Tagovi

Moja Hrvatska - srce papreno

Malo iza rata sa svojim ocem sam išao na pjacu u Gruž jer sam imao idealnu šansu da nakon dugo dana granatama okupanog Grada napokon vidim malo sunca.
Na kantunu pjace bila jedna trafika u kojoj sam vidio plik sli?ica sa grbom naše domovine, grb Hrvatske. Naravno, moj otac mi je kupio grb Hrvatske te smo ga potom nalijepili na zadnji kraj našeg Fiata. Rekao je: "sine nekadje teško bilo re?i ja sam Hrvat, ja sam katolik, ja sam za neovisnu i slobodnu Hrvatsku, a tebi to danas više ne predstavlja problem i možeš biti ponosan".
Danas, kada ?ujem "Lijepu našu" prisjetim se tih rije?i. Kada se dogodi nešto gdje se budi nacionalna svijest i u vrijeme kada smo na neki na?in ponosni na državu sjetim se rije?i koje mi je moj otac govorio.
6 godina kasnije sunce je napravilo svoje i kažem svom istom ocu kako je šahovnica na grbu pod utjecajem sunca izbljedila, a on kaže da nije sunce krivo i kako mu se gadi zemlja, Tu?man, Šušak i kako su upravo oni narušili ugled one Hrvatske za koju je rekao da trebam biti ponosan na nju.
Nisam razumio previše radi ?ega najednom flash promijena mišljenja no ubrzo sam shvatio da bez obzira na tadašnje bu?enje nacionalne svijesti golovima nacionalne reprezentacije nogometa ipak puno toga trulo u državi Hrvatskoj.

Isto tako danas smo žrtve jednog bu?enja nacionalne svijesti i to ne zbog neralne cijene energenata ve? zbog nogometa koji je završio i sada možemo ?ekati koliko ?e nas cash flow opasti u omjeru na prošli mjesec i koliko % nas je Sanader nasadio više zbog nogometne atmosfere!!!!??!

Pitanje koje sebi stalno postavljam je koliko drugi kontroliraju sa nama. Da li je ona Sanaderova izjava to?na kada kaže da je najvažnije da su ljudi siti (u 21 st???!!), a u sprezi sa dobrom nogometnom atmosferom mogao bi nam ispred nosa maznut sve što stigne, a mi bi ovce pod opijatom Oli?eva gola sve zaboravili.

Marshal

Komentari

Kad je Bog radio Hrvatsku,

Kad je Bog radio Hrvatsku, bio je jako dobre volje i napravio raj na zemlji. Onda je vidio da to nije fer, pa ju je nastanio s ljudima koji su sami sebi najveći protivnici.
Obzirom da moj mozak od 2 marke uvijek djeluje samostalno i ne prima komande, dok su svi bili šefovi nečega ja nisam bila ni od WC-a jer nisam imala knjižicu.
pa je došlo vrijeme bez knjižica ali su opet oni koji su imali knjižice bili brži i nabavali članske karte kako vjetar puše.
Mi ih zovemo šetebandjere. Njima dobro, mi njurgamo.
Onda su vikali za mnom ni prasice do hrvatice, sad su najveći hrvati, a ja sad njima vičem ni tata do hrvata pa samo 1:1
Sve je stvar odabira: hoćeš se prodat pa profitirat ili ćeš ostat svoj pa uvijek na kraju kolone. A tu ti dušo moja nije ni lijepo ni ugodno, samo se mirno spava....

Tko je glasao

Prije nekoliko mjeseci sam

Prije nekoliko mjeseci sam opisao jedan slucaj na jednom drugom mjestu, a sada cu ga ovdje ponoviti. Stoga pogledajte sto se i kako se zbilo: Negdje 1971-ve ja i moj vrli prijatelj smo nesto laprdali o politici. I opravdano i neopravdano, udarali smo po Srbima. Uz nas je bila i prijateljeva majka. Pozorno nas je slusala te u jednom trenutku kazala: "E djeco moja, ja primjecujem da vi jako dobro znadete kakvi su Srbi, ali ne znate kakvi su Hrvati."
Nismo tada shvatili sto nam je htjela reci. Danas nam je ipak to jasno. Uspjeli smo upoznati i Hrvate.

Tko je glasao

Nismo tada shvatili sto nam

Nismo tada shvatili sto nam je htjela reci. Danas nam je ipak to jasno. Uspjeli smo upoznati i Hrvate.
Iznio si značajnu temu.

Samo je odmah za primjetiti da razvoj poslovanja po Hrvatskoj konačno usmjerava na minimalizam tako da nakon prekomjernog upoznavanja Srba, prilično prekomjernog upoznavanja Hrvata i ostalog pa i EU a nedvojbeno prekomjernog upoznavanja i prakticiranja kardeljizma, maoizma i postomodernizma baš zbog te prekomjernosti stiže ceh a čak i sinteza, spoj ceha sa novim izazovima.

Važno je naglasiti da je Hrvatska, to malo tko vjeruje, spremna na te nove izazove, možda čak i više nego spremna. S jedne strane ta prekomjernost i iskustvo svega i svačega što dragocijeno izaziva sve ozbiljnije "probavne" smetnje (i tako sili na neku vrstu dijete) što gubi bitku sa sobom, uključujući strane ortake, jer takav je to teren, provjereno, nitko i ništa se nije uspjelo forsati unedogled. S druge strane je to ozbiljno sililo na drukčiju praksu, koja jeste non stop iscrpljivana ali time i adaptirana na igru a naročito na zabijanje golova iz jedva mogućih situacija.

Tako da bi se, baš zbog iznimnije zbrke, lako moglo nastaviti iznenađujuće, ne kao Irska a ne ni jako različito. Na prijelazu stoljeća i tisuljeća je o tome bilo malo govora, ali baš zato što je brzo gurnuto u stranu i zaboravljeno zbog izobilja drugih kulturno-revolucionarnih parola i neodoljivih želja, sada je krenulo nešto veoma obećavajuće: Uz ostale znake najbolje znak je da konačno najednom nema više nikakvih parola niti jake pameti i poznavanja. Samo taj znak je dovoljan za razumnu spekulaciju da je maoizam u slabostima i na koljenima, a uz nešto minimalizma i nadrealističkih poigravanja to je lako neka druga pjesma.

P.S. U tehničkom smislu je također razumljiv razvitak događaja. Tito je praktički ukinuo samokritiku i da Kardelju da to rješi nekim sustavnim smicalicama. Ostale snage do danas se nisu udostojile ili nisu stigle pozabaviti takvim nečim pa se to skoro sve odvija tehnički tako sa praktički manje samokritike i oko toga nego u kakvom zaselku u zabiti, sa očiglednim strašnim otporom tako nečemu. Tko bi ikada preživio da nije bilo malo razmišljanja oko sijanja i obrade te stoke a naročito u malo složenijim procesima. Odvija se jako dobro obzirom na taj deficit.

Tko je glasao

Moj krasni profesor

Moj krasni profesor hrvatskog u ono davno doba znao je reći:nekim ljudima nikad nije dovoljno dobro i uvijek se protiv nečega bune i kad je ovako kako je i kad je sasvim suprotno, njihova konstata je da se bune. Kasno (ali bolje ikad nego nikad) shvatila sam da ja spadam baš u tu vrstu (nikad nemam nikakvu knjižicu, ne želim se prodati, uvjek sam na repu svih događanja i nikad mi nije ništa u redu). Ali , takva sam kakva sam, pa je red da se i na sebe priviknem, od bune nikakve koristi.
Što se tiče Hrvata i kakvi su oni, e sad se moram i tu pobuniti. Od Hrvata do Hrvata kao od Iberskog poluotoka do Karpata. Nisu svi Hrvati crne ovce, ma kako se mi svi razočarali u životu. Na žalost ove nacije, nakotilo se mafiokracije, reprezentira nas ono od zla oca i još gore matere. Mislim da je genetička greška u nama a ona je oblika: vidiš ga kako je pametan, zna se snaći, nek se snašao, i ja bi tako kad bi samo mogao. Nitko ne primjećuje da je ono "snašao se" u biti korupcija (ili su rodijaci ili mito). Dok neko ne rekne odlučno "car je gol", k vragu dolje s njim, dajte nam novog i poštenijeg, kod kojeg se neće trebati toliko snalaziti (em za građevinsku, pa za red na pregled, pa za informaciju, za upis na fakultet i u srednju školu, za penziju, za invaliditet, za dionicu...)i tako to. Na opet se nekaj bunim bez veze.

Tko je glasao

jeste li uočili kako su

jeste li uočili
kako su hrvati problematični
onoliko više koliko su duže bili pod upravom turske carevine
i onoliko koliko su se kasnije oslobodili turaka
npr. linija sinj - imotski - široki brijeg
problematični
u smislu da se znaju snaći u svijetu
bez zakona
u svijetu gdje vlada bezakonje,
zakon kadija te tuži kadija ti sudi
gdje vlada zakon jačeg
treba malo vremena
a hanhan i frederik im ne bi dali ni da glasaju

luka

Tko je glasao

citati samo i iskljucivo na

citati samo i iskljucivo na vlastitu odgovornostnekim ljudima nikad nije dovoljno dobro i uvijek se protiv nečega bune i kad je ovako kako je i kad je sasvim suprotno, njihova konstata je da se bune stalno buniti se znaci biti u lancima suvremenog sveprozimajuceg kapitalizma, on toliko pohlepno trazi da se protiv njega buni jer cak zanosno nudi da ga se moze i popravljati. Shvatiti logiku ove ogromne zvjerke nije lako i treba truda, premda je nagrada slatka - sloboda. Neshvacanje je pak nastavak sladostrasnog jurcanja za "nakocenom mafiokracijom", "korupcijom" i gomilom drugih sto manje sto vise eksponiranih problema. Sustav ne odbacujemo vec ga popravljamo i to je spiritus movens nasih dana.
Ali , takva sam kakva sam, pa je red da se i na sebe priviknem, od bune nikakve koristi upravo se radi o tome da se ne moze odbaciti buntovnistvo draga lipo. Nije to lako za takvo sto treba truda jer treba iskociti iz uobicajene kolotecine i smjera manjeg otpora. Mozes se ti cak ako zelis uklopiti u ono sto identificiras kao problem pa se ili deklarativno i pojavno "ne buniti" ili ne daj Boze postati dio problema tj. korumpirati se iili uci u mafiokraciju o kojoj se tako stalno govori. Medutim vec je tu njih pet koji ti disu za vratom i koji ce tvoju bunu s pocetka nastavljati i zamjerati ti ili "ne bunjenje" ili te smatrati primjerom problema. Evo i Feral Heni bendu se traze sive zone kaa sto su oni godinama trazili drugima. Nas sustav drzi nas aktivnim razvijajuci nam buntovnicke nagone bez obzira sto se stvarno dogadalo.

Ovo sto dalje govorim su bljeskovi sjecanja na knjigu "Bijeda blagostanja" P. Bruckner.
Ukazuje se na modernog covjeka koji je nesposoban napraviti hijerarhiju svojih pohlepa. Nase uobicajenosti su luksuz prethodnih generacija, a nas luksuz puka uobicajenost vec stasalih generacija. Upravo je magicno opirati se sustavu koji te u potpunosti opkoljava i natkriljuje.
PS Primjer sa ocem, slicicom i 6 godina, ukazuje da domoljublje nije laka kategorija i nije lako ostat domoljub. Za mene je domoljublje po prozimanju jako slicno roditeljstvu. Ukoliko je uvjetovano onda je isprazno.

Tko je glasao

Obala daleka ja kontam šta

Obala daleka ja kontam šta si želio reći no na kraju ispada da je uvjetovana ljubav ipak činjenica.

Po HRT komentatorima i odabiru gosta u studiu nakon Austria - Hrvatska nije ništa nego zaključak da je Hrvatska reprezentacija = Vlada = HDZ i da se navijanjem za hrvatsku nacionalnu selekciju navija za Hrvatsku demokratsku zajednicu, za europu i boga bitaj kakve gluposti.

Ja ne priznajem Hrvatsku koja počiva na ovim temeljima kakvim sada probijamo put za Europu. Meni smeta ne opčenito taj put već mi smeta artitekta i loš materijal i kvaliteta ceste.

The Marshal

Tko je glasao

Biljezim se sa stovanjem ako

Biljezim se sa stovanjem ako je samo procitano sto sam napisao.
Moje je misljenje da je sa domoljubljem vrlo slicno kao i sa roditeljskom ljubavlju. Ne mozes birati domovinu (ili mozes ako si s ovih nasih podrucja gdje se domovine tek uspostavljaju) isto kao sto ne mozes birati kakva ce ti biti djeca osim sto mozes uloziti trud i u prvo i u drugo da ti bude po toj zasluzi. Ako su ti djeca blentava ili domovina kakva vec i sam navodis ne mozes ti tu sad dovoditi te ljubavi u pitanje. Malo stisnes zube kad zaskripi i vidis da su ta neka iskusenja povod za jos vecu ljubav; bilo roditeljsku bilo prema domovini. Tko blentavu djecu odbaci u korist svoje sebicnosti ili ljubav prema domovini poravnava i uskladuje prema eventualno najglasnijima u njoj, taj je na najboljem putu da luta obezglavljen i nema mu vece kazne nego sto je bas ta da mu je ljubav frntlava ma kakve surogate nalazio. Treba mu dva zivota, a mozda i vise da se pronade. Pomalo anegdotalno npr u prigodnicarskim zdravicama za domovinu (npr prema P. Preradovicu) najprije se nazdravlja za sve nase stare umrle za njezin boljitak, a odmah potom zdravica za zabludnjele i izgubljene ovcice da se vrate u krilo domovine, ... primjerice tek na petom mjestu je zdravica za svakom svome kom na srcu lezi ....

Ja ne priznajem Hrvatsku koja počiva na ovim temeljima kakvim sada probijamo put za Europu. Meni smeta ne opčenito taj put već mi smeta artitekta i loš materijal i kvaliteta ceste. meni ne smeta. Ja sam upravo odusevljen nacinom i temeljima. Upravo odusevljen. Meni je npr fakat da nitko pojma nema o najvaznijem drzavnom blagdanu 25.06. dokaz ne da nitko za domovinu nije zainteresiran vec da je toliko toga povijesnog strpano u toliko malo vremena da ljudi ustvari toga jos i nisu svjesni. Da se samo taj datum dogodio ljudi bi jos kako znali, a mi imamo jos najmanje dva tri datuma jednake tezine tako da se i diletantima moglo prepustiti izabrati jos vazniji datum i da bitno ne pogrijese. Ljudi u vecini nisu uopce svijesni niti sta smo sve u to u malo godina pregrmili i kako.
Stoga i pricam da su nase uobicajenosti luksuz proslih umrlih generacija i generacija. Da smo na dobrom putu jamci i to da ce nasi luksuzi biti uobicajenosti nekih buducih generacija. Mislim da se razumijemo, ali treba malo stalozenosti i neopterecenosti dnevnopolitickim natezanjima.

Tko je glasao

joj da škripim, oglodala

joj da škripim, oglodala "gebis"....

djeca me poštedjela, al se domovina debelo naplatila (ili pojedinci u njoj) !!!!

Tko je glasao

Ja sam upravo odusevljen

Ja sam upravo odusevljen nacinom i temeljima.
Blago tebi, i ja bih rado htio biti oduševljen tim temeljima.
Usporedbe države i djece je zgodna usporedba, i kad si ju već izvukao trebao si usporediti i neke druge strane jer roditelj možemo postati željeno i planirano, ali možemo postati neodgovorno i slučajno nakon neke blesave pijanke i to tako da nismo sigurni tko je zapravo otac djeteta.
Po nekim elementima nismo daleko od Srba i njihovog prisvajanja i izvrtanja povijesnih događaja. Tako treba biti svjestan da mi "imamo Hrvatsku" zahvaljujući prvenstveno općem raspadu komunističkog sustava u istočnom bloku kojeg smo mi bili nekakav dio. Da se to nije desilo fino bi mi još imali jugoslavenske pasoše i koristili dinare.
Ne želim time umanjiti sve one žrtve i stradanja koje smo prošli, ali to je bio dio tog općeg potresa gdje pri spašavanju svojih domova su mnogi spasioci stradali.
Ovo što imamo sad, kad već koristimo usporedbe, meni izgleda kao slika koja se otkvačila sa zida pri potresu i pala nam je ravno u ruke. Problem je da nemamo pojma koja je stvarna vrijednost te slike i kako se treba s njom rukovati. Za sad smo samo uspjeli prodati onu kvačicu za koju se slika vješa kao i dio štukature s okvira, ali prodaja ide dalje kao i opijenost ljepotom dobivenog zgoditka. Kvačicu za vješanje smo prvu prodali kako slika ne bi mogla ponovo stajati na zidu i svi je promatrati nego, eto, ovako je neki moraju držati u svojem krilu, jadnici, koji teret nose!

leddevet

leddevet

Tko je glasao

leddevet kaže državu

leddevet kaže
državu imamo
zahvaljujući
prvenstveno općem raspadu komunističkog sustava u istočnom bloku kojeg smo mi bili nekakav dio. Da se to nije desilo fino bi mi još imali jugoslavenske pasoše i koristili dinare.
i k tome još
20.000 mrtvih
puno je to
i
nije baš automatski

luka

Tko je glasao

Da, ima i nesto drugo.

Da, ima i nesto drugo. Naime, mi cesto znamo kad govorimo o nekom siromahu kazati: "Vidi ga, propalica, nema ni kuce ni kucista, docim kad govorimo o nekom bogatunu za nj kazemo: "Uspio se snaci, jer je snalazljiv". Pa tko bi nam onda ugodio?

Tko je glasao

Joj kak mi je ovo o

Joj kak mi je ovo o domoljublju i djeci za dušu. I domovinu i djecu i narod imaš zato da ga voliš. Kad ne voliš njih, ne voliš ni sebe(prijepodne mrzim sebe a popodne cijeli svijet jer nije po mom). I narod je kao i djeca na neki način. Osjeća da li ga voliš ili ne. Gledam poljske obitelji, sad na dopustu. Mladi ljudi, imaju po troje i više predškolske djece, sve to dovuku u crkvu na misu i od te djece niti glasa ni problema. Drže se kao mačići uz roditelje, sigurni da su zaštićeni i znaju točno što i dokle mogu. Naš jedan klinac, dreka do neba, ne bi ga smirio nitko, stalno nešto propitkuje, dere se, traži. Naučen da jedino na takav način može nešto i dobiti. I tak, ne možeš od domovine, djece, familije, i sličnog pobjeći. Nikad nije sve baš tako kako tebi paše. Ali pokaži im da ih voliš, iako su naopaki. Bolje će te razumit, a nekad i poslušat.

Tko je glasao

Znam da sam nekaj

Znam da sam nekaj zaboravila, ali skleroza minimalistički napreduje, nemre se tu puno pomoći. U vezi 25.06. ni danas točno ne znam kaj sad slavimo i ko je postavio taj datum. Nekad se točno znalo da državni dužnosnici ne mogu zbrisati na more ili na skijanje kad je državni praznik. Jer su se morali pojaviti na televiziji, par riječi (obično bujicu) reći što i zašto slavimo, tko je zaslužan, što taj datum znači za državu i naciju, onda malo prisjećanja, pa malo parade, pa malo zastavica. Danas, proglasi praznik, objesi koju zastavicu nekam na štrik za veš kao npr krpu za suđe poslije pranja da se osuši, i fiju briju. I tak cijeli grad. Pa kak bi onda znali kog vraga slavimo.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci