Tagovi

Misterij broja birača na referendumu

Ovaj tekst je nastavak moje analize referenduma za ulazak Hrvatske u EU. Ako se sjećate, od(a)ziv na referendumu je bio mnogo manji nego na parlamentarnim izborima mjesec i pol ranije. Svugdje je bio manji, bez iznimke. No pravo je pitanje: koliko manji?

(Molim vas nemojte mi spočitavati trivijalnosti tipa odziv/odaziv: ja ću pisati kako hoću i što hoću: ako vam se ovaj tekst ne sviđa -- pa, na internetu ima jako puno tekstova, sigurno ćete naći jedan koji će vam se svidjeti...)

Ako kažemo da je odziv na parlamentarnim izborima = 100, koliko je bio na referendumu? Upravo je taj indeks prikazan na slici desno. Kao i obično, kliknite na sliku da je dobijete u punoj rezoluciji.

Ova slika je zapravo sve što nam treba. Ona anulira probleme s biračkim popisima: uopće nije bitno koliko je birača na popisu, bitno je samo koliko je izašlo ljudi na referendumu u odnosu na broj koji je izašao na izborima za Sabor.

Zašto bi uopće netko izašao na izbore za Sabor, a ne bi na referendum? Tri su razloga:

  1. Osoba je umrla, oboljela je itd. To je minorni razlog, budući da je prošlo manje od 2 mjeseca, osim toga netko je mogao ne izaći na parlamentarne izbore zbog bolesti, a ozdraviti u međuvremenu;
  2. Ne zanima je referendum, ionako će proći, sve je odlučeno, što god zaokružim krivo je, nemam neki stav. Ovo je razlog neizlaska velikog broja ljudi. Jednostavno ljudi nisu izašli, jer nisu znali što zaokružiti. Ako pogledamo kartu, velika područja Hrvatske, od Zagreba do Rijeke, otoka od Cresa do Hvara imaju indeks između 80-90: to znači da je izašlo nekih 15% manje od broja osoba koje su izašle na izbore za Sabor. Slavonija cijela ima u prosjeku malo manji izlaz, između 70 i 80.
  3. Osoba je spriječena izaći, negdje je drugdje, na putu itd. Ovo se čini sporednim razlogom ali nije. Bit će očito zašto kad analiziramo "svijetle mrlje" na ovoj karti.

Prvo pogledajmo općine i gradove koji imaju najmanji indeks: Negoslavci (26), Biskupija (26), Ervenik (26), Gvozd (28), Kistanje (32), Obrovac (34), Donji Lapac (35), Gračac (38), Vojnić (39) i Udbina (39) su općine i gradovi s najmanjim indeksom.

Odmah pada u oči da su to općine s dosta srpskog stanovništva, npr. Negoslavci su imali 2001. 97% Srba (vidi popis stanovništva na DZS).

E pa ti Srbi jednostavno tamo ne žive, iako imaju osobne iskaznice i putovnice. To su oni autobusi koji dolaze na glasanje:

Na glasovanje u 9. izbornu jedinicu iz Srbije, prema neslužbenim procjenama, došlo je oko 2.000 Srba. Stigli su u 30-ak autobusa, najviše iz Novog Sada i Beograda, dok ih je dio stigao osobnim vozilima. U najvećem broju su stigli birači starije životne dobi i to s područja Like, Knina, Obrovca i Benkovca.

-- Zadarski list, 5. 12. 2011.

Međutim, ovaj put nije bilo interesa jer su se rezultati više-manje znali, SDSS nije ništa organizirao, i osim toga Srbi i Hrvati nisu bili suprotstavljeni.

Takvo je objašnjenje i za svijetla područja u istočnoj Slavoniji i Baranji: ona svijetla općina u Baranji je Jagodnjak (64% Srba), itd, kao i za par općina u Zapadnoj Slavoniji.

Sasvim drugo objašnjenje je potrebno za svjetlija područja u Istri. Ona su raspoređena uz zapadnu i južnu obalu, te okolicu Labina, bez Pazina, sjeveroistoka, te Pule i Poreča.

Samo je jedno moguće objašnjenje: ovo su upravo siromašniji krajevi, ljudi koji nedostaju nisu tamo, oni su u Italiji, i tamo rade, mnogi na crno, čuvaju djecu, starce, rade na gradilištu, nešto drugo. Ne isplati im se dolaziti na referendum. Zanimljivo da su ovo baš dijelovi Istre gdje ljudi uglavnom znaju i talijanski.

U većim gradovima (Pula, Poreč) ima više posla, tamo je manje potrebno trbuhom za kruhom.

Manje indekse u Zagorju i Međimurju možemo slično tumačiti, samo se ovdje radi o Austriji, Sloveniji i Njemačkoj. Slično je i za okolicu Imotskog.

Kako možemo razdvojiti razloge neizlaska na referendum? Ne možemo egzaktno, ali možemo pogledati koliko općina i gradova ima indekse u nekom opsegu:

Recimo, točno 156 općina i gradova ima indeks odziva između 75 i 79. Lijevi dio grafa su općine koje smo nabrojali ranije, s vrlo malim indeksom. Iz ovog možemo vidjeti da bi neki "očekivani" indeks bio oko 80. U Zagrebu (85), okolici i mnogim mjestima uz more je više, ali možemo pretpostaviti da je to zato jer su ljudi u gradovima više zainteresirani itd.

Zanimljivo je i pogledati gdje je indeks najveći, tj. gdje je izašlo skoro isto glasača kao na izborima: Žumberak (94), Rakovec (94), Lovreć (94), Žakanje (94), Tkon (93), Vis (92), Preseka (92), Netretić (91), Ribnik (91), Ston (91). Točno 10 gradova i općina s indeksom preko 90, koje se inače po ničem ne ističu.

Iz ovog možemo vidjeti koliko to ljudi nedostaje da bi svugdje indeks bio jednak, recimo 80 -- nazovimo to osnovni odnos. Ona mjesta gdje je indeks veći od npr. 80 ne uzimamo u obzir, samo one općine gdje "nedostaju" glasači. Ovisno o osnovnom odnosu, ovoliko ljudi nedostaje:

Dakle, nedostaje oko 100 000 glasača, možda i nešto više. Budući da ne glasaju svi, nego ugrubo polovina, to je nekih 200 tisuća ljudi.

Taj broj je i djelomičan odgovor na "misterij biračkih popisa". To su svi oni ljudi koji na popisu stanovništva nisu ovdje, a imaju biračko pravo, osobnu iskaznicu s nekom adresom u Bujama, Imotskom ili Kninu. To su "ljudi koji nedostaju". U slučaju onih koji rade za Zapadu, to su ljudi koji će se odmah iseliti kad uđemo u EU, odnosno čim budu mogli: oni su ionako već de facto iseljeni.

To zvuči depresivno, ali bilo bi licemjerno negirati da je bolje raditi u Austriji nego biti nezaposlen u Hrvatskoj.

Komentari

Tko je glasao

Zanimljiva analiza, ali

Zanimljiva analiza, ali podosta faljena što se tiče Istre. Za početak, Labinština, Žminjština i Brbanština uopće nisu dijelovi Istre koji pretežito znaju talijanski, već baš suprotno, oni u kojima talijanski malo ljudi zna. Isto tako, potpuno mi je nejasan izvor konstatacije da ljudi iz tih krajeva tendiraju raditi u Italiji više nego iz drugih dijelova istre. A ni konstatacija da je riječ o siromašnim dijelovima. Ok, seoski dijelovi centralne Istre možda i da, ali Labinština, usprkos tome da nije industrijska regija kakva je bila u 80-tima je i dalje solidno stojeća u usporedbi s primjerice Pazinštinom ili recimo čak Ćićarijom koja je po slici imala bolji odaziv. Mislim da razloge lošeg odaziva u tim dijelovima Istre treba tražiti negdje drugdje.

Tko je glasao

Sasvim drugo objašnjenje je

Sasvim drugo objašnjenje je potrebno za svjetlija područja u Istri. Ona su raspoređena uz zapadnu i južnu obalu, te okolicu Labina, bez Pazina, sjeveroistoka, te Pule i Poreča.

Samo je jedno moguće objašnjenje: ovo su upravo siromašniji krajevi, ljudi koji nedostaju nisu tamo, oni su u Italiji, i tamo rade, mnogi na crno, čuvaju djecu, starce, rade na gradilištu, nešto drugo. Ne isplati im se dolaziti na referendum. Zanimljivo da su ovo baš dijelovi Istre gdje ljudi uglavnom znaju i talijanski.

U većim gradovima (Pula, Poreč) ima više posla, tamo je manje potrebno trbuhom za kruhom.

Meni se čini da je razumljivo da su građani bili više zainteresirani za parlamentarne izbore nego za referendum. Ja sam glasala na parlamentarnim, a na referendum nisam izašla. Na parlamentarnim izborima ipak biraš one koji će voditi zemlju. Mene bi zanimala i starosna dob glasača.

Tvoje "jedno moguće objašnjenje" po mom mišljenju ne drži vodu. Mnogo je osoba na radu u Italiji ( među njima mnoge su nezaposlene žene, ali i žene u mirovini ) koje u Italiji čuvaju starce, djecu, pse..., ali se te žene stalno i vraćaju kući. One najčešće rade dvije u istoj obitelji i 15 dana rade, a 15 su kući. Velika je vjerojatnost da je isti broj bio odsutan i za parlamentarne i za referendum. Mnogi rade u Italiji sa papirima, a mogu ti reći da znam mnoge koji godinama tamo rade, ali se svaki petak vraćaju kući svojim obiteljima. Odselili nisu do sada, a vjerojatno neće ni kad uđemo ( ako uđemo ili ako ćemo uopće imati gdje ući ). Mnogi iz Labina i ovih mjesta za koje kažeš da su siromašnija i idu više trbuhom za kruhom, rade i u Puli i Poreču i Buzetu. Uvijek kažem da je ta moja Istra fantastična jer ti treba malo više od sata da dođeš do najudaljenijeg dijela, a ne treba ti više ni da bi došao do Italije. Nama je EU bila dostupna i do sada i za kupovinu i za rad i za studiranje ( mnogi mladi studiraju u Italiji ) i nije nam bila potrebna ova referendumska kampanja ( koja je pokazala da vlast misli kako birači i nemaju mozga ) da bi u EU kupovali, studirali ili radili. A i prelazak granice sa tablicama PU bio je brz i bezbolan gotovo kao da smo već bili u EU.

Dajem + dnevniku za trud.

Tko je glasao

I opet pokušavate dati

I opet pokušavate dati legitimitet EU referendumu na osnovu starog zakona i Ustava. Mislim birano je kako je birano , nadzor EU referenduma je katastrofa, ali eto odjednom smo poveli računa i o prekomjernom broju glasača koji na izborima za Sabor nisu bili tema.

Ma neka uđemo u tu EU i nakon toga dobijemo svoga gazdu da nam upravlja , kada se mnoge tuke prodaju za mirovinu ili neki san o boljem životu obećanom od država koje danas pljačkaju doslovno cijeli svijet.

Justice for all !

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci