toga svi svjesni - zato se na dan 18.11. izražava pijetet prema hrabrosti Vukovara i vukovarskih ratnika, a ne slavi se hrvatsko"Kosovo" kako ti u dnevniku sugeriraš.

Da, bilo je primjera iz povijesti da su vojnici koje je napustilo zapovjedništvo iz osjećaja dužnosti vodili usamljeničke ratove. Pada mi na pamet Japanac kojega su u prašumi slučajno otkrili 20 ili čak 40 godina nakon završetka WWII, ne znam više točno...No, to su bili doista ekskluzivni slučajevi, a nikakvo pravilo.

Evo i suprotnog, isto tako ekskluzivnog primjera, baš s područja Kostajnice kod koje si, vidim, bio. Ti znaš da su tamo bili napušteni ranjeni gardisti koje su onda četnici zarobili. Među tim gardistima je bio zarobljen i dr Igor Nikolić kojemu su nakon toga tri mjeseca lomili kosti u Manjači. A zašto baš njega spominjem?
Dr Nikolić je bio na sigurnoj strani Kupe, među našima. I onda je na suprotnoj obali vidio ranjenike kako bespomoćno leže. Ubacio je nešto sanitetskog materijala u čamac, zataknuo zastavu crvenog križa i krenuo pomagati ranjenicima. Iako je znao da četnici dolaze. Iako je znao da će biti zarobljen. Iako je znao čak i to da neće moći dulje vrijeme pomagati ranjenicima.
Osjećaj liječničke dužnosti? Svakako, i to u ekstremnom obliku.
Ludost? Možda.
Hrabrost? Iznad svega neupitna!
Međutim, general Bobetko ga je u svojoj knjizi kasnije javno nazvao izdajnikom zato što se dragovoljno predao neprijatelju. Ako je i od generala - sramotno je.
A što ti kažeš?

Tko je glasao

Plus za

ukazivanje na problem segregacije.

Tko je glasao

Nadam se da vidiš

da je prva rečenica tvoga komentara u suprotnosti s ostatkom.

pozz
doza

Tko je glasao

Tvoj odgovor bi bio točan

da pojedinačno uvijek i bez iznimke može obezvrijediti opće.
LP

Tko je glasao

A tvoj bi da nisi

pobrkao opće i pojedinačno u tom komentaru.

pozz
doza

Tko je glasao

ocjenjivanje dnevnika

Ako bolje pogledaš ocjene, rijetko se kada vidi dnevnik na kojemu se skoro uopće ne može oblikovati "grupa koja daje plus" - odnosno "grupa koja daje minus".

Bez namjere da ulazim u razloge zbog kojega je netko glasao ovako ili onako, smatram (iz sličnih razloga kao i ti) da ovaj dnevnik ima veliku važnost:
- jer iznosi vlastito mišljenje (a ne neka copy-paste papazjanija čuvana za ovaj dan...)
- jer je riječ o sudioniku rata

Bilo bi zanimljivo vidjeti neku studiju - zašto su ljudi išli tada u rat, tj. zaviriti u glave onih koji su izgubili živote - da odgovore na pitanja: kada ste riskirali svoj život - zbog čega ste to radili, koji vam je bio krajnji cilj?

Ovo je nepravedno - ali onima koji su bili direktno životno ugroženi - i odgovor je nešto lakši. Obrana svog života, svog imanja. Imaš relativno jednostavnu (i brutalnu) životnu situaciju. Jedna grupa ljudi puca na tebe. Ti se braniš. Ne kažem da je to jedini odgovor - ali izbor je donekle uvjetovan tom situacijom. No odgovori branitelja iz područja RH koji nisu bili direktno ugroženi taj trenutak vojnim djelovanjem, sigurno bi dao još zanimljivije rezultate. I tko zna bi li nam se svi rezultati svidjeli.

Tko je glasao

Ako bolje pogledaš ocjene,

Ako bolje pogledaš ocjene, rijetko se kada vidi dnevnik na kojemu se skoro uopće ne može oblikovati "grupa koja daje plus" - odnosno "grupa koja daje minus".

ko se pogleda bolje pluseve su davali ljudi koji nisu većinom uopće vidjeli rata što dovoljno govori o ovom mijaukanju...

Najgore je što takvi i dijele mnogo puta pamet o ratu, a upoznati su o njemu iz medija...

Justice for all !

Tko je glasao

bezveze...

... prije svega sam mislio na "ideološko" grupiranje - a ne na sudjelovanje u ratu...

No, ne mislim se spuštati na ovu razinu rasprave, hvala lijepo. Za tvoju informaciju, među plusevima vidim neke branitelje koje poznajem osobno, pa ti je argument prilično promašen. A i autor dnevnika spada među njih.

Tko je glasao

relativno

drvosjek,
dao sam plus ovom dnevniku, jer on to zaslužuje, gledajući iz vašeg osobnog iskustva. Uistinu, prenaglašava se Vukovar, a zanemaruju se druge točke gdje se također vodila bitka za Hrvatsku. Doduše, mora se priznati da je Vukovar simbol otpora velikosrpskom agresoru i kao simbolu to mu se mora pšriznati.
Uopće, odnos službene Hrvatske, ali još više medijske, prema Domovinskom ratu kojega osobno smatram Domovinskim obrambenim ratom, jer se Domovinski može lakše izjednačiti s "građanskim", je nedorečen. Jednostavno, naše političke strukture, kako one HDZ-a, tako i ništa manje SDP-a nemaju odnos prema tom ratu kakav on zaslužuje i kako ga doživljavaju njegovi stvarni sudionici. Samo jedan primjer. Više od 3.000 branitelj počinilo je zbog dubokog razočaranja samoubojstvo, a to postojeće političke strukture nikad nisu stvaile na denvni red.

Tko je glasao

Neću ti dati ni munus ni

Neću ti dati ni munus ni plus, a možda je bolje da se nisam ni javio.

I sam spadam među one koji si o Vukovaru još uvijek postavljaju pitanja a odgovor na neka sam niti mogu dokučiti niti "glasni" na njih odgovaraju. Nisu do sada a kad će, ne zna se.

Vukovarsku kao ni ostale bitke još nitko nije stručno, što znači upućeno, objektivno i pošteno analizirao. Nije to učinjeno ni s vojnog ni s političkog niti s bilo kojeg drugog stajališta. Bilo je samo političkog i drugog svake vrste iskorištavanja ali poštene analize nije. U cijeloj toj gunguli, spletu mnoštva sjećanja i raznih interesa je jasno i preočito jedno, da se u svemu tome negdje izgubio čovjek, čovjek običan, rekli bismo mali, bio on branitelj ili obični stanovnik ako ikoga tada tamo uopće možemo tako nazvati.

Ovih se dana zato treba promišljati o tim običnim, malim ljudima, sjetiti se stradalih. Toliko im svi dugujemo, što ne znači da ih stavljamo bilo iznad bilo ispod drugih žrtava i drugih branitelja. Danas je jednostavno njihov red, ma kako to nekome zvučalo. Šteta je što se nitko nije pobrinuo da i na druge žrtve i na druge branitelje dođe taj red.

Ne znam od čega me više uhvati muka, od promišljanja o onome što se zbilo ili ovoga što svake godine gledamo u režiji raznih elita izraslih između ostalog i na vukovarskoj tragediji.

Ali opet, nije ovih dana vrijeme za razglabati o ovome što tebe i možda još mnoge muči. Utoliko tvoj dnevnik ovih dana nije dobrodošao.

B-52

Tko je glasao

Samo zbog ove

posljednje rečenice ni ja tebi neću dati ni plus, ni minus.

Dobrodošao ili ne, ovaj dnevnik sluti izvjesni problem....

Svaka čast "malom čovjeku" na kojega se pozivaš, ali - ne treba zaboraviti da se svi zlikovci uvijek pozivaju na "malog čovjeka" kada im to koristi... Kad se samo sjetim koliko je nemilice trošena ona majka Kata Šolić... je li se tako zvala?....

Zato mislim da je puno važnije za ovo društvo, ovu naciju i ovu državu ono što si najprije napisao: stručno, objektivno, analitično, povijesno smještanje Vukovara (i svega ostaloga) na pravo mjesto.

Vladajuće silnice ovoga društva ustrajno onemogućuju taj posao.

Jedan primjer: knjiga "Muške fantazije" je obligatna literatura koja psihoanalizira njemački fašizam u njegovim izvorima, u generaciji onih koji su se vratili iz 1. sv. rata ne znajući kamo da se okrenu i što da od sebe učine.... Sjajna knjiga koju sam pročitala dva puta, a možda ću je uzeti u ruke još jednom...

A mi, umjesto svojih "Muških fantazija", imamo tek Mirjane Krizmanić i "eksperte" za "govor tijela" Ive Sanadera.... Godinama brojimo samoubojstva oboljelih od PTSP-a, a Mirjane Krizmanić pišu svoja "tkanja života" za široke mase, i ne pada ima na pamet da skupe i analiziraju mučne snove koji muče tu generaciju.... Mirjane Krizmanić grade estradnu karijeru, a mi moramo vjerovati da su one neki meritum u ovoj zemlji...

Netko mi je tih ratnih godina, tu u Zagrebu, izgovorio jednu-dvije šture rečenice o tome kako "dečki" na bojišnici u slobodno vrijeme "igraju nogomet sa ljudskim glavama"....

Kad se mi mislimo suočiti s time? Sa tim svojim igranjem nogometa sa ljudskim glavama?

Tko je glasao

SM, Vukovarsku kao ni ostale

SM,

Vukovarsku kao ni ostale bitke još nitko nije stručno, što znači upućeno, objektivno i pošteno analizirao.

Sa sportskim klubom sam svaku godinu bil po par dana u njemačkom djelu Alpa.

Na večer se je sjedilo u ne baš velkoj prostoriji, a gosti su bili raznoliki.

stupil sam u razgovor sa jednim čovjekom i tokom tog istog smo i Vukovar spomenuli.

Rekel je doslovno: Još godinama če ta bitka zapošljavat vojne stretege. Kad sam ga pital zbog čega je tog mišljenja, jednostavno je rekel:

Ja sam vojno lice i predajem vojnu strategiju.

Tko je glasao

Povrh svega strasnog sto rat

Povrh svega strasnog sto rat donese, rat ljudima koji su njime zateceni nametne nasilno razne osjecaje koje ljudi inace ne bi ni imali ili bi ih imali u smanjenom intezitetu. Neovisno o tome je li tko bio 12 cm ili 10012cm ili 100000012 cm od prve crte ispred ili iza, je li tko bio ovjde ili ondje, ili mozda nije nigdje ni bio. Mnostvo je mogucnosti za bilo gdje biti, ili dozivjeti. U jednu ruku neovisno dakle gdje je tko u datom trenutku bio svakome iz ove price ce rat nasilno donijeti gomilu nasilno nametnutih osjecaja, ali je spram preciznije razdiobe tih osjecaja u drugu ruku i svaka i najmanja sitnica u ovoj prici izuzetno vazna i presudna. Svaka od tih sitnica moze gotovo nevidenom snagom odrediti koji od osjecaja ce se kome raspodijeliti ili kako sam vec poceo - nametnuti. (Primjerice: ah picka ti materina mi smo bili na krizanju xx i zaustavljali prodor, a vi ste samo camili po podrumima, ... ili mi smo bili u Stajicevu i Begejcima, a vi ste samo prosli kroz Mitrovicu i to je to,... )
Sve u svemu zbrka je to raznih osjecaja nevjerojatnih razmjera i u toj zbrci potpomognutoj danasnjim medijskim mogucnostima nista nije nemoguce zamisliti, a kako samo ne da je nekom pun kurac Vukovara i da to govori na obljetnici 20 godina od pokolja. Nije to nezamislivo, nezamislivo je nesto sto bi bilo posve normalno i obicno.

Tko je glasao

Što se tiče predaje, uvjeren

Što se tiče predaje, uvjeren sam da bi se ti predao da si se našao u toj situaciji... Koliko se dana držala Hrvatska kostajnica, a koliko Vukovar, o razmjerima razaranja smješno je i uspoređivati...

Uvijek su ljudi bili hrabri na riječima...

Justice for all !

Tko je glasao

Moj vrlo bliski

rođak je bio zarobljen u zasjedi kao ,hajmo reć isturena predstraža. Upali u zasjedu,ovi su došli prije.

Kada je nakon 10 mjeseci razmijenjen,pričao mi je kako mu je bio
ostao samo jedan okvir streljiva i nož.

Teren,šuma.
Komentirao sam,pa i nož je oružje.

Tvrdim,mene bi mogli živog uhvatiti samo ako bih bio bez svijesti.

Predao se velik broj naoružanih muškaraca,ok,njihova odluka,ali tu se nema što slaviti.
Ovi su svejedno pobili velik broj zarobljenika i ranjenika.
Očito su hrabriji i sposobniji izginuli a manje hrabri i sposobni su se predali.

Primjer:Zadro je poginuo,a ovi što vole da ih se zove jastrebovima su se izvukli i glume heroje.

Zaista ne volim mitove i ta preseravanja sa političarima i popovima (slušam danas ovog jednog popa sa mitrom kako drži politički govor pa između ostalog kaže:mrtvi nam poručuju........,između ostalog aludira i protiv abortusa,ma fuj,o kakvom mi pijetetu tu govorimo.

Jednom godišnje se slete političari ubirati poene.

PS.znao sam da ću ovim svojim upisom dobrano podijeliti nazočne,ali neka.

Svaka čast braniteljima Vukovara,pa i onima koji su se predali,ali HEJ,predali se.
Poredbe sa Staljingradom i sl. ne stoje.

Što ih nisu pustili u grad i borba za svaku kuću,pa kako ćeš se predati onim momcima koji pjevaju o salati i Hrvatima.
Znam ja da je to bilo žestoko ratište,no što onda,kakvo se ratište očekivalo.

Naravno da treba obilježiti i dati pijetet mrtvima,ali obilježavati predaju,pad i izgubljenu bitku,te toliko talambasiti o tome po medijima,dok je u Vukovaru sve jako skupo,život je zamrznut,segregacija i podjela očita,a političari se po potrebi slikaju,e da bi se slikali.

Recimo npr.pored rijeke Une je otkrivena druga najveća masovna grobnica poslije Ovčare,pri čemu se ispušta činjenica da je stanovništvo te okolice brojem znatno manje od Vukovara (o postotcima govorim).

Od Vukovara se pravi mit i kruže razne teorije zavjere (te prodan te predan te izdan te ovo ono) pri čemu se zaboravlja da se neke bitke i gube,a oni koji izgube su ,jel.....gubitnici.

Onda,Vukovar je dao vremena Hrvatskoj (kupio vrijeme) da se naoruža,ma da, moš si mislit.
Istina je da je UNPROFOR dao vremena Hrvatskoj da se naoruža,opremi i obuči vojsku.
Cijela linija je ratovala,oružja je bilo koliko je bilo što se otelo iz vojarni jna i kupilo,čak i prije pada ,jer se već te jeseni uveliko ratovalo posvuda

Kako Dubrovnik nije pao,Zadar npr.

Nije palo ono što se držalo, gdje se ljudi nisu htijeli predati niti pobjeći..

sve dobro...

Tko je glasao

Kako Dubrovnik nije pao,Zadar

Kako Dubrovnik nije pao,Zadar npr.
Nije palo ono što se držalo, gdje se ljudi nisu htijeli predati niti pobjeći..

Kakve gluposti ti pišeš i ostaneš živ... Da li si razmišljao koliko je ikada bilo uključeno vojske oko Vukovara , a koliko oko Dubrovnika... ŠTo se tiče Zadra o tome gradu bolje ne govoriti ništa... , jer su njegove priče toliko tužne da rijetki branitelji Zadra se sramote toga...

Vidi se da ti nemaš veze sa Vukovarom , a ni Dubrovnikom ni Zadrom...

Sve mi se čini da epske priče o nekim rambo borcima možeš ostaviti za one koji nikada nisu vidjeli rata ni bili u ratu...

PS. sa nožem se boriti , da nije tragično bilo bi smješno ... Ma pitanje je uopće tko si ti ...

Justice for all !

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci