Tagovi

Možemo i moramo bolje

Vjerujem da bi se lako mogli složiti oko tvrdnje da su osobe sa psihičkim smetnjama jedna od najslabijih karika društva. Osobe koje ovise o pomoći države i obitelji. Onog trenutka kad državna vlast stvori uvjete da takvim osobama olakša život i kad im život sam učini bar donekle vrijednim življenja, moći ćemo pričati kako imamo socijalnu državu.

Ukoliko imate nekog bliskog koji se liječi u ustanovama zatvorenog tipa i ukoliko ste samo na par sati imali prigodu posjetiti nekoga na psihijatriji – sve vam je jasno. Moj nećak se do prije mjesec dana gotovo 13 godina liječio od šizofrenije. U trinaest godina 7 je puta hospitaliziran u Puli i jednom u Rijeci. Obolio je kao 17-godišnjak. Rano je ostao bez oca ( mog pokojnog brata ), a majka i dvije sestre mjesecima ga i ne nazovu da ga bar pitaju kako je. Živi sa mojom majkom koja je gotovo slijepa i slabo pokretna. Za sve odlaske na kontrolne preglede svaka dva mjeseca i grupne terapije dva puta mjesečno, više se ne izdaju putni nalozi.

Prilikom pretposljednje hospitalizacije njegova je liječnica izrazila sumnju kako se kod njega ne radi o šizofreniji već o bipolarnom poremećaju. Na moje pitanje zbog čega se ne utvrdi točna dijagnoza, dobila sam odgovor kako je vrijeme od 21 dan koje je zakonodavac predvidio za liječenje u ustanovi zatvorenog tipa prekratko da se sa sigurnošću utvrdi nova dijagnoza. Poslije godine dana ponovno je hospitaliziran, a liječnica je svoje kolege obavijestila o sumnji da se radi o sasvim drugoj bolesti. Odmah po dolasku na odjel psihijatrije započelo se sa primjenom terapije za bipolarni poremećaj koji je i naveden na otpusnom pismu. Nećak je sa dvostruko manje lijekova postao gotovo druga osoba. Iako mi je njegov liječnik rekao da će sa tim stabilizatorima ( litij ) ponašanje biti gotovo isto kao prije bolesti – moram priznati da se nisam nadala takvom poboljšanju. U 13 godina liječenja od šizofrenije veći dio dana provodio je ležeći u krevetu, nije pokazivao interes za serije, filmove, knjige. Nije ni čudo uz količinu lijekova koje je prije pio.

Ne mogu a ne spomenuti ravnatelja odjela muške akutne psihijatrije koji je u razgovoru sa nećakom spomenuo kako za njega nije primjeren zajednički život sa bakom koja je stara, ali je za tog istog ravnatelja smještaj u starački dom u blizini mjesta gdje živimo – pravo rješenje za mog nećaka.

Danas sam pročitala kako je Boris Šprem odlučan i ovoga puta pobijediti zločudnu bolest, a cijelo vrijeme dok se u bolnici oporavlja od operacijskog zahvata obavlja i sve svoje radne dužnosti te je cijelo vrijeme u kontaktu sa Uredom. Možda bi bilo dobro da dok uživa sve blagodati našeg zdravstva koje je uvijek prema nekima izdašno - da sebi malo oduzmu kako bi ovi drugi imali bar plaćene troškove odlazaka na preglede i grupne terapije. Ministar zdravstva bi bar mogao porazgovarati sa ravnateljem muške akutne psihijatrije u Puli. A svi zajedno jednostavno moramo postati bolji ljudi da bi se bar mogli nadati kako će nam biti bolje.

Komentari

Možda bi bilo dobro da dok

Možda bi bilo dobro da dok uživa sve blagodati našeg zdravstva koje je uvijek prema nekima izdašno - da sebi malo oduzmu kako bi ovi drugi imali bar plaćene troškove odlazaka na preglede i grupne terapije.
Mozda bih postavio drugacije pitanje. Na osnovi kojih propisa i na osnovi kakvog placenog zdravstvenog osiguranja ima takvu skrb? No mozda ce gospodin Sprem iz svog dzepa platiti visu razinu usluge a mozda ima i neko od dopunskih osiguranja. No ako nema onda je sasim svrhovito postaviti pitanja oko zakonitosti takvog tretmana. No kako su jos stari latini rekli sto je dozvoljeno bogu nije dozvoljeno volu.
U 13 godina liječenja od šizofrenije veći dio dana provodio je ležeći u krevetu, nije pokazivao interes za serije, filmove, knjige. Nije ni čudo uz količinu lijekova koje je prije pio.
Obzirom na medikamente nije niti cudno. Upravo sve te mogu slobodno reci droge djeluju na takav nacin.

Tko je glasao

socijalna država

Hrvatska je nažalost sve dalje i dalje od socijalne države. Hrvatska je pod pritiskom EU u svoje zakone i propise unijela i dijelove koji se odnose na poboljšanje kvalitete života invalida, osoba posebni potrebama, psihičkim smetnjama ali na svakom koraku se to gazi. uglavnom osobe kojima je potrebna pomoć društva se tretira kao da su građani drugog reda, nešto slično parijama u Indiji. Ispada kako je Hrvatska svojim osamostaljenjem postala kastinsko društvo - najbolju medicinsku pomoć imaju političari i tajkuni - oni koji su upropastili državu, dok ostali mogu dobiti mrvice te pomoći i to ako su sretnici. Kako drugačije nego sretnicima nazvati one ljude koji nakon dugog čekanja na neku pretragu mogu dobiti adekvatno liječenje.

w. ;)

Tko je glasao

Tragedija,

Draga Marival,

ova je priča strašna zbog teškog stanja tvoga nećaka,
kao i zbog krive dijagnoze,
a nemali je užas preporučiti djetetu da strpa baku u dom,
kao da bi sam sa 13 godina mogao živjeti i kao da bi to mogao učiniti baki.

Prestaršno je da nema naknade troškova za grupne terapije i kontrolne preglede.

Toplo se nadam da će nova dijagnoza i lijekovi spasiti to dijete,
kao i briga i skrb Tvoje obitelji.

Svakako bi trebali tražiti od ministra zdravstva
da ispravi te propuste.

Što se tiče B. Šprema,
kojem iskreno želim da ozdravi;
poučena iskustvom posumnjat ću da će išta učiniti kako bi sve zdravstvene usluge
bile dopstupne svima.

Sjetimop se Pinnochia Hebranga, koji se iako je bio ministar zdravstva,
otišao liječiti u Austriju ili gdje drugdje;
te koji ništa nije učinio da pomogne građanima u liječenju,
osim što je zbog provizije forsirao preskupi Shimadzu uređaj.

Trebamo bolje i možemo i moramo bolje!
Moramo to nastaviti zahtijevati od naših izabranih zaposlenika u Vladi.

Pozdrav
Mirtaflora

Tko je glasao

ispravka netočnog navoda

nije uređaj nego uređaji
nije provizija nego simpatija i empatija,
nije forsiranje nego autoritet struke
nije skup nego najjeftiniji u postupku javne nabave, nakon što su zbog raznih manjkavosti diskvalificirani jeftiniji uređaji manje poznatih proizvođača Siemensa, General Electrica i Philipsa
nije Pinnochio nego Pinocchio

što bi se iz gore navedenog dalo zaključiti
ne pouzdajte se u autoritet struke, on se vrlo lako krivi pod utjecanjem politike
koliko god bila jadna, manipulirana, loše informirana, jedino je javnost ono što može
pridonijeti da nam bude bolje
ta bi javnost morala danas moći, večeras, noćas,
na internet stranicama ministarstva zdravstva utvrditi
1. koliko je uređaja shimadzu nabavljeno u hrvatskoj
2. koliko su bili jeftiniji od konkurentnih ponuda
3. koliko je jeftinijih uređaja diskvalificirano
4. tko je donio odluku
a istraživački nounari mogli bi malo istražiti
5. kakvi su uređaji, rade li uopće, rade li dobro,

marival oprosti na digresiji

luka

Tko je glasao

Ispravci,

E pa I am very sorry,

moje informacije potječu iz vrlih novina naših.

Svakako ih ne bih izmislila.

Potpuno je nebitno kako je napisano Pinokijevo ime,
a taj naziv dobio je vrli Hebrang ne od mene već od novinara,
za poznatu izjavu da " ne laže, već izbjegava istinu".

Da li je Shimadzu jeftin ili skup mogli bi reći stručnjaci,
no ja se sjećam da je kada sam bila u bolnici 2000.g.,
bio neraspakiran u kutijama,
dok su preglede vršili na drugim uređajima, a ne uređaju.

Marival, sorry.

Mirtaflora

Tko je glasao

kasno će biti kasnije

mirtaflora oprosti

učinio mi se kao štos
nisam ti mislio pametovat

samo za tebe, od šerifa konjevića

http://youtu.be/96iauWGiwpA

luka

Tko je glasao

Problem je u tome da je taj

Problem je u tome da je taj ravnatelj psihijatrije htio njega poslati u starački dom. Dakle po tom ravnatelju za dečka od 30 godina nije primjereno da živi sa bakom u četverosobnom stanu, ali je primjereno smjestiti tako mladu osobu u starački dom. Kako moja majka ima mirovinu od 3.500 kuna i dodatak za invalidnost od 500 kuna, a i nećak prima naknadu od centra u iznosu od 750 kuna - to je za njih dvoje više nego dovoljno. Ravnatelju je dobro poznato da majka mog nećaka ne želi brinuti o sinu i da je zbog toga kod bake.

Ja znam da je najlakše takve pacijente omamljivati tabletama i smještati ih u razne ustanove, ali mora postojati način da se pomogne i oboljelima i zajednici. Kad sam u Centru za socijalnu skrb predložila da podignu plastenike u kojima bi se uzgajalo povrće, da zasade maslinike kako bi takvi ljudi mogli zarađivati, a ne biti teret društvu, predložili su mi da osnujem udrugu i da pokušam svoje ideje sprovesti u djelo. Ima u ovoj zemlji mladih dizajnera koje bi se moglo zaposliti kako bi osmislili suvenire koje bi takve osobe mogle izrađivati. Ima sigurno mnogo načina da se postigne višestruka korist i za oboljele i za zajednicu.

I ja Borisu Špremu želim da ozdravi. Kako mi je otac umro od mijelome multiple, smješno mi je čitati kako iz bolničkog kreveta obavlja sve svoje obaveze i svakodnevno kontaktira sa Uredom. Ili kod političara ni mijeloma multipla nije kao kod drugih pacijenata ili imaju takve obaveze koje se mogu rješavati i iz bolničkog kreveta. Već vidim nadobudne poslodavce koji će i od "običnih smrtnika" zahtijevati da rade doslovno do posljednjeg daha bez obzira na dijagnozu i obim radnih zadataka.

Tko je glasao

Problem je u tome da je taj

Problem je u tome da je taj ravnatelj psihijatrije htio njega poslati u starački dom. Dakle po tom ravnatelju za dečka od 30 godina nije primjereno da živi sa bakom u četverosobnom stanu, ali je primjereno smjestiti tako mladu osobu u starački dom. Kako moja majka ima mirovinu od 3.500 kuna i dodatak za invalidnost od 500 kuna, a i nećak prima naknadu od centra u iznosu od 750 kuna - to je za njih dvoje više nego dovoljno. Ravnatelju je dobro poznato da majka mog nećaka ne želi brinuti o sinu i da je zbog toga kod bake.
Lijecnici niti ne znaju za drugo nego da "hospitaliziraju".
Ja znam da je najlakše takve pacijente omamljivati tabletama i smještati ih u razne ustanove, ali mora postojati način da se pomogne i oboljelima i zajednici. Kad sam u Centru za socijalnu skrb predložila da podignu plastenike u kojima bi se uzgajalo povrće, da zasade maslinike kako bi takvi ljudi mogli zarađivati, a ne biti teret društvu, predložili su mi da osnujem udrugu i da pokušam svoje ideje sprovesti u djelo. Ima u ovoj zemlji mladih dizajnera koje bi se moglo zaposliti kako bi osmislili suvenire koje bi takve osobe mogle izrađivati. Ima sigurno mnogo načina da se postigne višestruka korist i za oboljele i za zajednicu. No Centar za socijalnu skrb ne moze se baviti takvim stvarima. Problem kod populacije s dusevnim smetnjama je dodatna stigmatiziranost i ne postoje udruge osim mozda jedne ili dvije u cijeloj Hrvatskoj koje skrbe za taj dio populacije. Onda se osnuje udruga i dobije odobreni projekat i krene s radom a onda dojde nova vlast i kaze sto ste radili radili dalje vise nema novaca a svima je jasno da se od dohodovnosti i ekonomske racunice u udrugama ne moze govoriti.
No ispricao bih jedan slucaj koji sam negdje cuo. Mladic u kolicima bio je smjesten u udomiteljstvu u sobi na prvom katu bez ikakve mogucnosti za setnje i izlaske. Drustvo su mu pravile dvije starije zene prilicno dementne. Na sva trazenja da se premjesti u neke druge uvjetekoji bi mu omogucili dostojniji zivot centar za soc skrb je ostajao gluh i nijem. Na kraju je mladic pocinio suicid.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci