Tagovi

Moja poruka svima, a ne samo njima

Čitajući Mrakovu poruku njima, s kojom se u načelu slažem, morao sam napisati i moju poruku svima (a ne samo njima). Uz to, na tekst me potaknuo i jedna izjava koju sam našao na forumu gdje je netko rekao "zalažem se za promjenu vlasti da se barem malo promijene imena u aferama". Usputna rečenica, ali s puno smisla i značenja jer i ja mislim da se promjenom vlasti na relaciji HDZ-SDP u stvari ostvaruje ona stara izreka "Plus ce change, plus ce meme chose..." (što se stvari više mijenjaju, to više ostaju iste).

Stvarno smatram da česte promjene vlasti donose pozitivne pomake, umanjuju mogućnosti korupcije, pa i sama promjena ponekad donese svježinu, nove kadrove, ideje, polet. Međutim, to za Hrvatsku više nije dovoljno, jer bio na vlasti HDZ ili SDP, promjene su u stvari kozmetičke, riječ o nijansama, stilu, ali tehnika vladanja (na demagoškom:služenja narodu) je ista. Pritom ne mislim reći da su "svi oni isti" jer mi je to glupa teza, ali generalno gledajući, bipolariziranje političke scene koči Hrvatsku i u stvari nudi biračima lažan, nikakav ili barem jako, jako sužen izbor. Pogledajte samo ovih naših 17 godina iskustva demokracije, stvari su se mijenjale da bi u svojoj biti uvijek bile iste. A konstanta takvog stanja je loša zastupljenost građana u Saboru i politička elita koja se samo preslaguje unutar sebe, a svemu tome pogoduje užasno loše izborno zakonodavstvo.
Prava promjena treba obuhvatiti temeljitu promjenu izbornog zakona i redefiniranje uloge Sabora kao najvišeg predstavničkog tijela koje je sada obična glasačka mašina koja ne zastupa nikoga. Iz takve promjene bi proizašla veća odgovornost političara građanima, a ne stranačkim šefovima.

Trenutno biramo zastupnike sa stranačkih lista, što je još jedan element lažnog ili nikakvog izbora. Stranačke liste sastavlja šef i sad ti biraj ono što ti je on dao. Ne postoji ozbiljnija stranka koja nije imala barem nekakav skandal s mjestima na izbornoj listi (Kitarović u HDZ, Arlović, Crkvenac u SDP, Lalić u HSS itd...) i to je očekivano jer u tim listama do izražaja dolazi arbitrarno odlučivanje šefa stranke i ako netko nije u milosti, neće stići na listu ili će dobiti neko mjesto koje nema šanse za ulazak u Sabor. I to zastupnici imaju na umu i za sljedeće izbore pa se vi pitajte kome su oni odgovorni, građanima ili Šefu? Sadašnji izbor je u biti potvrđivanje šefovih listi od strane građana, pa nije ni čudo da je Sanader svoje liste nakrcao svojim prijateljima i inim "zaslužnicima". O rubnim pojavama na listama kao što su Cro-Cop, Boris Dvornik, Vice Vukov i slični da i ne govorim čemu služe - svemu osim osnovnoj ideji - zastupanju građana.

Razvojem političke svijesti u Hrvata, građani sve više žele birati konkretne ljude, a ne samo stranku, njenu oktroiranu listu i nekakav nebulozan program. Čak je tome do neke mjere udovoljeno izravnim izborom gradonačelnika za sljedeće lokalne izbore. Sad treba tražiti da to dobijemo i za parlamentarne izbore. Da mi je feta pršuta za svaki put kad sam čuo "ja bih glasao za Tadića, ali ne bih za HSP" i slične izjave. Možda bih ja glasao za Milanku Opačić, ali za Piculu (koji je u mojoj izbornoj jedinici) ne bih ni u paklu droge i alkohola. Stoga bi najbolje rješenje za Hrvatsku u ovom stupnju političkog razvoja bio izborni sustav po uzoru na Veliku Britaniju. Čisti većinski, s otvorenim listama kandidata i podjela na veći broj manjih izbornih jedinica.

Hrvatska bi se podijelila u 150 izbornih jedinica iz kojih bi se birao po jedan zastupnik (ili može 75 jedinica s izborom dva zastupnika). Jedinice bi bile manje i omogućavale da zastupnik zna točno koga zastupa i lakše bi mu bilo biti u kontaktu sa svojim biračima (što danas rijetki zastupnici uopće prakticiraju, a sačuvaj Bože da imaju uredovno vrijeme primanja građana što je normalna praksa u VB). Princip ulaska - jednostavna većina, kandidat s najviše glasova ulazi u Sabor za tu jedinicu i nema D'Hondta, rasipanja glasova, preračunavanja i krojenja izborne volje višom matematikom, samo prebroji glasove i rangiraj kandidate. Stranke bi u tom slučaju itekako pazile kojeg kandidata bi stavile u koju jedinicu pa se ne bi događalo da Sanader i Antunovićka koji Split i Korčulu vide triput godišnje nominalno zastupaju te krajeve.
Ako bi zastupnik neke jedinice bio samo ukras u Saboru ili ne bi kontaktirao svoju bazu, ne bi se zadržao duže od jednog mandata. Dakle, dobiva se i na dogovornosti zastupnika prema građanima. Sabor bi postao mjesto gdje se istinski zastupaju interesi građana, a ne mjesto gdje se izglasavaju stranačke naredbe, a na birače zaboravi čim se dupe spusti u onu udobnu stolicu.

Sve što sam naveo su ujedno iskustva iz zapadnih demokracija i mi tek trebamo doći do tog stupnja razvoja predstavničke demokracije. Naravno, u literaturi ćete naći i nedostatke ovakvog izbornog sustava, nije ni on savršen. Ali u trenutnom stanju je za Hrvatsku definitvno bolji od ovog anakronog, partitokratskog sustava koji koči istinske pomake. Mi još moramo riješiti niz osnovnih pitanja da bi mogli reći da nam je gospodarstvo najvažnija briga. Inače ćemo i dalje napredovati po principu "korak naprijed, nazad dva", uz sve te promjene vlasti koje u stvari ništa bitno ne mijenjaju.

Misli dana:

  • Winston Churchill:
    There is nothing wrong with change, if it is in the right direction.
  • Njemačka poslovica:
    To change and to change for the better are two different things.

Komentari

Odličan dnevnik. Još jedan

Odličan dnevnik.
Još jedan doprinos za moju listu preglednosti:
- Mrak (afere.pollitika)
- Gale (umrežavanje ideja i aktivista)
- Whatever (pritisak na reformu izbornog sustava)
- Vugrin (semafori, novi hitrorez, bolji i jednostavniji HROK itd.; ukratko: Razvojna ekonomija)
- IJL (izborni jamstveni list)

Ha, AP, što veliš? Napredujemo?

Nego, već davno sam najavio dnevnik pod naslovom: Promjena uloge Sabora. Imam već dosta natuknica, ali kad to pogledam, malo je ipak preradikalno (čak i za zvoneta radikalnog).
Naime, Sabor bi bio samo kontrolni mehanizam, a državom bi vladao samo jedan čovjek - premijer, sa svojim timom (Vladom). Ali bi, u skladu sa IJL, svakih 6 mjeseci mogao pasti.
Isto bi se odnosilo i na sve lokalne razine (uz smanjenje broja županija, općina itd.).
Državni aparat bi se smanjio za 90% - he he, Zvone, kaj veliš? Dovoljno radikalno?

Tko je glasao

Sta jes, jes. Ap dobro

Sta jes, jes. Ap dobro zbori. Ja ti nisam prstom mrdnuo po pitanju promrezavanja ideja i aktivista. U tom polju jak sam kao sto je jak SDP kada se deklarira po nekom pitanju :-)

Tko je glasao

Gle, radimo višestruke

Gle, radimo višestruke greške.

U stvarnosti vladanje i upravljanje od 1941.g. pretežno ne funkcionira, a zadnjih 40 godina izrazito, nego se odvija sveopće kokošarenje sa beskrajnom praksom biranja djelova u tom moru kako kome odgovara, pa ta prilična demokratska širina i uvjeravanja preko ekskluzivno izabranih djelova uspješno nastavlja, to kokošarenje.
Ono što vrijedi u raznim procesima, čega paralelno uvijek ima, se odvija tako da pretežno mi koji smo u profesionalnim ulogama pretežno vladamo i upravljanjamo i sa cca 70 % vremena i enegije se hrvemo sa kokošarenjem, u čemu nam vi "znanstvenici" ne pomažete.

Dakle, nije odavno problem vladanja i upravljanja, nego sveopćeg kokošarenja, u čemu su političke stranke i službena struktura vlasti i upravljanja negdje maksimalno cca 30 % stvari i to se smanjuje. Npr. danas sam, nakon malo iznimnije pauze, zajedno sa jednim poduzetnikom bbb u godinama i suradnicima opet zatekao aparat u vezi gradske i državne vlasti na istim ojačanim pozicijama kao zadnjih 35 godina - ne može jer ovo, jer su ono, jer su rekli itd. a radi se o nečemu što sam ih desetke i desetke puta morao i uspio natjerati temeljem zakona i prakse. Sada ih moram opet, kao i niz desetljeća, po tko zna koji put još jače natjeravati, bježe, opisru se ali ide, aparft i vlast su tu da ne može, da muljaju, da izraze malo gađenja itd. Tako se radi većina toga, uz napomenu da to pomno prati polovina i uvijek navija za mene i daje raznu starnu pdršku. Ali ne pomaže, ostala ekskluziva nikako da se udostoji spustiti malo sa božanskih visina i shavtiti šta se zbiva.

Zato, kao što ti grgo dolje kaže, brzo se suzi na dvojno knjigovodstvo i praćenje i radi brzo, što prije minimalno, pa nadograđuješ. S lijeve strane moraš imati prikaz šta se stvarno zbiva a s desne kako bi to bilo po tvome (vugrinu). Onda je to najbolje na iternet, tako da svi imamo pregled, svi upravljamo i ispravljamo, jer to i onako stalno radimo. Ostaloga se kani, nisi ti za to a i ne djeluje to na većinu - više od 70 % prakse je širokoraspojasano kokošarenje, politika je tu samo pomoćno sredstvo.

Tako i ostale pustiš da rade. Gale radi na tome ali neće ti on ništa takvoga napraviti, a već ima rezultate u predgajanje mladih sdp-ovaca i razbijanju jednoumlja, u vezi čega je skroman. Dakle, odmah si u dubokom glibu ako i koračić napravite u rom smislu a ako se primjereno postaviš, ova gale-ova uspješnija strana može korstiti i za ovaj tvoj projekt.

Ujedno, nije neki problem imati preged nad kokošarenjem, to se da vidjeti i bez micanja od stola a u zbilji je obrnuto, preočito i bazdi od toga. Problem je što će bez praktičnog i svima dostupnog dvojnog knjigovodstva i raznih drugih fora promjene teći teško zbog neodoljive privlačnosti bogate i iskusne prakse kokošarenja i s time sijamski povezane ekskluzivnosti na iznimno puno razina, do božanskih.

Spuštanje sa visokih razina na bitno niže, tzv. šok terapija, nije niti izvedivo niti preporučljivo niti humano jer se ne radi samo o dubokoj ovisnosti nego i o veoma osebujnim privlačnostima i strastima.

Zaključak - hitno bar malu zajebanciju dvojnog knjigovodstva, kao igricu. Ne radi se o tome da se ljude u nešto uvjeri, približnije je tome da im se ubacuje druga djevojka koja malo pomalo izaziva privlačnost (razmisliti da li s pokoljem kao u Dogvillu ili nekako drukčije, to je stvar scenarija). Dakle, ne kad već spominješ projekt - izvedba itd., onda više kao scenarij i djelo, ovaj put na internetu.

Tko je glasao

Ovo kokšaranje je pravi

Ovo kokšaranje je pravi izraz. Pogađa u bit svih naših elita.

Tko je glasao

Izraz je općenit, dosta

Izraz je općenit, dosta korišten, a meni ga je za preuzimanje pticaj dao čuveni Željko Kerum, koji se je obrušio na kolege poduzetnike i političare po Splitu. I sa malo grebanja po površini se je pokazalo da je Split školski ogledniji primjer te šire prakse kokošarenja. Ujedno su se u Splitu, nakon intenzivnog kokodakanja, naglo stišali kad je to Kerum izvalio i kad ih je nakon toga doslovno dotukla jedna njihova sociologinja, pa je to bila prava provjera izraza kokošarenje.

Tko je glasao

Ako ste slučajno propustili

Ako ste slučajno propustili Keruma, kad ih je rasturija - i baš je pogodio s tim kokošarima:

Tko je glasao

Meni je često padao na

Meni je često padao na pamet kad bih opisivala meni poznate managere, manje ili više uspješne, i ne tako javno eksponirane. Međutim izvrsno opisuje puno šire. Sve naše elite, samo nisam dovoljno široko gledala. Split je školski primjer, a ni ostali nisu daleko.

Tko je glasao

Kaj buš svakom dal nakon

Kaj buš svakom dal nakon šest mjeseci s nogom vrit i penziju. Kam bumo onda došli.

Tko je glasao

Posl3k, bolje se Ti drži

Posl3k,

bolje se Ti drži samo svog Vugrina i ekonomije! Tu si dobar i znaš se fokusirati. U protivnom, politici možeš napraviti jedino ono što su političari napravili ekonomiji :-) Ne, ozbiljno Ti govorim, mani se ćorava posla!

grgo

grgo

Tko je glasao

S obzirom da smo deficitarni

S obzirom da smo deficitarni sa politicarima, osobno sam za da se Posl3k oproba i u tom dijelu. To sto mu za sada ne ide previse dobro, stvar je pocetnickih gresaka. Ali to nije greda.

Tko je glasao

Kaj ste me se sad svi

Kaj ste me se sad svi uhvatili? Kaj ne kuzite da je to mala zafrkancija...
Inače, moji politički projekti su nenadjebivi, jedino mi gale, zvone i evo sad WE mogu konkurirati...
Ostalo sve Mrak i tama, s jedne, a bijesovi s druge strane :-P
Isprazno sve...

Joooj, zezam se...

Tko je glasao

Hmh, hmh. Bit problema je u

Hmh, hmh. Bit problema je u politickom oligopolu. Preciznije, u prevelikoj energiji koju je potrebno uloziti da bi se taj oligopol razbio, te da bi se pokrenula demokratizacja drustva utemeljena na slobodnom politickom trzistu.

Dalje. Vi spocitavate ekipi iz vrhova stranaka, a zaboravljate da je stranka jedno politicko tijelo. Ne dva, ne pet, ne sto. Znaci, kada netko glasa za stranku, tada ce osoba koja izlazi na izbore glasati prema donesenoj unutarstranackoj odluci. Ne prema osobnoj savjesti.

Jer osobne savjesti nisu definirane, slabo su opipljive, dok je procedura donosenja odluke vrlo jasna, transparentna. Dalje. Sada je Milanovic SDP. Sada je Sanader HDZ. Osobne struje i misljenja po partijskom obicaju nisu politicki relevantne, s obzirom da ljudi koji ce glasati, ljudi koji ce donositi odluke, donosit ce ih na temelju dogovora unutar tih stranaka i njihovih procedura odlucivanja.

Dalje. Mrak je u pravu po pitanju potrebe uvodjenja funkcionalnost koja bi uklonila mogucu kakofoniju 100 ljudi koji mozda uopce ne mogu naci zajednicki jezik, nitko s nikim. I to uistinu jeste problem.

I da nastavim u nesto revijalnijem tonu, 100 pametnih ljudi lako se dogovori ako imaju interes, samo je tada kompletni formalni politicki kontekst potpuno fulan, s obzirom da u doba opce informatizacije drusta, te procedure sljakaju po principu starom preko 300 godina.

Ako se vec ide rjesavati nedostatke, tada nema mjesta za sitna rjesenja, vec samo za ozbiljne reforme. OK, izazov je napustiti postojece okvire (znam te Whatever :-P), ali to je definitivno razumno rjesenje.

Pa tako, danas svaka osoba moze biti politika opcija, danas je konacno moguce kreirati mrezne politicke organizacije koje su u biti demokratske zbog ishodista moci u jednakom pravu svih participanata, napose ako govorimo o otvorenim organizacijama.

Ukratko, nema mjesta za sitne face liftinge koji su vec pokazali sve svoje nedostatke, kada mozemo napraviti nesto uistinu revolucionarno, nesto sto ce u potpunosti ugroziti mogucnost zloupotrebe moci, osigurati princip smjenjivosti i omoguciti najsiru politicku participaciju koja u postojecem pseudodemokratskom uredjenju nije izvediva.

Stoga ne vidim prostor ni mjesto da se krene u ovakve oblike reformi, s obziorm na ucinkovitost politickih stranaka u postojecem kontekstu, te s obzirom da sljedeca politicka opcija definitivno nece imati veze sa tradicijama starim stotinama godina.

A kada sljedeca politicka opcija udje u igru, tada ce zbog svoje strukture nestati mogucnost uspostave bilo kakvog oblika kartelizacije i to zbog potpune otvorenosti, transparentosti i dinamike sistema, gde vise prvi nije presiguran, niti zadnji obezvoljen.

Uh, oprala me digresija :-D

Tko je glasao

Stoga ne vidim prostor ni

Stoga ne vidim prostor ni mjesto da se krene u ovakve oblike reformi, s obziorm na ucinkovitost politickih stranaka u postojecem kontekstu, te s obzirom da sljedeca politicka opcija definitivno nece imati veze sa tradicijama starim stotinama godina.

Drug Tito je, nakon brionskog plenuma, 1966.g. odobrio izbore. Partija da 3 kandidata za jednu izbornu jedinicu, bira se najbolji. Tako se je dobio jedan od boljih Sabora u zadnje doba, kojeg više ni drug Tito nije mogao kontrolirati. Sada drug, pardon gospodin, Mesić oklijeva a i vođe, da se ne bi ponovilo.

Ili još bolje:
- početak izbora nakon diktatutre kralja Aleksandra, HSS Maček 96 % i slično i počela je furija;
- 19. stoljeće, prvi izbori u Dalmaciji. Režim izborima pokušava samo malo amortizirati vrenje. Nije jedan čovjek jedan glas, nego se u izbornoj jedinici odredi kakvih 35 ljudi koji glasaju. Ostala većina bez izravnog prava glasa navija. I sa takvim izborima i potpuno korumpriranim pravosuđem u manje od 17 godina takve demokracije dolazi do smjene vlasti, najprije pojedinačno a zatim na nivou Dalmacije. To je onda politička baza za dalje.

Dakle, nije još posve sigurno za ove tvoje tvrdnje a izneseni primjeri pokazuju moguće razloge zašto se ovako radi, čim režim malo popusti demokratska volja ga odmah spraši. Sadašnji režima je maostički, temeljena na napretku iz etape u etapu, a sve je počelo rušenjem demokracije nakon spomenute 1966.g., zatim se nastavilo 1990.g. itd. Režim je u panici od daljnjih demokratskih iskoraka, zna on nas a znamo režim. A i režim smo skoro svi mi, zato je to radno primjereno zvati maoizam. Čak i ti si mi malo sumnjiv, nehotice ponekad širiš nemogućnost i izazivaš defetizam.

Bauk demokratskih izbora stalno visi nad hrvatskim glavama. I na najmanju slabost režima napretka, taj bauk postaje opasan. Obzirom da je režim maostički, sami sebe pržimo na vatri. To je drama u kojoj se za trenutak obrne stanje, npr. kad samo malo netko ili nešto popusti.

Tko je glasao

Bojim se da jos niste

Bojim se da jos niste svjesni paradigmatske promjene koja nas je zakacila. A kada se radi o paradigmatskim promjenama, tada nije vrijeme za lickanje, vec je vrijeme za potpuni preustroj snaga.

Nu, nema mi druge nego napisat jedan post o ovoj temi, kako bismo utvrdili radi li se ovdje o defetizmu ili pak o najobicnijoj procjeni optimalnog djelovanja :-)

Tko je glasao

Dobar članak i moram reć

Dobar članak i moram reć da se slažem s največim djelom iznesenog. No, uz promjene u izbornom sustavu nužna je i promjena unutarstranačkih kandidacijskih postupaka. To su po meni dva komplementarna procesa pa je potrebno gurati na oba fronta. Osobno već duže vremena u stranci (SDP-u) trvim po dvije ključne teme - transparentnost financiranja (ali ne u obliku ove sadašnje smijurije, već detaljna i revidirana financijska izvješća po uzoru na Transparency international) i demokratizacija unutarstranačkih kandidacijskih postupaka. Tako sam pred godinu dana na sastanku rukovodstva Foruma mladih SDP-a sa pokojnim Račanom inzistirao upravo na ove dvije teme. Na sastanku je uz Račana bio i Zoran Milanović. Uglavnom, oko povečanja transparentnosti se Račan još koliko toliko složio mada nije konkretizirao koje korake će SDP u tom smislu napraviti. No, tema demokratizacije unutarstranačkih kandidacijskih postupaka baš mu i nije sjela najbolje, možda zato jer sam previše naglasio koliko stranka odudara od zapadnoeuropskih demokratskih standarda a dići se demokracijom. Račan mi je pomalo ljutito odgovorio "ova tema nije za izbornu godinu i ako budeš inzistirao na tome u javnosti postavljaš se protiv stranke". Ja sam, moram priznati, ostao zabezeknut, da mi predsjednik stranke u facu govori da ako budem inzistirao na demokratizaciji stranke radim protiv stranke. No, ustvari, znao sam kakav je otprilike Račan, ali sam očekivao od ostalih mladih na sastanku da će reagirati i stati na moju stranu. Oni su šutjeli ko zaliveni a zajedno s njima i Zoran Milanović.
Kako je Račan umro, a Zoran se kandidirao se predsjednika, bio mi je pomalo neuvjerljiv sa svojim glavnim programskim adutom - demokratizacijom stranke i biranjem predsjednika po principu jedan član-jedan glas. U kampanji za predsjednika stoga sam ga otvoreno pitao da li njegova glavna programska odrednica - demokratizacija stranke, znači i promjenu statuta i decentralizaciju kandidacijskih postupaka za izborne liste. Odgovorio mi je potvrdno. To je bilo, uz još neke faktore, presudno da glasam za njega na Konvenciji. No, moram priznat da me nakon Konvencije poprilično razočarao. Naime, statut se nije mijenjao i to je ostavljeno za postizbornu Konvenciju stranke. Dakle, sastavljanje lista za sabor vršeno je prema starom statutu. Stari statut je nedemokratski jer preveliku moć koncentrira u osobi predsjednika. S obzirom da imamo nedemokratski statut i novog demokratskog predsjednika trebalo je te dvije stvari pomiriti. Očekivao sam stoga da se u okviru postojećeg nedemokratskog statuta na što demokratičniji način izvrši proces kandidiranja. A to je bilo moguće jedino da Zoran ne iskoristi svoje statutarne ovlasti već da prihvati odluke nižih razina (općinskih i županijskih) i da se što manje miješa u poredak kandidata koji su one demokratski utvrdile. U tom smislu, moja županija (Primorsko goranska) uvela je radikalno novu demokratsku proceduru za sastavljanje liste i poretka kandidata (svaki član županijskog odbora sastavljao je svoju listu i onda se se po tome određivala konačna lista odbora) i poslala prijedlog u centralu. Na kraju Zoran je potpuno isprjemješao listu, izbacio pojedine kandidate, i pokazao se gorim autokratom od Račana. Račan se nikad nije toliko mješao u listu kandidata koje smo mu slali.
Zato moram priznat da mi je povjerenje u Zoranovu demokratsku orjentaciju poprilično splasnulo, ali bez obzira na sve valja se pripremiti za postizbornu Konvenciju i složiti kvalitetnu promjenu statuta i demokratizaciju kandidacijskih postupaka. Pa bumo vidli.

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Tu je prije svega pitanje

Tu je prije svega pitanje odgovornosti. Sad ako Milanovic preuzima odgovornost na sebe, tada je jasno ko ce profitirati ili izgubiti prvi dan nakon izbora. Cist racun, duga ljubav.

Dalje. Postojeca struktura stranaka nije prikladna demokratskon modelu odlucivanja s obzirom na dostupnost informacija i opcenito stranacku hijerarhiju. Iliti, nuzno je vrlo ozbiljno prestrukturiranje stranke, da bi prica o jedan covjek, jedan glas, dobila smisao.

Jer po postojecem mehanizmu, tada vlast postaju mediji i javno mnijenje kreirano kroz medije kao ukupni presjek misljenja. A to pak nema veze sa demokracijom, niti sa suverenosti.

I za kraj. Apsolutno se slazem da aparaticki koji su po postojecem modelu favorizirani, nemaju sta raditi u procesu donosenja odluka, sto aparaticki prirodno formalno preuzimaju kroz posotjeci proces.

No, promjena te price zahtjeva paradigmatski zahvat.

Tko je glasao

E, pa hvala ti na ovoj

E, pa hvala ti na ovoj potvrdi kako stvari funkcioniraju u za sad najdemokratičnijoj stranci u Hrvatskoj. Onda možemo mislit kako je u drugim strankama. Neograničena moć predsjednika stranak u krojenju listi je stvarno preloša praksa, nadam se da ćete to uspjeti riješiti, ali sumnjam. Teško će se šefovi odreći tolike moći i kontrole nad zastupnicima te mogućnosti da u Sabor guraju "svoje" kandidate.

Mene Zoki nije iznenadio. Iako nemam veze sa SDP-om, niti ih simpatiziram, Zoki mi je čisto po svojim istupima uvijek bio balon pun toplog zraka, paket bez stvarnog sadržaja, pun demagogije i kako sad vidimo, gafova u kampanji. Mladost je nekad prednost, ali i iskustvo je potrebno.

Tko je glasao

Prava promjena puno se

Prava promjena puno se racuna na politicke promjene i one su realno gledane precijenjene (previse se od njih ocekuje), a zanemaruju se neke druge promjene za koje se misli da ce ih politika pokrenuti, a nece nikada ni okrznuti.
Ja bih prije svega volio da se dogodi istinsko zasicenje politikom, ne da se nekom omoguci jednostavno vladanje vec da se sire snage malo relaksiraju u neiscrpnoj, a prevladavajucoj borbi jastucima.
Na sta prije svega mislim? Mislim na poraznu i depresivnu cinjenicu da nam je drzavni proracun jos uvijek alfa i omega svekolikog angazmana sto samim tim vodi do ove pozicije politike u zivotu obicnog covjeka. Cim se to malo nacme i naglasak pocne sve vise i vise stavljati na izvanproracunske gabarite, mi cemo biti u biti mozda ne sretniji (evo bas nas uzdiglo na ljestvicama srece), ali u svakom slucaju nesto relaksiraniji u zivotu, a snage malo bolje iskoristene i usmjerene korisnijem radu, umjesto tamburanju svagdasnjem (i licemjerkanju satova i inog).
Ja tek tu vidim nesto malo vise srece, a imam za vas jednu vijest, mislim da idemo u tome smjeru.
90 te su obiljezene prvim valom tajkuna tipa Gucic, Kerum, ... i mnogih drugih po drugim podrucjima MSAN, ... da sad ne pregorim mozak na brzinu, u svakom slucaju mimo njih skupilo se prilicno ljudi (puno vise nego samo famoznih 200) sa lijepim iznosima i oni su medu nama. Cak bih rekao i ovako ovlas ocijenio (IMHO) da je to relativno postena raspodjela (pogledajte samo Rusiju i neke druge kako je to tamo zavrsilo), samo par istinski velikih dok ovi drugi su tu negdje prosjek par sto milijuna HRK (recimo podatak iz zadnjeg popisa Lidera da samo 200 najbogatijih malih, ponavljam malih dionicara su teski oko 6i nesto milijardi HRK). E sad koliko ce njih se odvaziti na prave stvari i izazove tesko je reci, ali da od toga ocekujem puno - ocekujem.

Tko je glasao

Pa po tom su principu

Pa po tom su principu funkcionirali prvi višestranački izbori i bili su super. ZNA se zašto su se kasnije mijenjale izborne jedinice i zakoni...

Tko je glasao

zivjela VII. izborna

zivjela VII. izborna jedinica, novi zagreb-novi vinodolski

Tko je glasao

poznavajući našu

poznavajući našu državu,
direktnim biranjem bi umjesto 5-6 velikih šefova dobili 150 malih šerifa

i dok se 5-6 ljudi još kako tako može dogovoriti, njih 150 to ne može

Tko je glasao

Kakav ti je ovo komentar? Aj

Kakav ti je ovo komentar? Aj dobro, kasno je ipak :)

Kakvi šerifi? Ako je stanovnicima doline Neretve, recimo, Jambo dobar, neka ga biraju. Nek Splićani biraju Keruma ako ga žele. Ja bih ipak dao malo više povjerenja biračima da biraju one koje poznaju po dobrom, a ne da mi Ivo ili Zoki ponude listu (recimo s Jurjevićem na visokom mjestu kojeg pola Splita ni štampanog ne može vidjeti, a kočoperi se po Saboru godinama).

I uostalom, oko čega bi se oni trebali dogovarati? I dobro je da se ne mogu dogovoriti jer sadašnji dogovori idu uvijek mimo volje birača. Prema tome, nek većina od tih 150 odlučuje, što je i smisao demokracije. A ne dogovor 5-6 Šefova koji onda samo potegnu polugu za ručice u Saboru.
Stvarno me čudi ovaj tvoj komentar, mislio sam da ti partitokracija neće biti omiljen koncept.

Tko je glasao

(fakat sam umoran) zamisli

(fakat sam umoran)

zamisli sliku; 150 Glavaša na istome mjestu

možda ovaj koncept i nije tako loš?
(šalim se, ovaj koncept nije dobar, ali niti direktno biranje nije također jer smo premala zemlja, nije svejedno da li biraš jednog zastupnika na 170.000 stanovnika ili na 12.000)

Tko je glasao

Otkud ti ideja o 150

Otkud ti ideja o 150 Glavaša, pobogu? Stvarno misliš da su ljudi ovce kojima nekakav šef mora dati izbor jer bi oni sigurno izabrali krivo? To je po onoj "promijenimo narod, a ne političare". Pa čak i kad bi birali šerife, to je njihovo pravo i nema šta neka prosvijetljena glava nametati izbor.

Mislim da je bolje birati zastupnika na 12 000 ljudi nego na 170 000. I to u izbornim jedinicama koje pokrivaju po trećinu države, a glavni grad rascjepkan na 4 izborne jedinice.

Tko je glasao

kako otkud mi ideja o 150

kako otkud mi ideja o 150 glavaša, pa sada si ih u saboru imao nekoliko
imaš glavaša, pa recimo milinovića, čak i kalmeta odgovara opisu, ako se ne varam i šuica je bila u saboru...

imao si ti njih i sada, a ja ti kažem kako bi to izgledalo kada bi ih bilo 150 i ne bi bili koordinirani

12.000 je premalo za zastupnika jer je to broj ljudi koji možeš obmanuti, 12.000 ti je jedno malo veće naselje (vrlo mali grad ako se ne varam)

Tko je glasao

Mislim da nisi u pravu. U

Mislim da nisi u pravu. U ovom izbornom sustavu imamo najgori partitokratski sustav, gdje je predsjednik stranke Bo i batina. On vedri i oblači i odlučuje koga će postaviti na liste, a time i u Sabor. Sabor je gadna mrkva, jer ulaskom u sabor, svaka jednika si osigurava pristojnu starast, a da više nikad ništa u životi ne naparavi. Nekima to ne znači ništa i radiće i živjeti, pa se nadaju da će zaraditi za pristojnu starost. Drugi nisu tako vrijedni ni sposobni, pa se uključe u stranke, slušaju predsjednike, dižu rukice gdje i kad treba, i nakon nekog vremena postanu nezmajnjivi, ugladni članovi Sabora, a poslije i eminentni manageri. Klasičan spin. Ali odgovara predsjedniku stranke, jer ima apsolutnu kontrolu nad glasačkom mašinerijom, i nema velikog rizika da će netko odstupiti od principa demokratskog centralizma. A u svemu tome imamo ovako prekrasne izborne jedinice, da je to milina.
Na nači koji predlaže Whatever, će i dalje biti stranački ljudi, ali će morati biti malo životniji, malo veće osobnosti, i zati ćemo tko nam je zastupnik u Saboru. Mislim da je u tom slučaju ograničena kontrola predsjednika stranke, da će ti ljudi s imenom i prezimenom ipak imati veći integritet, jer će birači moći birati ili čovjeka ili stranku. Klasičan primjer Tonći Tadić i HSP. Koliko se čovjek trudi i kako zastupa interse zajednice, rado bih glasala za njega, ali mi ne pada na pamet glasati za HSP listu, zbog Đapića i ostalih likova koji na njoj čuče. Recimo, ili G. Lesar i Vuljanić i HNS. Da li živim u iluzijama ako mislim da bi predloženi izborni susav promovirao uprvo ljude poput Lesara, Tadića Vuljanića i sl., a ne anonimuse koji se nisu u 4 godine niti jednom javili za riječ, a rijetko i došli na zasjedanje. Iskreno sumnjam da su neki od uvaženaih nam zastupnika ikad i pročitali materijale za saborsko zasjedanje. Nema potrebe trošiti vrijeme na nerazmljive stvari, kad će im mišljenje i tako reći na na sjednici kluba zastupnika. Ili još gore, ako bude mislio, pa smislio nešto protivno dodijeljenom mu muišljenu, eto problema.
Potpuno podrška ovom prijedlogu izmjene izbornog sustava.

Tko je glasao

Čitam i ne vjerujem, niti

Čitam i ne vjerujem, niti mi je jasno o čemu ti pričaš. Stvar je jako jednostavna, ako Dubrovčani primjerice žele Šuicu za zastupnicu, zašto je ne bi izabrali? Ja ti govorim o direktnom biranju zastupnika, a ti o tome kako to ne bi bilo koordinirano i kako u stvari iznad birača mora biti nekakv regulator jer narod je glup, oni biraju Glavaše, Milinoviće i slične...

Očito je tebi OK ovakav sustav gdje se izgled Sabora kroji na Komitetima u Kockici, a poslije se s takvim "zastupnicima" od tamo i upravlja.

Osim toga, HDZ, SDP i sve stranke bi za svaku jedinicu istaknule svog kandidata (jednog, ne 14 na listi) i ako njihov najviše vrijedi i ima najbolji rejting među biračima, bit će izabran. Stvarno mi nije jasno odakle ti ideja da direktno biranje nužno izbacuje na površinu nekakve šerife i rubne pojave. Pa onda mora postojati stranka koja će korigirati stavove birača. Toga nigdje nema ako se država zove demokracijom.

Tko je glasao

koliko sam skontao,

koliko sam skontao, zastupaš poziciju većinskih izbora u recimo 150 ili 145 izbornih jedinica u RH. to znači da bi, recimo, ne znam točne brojke, 20 do 25 000 građana/birača Hrvatske biralo "svoje" zastupnike (navodnici su zbog toga što se i po sadašnjem zakonu biraju naši zastupnici). zbog specifičnoga oblika i male populacije ne bi, uopće, bilo lako podjeliti RH na toliko izbornih jedinica. jer bi neke bile tri ili četiri naselja u Zagrebu, a druge bi obuhvaćale pola Like ili cijeli Žumberak i još malo više. bolja je ideja da su županije izborne jedinice s brojem mandata koji ovisi o broju stanovnika/glasača u nekoj županiji.

e sad kada sam definirao ili, barem, pojasnio neke detalje, idemo na situaciju o kojoj mrak piše. ako dobro shvaćam poantu. Whatever tvoj je prijedlog jednokružni većinski izborni sustav. to znači da u kakvoj god izbornoj jedinici pobjeđuje onaj koji dobije najviše glasova u jednom izbornom krugu. e pa sad, u stvarnosti se događa ovakva situacija. izborna jedinica ima 25 000 birača. izlazi ih na izbore 65 %, odnosno 16 250 birača. biraju između 15tak kandidata, možda i puno više jer direktni izbori privlače puno veći broj kandidata koji smatraju da su dovoljno utjecajni i značajni u lokalnoj zajednici, ali za primjer neka ostane 15. i najbolje plasirani kandidat dobiva 35 %, odnosno 5688 glasova, drugi kandidat dobiva 32%, odnosno 5200 glasova, a ostali dijele ostatak do 16 250 izašlih birača.

imamo novog saborskog zastupnika koji se zove Ljubo Ćesić Rojs, Branimir Glavaš, Marin Jurjević, Vladimir Bebić, Stipe Gabrić, Mirko Filipović CroCop, Drago Krpina, Zdravko Tomac, Željko Malnar, Slaven Letica, Ivo Lončar, Zdenka Babić Petričević ili bilo koje ime napiši. rezultat nam kaže da zastupnik koji je dobio 22,75 % glasova, odnosno niti četvrtinu, u nekoj izbornoj jedinici predstavlja sve njene građane. osim toga, Hrvatska dobija Sabor u kojem sjedi 150 svojeglavih muškaraca i žena koji svaki vuče na svoju stranu. kako u takvoj situaciji sastaviti saborska radna tijela, kako izabrati predsjednika i potpredsjednike Sabora, kako sastaviti Vladu i kako složiti proračun?!

Velika Britanija nije dobar primjer za RH jer ima nekoliko stotina godina duže iskustvo demokracija. kod nas građani, prije svega, trebaju naučiti da glas svakoga od nas može nešto promjeniti.

Novo vrijeme

-----
http://strategopr.biz/
objectives strategy tactics

Tko je glasao

I sad imaš situaciju gdje

I sad imaš situaciju gdje državo četiri godine vlada stranka koja ima 30% podrške među onima koji su izašli na izbore, a da ne govorimo o poslijeizbornim kombinacijama i kuhinjama koje veze s rezultatima izbora nemaju. Šta misliš koliki postotak birača HDZ-a bi podržao koaliciju sa SDSS-om? Ali tko ih pita...

S druge strane, opet ti kao i Mrak o nekakvih 150 svojeglavih ljudi ili šerifa. Pa taj čovjek je i dalje kandidat stranke, on i dalje zastupa stavove stranke, ali je verificiran direktno od birača i njima je odgovoran. Znači, u hipotetskoj situaciji kad stranka želi provesti nešto što se biračima ne bi svidjelo, taj zastupnik bi na sljedećim izborima ispao iz igre jer bi ga birači kaznili. Samim time bi više pazio što birači misle, a ne bi nužno i uvijek provodio stranačke naloge. To ne znači da većinu vremena ne bi bio na stranačkoj liniji, ali ne uvijek i ne pod svaku cijenu, kakva je situacija sada. Prebroji slučajeve kada je oporba podržala dobar Vladin zakon ili kada je Vlada usvojila dobar prijedlog oporbe. Koliko ih ima? Jedan primjer? Nijedan? U 99% slučajeva se ishod glasovanja u Saboru može matematički točno odrediti, točno znaš koliko je ljudi za ili protiv čisto prema stranačkom ključu. I nema mrdanja.

Ja nisam rekao da nam treba 150 neovisnih zastupnika, nego se zalažem da stranački zastupnici budu neovisniji od svojih šefova, da misle i glasuju svojom glavom, a ne po naredbama šefova stranke. Kod nas Sanader uvijek može mirno spavati i znati da će svaki prijedlog Vlade po defaultu biti prihvaćen od većine. U pravim demokracijama stranački šef itekako mora svoje zastupnike uvjeravati da ga podrže jer postoji dioba vlasti (zakonodavna-izvršna) i te vlasti su u većem stupnju neovisne jedna od druge. Blair, recimo, nije uvijek mogao računati zdravo za gotovo da će ga svi Laburistički zastupnici podržati, tako mu je i propalo više zakonskih inicijativa. Koliko ih je Sanaderu propalo?

Tko je glasao

To bi sve štimalo ukoliko

To bi sve štimalo ukoliko bi postojala i unutarstranačka demokracija. Stranački bi likovi koji se neposredno biraju na izborima prvo morali proći unutarstranačke izbore, Milanović je za SDP najavio princip "jedan član, jedan glas" .

Ako bi stranački kandidat to postao na demokratski način, ne bi bilo upitno da li će sprovoditi stranačku politiku jer bi imao unutarstranački izborni legitimitet za ono za što se zalaže.

Sve dok predsjednici stranaka određuju kandidate, moguć je raskorak između onoga za što bi se ti zalagali i politike stranke. Mora postojati i odgovornost kandidata prema stranci koja ga je kandidirala jer u suprotnom postojanje stranaka bi izgubio smisao.

Npr, ako bi stranka kasnije izbacila kandidata, on bi morao dati ostavku i trebali bi se sprovesti novi izbori za to jedno zastupničko mjesto u kojima bi i taj ponovno dobio šansu ali kao recimo nezavisni ili prebjeg u neku drugu stranku a da stranka može istaći drugog.

Tad bi se lako vidjelo da li je lik dobio izbore zbog stranke ili zbog sebe.
Mislim da bi takva promjena izbornog sustava bila poštena i prema kandidatima i prema strankama ali i, što je najvažnije, prema biračima.

B-52

Tko je glasao

ne možeš uspoređivati

ne možeš uspoređivati zrele demokracije s našom, a posebno ne možeš uspoređivati političke stranke. koje za sebe tvrde da su demokratske, ali od demokracije nema niti D. kao primjer ću te samo pitati kako je naš Ivo Sanader postao predsjednik HDZa i kako je opstao kada ga je Ivić Pašalić pokušao srušiti?! s druge strane, SDP je imao najtransparentniji način izbora stranačkoga predsjendika, a sam je Zoran Milanović najavio da će mijenjati statut stranke kako bi svi članovi SDPa imali pravo izravno birati predsjendika stranke. osim toga, SDP je proveo unutarstranačko izjašnjavanje i, najvećim dijelo, ne temelju toga su složene stranačke liste. da ne bi ispalo da je SDP savršeno demokratična stranka u Hrvatskoj, konačnu odluku o listama, prije nego što ih potvrdi Glavni odbor, ima predsjendik stranke. upravo iz toga, statutom omogućenog prava, da slažu izborne liste izvire moć stranačkih predsjednika. i tu je bit. kada bi se to promijenilo, bitno bi se poboljšala unutarstranačka demokracija. a samim time i demokracija u našoj zemlji.

što se, pak, tiče Velike Britanije i ponašanja parlamentaraca, oni imaju obavezno i neobavzeno glasovanje. to se ne odnosi na dolazak na glasovanje, nego, u slučaju obaveznog glasovanja, ako stranka tako kaže, zastupnici moraju glasovati u skladu s političkom linijom stranke. i nema majci.

a koliko je neki zakon koji predlaže Vlada, bilo ova ili ona, dobar ili loš, teško je reći. jer nije riječ samo o kvalitativnim elementima zakona, nego i o svjetonazorskim odrednicama. jer se iste stvari mogu riješavati na različite načine.

Novo vrijeme

-----
http://strategopr.biz/
objectives strategy tactics

Tko je glasao

U pravu ste i ti i grgo...

U pravu ste i ti i grgo... ključ je u unutarstranačkoj demokraciji i istina je da je ona kod nas porazno niska, ako ne i nepostojeća. Kako onda mogu nedemokratske stranke graditi demokratsko društvo ili izborni sustav?Mora se i priznati da je SDP otišao najdalje u unutarstranačkoj demokraciji, ali još uvijek nedovoljno.

I na kraju, moramo se uspoređivati sa zrelim demokracijama jer nam one moraju biti uzor i moramo težiti prema njihovim standardima, nećemo se valjda uspoređivati s Bjelorusijom. Znam da treba vremena za razvoj demokratičnosti, ali zato svi mi birači moramo tražiti takva prava i tkave izborne sustave gdje će se slušati nas, a ne da imamo kao sada jako posredan utjecaj na vlast.

Tko je glasao

"Blair, recimo, nije uvijek

"Blair, recimo, nije uvijek mogao računati zdravo za gotovo da će ga svi Laburistički zastupnici podržati, tako mu je i propalo više zakonskih inicijativa."

To više govori o demokratičnosti stranke, nego o izbornom sustavu.
Načelno se slažem s Tvojim (i ne samo Tvojim) stavom da mora postojati čvršća veza između zastupnika i njihovih birača.

grgo

grgo

Tko je glasao

Za pocetak i za prilagodbu

Za pocetak i za prilagodbu na demokraciju bi mozda bilo dovoljno da se uvedu izbori svake dvije godine (ili godisnje, zasto ne, uz express kampanju od max tjedan dana, he-he)...
Nek se decki naviknu na promjene i da konacno shvate nista nije zauvijek pa ni njihove fotelje...
Te naravno uvesti volonterizam u Sabor (i na nizim razinama)...pa da vidimo ko bi se prijavio na listu uz takve uvjete!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci