Tagovi

Može li se pretjerati s dobrim stvarima?

Ova dilema iz naslova nas vraća na vječno pitanje točne mjere u svemu u životu.
Može li se pretjerati s nekim univerzalno prihvaćenim principima kao što su ljudska prava, sloboda govora, prava žena, prava djece, prava nacionalnih i rasnih manjina itd... Jesu li ta prava apsolutna i neograničena i samim time je li točno da se u njihovoj primjeni nikad ne može pretjerati i da ih nikad nije dovoljno?

Čitajući tekstove na Pollitici i gledajući našu i svjetsku javnu stvarnost, mišljenja sam da se ponekad i u dobrim stvarima može pretjerati i da su rezultati toga upravo negacija početne, dobre, ideje. Slično kao kad majka previše voli svoje dijete i napravi od istog nesamostalnu osobu. Ako postavimo slobodu kao apsolutnu, bez odgovornosti i nužnih ograničenja dogovorenih u društvu, neminovno klizimo u polagani raspad vrijednosti. Pogledajmo nekoliko primjera...

Već smo pričali o slobodi govora u slučaju Rade Leskovca (ne bih sad širio tu temu, nemojte se naložit na to) - treba li slobodu govora dati i onima koji se zalažu za opskurne ideje?

Zanimljiv je i slučaj Hrvoja Vojkovića, recimo... Čovjek je optužen da je zlostavljao ženu i kroz medije je napadan i provlačen kao nasilnik, skočile su udruge i pravobranitelji, s pravom, jer na takve stvari trebamo biti osjetljivi. No, količina medijske pažnje nakon što ga je sud oslobodio krivnje je bila u totalnom nesrazmjeru s pažnjom dok ga se optuživalo. Je li mu se netko ispričao za u najmanju ruku nefer napise po medijima? I don't think so. Optužba je odbačena, ali mrlja ostaje.

Primjer prava i sloboda djece - od mnogih prijatelja koji rade u školama čujem da je rad s djecom sve teži i u stvari postaje nepodnošljiv. Pod utjecajem prerevnih branitelja prava djece, danas je u školama nemoguće kažnjavati učenike (ne fizički, bilo kako) jer to odmah povlači ili bijesne roditelje ili aktivnost udruga za zaštitu nečega. Rezultat je očiti gubitak autoriteta nastavnika i anarhija u razredima, kao dokaz je na You Tubeu objavljena snimka gdje učenici zlostavljaju profesora u jednoj srednjoj školi. Naravno, djecu ne treba mlatiti ni zlostavljati psihički, ali treba li ići u drugu krajnost i baš im sve dopustiti?

Primjer relativizacije nepoželjnih pojava - primjećuje se trend da se sve više društvenih pojava prikazuje kao samo još jedan "alternativni životni stil", kao npr. pokušaj osnivanja pedofilske stranke u Nizozemskoj koja i inače prednjači u pomicanju granica prihvatljivog. Pedofili, prema izjavi možebitnog predsjednika te stranke nisu bolesnici, nego jednostavno ljudi drugačijeg seksualnog afiniteta.
Ova pojava ima i drugi ekstrem - danas dijete ne smijete ni pomilovati po glavi jer vam je slatko i drago, a da ne privučete sumnju da ste pedofil. Kao onaj jadnik koji je dobio batine jer je na plaži imao fotoaparat, a u blizini su se kupala djeca pa su prisutni preventivno ubili boga u njemu misleći da je pedofil.

No, da ne filozofiram dalje, vidljivo je da prevelika sloboda bez dogovorenih okvira rađa obično suprotne učinke od željenih. S druge strane, prevelika senzibiliziranost na neke pojave nas čini paranoičnima tako da na svakom kutu vidimo pedofila, zlostavljača, zločinca i idemo prema društvu nepovjerenja i konstantnog straha.

Uglavnom, i sa slobodama treba znati, i dobre stvari mogu biti pretjerane. Svaki od ovih ideala treba uzeti "cum grano salis" i prilagoditi okvirima i normama društva. U Dalmaciji se kaže "što je preslano, ni mački nije drago."

Komentari

Gle: mene nitko ne može

Gle: mene nitko ne može spriječiti da uzmem željeznu šipku, izađem na ulicu i ubijem prvog prolaznika pažljivo odmjerenim udarcem u glavu. Zašto to ne činim? Zbog kazne? Tko ide nekog ubijati, ne razmišlja o kazni. Često se ljudi i sami predaju policiji.

Ne idem to učiniti jer to ne želim. A ne želim jer imam druge interese u životu.

Onaj kome je interes raditi i zaraditi, neće krasti. Onaj kome je interes nešto u školi naučiti, neće raditi nered.

To podrazumijeva dvije stvari:

  • prvo, odgoj
  • drugo, da postoji mogućnost da se nešto zaradi, da postoji mogućnost da se nešto nauči.

Mnogi ljudi se još nisu nisu snašli u društvu koje se dosta promijenilo (zamislite Gay Pride... 1993) i ne shvaćaju koja je njihova uloga i interes. Ne svi, ali mnogi. Neke nažalost zanima samo što više novaca. Ali što s novcima? Lako je novce trošiti na aute, cipele, kuće. Neki su ostali bez svega, i nemaju se čemu nadati, rade neki posao tek da prehrane obitelj; kakve će interese jedni i drugi prenijeti mladima?

U društvu postoje brojne nepisane stvari i običaji. Društvo je u promjeni, došlo je do selidbe stanovništva, promjene strukture gospodarstva, stvaranja velikih socijalnih razlika, itd. Treba neko vrijeme dok se stvari ustale.

Prava su omeđena drugim pravima, jasno. Strogo govoreći, nema apsolutnih moralnih istina: ljudsko društvo i kultura su omeđene biološkim zadatostima, od koje je jedno struktura ljudskog uma, koji već sam po sebi sadrži kontradikcije.

Za ilustraciju: http://en.wikipedia.org/wiki/Trolley_problem

Tko je glasao

Post me podsjetio na dio

Post me podsjetio na dio teksta kojeg sam jučer pročitala, a u kojem stoji "Ako sloboda postoji bez odgovornosti, to je samo nezrelost, a ako odgovornost postoji bez slobode, ropstvo." Derrick Jensen.

Liby

Tko je glasao

Svjedocima smo da nestaje

Svjedocima smo da nestaje jedan cijeli niz ustanovljenih vrijednosti koji se ne bi trebao mijenjati kroz vrijeme i ustroj ljudskog drustva, temeljne vrijednosti koje reguliraju zdrave odnose u zajednici koji su rezultat odgoja zdravih pojedinaca u obiteljskom zdravom okruzenju. Cini se da je ljudima postalo tesko zivjeti u skladu s nekim starim pravilima i da su im svi okviri tijesni, otvaraju se novi vidici pravdajuci to nekom slobodom i alternativnim stavovima, ali isto tako smo svjedoci da drustvo nije postalo time sretnije. A ne bi zapravo trebalo biti niti malo komplicirano - sto nam vise treba osim zdravog razuma i osim jednog jedinog univerzalnog pravila - ne cini drugom sto ne bi zelio da drugi ucini tebi. Ma koje slobode i alternativa? Nema te slobode koja se pravda samom sobom u slucaju kad vrijeda slobodu drugog. Nema slobode viseg i nizeg reda gdje se jedna pretpostavlja drugoj - za mene nema dileme - sloboda pojedinca ili sloboda drustva u cjelini. Jedno ne moze bez drugog. Ali bas kao sto se u gornjem postu navelo - uz filter odgovornosti.

Tko je glasao

Sukob je licemjernih

Sukob je licemjernih pseudoliberanilh struja i tradsicijskih vrijednosti gdje su se ljudi jednostsavno pogubili.

Sama otvorenost interneta pak dokida snagu dogmatskih stecevina i vec je napravila snazne temelje za novu kulturu informatickog doba.

Kako smo sada u tranzicijkom razdoblju, ljudi su vise manje izgubljeni i zbunjeni, ali ni to nece trajati vjecno.

Tko je glasao

Prava mjera! Mislim da je to

Prava mjera!

Mislim da je to najbolji odgovor na tvoju dilemu, odnosno odnos između slobode i odgovornosti koje je, donekle, ograničavajući faktor. Nema apsolutnih sloboda pojedinaca jer one ugrožavaju slobode drugih ljudi. Tako da treba biti svjestan što se i kako traži te u kojim okolnostima.

Smatram da je nejvaći problem nedostatak odgovornosti. Na svim razinama. I to u smislu da pokušavmo, do krajnjih granica i full neobjektivno, iskoristiti sve što ide u prilog nama, našem ponašanju ili djelovanju, a ne mislim, jer nismo odgovorni, kakve to posljedice ima na ljude koji nas okružuju.

-----
http://strategopr.biz/
objectives strategy tactics

Tko je glasao

Nema odgovornosti jer se u

Nema odgovornosti jer se u postojecoj situaciji odgovoran biti ne isplati. Ljudi se poducavaju kako biti neodgovorni, kako preveslat drugoga, kako smuljat. To je posebno ocito na brdima Balkana. Ali, kultivizacijom drustva stvari se polako i sigurno mijenjaju. Tu mi mozemo znatno pridonjeti kroz odgovrnu politiku sto do sada nije bio slucaj.

Tko je glasao

Nema odustajanja od

Nema odustajanja od odgovornosti iako se ne isplati. U tome grmu leži zec, odnosno to je Kvaka 22 ili jurišanje na vjetrenjače. Kroz povijst ostali su poznati oni koji nisu pognuli glavu i pustili da ih nosi matica, nego su upozoravali na pogreške ili poteze koje većina društva/naroda/mase smatra ispravnima.

-----
http://strategopr.biz/
objectives strategy tactics

Tko je glasao

Slažem se da put do prave

Slažem se da put do prave mjere leži u odgovornosti.No put do razine odgovornosti popločen je trnjem.Oni koji ne odustaju od odgovornosti nose društvo naprijed.

Tko je glasao

Malo sam zbunjen. Sto

Malo sam zbunjen. Sto zapravo znaci biti odgovoran? Kako ja kao glasac mogu zakljuciti tko je od politicara odgovoran, a tko nije? Jer globalna mi slika ukazuje da n< vrhu politike odgovornost ne postoji.

Tako jedan Vukelic nakon sto ga je SDP optuzio za kriminalne aktivnosti nije zavrsio sa kaznenom prijavom, niti je Vukelic tuzio SDP za klevetu. Jel to mozda znaci da su i HDZ i SDP u svojem djelovanju neodgovorni?

Tko je glasao

Malo sam zbunjen. Sto

Malo sam zbunjen. Sto zapravo znaci biti odgovoran? Kako ja kao glasac mogu zakljuciti tko je od politicara odgovoran, a tko nije? Jer globalna mi slika ukazuje da n< vrhu politike odgovornost ne postoji.

Tako jedan Vukelic nakon sto ga je SDP optuzio za kriminalne aktivnosti nije zavrsio sa kaznenom prijavom, niti je Vukelic tuzio SDP za klevetu. Jel to mozda znaci da su i HDZ i SDP u svojem djelovanju neodgovorni?

Kako bi ti postupila u tom procesu? I zbog cega cisto za primjer nisi reagirala na nikoji nacin u toj aferi?

Tko je glasao

Od inata nema puno vajde. Od

Od inata nema puno vajde. Od mudrosti ima. Ilit, nema smisla boriti se sa vjetrenjacama, ima smisla pronaci nacin da se pobjedi.

A nacini uvijek postoje.

Tko je glasao

Nije stvar inata, nego crte

Nije stvar inata, nego crte ispod koje se ne ide. I to je to!
Kažu da u pustinjama pijesak uvijek prekrije sve, ali svaka dina mora nsatati od prvog zrnca pijeska koje je negdje zastalo i pružilo uporište drugima.

-----
http://strategopr.biz/
objectives strategy tactics

Tko je glasao

OK. Kuzim sta govoris. I tu

OK. Kuzim sta govoris. I tu moram postaviti pitanje crte. Jel ta crta produkt tvoje spoznaje, nesto sa snaznim temeljima sposobno da izdrzi nalete bure ili je samo stvar u vjeri, nadanju, idealizmi. Ako je ovo prvo, odlicno, ako je ovo drugo, lako ces zavrsiti u koloni slomljenih ideliastia.

A najgora je stvar vidjeti slomljenog idealistu.

Tko je glasao

Kažu da samo budale ginu za

Kažu da samo budale ginu za ideale, a ne smatram se budalom. Iako, nitko od nas nije objektivan kada smo sami u pitanju. No, kako god bilo, ne odustajem od nekih stvari. Zato što mislim da su ispravne i da se za njih vrijedi zauzimati. Ne bitno što većina/masa/narod mislila(o o tome. I ma koliko bilo bezizgledno zauzimati se za njih.

-----
http://strategopr.biz/
objectives strategy tactics

Tko je glasao

Najgore je što se naša

Najgore je što se naša neodgovornost prenosi i potencira na našoj djeci.

Dobra mi je knjiga Jesper Juul: "Vaše kompetentno dijete", naizgled o odgoju djece. Knjiga propagira osobnu odgovornost prema sebi i drugima.

U našem društvu mnogi ljudi ne koriste razum u svakodnevnom životu te počesto jedni drugima stvaraju nepotrebne probleme. Čovjek se treba načiti odgovornosti prema sebi, a odgovornost prema drugima prozlazi kako razumna posljedica.

Tko je glasao

steve olson je napisao dobar

steve olson je napisao dobar tekst donekle na liniji ovoga

kada je amerika postala zemlja ustrašenih slabića

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci