Tagovi

Moć poželjnog razmišljanja, ili Wishful Thinking in Cloud Cuckoo Land

„Wishful thinking" (Poželjno razmišljanje) postoji u Paklu, isto tako kao i na Zemlji“ - rekao je C. S. Lewis (1898 - 1963) autor Narnijskih kronika", što bi korespondiralo s onom kod nas poznatom da je „i put u pakao popločan dobrim nadama!“

Pokušavam pronaći najbolji hrvatski prijevod za engleski izraz „Wishful Thinking“, mi ga kao takovog nemamo, ali sam „Wishful Thinking“ imamo posvuda oko nas. To je u osnovi iluzija koju ljudi stvaraju kad žele pomanjkanje nečega nadoknaditi uvjeravanjem, da to zaista postoji (zato što oni tako misle), i onda se selekcioniraju pozitivni elementi „postojanja“, a odbacuju negativne činjenice nepostojanja neke pojave.

Narodski rečeno, poželjnim razmišljanjem najprije slažemo sami sebe da nešto jest, a onda uvjeravamo i sve okolo nas da to zaista tako jest.

„Poželjno razmišljanje“ je blizu poznatoj floskuli „pozitivnog mišljenja“ (obrađenog u postu „Moć pozitivnog mišljenja“), ali nije identična, jer u „pozitivnom mišljenju“ je još uvijek prisutna svijest da je realnost drugačija (ali da ju možemo mijenjati ako o njoj pozitivno razmišljamo), dok „poželjno razmišljanje“ sadržava u sebi "ostvarenje" (tj. „pozitivnim mišljenjem“ smo već postigli da su se stvari zaista promijenile, i da nam još samo preostaje u to uvjerirti i druge oko nas.

Postoji i treći kut sagledavanja (uz ona iz perspektive „pozitivnog“ i „poželjnog“ razmišljanja), gdje su akteri „pozitivnog mišljenja“ i „poželjnog razmišljanja“ svjesni da stvari stoje loše po činjenicee, ali oni i dalje ustrajavaju – što je već pomalo sveprisutna hrvatska varijanta “spin-doctoringa“ shvaćenog na „zdrav“ balkanski način (jer u osnovi spin-doctoring je jedan vrlo profinjeni i naučno potkovani inženjering u političkom djelovanju).

Da bismo saznali o čemu ovdje govorimo treba pogledati u rječnike:

U internetskom englesko-engleskom Wordweb rječniku (ako ga nemate možete ga skinuti ovdje - besplatan je) „Wishful Thinking“ kao pojam je opisan: „The illusion that what you wish for is actually true!“ (ili to je iluzija koja upućuje da je ono što želiš stvarna istina).

Manje-više svi drugi rječnici će pojam definirati na isti način.

Encarta Enciclopedija riječ „wishful thinking“ definira kao vjerovanje da se želje slažu s stvarnošću; vjerovanje da nešto što je poželjno je doista istina - ili to može postati: dakle obmana, samo-obmana, prijevara, samo-prijevara, fantazija, idealizam, cloud-cuckoo-land“.

Eh sada, izraz Cloud Cuckoo Land
označava idealističko ali nerealno stanje u kojem je sve perfektno ("You're living in Cloud-cuckoo-land.") To aludira na osobe koje su naivne, nesvjesne realnosti, ili imaj poremećaj radi pridržavanja optimističkim vjerovanjima. To potječe iz drame „Ptice“, starogrčkog pisca Aristophana, u kojem Peisetairus (što se može prevesti kao "Gospodin Povjerenje), i Euelpides (što se može prevesti kao "Gospođa nada"), uz pomoć Tereusa, umorni od Zemlje i Olimpa, odluče podignuti savršeni grad između oblaka, koji bi se trebao zvati Cloud-Cuckoo-Land (Νεφελοκοκκυγία – Nephelokokkygia)
Dakle, "Cloudcuckooland" bi se kolokvijalno mogao prevesti kao kukavičje jaje ili mućak, ustvari neka vrsta podvale.

Aristofanove Ptice nažalost završavaju kao i svaka druga podvala ili utopija koja se dokazala u praksi (naročito totalitarnih sustava), što može biti znakovito i poučno za ovaj esej, ali i za ukupne prilike:
Gospodin Povjerenje (Pisthetairos) je u početku jedan običan čovjek, kojega publika prima sa simpatijama u njegovoj potrazi za Utopijom. No, taj "Cloudcuckooland" se transformira iz društva jednakosti u diktaturu, koju Gospodin Povjerenje (Pisthetairos) pretvara u tiraniju.
Zadivljujuće je koliko su stari Grci duboko i daleko mislili! Možda se nama samo priviđa (po tom istom varavom „Wishful Thinking“ konceptu), da se svijet u ovih 2.500 godina rasta ljudske civilizacije drastično promijenio: Možda jest, gledajući razvoj tehnika i tehnologija, ali nije gledajući ljudsku dušu, i poimanje vlastitog postojanja.

Interesantno je kako Wikipedia gleda na Wishful thinking

Wishful thinking je formiranje vjerovanja i donošenje odluka u skladu s onim što bi trebalo predstavljati uljepšavanu sliku umjesto da se prosuđuje prema činjenicama ili razumu. U istraživanju te pojave konzistentnim se pokazuje tendencija, kad se izjednačavaju svi podatci, da će čovjek subjektivno radije izvoditi pozitivne nego negativne zaključke.

U povijesti ima mnogo primjera „wishful thinking“-a:
• Ekonomist Irving Fisher je ustvrdio da su "cijene dionica dosegle nešto što se može nazvati stalnom visokom razinom" samo nekoliko tjedana prije Velikog Kraha 1929 godine, iza kojeg je slijedila Velika depresija.
• Britanski premijer Neville Chamberlain je informirao javnost da je Minhenski ugovor iz 1938 godine zagarantirao „mir za sva vremena".
• Hitlerova Operacija Barbarossa, plan „munjevite“ invazije Sovjetskog Saveza se pretvorio u propast Trećeg Reicha.
• Predsjednik John F. Kennedy je vjerovao da pobunjeničke Kubanske snage, podržavane CIA-om mogu "izbjeći uništenje ako se stope s krajolikom“ za napada na Zaljev svinja, koji je završio fijaskom.
• Za američku invaziju na Irak su neki vjerovali da će voditi u transformaciju Srednjeg Istoka, povlačenje terorista, i pretvaranje tog prostora u "raj sigurnosti".
• Vjerovalo se da je Margaret Thatcher upotrijebila famoznu frazu 1980 godine. "Ako bilo tko misli da će ANC formirati vladu Južne Afrike, živi u „cloud cuckoo-land". No mi danas znamo da se upravo to dogodilo (ali i da je ta loše procijenjena prognoza bila djelo njenog glasnogovornika Bernarda Ingrama).
• I mnogo sličnih loših procjena.

I kod nas je bilo dosta takvih „bisera“.
• Poznata Titova: „"Prije će Sava poteći uzvodno nego će Hrvati imati svoju vojsku!" se pokazala potpuno pogrešnom procjenom.
• Poznata Šuvarova da rečenica da će reći "popu pop, a bobu bob" - što bi značilo da će javno objelodaniti velikosrpski sadržaj Memoranduma SANU i cijeloga mitingaškoga pokreta na koji je zajašio Milošević, se opet pretvorila u Hrvatsku šutnju (koja je paralizirala daljnju političku karijeru Stipe Šuvara iako je imao povijesnu šansu veću od Kučanove).
• Tuđmanovi „Smetenjaci i smutljivci, mutikaše i bezglavnici, jalnuški diletanti i - jednostavno - prodane duše“, ili "stoka sitnog zuba" su ipak bili preuzeli vlast (i opet će, jer nitko se na vlast ne može apsolutno pretplatiti); pa čak mu je i njegova stranka, na našu sreću, krenula pravcem suprotnom od njegovih predviđanja.
• Ova s Markovićem je samo posljednja u nizu obmana (vidi„Marković daje 80% šanse našoj kandidaturi“) u koju je uvukao i najviši državno vrh, i potrošio ogroman novac, pa mu sada osramoćeni Sanader radi „o glavi“ (jer takve obmane u predizborno vrijeme mogu imati vrlo opasne posljedice).
• I mnogo toga u svakodnevno političkom spinovanju, raznim javnim ili privatnim diskusijama, na ovom blogu ili drugim forumima. „Wishful thinking“ ili „ poželjno razmišljanja“ je jako raširena pojava, a njena moć može biti nepojmljivo velika, pogotovo u predizborno, manje-više navijački strastveno obojeno vrijeme. A posljedice ozbiljne!

Možda je za mnoga takva samo-obmanjivanja jako poučno ono što je napisao Curt Werner u komentaru U Healthcare Purchasing (par mjeseci poslije njujorškog 11. rujna):
Kockanje kroz vjerovanje, da se nešto slično više neće dogoditi nije ništa manje nego „wishful thinking“, dakle jedna zaista loša oklada“.

Da zaključim:
Iluzija „poželjnog razmišljanja“ ili „wishful thinking“-a, tj. neka vrsta jako raširenog namjernog obmanjivanja ili nenamjernog samo-obmanjivanja proizlazi iz onog vječnog pitanje čovjekove raspetosti između vjerovanja i sumnje. Onaj koji vjeruje obično je bezbrižan (jer on ima odgovore na sve). Onaj koji previše sumnja se olako pretvara u paranoika (koji onda često više ne može normalno funkcionirati).

To su one vječne mentalne zamke, iz kojih treba znati pronaći primjeren izlaz. A svatko ima svoj izbor, i ima pravo na svoj izbor, pa ako je to čak i varava nada. Za mene je u ovoj sferi izbor uvijek bio lagana ali produktivna sumnja, koja zahtijeva dodatne provjere i istraživanja. Baš radi toga sebi stalno rezerviram mogućnost, da se možda varam, čak i u ovom ovdje tematskom postu (u kojem sam možda podlegao nekom prikrivenom obliku „pozitivnog mišljenja“ ili „poželjnog razmišljanja“ - kako se uzme).

Komentari

Neću komentirati post u

Neću komentirati post u cjelini, jer je kao i inače dobro napisan i odražava u potpunosti trud koji si u nj uložio.

Osvrnut ću se samo na jedan detalj:

Kao prosječni birač koji razmišlja o političaru, ne držim da se Sanader nešto posebno osramotio time što nismo dobili to svjetsko prvenstvo, pogotovo ako se, poučeni ovim tvojim „wishful thinking“-postom, kritički osvrnemo na cijeli slučaj. Dakle, Hrvatska sa svojih 4,5 milijuna stanovnika nasuprot jednoj Italiji s nešto manje od 60 milijuna stanovnika, ili drugim zemljama pretendenticama za tu organizaciju, stvarno nije imala nikakva izgleda dobiti to prvenstvo. Cijelu priču prenapuhali su muškarci-nogometni zaljubljenici, koji od svog nogometnog nosa ne vide ni centimetar dalje. Sanader je napravio sve ono što bi napravio bilo koji drugi muškarac, da je bio na njegovom mjestu. Da je bilo tko iz bilo koje stranke bio na vlasti u tom trenutku, dogodilo bi se isto. Stoga ne vidim razloga da bi ovaj događaj morao poremetiti bilo što na predizbornom planu Sanadera niti da bi se Sanader trebao nečega sramiti. Vrlo važno za jedno nogometno prvenstvo! Svi koji u ovom kontekstu spominjete Sanadera, odnosno ponašate se kao da je smak svijeta zbog toga što Hrvatska nije dobila svjetsko prvenstvo, ponašate se upravo u stilu "wishful thinkinga", a ne kritičkog i objektivnog načina mišljenja o tome.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Točno, Sanader se nije

Točno, Sanader se nije nešto posebno osramotio time što nismo dobili domaćinstvo, on se je osramotio nečim drugim.

U svojoj uobičajenoj maniri prisvajanja bilo kakvih pozitivnih stvari, pa čak i onih s kojima nema nikakve veze, pred samo donošenje odluke je požurio hrvatskoj javnosti reći "da smo sve učinili i da ćemo uspjeti", pripremajući se tako da prisvoji eventualni uspjeh.

Nakon neuspjeha, opet po ustaljenom obrascu, on od svega pere ruke jer "njega su obmanuli i on je šokiran što nismo dobili niti jedan glas" i traži odgovornost.

On funkcionira po principu da je u slučaju uspjeha "ja ili mi", a za neuspjeh uvijek "on ili oni".

To je njegova sramota. Pripremio je teren da prisvoji uspjeh, a sad ne želi u istoj mjeri dijeliti neuspjeh.

B-52

Tko je glasao

Sanader je hrvatskoj

Sanader je hrvatskoj javnosti rekao ono što je i učinio, dakle učinio je sve što se od njega kao predsjednika vlade očekivalo da učini u organizacijskom smislu za to kandidiranje. Vjerojatno je učinio i više zato što su mu gospoda iz nogometnog saveza sugerirala da ćemo ovaj put "sigurno" dobiti to prvenstvo. Dakle, bio je obmanjen. I ne vidim ništa drugo u pozadini. Da smo dobili prvenstvo, dobili bismo ga zato jer jesmo sve učinili da ga dobijemo. A izgubili smo ga, ne zato jer Sanader nije nešto dobro učinio, što je bilo u njegovoj moći, već zato što oni koji su glasovali nisu glasovali za nas. A zašto je netko prevario Sanadera i rekao mu da imamo većinu glasova, to je druga priča. Taj tko je to rekao i Sanaderu i narodu, taj je obmanuo i hrvatsku javnost i Sanadera. Znači, nije se Sanader osramotio, već taj čovjek koji je to tvrdio i koji je prevario i nas, hrvatsku javnost i Sanadera. Preokretati ovu situaciju na nekakvu veeeeeeliku Sanaderovu grešku, iako se zna da je on organizacijski poduzeo sve što je kao predsjednik vlade mogao i što se od njega uopće očekivalo, jest najobičnije politikantstvo. Stoga Sanader iz ovog razloga zasigurno neće od svojih birača dobiti ni jedan glas manje, ma koliko se vi tome nadali. Dapače, vjerojatno će dobiti i poneki više, jer se potrudio reći nogometnom metuzalemu da je vrijeme da se povuče i prepusti nogometnu fotelju nekom mlađem i dinamičnijem.

Inače, što se tiče samog prvenstva, vrlo važno što ga nismo dobili. Bilo bi to mjesec dana ludila, a vrijeme je za "rad, znoj i žuljeve", a ne gledanje nogometa.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Hm, za ideju i sam sadržaj

Hm,
za ideju i sam sadržaj ovog posta, Sanader je bio samo igrač na klupi, kao što je za pojavu "wishful thinkinga" nogomet ovdje bio sporedan (ali nikako ne "najvažnija sporedna stvar na svijetu").

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci