Tagovi

Moj glas za sve nas

Ovaj dnevnik je prvotno trebao biti komentar na tekst kolege blogera Aleksandra Hatzivelkosa „Moj glas za Željku“, a koji se odnosi na unutarstrana?ke izbore u zagreba?kom SDP-u. Obzirom da sam se temom proširio izvan okvira njegove teme, odlu?io sam dnevnik objaviti kao zasebnu temu.

Kao aktivni pripadnik druge stranke, HNS-a, bez obzira što je SDP u mnogim stvarima svjetonazorski vrlo blizu mojim pogledima, osje?am se ipak nepozvanim da komentiram postupak kandidature unutar samog SDP-a. Iz tog razloga sam neopredijeljen u pogledu izbora za novu predsjednicu/predsjednika njihove gradske organizacije. Ono što me ponukalo da se uop?e uklju?im u diskusiju ove tematike je pokušaj samog Aleksandra Hatzivelkosa da unese dodatnu kvalitetu u politi?ki život za koju se i ja intenzivno zalažem od kad se bavim politikom. Radi se o razmišljanju svojom glavom, o razvoju kulture opho?enja i o stavljanju poštenja na prvo mjesto umjesto osobnih ambicija, o želji da kandidacijski postupak rezultira boljitkom za organizaciju.

Op?enito govore?i, mislim da izme?u lokalne strana?ke organizacije i središnjice mora postojati balans dobre suradnje, ali i odre?ena neovisnost. No, postojanje potpuno neovisne organizacije u organizaciji slabi stranku, njene mogu?nosti i snagu provedivosti ideja za koje se zalaže. Unutarstrana?ki sukobi uzrokuju situaciju da se stranke po?nu baviti same sobom i zaboravljaju koja im je istinska svrha; da sudjeluju u trajnom procesu razvoja društva – od demokratskih standarda u politici do ekonomskog, moralnog, kulturnog i svakog drugog razvoja i boljitka za sve ljude unutar te zajednice, odnosno države.

Stranka nije svrha sama sebi, niti služi za zabavljanje naroda i po principu „kruha i igara“ mazanja o?iju narodu. Poplava raznih reality show-produkcija na televizijama sasvim su za to dovoljni. Politi?ari si to ne bi smjeli dopustiti, bilo u me?ustrana?kom opho?enju, bilo kroz unutarstrana?ka prepucavanja koja mediji sa zadovoljstvom prenose.

Razne televizijske emisije u kojima se prikazuje ljude s margina društva kao uspješne društvene vertikale poput Dikolores, Ave, Modnog ma?ka, The Dev(b)ila, nekakve Maje M. ili mentalno više nego skromne Simonice – negledljive su. Politika bi ipak trebala imati znatan odmak od takvog ponašanja. Nažalost, ?esto i nema. Nejednom su u kontakt emisijama gostovali politi?ki autoriteti, a diskusija se razvila u smjeru neargumentiranog prepucavanja na razini piljarica na tržnicama (poput Mare Mulice iz Smojinog vje?nog i nenadmašnog „Velog mista“). Nije izuzetak ni Hrvatski sabor u kojem najve?i publicitet uvijek dobiju razne blesavo?e, a rijetko pametne argumentirane rasprave.
Još svi pamtimo izjave o madracu, o varenom zecu, pa tko je jamio - jamio je i sl. Sve je to zapravo pretužno i pokazuje nisku razinu svijesti.

Zato je od iznimnog zna?aja da se demokracija i svjetonazor nastave razvijati upravo od razine politi?kih stranaka i utoliko su svaki unutarstrana?ki izbori u strankama koje utje?u na društveni život važni.

I sam sam sudjelovao na unutarstrana?kom natjecanju pa o ovoj temi pišem kao „insider“. Na nedavnim unutarstrana?kim izborima za predsjednika GO HNS-a Zagreb bio sam jedan od dva kandidata. Nisam pobijedio u toj utrci, dobio sam 42% glasova, ali su izbori provedeni na na?in koji smatram modelom kako bi se to trebalo raditi. I moj protukandidat i ja smo se predstavili u svih 17 gradskih podružnica, vodili smo pozitivnu kampanju, predstavljali smo projekte, a da nikad nijednom rije?ju nismo rekli ništa što bi išlo prema diskvalificiranju drugog kandidata. I sama izborna skupština je provedena u pozitivnom ozra?ju bez klanova, niskih udaraca i ikakvog me?usobnog animoziteta, bez ikakvog utjecaja ili uplitanja od središnjice stranke. To je ono što me raduje, za što se zalažem i veseli me da na taj na?in razvijamo unutarstrana?ki život.

Isto to želim i SDP-u na predstoje?im unutarstrana?kim izborima u Zagrebu. Razvoj demokracije u našem, jedva punoljetnom društvu, nema alternative, a dinamika ovisi o nama samima.

Komentari

Nezanemarivi problem koji

Nezanemarivi problem koji stranke guraju pod tepih je to što se SDP-ovu zagrebačku politiku simbolizira Milan Bandić, a HNS-ovu Srećko Ferenšćak. Gutaju se knedle i pravi se da se ništa nije desilo u bedastoj logici izigravanja božanske bezgrešnosti.

Jel može biti što gluplje? Teško!

Ovo guranje pod tepih stvara takvu grbu da se na nju svi sapliću i to s osmjehom na licu. Obje priče su vrlo dugo trajale i bespotrebno stvarale štetu u onoj logici da u svim stranaka imamo lopove. Takva percepcija stranaka samo služi za povećanje vojske biračkih apstinenata.

Sumnjam da se ijedna stranka zapitala koliki je njihov doprinos u kreiranju političke malodušnosti koju danas imamo?

leddevet

leddevet

Tko je glasao

"Radi se o razmišljanju

"Radi se o razmišljanju svojom glavom, o razvoju kulture ophođenja i o stavljanju poštenja na prvo mjesto umjesto osobnih ambicija"

Ovo bi trebala postati politička mantra svih onih koji se osjećaju pozvani da svojim glasom, likom i djelom predstavljaju neko 'svoje' biračko tijelo.

Pri ulasku u bilo koju stranku istetovirati im to na dlan (da se podsjete što se od njih očekuje, kad ga ispruže iz bilo kojeg razloga)!

Bravo Roberte!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci