Tagovi

Milosrđe versus Solidarnost

Oduvijek sam osjecao odbojnost prema humanitarnim akcijama, no o razlozima nikad nisam pretjerano razmišljao. Svake godine u vrijeme blagdana i blagdanskog darivanja raste broj humanitarnih akcija, a aktualna kriza tome je još dodatno pridonjela.

I sad kad su me opet izbombardirali silnim pozivima na humanitarne akcije, razmislio sam o svemu i zakljucio da moja odbojnost prema humanitarnim akcijama proizlazi, ni manje ni više nego iz odbojnosti prema kapitalizmu.

Mnogima će se ovakav zaključak na prvu učiniti čudan, ako ne i apsurdan ili čak paranoičan. Kakve pobogu kapitalizam ima veze sa akcijama i željom ljudi da pomognu onim potrebitim? Duboko sam uvjeren da ima bitne veze. Kapitalizam i humanitarne akcije dvije su strane iste medalje. Bez kapitalizma, nema ni humanitarnih akcija, odnosno potrebe za njima. Također, što je ipak manje razvidno, humanitarne akcije ideološki i psihološki podržavaju kapitalističke odnose koji dalje stvaraju potrebu za humanitarnim akcijama.

U kranjoj instanci, a ista leži u srži ideologije kapitalističke klase, sam kapitalistički sustav jedna je velika humanitarna akcija gdje kapitalisti pomažu radnicima, dajuci im posao, isplačujući im plaće, unaprjeđujući njihov standard života itd. Oni to ne moraju činiti ali eto čine, jer su humani, pa i sam kapitalizam čine humanim, čine ga „kapitalizmom s ljudskim likom“.

Svaka humanitarna akcija u njezinim mikrorelacijama preslikava model kapitalističke „humanosti i milosrđa“. U svakoj mikro humanitarnoj akciji svatko od nas može igrati ulogu dobročinitelja, potvrđujući i posvečujući psihologiju zahvalnosti primatelja pomoći privatnim individuama koje su eto pomogle, a nisu morale. U subjektivnom smislu vjerujem da većina ljudi koji sudjeluju u humanitarnim akcijama ima najbolje namjere, svjesna je nepravednosti sustava koji ne brine o onim potrebitim, pa pomažu tamo di sustav zakazuje. No u objektivnom smislu, humanitarne akcije licemjerno potvrđuju sustav koji ne želi institucionalizirat humanost.

Ironija leži u činjenici da što kapitalizam više iskazuje svoj nehumani karakter to je veća potreba za humanitarnim akcijama, a u njima najviše humani mogu biti upravo oni koji su na čelu nehumanog sustava, dakle kapitalisti. To samo dokazuje zašto je individualna etika sporedna stvar i zašto uz najmoralnije pojedince možemo živjeti u nepravednom i nehumanom društvu. Licemjerje takve moralnosti sadržano je u činjenici da je ona uvijek post festum ili a posteriori moralnost, gdje uvijek igramo dvije uloge - naša prva i primarna uloga je ona kotačića u sistemu koji proizvodi nehumanost, a druga, navodno etična jest uloga gdje pomažemo sanirati njegove nehumane posljedice. I možemo mi subjektivno biti vođeni najtankoćutnijim moralnim osjećajima i empatijom kada pomažemo i kada se uključujemo u humanitarne akcije, ali objektivno, činom humanitarne pomoći mi proizvodimo objektivno licemjerje.

Postoji li dakle izlaz iz navedenog objektivnog licemjerja, a da se opet bude objektivno iskren u želji da se pomogne? Postoji. Rješenje je u institucionaliziranoj humanosti i solidarnosti, u obavezi sistema da pomaže slabijima, nerazvijenijima, potrebitima. Kapitalizam institucionalizira humanost u vidu milosrđa i individualne etičnosti, no nama ne treba milosrđe pojedinaca već solidarnost sviju ili barem većine. Mi trebamo jedni druge učiti loviti ribu a ne je tek jedni drugima poklanjati. Čovjek kojemu se solidarno pomogne da sam sebe uzdržava razvija samopoštovanje i dostojanstvo, dok onaj koji živi od milostinje samog sebe vidi kao manje vrijednog. Mi mu s našom humanitarnom pomoći možda pomažemo da preživi, ali ne i da živi, da postane jednakopravan član zajednice.

Pomoć mora biti objektivna, sistemska, dakle da ne ovisi o diskreciji i milosrđu pojedinaca. Svaku potrebu za humanitarnom pomoci tada vidimo kao zajednički neuspjeh, a ne tek kao priliku za demonstriranje individualne etičnosti i smirivanje individualne savjesti. To je onda najautentičniji altruizam, kada je pomoć potrebitima institucionalizirana, kada je potpuno impersonalna.

Eto, ja u tako uređenom društvu želim živjeti i za njega se zalažem.. I zato, nemojte me molim vas više pozivat na nikakve humanitarne akcije, jer ako sam već po uvjerenju socjalist, to sam između ostalog i zbog toga što smatram da nehumane posljedice kapitalizma ne treba individualno sanirat. Ako smo za kapitalizam budimo onda barem dosljedni i u prihvacanju njegovih posljedica.. (ipak, moram priznat da nisam potpuno dosljedan jer cu prijateljima ipak u nevolji pomoci. Naravno, samo onima koji zagovaraju promjenu sustava :)

Komentari

Razočaranje

Dragi doktore, jako ste me razočarali. Ili parafrazirate ono što je loše kod Marxa, (ono što je on napisao o Vojsci spasa ili ono što su prepisali njegovi epigoni. Marx je, usprkos neviđenoj genijalnosti, imao infantilno shvaćanje kapitalizma i građanskog društva, a vi ste se tu potpuno izgubili. Čak identificirate kapitalizam i građansko društvo. Ono "Realna ekonomija u vrtlogu financijske spekulacije" bilo je puno bolje.

Mislim da ste talentirana osoba, ali zarobljena akademskim zabludama i glupostima. Nađite negdje moju knjigu Suma Ekonomije, Mislim da vam ona može otvoriti oči. Ili još lakše; na internetu besplatno: Tajna povijest svijeta.
Najte zameriti gos`n doktor, ali vi uopće ne znate što je solidarnost, a da znate, shvatili bi da je to najgori mogući temelj kojeg neko društvo može imati , dobar jedino onda kad je privremen i prolazan. To ne shvaća ni napuhani i našepureni Galski pijetao, pravnik, utemeljitelj solidarističke škole prava , L. Duguit, koji je bez ikakvog pojma o solidarnosti napisao čitave knjige o njoj. To mogu samo francuzi, jer "francuska oduvijek daje najbolje drugorazredne ljude."

Tko je glasao

Razočaranje

Dragi doktore, jako ste me razočarali. Ili parafrazirate ono što je loše kod Marxa, (ono što je on napisao o Vojsci spasa ili ono što su prepisali njegovi epigoni. Marx je, usprkos neviđenoj genijalnosti, imao infantilno shvaćanje kapitalizma i građanskog društva, a vi ste se tu potpuno izgubili. Čak identificirate kapitalizam i građansko društvo. Ono "Realna ekonomija u vrtlogu financijske spekulacije" bilo je puno bolje.

Mislim da ste talentirana osoba, ali zarobljena akademskim zabludama i glupostima. Nađite negdje moju knjigu Suma Ekonomije, Mislim da vam ona može otvoriti oči. Ili još lakše; na internetu besplatno: Tajna povijest svijeta.
Najte zameriti gos`n doktor, ali vi uopće ne znate što je solidarnost, a da znate, shvatili bi da je to najgori mogući temelj kojeg neko društvo može imati , dobar jedino onda kad je privremen i prolazan. To ne shvaća ni napuhani i našepureni Galski pijetao, pravnik, utemeljitelj solidarističke škole prava , L. Duguit, koji je bez ikakvog pojma o solidarnosti napisao čitave knjige o njoj. To mogu samo francuzi, jer "francuska oduvijek daje najbolje drugorazredne ljude."

Tko je glasao

humanitarna akicija contra humanitarne akcije

kao prvo u jednom humanom društvu nema ni potrebe za humanitarnom akcijom. što je politički vrh nehumaniji, što više postoje barikade u obliku birokraciiije to je potreba za humanitarnim akcijama veće. postoje kapitalističke države koje imaju u svoje zakone ugrađene oblike humanosti i u takvim državama su same humanitarne akcije rijetke - postoje ali više u funkciji socijalizacije društva i podsjete ljude kako postoje i oni kojima je pomoć potrebna. kao primjer mogu navesti dvije kapitalističke države - Nizozemsku i Švedsku. Švedsku zovu i najsocijalnijom državom ikako se radi o kapitalističkoj. Nizozemska je poznata po svojoj osjetljivosti prema osobamam kojima je pomoć potrebna i prema nasilju obitelji. čovjek koji je vezan za kolica dobva od države adekvatno namješten stan i svu potrebnu pomoć kako bi mogao što kvalitetnije živjeti. s druge strane nasilnici završavaju po kratkom postupku u zatvoru.

kao drugo postoji velika razlika između humanitarne akcije i humanitarne akcije kao i između humanitarne udruge i humanitarne udruge. niti je je svaka humanitarna pomoć baš humanitarna niti je svaka humanitarna udruga baš humanitarna. mnoge humanitarne udruge, takve su kratkog vijeka, udaraju na humanost građana, izvuku preko raznih humanitarnih akcija - roštiljade koja nosi obično naziv 'vratite sretni osmjeh na lice' preko prodaja raznih drangulija na humanitarnim štandovima napune džepove vodećeg vrha udruge - predsjednika, dopredsjednika, tajnika, eventualno još članova izvršnog odbora i onda nestanu.
sad pred blagdane smo obasuti reklamama ako kupimo u tom u tom lancu dućana sudjelujemo u humanitarnoj akciji i onda smo svjedoci kako se dotični lanac ili operater reklamira kako je u humanitarne svrhe poklonio toliko i toliko novaca - poklonili su ga njegovi kupci i dali mu besplatnu reklame.

svako malo nam se u poštanske sandučiće ubaci pismo ili uputi putem maila kako taj itaj ili ta i ta nema potrebnih sredstva za kolica, invalidski aparat ili liječenje u Kini. teško je riječ da li je doičnome novac zbilja potreban ili se radi o nekom koji poput lažnog invalida na ulici žica lovu.

treba pomoći onima kojima je pomoć najpotrebnija ali se pod hitno u tome treba napraviti reda u pomoći kako bi ju dobili bilja oni kojima je potrebna a ne neki lažnjaci i isto tako treba pod hitno senzibilizirati političke vrhove.

Tko je glasao

Solidarnost na djelu

Na telefonske pozive građana koji su poželjeli darivati novac Zakladi Ana Rukavina javljale su se, naime, brojne poznate osobe, a među njima i - Tomislav Horvatinčić i to u rangu "dragog gosta". Zamišljam sebe kako tipkam broj 060.. i kao sugovornik sa druge strane javi mi se HoTo.....od same pomisli imam grčeve. Da, da i da moja odbojnost prema humanitarnim akcijama proizlazi, ni manje ni više nego iz odbojnosti prema kapitalizmu.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/kakva-ironija-horvatincic-skupljao-hu...

Ne bi me niti malo iznenadila još jedna humanitarna akcija - "Pomognimo mučeniku platiti režije i odvjetnike" jer "Također, njemu su sada svi računi blokirani i mora naći rješenje kako plaćati režije i dalje živjeti, kazao je Suić." Budimo solidarni. Dajmo da žive.

http://www.vecernji.hr/vijesti/suic-pomazem-sanaderu-naci-rjesenje-kako-...

Tko je glasao

Ne samo da me

to ne bi začudilo u svezi i glede "mučenika", nego još neke stvarčice....

Naciji je najprije diskretno dano do znanja da u Kozarčevu pristižu telegrami.... A kakvi bi oni bili, nego - pozdravni!....

Odmah potom je nacija, opet fino da ne može finije, dobila i prvi "mučenikov" "politički stav" - naime, plasirane su "mučenikove" preferencije glede eventualnog nasljednika Jadranke Kosor na mjestu predsjednika HDZ-a....

A tek je dva dana vani.....

Stoga njušim da bi se "mučenik" još mogao i te kako baviti nama.... Da bismo mu za štošta još mogli biti potrebni....

Tko je glasao

Nehumana vlast ne moze

Nehumana vlast ne moze pokazati solidarnost i humanost i pomoci barem minimalno!
Oni koji su ih izabrali na svoju sliku i priliku - pogotovo.
Svatko gleda kako bi jace ljepilo stavio na svoju fotelju da ga nitko ne moze pomaknuti.
Drugo ih ne zanima.
Samo najveci neoliberalni teoreticar u Europi Mario Monti moze se od 3 prihoda na koja ima pravo, odreci 2 i jos srezati place zastupnika u njihovom parlamentu za 30%.
Kad ce ga nasi nadmasiti?
Gdje je bila drugarica od socijalne skrbi Milanka Opacic kad su ljudi a u nekim slucajevima i bracni parovi sa suzama u ocima izlazili iz sisacke zeljezare?
Nije li u Sisku i drug Vidovic ex. ministar socijale?
Nisu mogli skupiti iz stranacke blagajne bar neki novcic i docekati te ljude dati im neko obecanje, da ce ih npr. probati prekvalificirati, naci nekog investitora u bar drugoj djelatnosti ili sl.
Nije ih bilo ispred zeljezare.
Bili su negdje kod frizera, papali nesto lijepo ili sl.
Papajuca koalicija demagoga.
Otpusteni iz proizvodnje i nemaju kolektivni ugovor kojim misle da mogu ucjenjivati kao Sveta Birokracija.
A i njih placaju ovi otpusteni ako rade.

Eto to vam je demagosko ljevicarenje i lazna briga zadruge drugarice i drugovi.
Primjenili su drugovi isti model kao i njihovi sijamski blizanci iz HDZ-a u pitanju Kamenskog, Dalmacijavina i dr:
Tko vas j....!

No dobro, nego da bar pijetlici, poslusaju Rohatinskog, puste fotelje ili nek se to odredi za 10 min izvlacenjem najkrace sibice i primie se posla.
Nije 5 do 12 nego 12 i 5
Neki mozda izgube strpljenje.

Tko je glasao

vlast

Nehumana vlast ne moze pokazati solidarnost i humanost i pomoci barem minimalno!

Ne postoji humana vlast. Svaka vlast je, u svojoj biti, nehumana. Vlast dolazi od vlasništva nad ljudima i stvarima i tako se ponaša.

Altruizam je genetski uvjetovano ponašanje većine sisavaca. "Starije" od ljudskog roda, koje je imanentno i homosapiensu. Altruizam je baza na kojoj se konstituira svaka mala društvena zajednica.
Vlasništvo nad stvarima (ne posjed stvari !) s vremenom omogućava stvaranje većih društvenih zajednica , stvara strukturu upravljanja podobnu vlasništvu.
Gramzljivost postaje motor društvenog i civilizacijskog napredka.

Vlast u društvu ne postoji da bi ograničavala (ili poticala) altruizam, već da bi omogućila gramzljivost kao tekovinu i motor civilizacije ( i tu i tamo je ograničila - jer bezgranična gramzljivost uvijek izazove kolaps društvene zajednice)

Na djelu je bezgranična gramzljivost bankara, složena u " dužničku doktrinu"......

Tko je glasao

060-SISAK

Političari nisu pohodili Sisak radi loše klime - čuli su da će zrak biti čišći nakon gašenja peći, pa su odlučili malo pričekati.

Opačićka pak nije stavila 3-vremenski taft, pa nije spremna za vjetrometinu.

Popijač se zagrcnuo jabukom iz svojih voćnjaka...

Večeras sam humanitarno zapalita adventsku svijeću, ne zbog predprazničnog ugođaja, već zbog Željezare - moram reći da sam se odmah osjećala bolje.

Telefon mi je na gotovs - 060-SISAK...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Slično kao i ti, prezirem

Slično kao i ti, prezirem humanitarne akcije čiji cilj je samo povremeno i privremeno sanirati posljedice duboko nehumanih društvenih uvjeta koji mnoge ljude i čitave društvene skupine drže u stanju koje je ispod ljudske razine. Budući da su me vrlo rano odgojno usmjeravali prema poštovanju dostojanstva svake osobe i razvijali u meni osjećaj odgovornosti za druge, pomaganje je, mogu slobodno reći, moje drugo ime. Možda baš zato jer sam tako odgajana od ranog djetinjstva, uz suosjećanje za patnju drugih, uvijek su išla i moja pitanja i razmišljanja zašto se takve stvari događaju. Kad kao mala nisam znala odgovoriti ili mi odrasli nisu dali zadovoljavajuće odgovore, događalo mi se da od bola zbog nečije nesreće plačem satima ili da se upuštam u neke dječje juriše na vjetrenjače. Da dugu priču skratim: studirala sam sociologiju, upoznala uzroke društvenih nepravdi i nehumanih odnosa među ljudima, ali nisam prestala pomagati. I ne mislim da sam licemjerka zbog toga. Naprotiv: licemjerima držim one koji će pomoći, ali nikad neće pitati zašto ili reći "dosta nepravde i neljudskosti", isto kao i one koji će teoretizirati i lamentirati nad "dubokim" razlozima, slijepi ili neosjetljivi na patnju ljudi koja se odvija pred njihovim očima. Svatko kome je doista stalo do zbiljske promjene nepravednih društvenih uvjeta i ukidanja nesreće koju oni proizvode zna da do toga neće doći ako se na borimo protiv uzroka i ako istovremeno ne pomažemo onima koji trpe posljedice. Jedno bez drugog ne ide. Niti onaj koji dobaci nešto prosjakinji s djetetom niti onaj koji prođe kraj nje kao da je nema, ništa ne čine da se njezini uvjeti promijene, iako obojica vjeruju da su svojim činjenjem odnosno nečinjenjem učinili kako treba i jednako se pozivaju na svoju čistu savjest. A zapravo su kukavice zbog čijeg kukavičluka se stvari tako teško mijenjaju.

nemesis

Tko je glasao

With A Little Help From My Friends

Humanitarne akcije su zapravo priznanje da negdje nešto ne štima često u korelaciji sa željom pročišćenja vlastite savjesti. Ovo prvo je nužni uvjet, a ovo drugo i ne mora biti. Vjerovali ili ne postoje ljudi koji žele pomoći odmah sada bez čekanja da sustav to učini zato jer bi to morao učiniti.

Sama nevolja u koju su upali ljudi može biti vrlo različita i tako imamo radnice Kamenskog kojih je bezobzirna glad za profitom potpomognuta sustavom, kojeg u boljem slučaju baš briga, a imamo i cijela naselja u Turskoj kojih je pogodio potres. Svakako nije isto, no isto je da svim tim ljudima treba pomoć i u oba slučaja sistem nije sposoban u realnom vremenu pomoći i tu onda uskače ono što zovemo ljudska solidarnost što je možda samo drugi naziv za humanitarnu akciju.

Utoliko možemo ustvrditi, vraćajući se na prvi stav ovog komentara, da nije lijepo kad nešto ne štima i jasno da nitko to ne voli, no istovremeno to što to ne volimo nije to razlog da nešto ne učinimo. Zar uvijek činimo samo ono što volimo?

leddevet

Tko je glasao

komentar smatram razumnim,

komentar smatram razumnim, makar kad se malo zagrebe opet dolazimo po mojem sudu do istog problema. Recimo potres u Turskoj ili u Japanu?! Kako se tim ljudima može pomoci?! Da ih se izvlaci iz ruševina?! To trebaju raditi profesionalni timovi i to mora također sistem u realnom vremenu reagirati, pa makar naš sistem koji pomaže njihovom. No druga je stvar da se njima šalje hrana, odjeca i slično. Mislim, zašto se sad njima to šalje jer je bio potres a ne šalje se inace afričkoj djeci koja time permanentno oskudjevaju. Opet se pokazuje da su to individualne kompenzacije za savjest.. i opet ponajvljam, one su to u objektivnom smislu, makar se ne može čovjeka optužit što želi pomoc jer eto sistem ne postoji.. no ako on smatra da takav sistem ne može ili ne treba postojati, onda je njegov čin ustvari neetičan u generalnoj perspektivi..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Interesna humanitarna akcija

Kako se tim ljudima može pomoci?! Da ih se izvlaci iz ruševina?!
Naravno da ne čak iz jednostavnog razloga što ne možemo doći do tih unesrećenih u nekom realnom vremenu. Osim toga doći na mjesto nesreće bez konkretnog zadatka često predstavlja samo povećanje kaosa, no to je specijalnost političara koji vole prikazati svoju brigu i poslikati se s tom "brigom".

Potres sam naveo prvenstveno kao nešto što nema veze s kapitalizmom (barem se nadam) niti s bilo kojim društvenim uređenjem. Način pomaganja u takvim slučajevima je poprilično dobro razvijen i naše je samo da se tome priključimo ili ne.

Svakako stoji tvoje nezadovoljstvo sustavom koji nema u sebi ugrađen mehanizam "humanitarne akcije" i jasno da tu treba djelovati, a to djelovanje ne isključuje ili uključuje osobno sudjelovanje u bilo kojoj humanitarnoj akciji. Kapitalizam je po svojoj definicij nehumanitaran obzirom da svoj temelj ima na konkurenciji gdje jači jede slabijeg. No ako tu malo dublje zagrebemo otkriti ćemo da sve ljudske zajednice imaju u svojim temeljima jačeg koji jede slabijeg i takvo što potječe vjerojatno i od prije nego smo postali majmuni. Ono što nam je društveni napredak donio je donekle zaštita onih slabijih i jedino se pitam da li je ta zaštita humanitarna ili samo interesna?

leddevet

Tko je glasao

zbog cega bih ja trebao

zbog cega bih ja trebao kompenzirati nest? prva mi je osnova politicka borba za bolje drustvo, ali kada mi nesto gane srce, a uvidjam mogu pomoc, pomognem i dobro se osjecam zbog toga. reci ti meni stefane, sta ja to kompenziram? jesi li kada pomogao nekome?

Tko je glasao

to da moraš a ne da možeš

to da moraš a ne da možeš nekome individualno pomoci trebalo bi te natjerati da se osjecaš loše, jer to dokazuje da tvoja politička borba za bolje društvo nije uspješna.. umjesto toga ti svoj neuspjeh ili nečinjenje kompenziraš time što se dobro osjecas kada nekome individualno pomogneš..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

aha. trebalo bi me navesti.

aha. trebalo bi me navesti. znaci, pokusavas nametnuti osjecaj krivnje. osim sto moraliziras, u maniri tipicnog popa, postoji li neki dodatni argument na tvojoj strani? jer ja se ne osjecam lose zbog toga sto se stvari preko noci ne mijenjaju i sto ja kao jedna individua ne mogu promijeniti svijet, vec samo mogu dati svoj doprinos.

i pitanje za tebe, jei li ikada nekome pomogao i jeli to bila kompenzacija ili obicna ljudskost vidjena i u zivotinjskome svijetu?

Tko je glasao

Onaj tko ne zna kakav je

Onaj tko ne zna kakav je uzitak darivati ima ogroman nedostatak u zivotu, nenadoknadiv.

Ja bih to nazvala invalidnom dusom. Tu mozda ima ili nema pomoci, za tog covjeka sa manom, no to nimalo nece smesti one koji je nemaju u poklanjanju. Humanitarna ili bilo kakva druga pomoc bilo kome je prekrasna stvar ako si ju sposoban od srca i ne ocekujuci nista zauzvrat pruziti.

Raditi od tako ljudske i humane osobine bauk i prikazivati je kao nesto neprihvatljivo za zajednicu meni se cini sramotno i daleko od bilo kakvog socijalnog razmisljanja. Socijalizam, ili bolje receno socijalni osjecaj bi trebao biti u nama, i samo kad to bude u vecini ljudi neke zajednice, mozemo teziti socijalnoj demokraciji u drustvu.

Traziti od drzave da zadovolji sve potrebe svakog proglasavajuci ih egzistencijalnim minimumom a istovremeno ljudsku i susjedsku pomoc necasnom suprotno je bilo kakvom humanizmu.

socijalizam je medu inim razlozima i propao bas zbog ovakvih idejnih promasaja koji su zazivili kao ideologija u praksi.

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Mislim da si posve pogrešno čitala tekst!

Ako nema "institucionalizirane solidarnosti", što je s onim ljudima kojima nisu nahrupili novinari u stan i napunili njihovom mukom svoje novinske stranice? Što je s onim djedicom i njegovom unukom - možda da im se preporuči javljanje u 24sata?

Misliš li da je skupljanje novaca preko 060 akcija najbolji način kupovanja inkubatora za nedonoščad?

I da, to nema nikakve veze s užitkom darivanja i proglašavanjem humanih osobina baukom, a ovo s invalidnom dušom... - sve u svemu, posve promašen komentar.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

nisam . tekst ne

nisam . tekst ne pretpostavlja da je jedino

"institucionalizirana solidarnost"

ispravna a sve drugo ne valja.

ps
to je dogma koja se protezala u nekim socijalistickim teorijama svojevremeno. ne znam kako nisi jos naletila na nju. drzava se brine za tebe itd itd itd.. sve ti je rjeseno.. bla bla ..
sramotno je traziti pomoc kao i davati..

no drzava ne rjesava sve i ne moze rjesiti sve. i da jesam za 60 inkubatora, zasto ne? jesam i za to da ih dobijemo kroz sustav, ali to ne znaci da one ne mogu biti predmet neke humanitarne pomoci koja ce ih nabaviti odmah.

mislim da je dobro osobno davati i pomagati i darivati .. traziti da drzava sve rijesi tj. smatrati to jedino ispravnim meni odaje dojam predi brigo na drugoga kao konacan rezultat takvog drzavnog odgoja. na koncu i gubljenje osobnog osjecaja da mozes i treba spomoci nekome.

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

**ispravak

nisam . tekst pretpostavlja da je jedino

sorry

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Postoji jedan veliki problem

Postoji jedan veliki problem s ovim tvojim pristupom.

Prvo, mislim da dosta uvredljivo banaliziraš stvari. Institucionalizirana solidarnost nije u suprotnosti s individualnom humanošću, niti ja vidim da to igdje piše u tekstu. Primjer banalizacije bi bilo tvrditi da autor misli kako, u slučaju posrnulog djedice, treba postojati služba koja bdije nad posrnulim djedicama, umjesto da mu slučajni najbliži prolaznik ponudi pomoć.

Potom, ad hoc humanitarne akcije postavljaju pitanje kriterija - zašto bi jedan slučajno izdvojeni slučaj bio vrijedniji od mnogih drugih, sličnih, a neizdvojenih? Izdvojeni slučajevi trebali bi biti predmet izdvojenih individualnih (ili grupnih) humanih akcija (npr. familija pomaže siromašnog rođaka, stanari jednog haustora pomažu susjedu samcu kojeg je strefila kap), ali ako znamo da stotine obitelji živi u vlažnim podrumima, zašto bismo organizirali humanitarnu akciju za obitelj X i kupili joj drva za zimu, a za obitelj Y ne bismo? Zašto bi dijete A išlo na operaciju srca u Švicarsku, a dijete B ne bi? Zar ne bi bilo pravednije, humanije i solidarnije pronaći i institucionalizirati jedan vid solidarnosti koji bi pogodovao svim takvim slučajevima?

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

pa uistinu nisam bas pazljiva

pa uistinu nisam bas pazljiva kad mi je nesto iritantno.. a demagogija tj. ovaj dnevnik to uvijek jest..

sorry, takva sam..

nitko nije protiv socijalne drzave, no za razliku od autora dnevnika ne prodajemo demagogiju i ne impliciramo krivnju onima koji zele pomoci individualno.. dapace ni ne bajamo o "institucijama koje ce sve rijesiti pa nece biti humanitarnih potreba"

vidi, dnevnik je mogao biti napisan i tako da kaze kako je nasa drzava nedovoljno socijalna, kako nema dobro odreden socijalni minimum i maksimum, kako je ovakva i onakva.. no tvrditi da se tako moze sve rijesiti i da je sve ostalo krivo, te da ljudi pomazu ljudima zato sto se osjecaju krivim za opce stanje je po meni samo demagogija.. ideologija zapakirana u kvazi humanost.. autor nije ni nakon sto je par puta pitan odgovorio sto bi po njegovom misljenju od socijale trebalo biti institualizirano i kolike su mogucnosti ove drzave da to ispune..

ali svejedno smatra da oni koji sudjeluju u humanitarnim akcijama to rade kao oprost grijeha .. meni se to cini poprilicno naopaka logika.. i poprilicno uvredljivo za vecinu ljudi koji su ikada nesto dali zato sto su to tog trenutka zeljeli, makar se radilo o jednom telefonskom pozivu za 3 ili 5 kuna..
dapace, potpuno je preskocena logika neselektivne pomoci institucija nasuprot tocno odredene pomoci nekom za nesto. mislim da je vecina od nas svjesna kako su vrlo cesti slucajevi ne pomaganja bas onima kojima treba od strane institucija, ili nebrigom ili naprosto inercijom birokracije.. koliko god se drzava trudila, koliko god drustvo bilo humano i socijalno orijentirano nece nestati potreba odredenih osoba ili institucija za dodatnom pomoci. i ne treba ju smatrati losom, kao sto to autor radi.

socijalno drustvo moze biti socijalno samo onoliko koliko su to njegovi clanovi, a u omjeru ukupnog stanja drustva, nikako vise od toga.

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Demagogija i licemjerje su

Demagogija i licemjerje su upravo ad hoc prigodničarske humanitarne akcije - zavaravaš se da si učinila dobro, a stvarno dobro može se učiniti prvenstveno promjenom društvenih odnosa i jednom općom solidarnošću. To dakako nije ni u kakvom neskladu s individualnom empatijom, humanošću, željom za pomaganjem i nesebičnim davanjem kao načinom života.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

dnevnik je dobar, stvar je

dnevnik je dobar, stvar je što si to ti točno pročitala u njemu. ne tumače ljude isti tekst jednako.
sjećam se ja vremena kad se je svako propitvanje nažina kako funkcionira država proglašavalo nedoboljubnim, i mržnjom prema svemu što hrvatski misli diše i govori.
i kod religije je slično gdje neki svaku kritiku ili propitivanje proglašavaju mržnjiom i žalom za komunizmom, i mnogi ateisti se slično ponašaju te sa bjesom reagiraju na kritku, ni liberali nisu od toga cijepljeni i kritiku liberalizma proglašavaju napadom na ljubav, slobodu, demokraciju...

nije stvar toliko u pomaganju drugima veću tome što se dio pomaganja pretvorio. i rpbovlasnici su pomagali siromašnim pjesnicima i davali sirotinji pa ne znači da su pravedni i dobri i da sistem valja.

i mnoge religije zapovjedaju davanje milostinje ne znači to da tu nema problematičnih stvari.

Tko je glasao

koliko mogu procitati, stefan

koliko mogu procitati, stefan nas optuzuje da smo licemjeri, jer smo skloni i individualnom pomaganju. bizaran stav, ali to obicno ide ruku pod ruku s ideoloski ispranim mozgom.

Tko je glasao

Gdje si to pročitao?

Ja to doista ne vidim, a vidite ti, luno i još neki... Daj mi citiraj dio teksta koji te je doveo do tog zaključka, možda i ja progledam.

Jer ja naime mislim da je individualni način pomaganja najvažniji način pomaganja. Međutim, organizirane humanitarne akcije tipa humanitarni koncerti, 060 akcije i sl. ne smatram individualnim pomaganjem, naprotiv - smatram to potpuno otuđenim i distanciranim pomaganjem, pomaganjem koje godi taštini, a da zapravo prstom ne moraš mrdnuti, a taj si luksuz kupio s nešto malo novca.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

isto tako s tim akcijama ne

isto tako s tim akcijama ne volim što se od nečije nesreće radi spektakl. izvede ljude pred javnost i onda pričaju kako su jadni pa im se treba pomoći.

vjerujem da velik broj onih koji idu na javne apele da im se pomogne to rade jer ne mogu drugačije riješiti svoje probleme.
tu je i stvar da se probleme rješava novcima za sve je novac rješenje. starost daj mu pare, bolest daj mu pare, siročad daj pare, bijeda daj pare....
time novac postaje bog, onaj koji rješava sve probleme.

zar netko mora izići pred javnost i reći da je zaslužio život ili krov nad glavom ili topli obrok?

a što se tiče 060 brojeva moželi se kako saznati koliko od toga de za pomoć a koliko na druge troškove, ima li obaveza da se prikaže na što se sve potrošilo. koliko ide na pdv, koliko ide ne naknadu operateru, ide li dio i za administraciju humanitarne organizacije, pa ondaako se kupuje nešto iz uvoza koliko se na to plati poreza i carina, koliko zaradi uvoznik? tako da se ne dogodi da svi dobiju više od onoga kome je pomoć namijenjena.

Tko je glasao

Humanitarne akcije su isto

Humanitarne akcije su isto tako oblik organiziranog individualnog pomaganja.

Tko je glasao

Genijalnost

gale — Pet, 16/12/2011 - 01:10.
Humanitarne akcije su isto

Humanitarne akcije su isto tako oblik organiziranog individualnog pomaganja.

gpgale blog
poliwiki

Aaauuuu.... kako je ovo pametno !!!!!?????

To je toliko pametno da nekom običnom geniju ne može ući u glavu da da ju pri tom potpuno i bespovratno ne rasturi.

Tko je glasao

cool. s jedne strane dogmata

cool. s jedne strane dogmata individualizma, s druge strane dogmata socijalizma i strece stane ja kao covjek koji je jednsotavno svjestan da u svemu postoji mjera koja se artikulira u politickom procesu kao javni interes.

pa tako, kao sto stefan ne moze objasniti skandinavniju, tako je niti ti ne mozes objasniti, zicer. ali ajde da istestiram pretpostavku.

Lunoprof. kako objasnjavas da je u skandinaviji ili recimo u australiji jasno artikuliran socijalni minimum i da to nema veze sa sve?

Tko je glasao

to sa socijalnim minimum ti

to sa socijalnim minimum ti je jednostavno..

socijalna davanja ne sluze kupovini glasova i stvaranju poslusnika. socijalna davanja nisu povlastice za politicki povlastene skupine, dakle ni nesto sto sluzi muljanju vlastodrzaca..

ako ne zelis muljati bez ikakvog problema i filozofije jasno napises koliko je socijalni minimum, pogotovo kad znas s kojim novcem i imovinom raspolazes.

za ostalu dio tvog komentara ne bih mogla reci da sam skuzila kaj si htel reci ili pitati

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

znaci, skandinavija kao

znaci, skandinavija kao generalni koncept artikulacije i zastite javnog interesa (u sto spada naravno i pitanje stupnja socijalne drzave) izvan zone slobodnog trzista je ok?

Tko je glasao

kakve zone slobodnog trzista?

kakve zone slobodnog trzista? opce ne kuzim kaj pricas..

socijalna drzava skandinavskog tipa je svoje prihode vrlo jednostavno rijesila poreznim sustavom. to pak nema nikakve veze sa zonom slobodne trgovine.. stvarno ne kuzim..

ak trebaju negdje zaraditi ekstra profite na eksploataciji radnika, resursa ili bilo cega ne-socijalnog to rade u tudem dvoristu a doma su obzirna i socijalna drzava. stvar je vrlo cisto postavljena, brinem se za svoju kucu i ona je uredna.

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

znaci, obzirna i socijalna

znaci, obzirna i socijalna drzava. to je ok?

Tko je glasao

Mislis, treba biti human, kao

Mislis, treba biti human, kao sto je to kapitalizam u Skandinaviji?

Tko je glasao

Gale, čak se i humanost može

Gale, čak se i humanost može i treba promatrati kao stvar relacije i kao stvar trenda.. koliko nama i dalje Skandinavija izgledala privlacno, tobože kao dokaz da kapitalizam može biti s ljudskim likom, socjalno osjetljiv a istodobno efikasan, demontaža welfare state-a je gore u punom zamahu, pa ce se tako teško Skandinavci s tobom složiti da im je njihov domaci kapitalizam human ili da ide u tom pravcu.. upravo suprotno.. al eto, to je razina argumenta gdje sigurno imaš u Kongu nekog dvojnika koji navodi primjer Hrvatske kao zemlje koja dokazuje da se može živjeti i bez korupcije..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

jep. u skandinaviji postoji

jep. u skandinaviji postoji nesto sto se zove javni interes i sto je izvan domene slobodnoga trzista. sto je u tome lose? mozes li pokusati bez krovnih termina koji nista ne znace, odnosno termina koji legitimiraju sssr i sjevernu koreju kao prihvatljivu opciju?

Tko je glasao

Rezolutnost

Vrlo neobičan stav, no argumentiran i volim pročitati takve na pollitici.
Ne slažem se s njim. Mislim da se radi o lažnoj rezolutnosti. Nažalost "mali" ljudi mogu malo pomoći, a veliki igrači bi mogli jako puno (ne kažem da neki to i ne čine).
Mislim da sve izneseno ne bi trebalo biti razlog da uopće ne sudjelujemo niti u kakavim humanitarnim akcijama.

->Pointer

Tko je glasao

dvoj(e)beni osjećaji...

Par sati prije negoli sam pročitao ovaj dnevnik - ugledao sam nešto na ulici što me prilično kosnulo.

Svi (barem u Zagrebu) svaki dan vidimo desetak sakupljača boca. No jučerašnji susret s jednim finim djedom (wasp djedica) s prekrasnom, vjerojatno - unukom - cca 4 godine, wasp-ovka također - koji su, jako loše ali čisto odjeveni - išli od kante do kante i tražili boce - baš me pogodio! Pogotovo kada sam vidio kako mala lupka nogom o kante i zove djeda kada naiđe na "nešto zanimljivo".

Možda je licemjerno - jer, prljave dronjave starce gledam svaki dan... na njih sam se navikao. Šokiralo me koliko je ovaj par djelovao - zagrebački. Po govoru i ponašanju. Može sad netko napisati da sam lažno sentimentalan ovo ono - ali fakat mi se grlo stislo. I jedino što sam mogao pomisliti je otprilike ovo "Ovo se ne bi smjelo događati. Jednostavno - ne bi smjelo! Ne u jednoj zemlji gdje krumpir i paradajz mogu rasti ispred Mimare, ne u zemlji koja ima povlaštene saborske mirovine!"

Valjda sam prvi puta na ulici susreo nekoga tko odmah pobuđuje ideju "mi nismo prosjaci, niti smo to odabrali, jednostavno smo osiromašili". I to jedan - penzioner, i četverogodišnja curica. Vjerojatno ta obitelj ima nekakav stan koji ih onemogućuje u nekom imovinskom cezusu, ili su se zaigrali karticama, ili nečim trećim. Ne sporim. Ali nitko u ovoj zemlji ne bi smio biti gladan kruha.

I zato ne cijenim previše akcije "Dajmo da čuju" - kojim se na prilično perfidan način zapravo građanima lupa porez kako bi namaknuli sredstva koja nedostaju u zdravstvenom proračunu. Ono što bih cijenio jest trajna, kontinuirana akcija - tako DA JA više nikada ne moram vidjeti ovakav prizor.

Ne zato jer sam "ja" nešto posebno ili slabog želuca - već zato što "ja" živim u gradu koji ima najviši prirez u RH, zato što živim u gradu gdje su tramvaji klimatizirani, gdje se na uređenje ulica za Božiš troše milijuni... e pa JA baš zato ne bih smio nikada biti u poziciji vidjeti ovako nešto!

Tko je glasao

Nije mi lako

Nije mi baš bilo lako čitati priču o djedu i unuku. Kako zaphod veli, navikao je svaki dan vidjeti desetak sakupljača pet ambalaže ( blago njima što postoji ta naknada) ali ga se ta slika posebno dojmila.S razlogom! Ja, pak, živim u gradu, u neposrednoj blizini Zagreba, gradu koji to već odavno nije. U Sisku. Sakupljanje boca po kontejnerima je u mom gradu, jedna od profitabilnijih djelatnosti, za mnogo više od desetak (šalamala, znam da je u Zgb. toga mnogo više) sakupljača. A sad , nakon otkaza u CMC (bivša Željezara), bojim se da će taj broj, u slijepom crijevu imenom Sisak, biti značajno veći. Ipak , veliki plus zaphodu za komentar. A mi, ha, imamo ono za što smo se borili. Kako tko!

sic est in fatis

Tko je glasao

zivimo u gradu koji je

zivimo u gradu koji je isfinancirao svo cudo crkava po hercegovini, financijski donirao istru, i jos izgradio crkvica i crkvica da bi te dedice i unuci imali gdje ici kad pada kisa..

u gradu u kojem automehanicar u holdingu ima mozda i 7.000kn neto place i dignuti ce strajk zbog bozicnice.

u gradu u kojem se pola ljudi sverca u tramvaju i to smatraju vrhunskim gradanskim neposluhom

u gradu gdje je do jucer gomila ljudi cekala na karitasu ne zato su nesposobni raditi vec zato sto smatraju da nece raditi za takvu mizeriju (maldih i fizicki sposobnih)

u gradu gdje postoji razgranat bussines prodavanja na hrelicu stvari iz karitasa

u gradu gdje stvarno siromasnima pucka karitasova kuhinja zabranjuje dolazak i ukida hranu ljudima po volji glavne djeljiteljice hrane (nije dosao dva dana pa mu treci ne treba)

u gradu gdje u svakom mjesnom uredu sjedi bar poneki politicar za 1 ili 3 tisuce kuna da bi usicario jos par mita od nekog "investitora"

u gradu gdje je normalno da te istjeraju iz mirovinskog jer se sluzbenici ne da traziti neka potvrda (nervozna ima malu placu a i dar za dijete je upitan)

u gradu gdje te policajac samo ceka kazniti jer vozis biciklu

u gradu gdje je normalno da dvanaest godisnjaci imaju mobitele od par tisuca kuna i brandiranu odjecu, a osamnaest godisnjaci voze nove aute..

u gradu gdje te iz kafica prezrivo gledaju jer protestiras protiv vlade koja je dovela tog dedicu sa unukom do kontejnera..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

protestanti??

Kako znaš da su djedica i unučica protestanti? WASP= White Anglo Saxon Protestant

Tko je glasao

wasp

Eskuzemua, mislio sam da se u literarnom tekstu metaforičko izražavanje podrazumijeva. Naravno da je možda riječ o Jehovinim svjedocima.

Tko je glasao

Oduvijek sam osjecao

Oduvijek sam osjecao odbojnost prema humanitarnim akcijama, none stoga što
su humanitarne već što su "akcije".
I ovaj Tvoj dnevnik bih svrstao u rang "akcije" kojom bi se rado podveo
još jedan dio najintimnijih ljudskih imperativa pod političku racionalizaciju
te time posredno pod političkikorektnu kontrolu gurajući svoj svjetonazor
kao samorazumljivi monopol na mjeru ljudske humanosti.

Tko je glasao

ne stoga što su humanitarne

ne stoga što
su humanitarne već što su "akcije".
I ovaj Tvoj dnevnik bih svrstao u rang "akcije" kojom bi se rado podveo
još jedan dio najintimnijih ljudskih imperativa pod političku racionalizaciju
te time posredno pod političkikorektnu kontrolu gurajući svoj svjetonazor
kao samorazumljivi monopol na mjeru ljudske humanosti.

Pitanje potrebitih zbog kojih se organiziraju humanitarne akcije suštinsko je političko pitanje. U tom smislu pozivanje na etiku ili na "najintimnije ljudske imperative" užasno smrdi na egoističnu racionalizaciju. Ono što je potrebno jest političko ukidanje etičkog. Treba politički ukinuti uvjete koji stvaraju potrebu za humanitarnim akcijama. U ekstremnom hipotetskom primjeru, ponekad je potrebno počiniti ubojstvo da bi se ostvarila pravda, bez obzira koliko je ubojstvo u suprotnosti sa “najintimnijim ljudskim imperativima” i osnovnim etičkim načelima.
Humanitarne akcije promoviraju etičnost nauštrb političke dimenzije koja održava nepravdu, koju onda navedena etičnost ima priliku sanirati. Ljudski osjećaj da trebamo pomoći čovjeku u nevolji treba uzdići iznad privatnih inklinacija. Kad to učinimo, etička dimenzija prerasta u političku, u formuli Kantovog kategoričkog imperativa. Ako “najintimnji ljudski imperativ” biva adekvatan da postane maksima za svih, tada ga valja institucionalizirati. A to znaci, ustrojiti društvene odnose tako da potreba za humanitarnom pomoći postaje neprihvatljiva. I kad netko kaže da je to utopija on je najobičniji licemjer, jer humanitarne akcije se ne organiziraju da se nekome kupi jahta već da mu se zadovolje elementarna egzistencjalna prava. Ako ne možemo svima zadovoljit elementarna egzistencjalna prava, a možemo gradit jahte, barem nemojmo spominjat “najintimnije ljudske imperative” jer je ako ništa drugo užasno bljutavo..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Revolucionar bez pokrića

Revolucionar bez pokrića.

Birtijaške ćakule zamotane u celofan ispraznih filozofskih mantri.

Dakle poziv na ne pomaganje, poziv za poštenijim društvenim sistemima.
Do tada neka ljudi crkavaju.

Živimo ovdje i sada i humanitarna pomoć u svakom obliku je dobro došla.
Na pojedincu je koju će odabrati.
Na društvu je kako to institucionalizirati.

Dakle ovdje i sada.

Autor dalje navodi:

„Ono što je potrebno jest političko ukidanje etičkog. Treba politički ukinuti uvjete koji stvaraju potrebu za humanitarnim akcijama“.

Nevjerojatno razmišljanje o političkom ukidanju etičkog. I ne, ne vadim ovo iz konteksta već vrlo dobro razlučujem što autor dnevnika smjera. Dakako da je za to potrebno pročitati i druge njegove dnevnike na pollitiki.com te drugdje. (ovo ne ide ad hominem).

Idemo dalje:
„U ekstremnom hipotetskom primjeru, ponekad je potrebno počiniti ubojstvo da bi se ostvarila pravda, bez obzira koliko je ubojstvo u suprotnosti sa “najintimnijim ljudskim imperativima” i osnovnim etičkim načelima.“

Ovo je razmišljanje svakog terorista koji sebe zove revolucionarom. I to nije ni malo hipotetski već stvarno i svakodnevno.
Baš prije par dana završih čitanje knjige „Odrastati kao bin Laden“.
Autoru preporuka za čitanje te knjige te proučavanje svega vezanog uz „Crvene brigade“-Brigate rosse.

P.S. Nešto privatno:
Jučer mi je ponuđen lijep novac za političko djelovanje. Sve preko računa, sve čisto.
Odbio sam i čovjeka uputio da taj novac da potrebitima po svom nahođenju, a za političko djelovanje treba puno manje ili ništa osim vremena i truda.

Kant: „Radi tako da princip tvoga rada može postati princip rada svih drugih“.

Tko je glasao

"Ako “najintimnji ljudski

"Ako “najintimnji ljudski imperativ” biva adekvatan da postane maksima za svih, tada ga valja institucionalizirati. A to znaci, ustrojiti društvene odnose tako da potreba za humanitarnom pomoći postaje neprihvatljiva. I kad netko kaže da je to utopija on je najobičniji licemjer, jer humanitarne akcije se ne organiziraju da se nekome kupi jahta već da mu se zadovolje elementarna egzistencjalna prava."

imas to u kapitalisticim zemljama skandinavije. zbog cega si protiv onoga za sto se zalazes u svojim komentarima? jeli to mozda djelimicno licemjerno?

Tko je glasao

Nekako , nikada nisam

Nekako , nikada nisam povjerovao da arkadija kakvu
intelektualni pozeri nude okolo po svijetu "u interesu
zajednice" kanda je to mast protiv hemoroida, nešto
na što polovina svijeta čeka presamićeno od boli, ono
što samo oni znaju pripraviti. Ono što nas boli a ne
govorimo o tome zbog samog dobrog ukusa i odgoja
biva shvaćeno kao poziv na intervenciju. Stoga obično
takve kolosalne katehete i pronosioce manifesta
nerado oslovljavam u strahu od mogućeg dociranja
sličnom kojekakvih svjedoka koječega.
No, naišavši na rečenicuAko “najintimnji ljudski imperativ” biva adekvatan da postane maksima za svih, tada ga valja institucionalizirati.ne mogoh
ostati kriptograđanin. Jednostavno se moram trgnuti
iz letargije i usprotiviti još jednom likvidatoru nečega
što smatram intimnim, mojim, mog osjećaja empatije,
koji , kakav da je, nije spreman biti normiran. Ni zbog
čijih želja niti ambicija.
Ne djelim zanos načinom na koji pristupaš stvarima,
možda i nisi toga svijestan ali stil ti je nasilan, možda
stoga što i Ti misliš kao i ja, da staješ u obranu vrline
bez zaštite. Ja, za razliku od tebe, smatram da prava
vrlina nije javna i preživjela je vremena bez zaštite države
i stipendiranih gerilaca.
I, u tom komentaru na koji se referiraš ne govorim o
humanitarnim akcijama i o potrebitima, to što sam
kazao, kazao sam svoje mišljenje o intenciji tvog dnevnika.
Kojem su potrebiti samo povod za još jedan ideološki
ispad. A ja nisam taj koji brani kapitaliste i kapitalizam.

Tko je glasao

elementarnim egzistencijalnim

elementarnim egzistencijalnim pravom smatra vecina radnika napr. zagrebackog holdinga placu vecu od onih u privatnim firmama na istom poslu, kao i sve ostale benefecije od regresa, prevoza, toplog obroka, praznika... bolovanja za svaku sitnicu itd.. kao i otpremninu

elemantarnim egzistencijalnim pravom smatra svaki radnik zeljezare zadrzavanje radnog mjesta za jako malo placu obzirom na uvjete rada i bez ostalih "egzistencijalnih dobrobiti"

bozicnicu smatra egzistencijalnim pravom sindikat javnih djelatnika, a socijalnom pomoci u istom iznosu oni na rubu gladi u tom istom gradu kao i oni koji se dolaze prijaviti u hr radi nje..

Sto je elemntarno egzistencijalno pravo svakog drzavljanina i tko to odreduje?

i da li je zadovoljenje egzistencijalnog prava u obliku kako ga ljudi shvacaju uopce moguce ? i tko ga je duzan osigurati?

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

elementarno egzistencjalno

elementarno egzistencjalno pravo građana jest da svatko ima jednaki pristup ili dostupnost moralno važnih dobara..moralno važna dobra su hrana, stanovanje, obrazovanje, lječenje... društvenim i političkim procesom bi se odredilo koji bi bio minimalni standard za pojedinca i obitelji, a zatim bi se izvela ekonomska skrižaljka produkcije navedenih dobara.. princip bi trebao biti nešto slično onome što je Rawls skicirao u njegovoj "Teoriji pravednosti", dakle princip max-min.. on znaci da se prvo i osnovno trebaju zadovoljiti navedeni elementarni egzistencjalni uvjeti najmanje povlaštenima, a tek zatim bi se ekonomska produkcija usmjerila na moralno manje važna dobra (što znaci i na moralna dobra koja premašuju minimalne standarde).. on je taj princip max-min hipotetski zamislio na način da postoji veo neznanja iza kojeg svatko od nas odlučuje o minimalnom standardu koji bi trebao svima biti dostupan.. veo neznanja znači da nam je nepoznata početna distribucija bogatstva, životnih prilika i talenata, tako da i sami ne znamo dal cemo se rodit u nekoj pripizdini u siromašnoj obitelji s IQ-om 90, ili pak u bogatoj obitelji i poticajnom okruženju s IQ-om 150.. i onda bez da to znamo, odlučujemo što bi svatko trebao imati dostupnim.. to onda određuje minimalni standard..

Inace, radi se o temeljnom pitanju društvenih i ekonomskih nejednakosti, a njih bi valjalo urediti na način da su istovremeno na največu korist najmanje povlaštenih i da su "prdružene položajima i službama otvorenim za svakoga pod uvjetima pravične (ne formalne) jednakosti šansi"..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

super, takvu pricu svi

super, takvu pricu svi znamo.. ajde ti meni tu bajku lijepo pretoci u nesto opipljivo i vezano za stvarnost

naprimjer hrvatsku stvarnost i to takvu da to mozemo sa danasnjim stanjem ekonomije i drzave, te drustvene svijesti

(da ne sirimo temu sa 3 salice rize dnevno i krov koji ne prokisnjava u nekoj azijskog zemlji kao adekvatno odreden egzistencijalni minimum)

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci