Tagovi

migranti???

da,slažem se da je ljudima teško suočiti se s ratnim zvucima...ali...nešto mi kod ovih migranata nije nekako najjasnije i ne čini mi se najiskrenije.

gledajući potresne slike djece i žena, naravno da se sjetim i svoje obitelji koja je morala napustiti naš voljeni Grad i skloniti se samo za vrijeme najžešćih razaranja, ali ne u njemačku ili švedsku, novi zeland ili australiju...već tu blizu unutar tada naši još nepriznatih granica...

da sjetim se toga...ali ne mogu a ne vidjeti snimke izbjeglica među kojima vidim hrpetinu mladih i zdravih muških kukavica koji bježe s ciljem da se nikad i ne vrate...to nisu izbjeglice...oni samo koriste rat kao opravdanje...

isti ti za dvije godine europi i nesretnoj njemačkoj postat će veliki problem...ne razumijem da to shvaća jedino orban i u potpunosti podržavam svaki njegov korak...zar jedino on vidi desetak godina unaprijed...bit će kasno za kajanje, ako već nije...

kako drugačije nego fanatizmom prozvati ljude koji svoje obitelji i djecu koriste kao sredstvo da se domognu svojih ciljeva...

kako drugačije nego kukavicama nazvati sve te mladiće i nazovi muškarce koji bježe i očekuju da se drugi bore za njih...

imali smo rat i kod nas je bilo stravičnih zločina...da, bio sam u rovu...da, na prvoj liniji...i...da...bojao sam se...i da, nisam otišao...

i drago mi je što nisam...koliko god mi bilo i krivo što su nas opljačkali dok smo smo se mi vukli po rovovima...

i imali smo recept za one koji su pokušavali bježati...vratli smo ih...nisu oni koje smo vratili uopće morali u rov...bilo je važno da su tu..da imamo razloga mi biti u rovu...

onak...problem migranata se ne rješava na sredozemlju, grčkoj...srbiji...italiji ili njemačkoj...problem se rješava u africi...

ovak...mislim da je za sve već kasno...

Tagovi

Komentari

Njemačka je preko EK

Njemačka je preko EK nametnula Hrvatskoj i 100 puta teži teret nego što je sama preuzela.

Jean-Claude Juncker i EK su Hrvatskoj nametnule prihvat 100 puta većeg tereta nego je dobila Njemačka.

Kako?
Sam Juncker je rekao da broj izbjeglica ovisi o broju stanovnika države, ali i ekonomskoj snazi te države. Gledajući broj stanovnika Njemačka u postotku preuzima jednak postotak izbjeglica, ali nisu uračunali ekonomsku snagu Njemačke u odnosu na ekonomsku snagu Hrvatske.

Budući je ekonomska snaga Njemačke najmanje100 puta jača od ekonomske snage Hrvatske , po tome bi Hrvatskoj pripalo, ne 1064 izbjeglica, nego 10, 64, odnosno približno 11 izbjeglica.
Ovako je Njemačka Hrvatsdkoj natovarila najmanje 100 puta veći teret nego sebi.

Podlo, pokvareno sa< zlom namjerom.
političari RH ne bi smjeli u naše ime prihvatiti toliki teret i ujedno teret predviđen za destabilizaciju i rastakanje RH. Europa se koristi instrumentima komunističkih diktatura!

Europa jedanas kuća samotna u kojoj zločin spi!

http://pollitika.com/europa-je-danas-kuca-samotna-u-kojoj-zlocin-spi

Tko je glasao

U konkretnom

specifičnom slučaju...Hrvatska je u boljoj poziciji od Njemačke, Švedske i sl.

Jebiga..k nama ni ne žele..ne otimaju se baš..

Za razliku od Njemačke..koja će te nesretnike potrpati u gradove i iskoristiti za snižavanje cijene rada...klasišni interes..

Hrvatska je u poziciji da ih uzme što više...još i više...i da od tih ljudi napravi ...Hrvate ..već u drugoj generaciji...samo eto..nemamo nikog tko ima moć da predvidi dva- tri desetljeća unaprijed.

Moramo postupiti em humano em u nacionalnom interesu..to dvoje se može pomititi.

sve dobro...

Tko je glasao

Nije baš, naivko

Hrvatska je u poziciji da ih uzme što više...još i više...i da od tih ljudi napravi ...Hrvate ..već u drugoj generaciji...samo eto..nemamo nikog tko ima moć da predvidi dva- tri desetljeća unaprijed.Jedino što se od njih može napraviti, ako nisu kršćani je teroristi- a to su pokazali na mnogobrojnim primjerima.

Humano trebamo postupiti prema svojim građanima i sve novce koje bismo dali izbjeglicama koristiti za skidanje ovrha hrvatskim građanima s jedinih domova.

Tko je glasao

...

ppetra jes' to ti???

http://www.index.hr/vijesti/clanak/omrazena-madjarska-reporterka-zove-se...

:P

________________________________________
"where ignorance is bliss, 'tis folly to be wise"

Tko je glasao

Merkelica je po Europu opasnija od ISIL-a

Ja sam samo za zid i obranu od najezde izbjeglica u Europu. Po meni ne bi došli do Mađarske, a za sve ovo kriva je gospođa Merkel koja u Europu unosi termonuklearnu bombu.

Nijemci će je pamtiti kao DDR-napast koja je rastakala Njemačku iznutra! Za Europu, ona je opasnija od ISIL-a!

Tko je glasao

po ppetri ne bi došli niti do Mađarske...

... jer bi (valjda) braća Srbi trebala ustati i početi ratovati s izbjeglicama - da isti slučajno ne dođu do Mađarske :)

Samo je fašistička Europa (jedva) dovoljno dobra za ppetru.

Ajd', može i staljinistička Mađarska :)

Tko je glasao

Makedonci najavljuju gradnju

Makedonci najavljuju gradnju zida. I vrijeme je!

Tko je glasao

idiJotkinjo...

... netko može od njih napraviti teroristu, a netko Bill Gatesa (njegov je otac sirijski izbjeglica)

I ne glumataj - ako ti se bori protiv ovrhe nad jedinom nekretninom, onda se lijepo bori za to, koje to sad veze ima sa sirijskim izbjeglicama, i kvotama?

Tko je glasao

Neka se vrate u svoju domovinu.

Hajde dokazani ZZP-ašu, neprijateljski potrčko drobi i dalje o izbjeglicama kroz koje bi ostvarivao svoje podle pakosti prema RH!

Svi ZZP-aši i neprijatelji RH bi vrata širom otvorili svim mogućim remetilačkim faktorima koji bi mogli škoditi RH.

Izbjeglice treba vratiti odakle su došli!

Tko je glasao

ksenofobna kukavice...

... ti bi zidove za izbjeglice, zidove za bolesne - ali bi da budemo zemlja koja izvozimo, koja je turistička itd.

Kada bi se ostale zemlje počele ponašati kao mi - niti bi imali što izvoziti, niti bi nam itko dolazi, niti bi ti sugrađani imali gdje raditi (diljem EU-a).

Kukavico prokleta - istupi lijepi iz EU-a, iz WTO-a, reci da smo enklava retardiranih zatucanih idiota i podigni zid oko Hrvatske. Ono - daj počni neki q raditi umjesto što to prosipaš gomilu ksenofobnih izjava.

Izbjeglice treba vratiti odakle su došli!

Misliš na događanja oko Oluje ili? Zašto da ne, vrati ih! :)

Tko je glasao

Uništavaju Njemačku i Europu!

Za Oluje, također smo ih vratili njihovoj kući- u Srbiju!
I dobro im je, a i nama bez njih, iako bismo neke trebali dovući i strpati u zatvore zbog zločina koje su nam uradili!

Mi nikada nismo zakonito niti ušli u EU-slaviju, a sada se pokazalo da je većina Hrvata bila u pravu što je bila protiv EU, ili što nije izašla na referendum. Nismo niti slavili, jer smo tek iz jedne odvratne naddržave izašli, a oni nas nezakonito ubacili u drugu koja opet natura ono što narodi neće, pa će se i ona raspasti.

Hajde stari ZZP-ašu, protivniče RH, nastavi vrijeđatim jedino to i znaš.
Zbog mržnje prema RH primio bi sve moguće probleme u nju, samo da nam napakostiš.

Merkelica uništava Europu i Njemačku!
Sve su to podmićeni političari koji rasturaju Europu iz svoje pohlepe!

I Nijemci su pod terorom komunista- onih iz DDR-a, postaje sve očitije.

Tko je glasao

kako drugačije nego

kako drugačije nego kukavicama nazvati sve te mladiće i nazovi muškarce koji bježe i očekuju da se drugi bore za njih...

A za koga da se ti mladići bore, za ISIL ili za Assada i koliko oni mogu doprinijeti pobijedi jedne ili druge strane u ratu.
Tamo u Siriji u taj njihov "građanski" rat su direktno upletene gotovo sve svjetske i regionalne sile. Ishod rata najmanje ovisi od samih Sirijaca, puno više ovisi od stranih sila i njihovih međusobni dogovora, pregovora i odnosa.
A kad sudbina domaćih ljudi ovisi o volji stranaca onda domaći ljudi blago rečeno najebu.
Ovako kako za sada stvari stoje građanski rat može trajati još nekoliko godina možda i desetljeće.
Jer ne daju zapadne sile da Assad pobijedi u ratu, a ne daju bogami Rusija i Iran da Assad izgubi rat.
I tako rat traje, traje i traje i teško je reći koliko dugo može trajati.
A mladići da su i ostali tamo se i nemaju za koga boriti, samo bi izginuli ni za što, s njihove točke gledišta logično je bježati.

Tko je glasao

Autori bliskoistočnog klanja - peru ruke

Ljigavo, moralno patološki...

Svi su, tobože, iznenađeni i zatečeni događajima, od Washingtona preko Londona i Pariza do Bruxellesa i uistinu uporno pokušavaju izgraditi lažnu i grotesknu sliku tog planiranog i organiziranog klanja, paleži i pokretanja masa izbjeglica kao posljedicu više sile, koja se nije mogla unaprijed predvidjeti i za koju nitko od njih nije odgovoran.

Zapanjujuće posljedice bliskoistočnih ratova i velikih geopolitičkih strategija globalnih i regionalnih sila, oličene u potpuno neometanom i medijski praćenom genocidu i kulturoicidu ekstremnih islamističkih grupacija na čelu s paradržavnim ISIL-om i programiranim izbjegličkim valom svjesno usmjerenim prema Europi, natjerali su političke kreatore kaosa na masovno medijsko pranje ruku.
Svi su, tobože, iznenađeni i zatečeni događajima, od Washingtona preko Londona i Pariza do Bruxellesa i uistinu uporno pokušavaju izgraditi lažnu i grotesknu sliku tog planiranog i organiziranog klanja, paleži i pokretanja masa izbjeglica kao posljedicu više sile, koja se nije mogla unaprijed predvidjeti i za koju nitko od njih nije odgovoran. Istodobno iza kulisa tako postavljene pozornice, daleko od očiju javnosti, na djelu je otimačina, tih istih gospodara rata, za plijenom na razvalinama izbjegličkih ishodišta, posebice Sirije, čija se ratna drama bliži svojoj odlučnoj fazi, a Bashar al Assad, možda, pleše svoj posljednji tango u Damasku.
Europska javnost je na emotivnoj razini reagirala upravo onako kako su to predvidjeli i planirali politički izvršitelji geostrateških interesa američkih i britanskih središta financijske moći i krupnog energetskog i vojnoindustrijskog biznisa, vodećih država EU-a i njihovih bliskoistočnih regionalnih saveznika Izraela, Saudijske Arabije i zaljevskih monarhija – zabrinutošću i strahom. No, emotivno prepariranje javnosti za nastavak imperijalnih bliskoistočnih avantura s mogućim direktnim vojnim intervencijama i istodobno postupno razaranje europskog kulturnog i socijalnog kruga i koncepta nacionalnih država u korist nadnacionalne tvorevine EU-a, ovaj put je naišlo na neočekivanu prepreku – količinu saznanja europske javnosti o pravim uzrocima i ciljevima bliskoistočnih pokolja započetih krvavim, tobože, prodemokratskim revolucijama tzv. “arapskog proljeća” i izbjegličkog vala.
Europska javnost više ne pada na medijski servirane slike ratovanja protiv ISIL-a u stilu gadget igara u kojima sofisticirane rakete vrijedne milijune dolara precizno uništavaju skladišta, bezvrijedne bunkere ili pojedinačna terenska vozila, nego je svoje zabrinute poglede usmjerila prema europskoj političkoj eliti i – njihovim američkim partnerima. Svjesna naraslog pritiska na europsku socijalnu sliku, potaknutog izbjegličkim valom i sve izraženijim javnim nametanjem redefiniranja nacionalnih suvereniteta, odbacuje ponuđene paradigme pravedne borbe za demokratizaciju Bliskog istoka i slične propagandne akrobacije i politike svojih država, pa njihovog američkog saveznika drži direktno odgovornim za nastalo stanje.
Ponavlja se, zapravo, situacija iz doba vijetnamskog rata kada američko društvo, nakon godina ratovanja, zahvaljujući televizijskim slikama i izvješćima više nije htjelo prihvatiti pojednostavljena objašnjenja borbe protiv komunizma i zaštite ugroženih regionalnih saveznika. Novi, narasli televizijski medij, donijevši kroz slike i riječi sudionika stvarnu sliku rata pred lice svjetske i američke javnosti, potaknuo je javno propitivanje motiva i pravih ciljeva ratovanja na dalekoistočnim prostorima. Nakon vijetnamskog medijskog fijaska, politika je ubrzo uspjela ovladati televizijskim medijem i uspostaviti balans svojih i medijskih interesa pri izvještavanju u novim američkim i zapadnim ratovima koji su ubrzo uslijedili – od američkih vojnih intervencija u Panami i Grenadi, preko britanskog rata za Falklande, do američkog i savezničkog rata za izbacivanje Saddama Husseina iz Kuvajta 1991. godine.
Upravo taj rat bio je vrhunac usklađenosti političkog, vojnog i medijskog sustava, pa je medijski uspješno prikazan kao video igra bez krvi i mesa, pri čemu je pomogla i izrazita tehnološka inferiornost iračke strane. Ratovala je tehnika i doktrina 21. stoljeća protiv one iz sredine 20. stoljeća, nevidljivi zrakoplovi protiv topništva iz 60-ih godina prošlog stoljeća, koncepcija integriranog ratišta protiv izdvojenih i slabo povezanih neprijateljskih formacija. Također, zapadna javnost gotovo je nepodijeljeno podržavala reakciju na iračku agresiju i okupaciju Kuvajta, a za rat je postojala i podrška međunarodne javnosti i potpuno jasan i nedvojben međunarodnopravni okvir UN-ovih odluka.
Medijima, posebice televizijskim, vojne vlasti su temeljem političke odluke ograničile izvješćivanje zabranom pristupa savezničkim gubicima i stradanjima. Bez problema je stvorena slika velike američke pobjede – prvi put nakon vijetnamskog rata prikazana je raskošna vojna moć jedine preostale svjetske sile i stvorena javna percepcija da će u svim budućim sukobima Amerikanci uništavati neprijatelje preciznim sofisticiranim oružjem bez vlastitih gubitaka. Nije bilo velikog protivljenja takvom izvješćivanju zbog jasno definiranih ratnih ciljeva i uspješnog ratnog vodstva, uz izuzetak rijetkih koji su upozoravali da bi takva medijska manipulacija koja je glatko prošla u javno podržanom, uspješno okončanom i čistom ratu bez kršenja međunarodnog ratnog prava, mogla krahirati u nekim budućim vojnim intervencijama, koje neće imati toliko transparentne ciljeve, te moralni i međunarodnopravni integritet.
I zaista, već sljedeći irački rat 2003. godine, kojim je uništena iračka vojna moć, srušen Saddam Hussein, razorena struktura iračke države i društva i udareni temelji budućih sektaških sukoba i ratova, nije se mogao medijski jednoznačno profilirati unatoč trudu uloženom u medijsko usmjeravanje. Po istoj matrici, kao desetljeće ranije, usmjeravano je medijsko, tiskovno i televizijsko praćenje rata. Ponovo su prevladavale slike američkih i savezničkih pustinjskih jurišanja, zračne snimke preciznih pogađanja iračkih ciljeva, opisi zlog života iračkog diktatora.
Ali, niti je taj rat bio isti kao prvi rat protiv Iraka za oslobođenje Kuvajta, niti su mediji bili isti. Televizijski medijski prostor narastao je pojavom mase nezavisnih televizija, a rođen je i novi medij – internet. Vrlo brzo, dok su vodeće televizijske kuće nastavile gurati virtualnu sliku pravednog rata za rušenje diktature i izgradnje zapadnog tipa demokracije u Iraku, globalni i neobuzdani internet, uz podršku nezavisnih televizijskih kuća izvan mainstream sustava, na površinu je izbacio ružnu sliku rata. Masovna pljačka državnih institucija, uključujući i znanstvene institute, škole i bolnice, kada su se krale čak i obične stolice, a koju su svjesno i hotimično omogućile američke i britanske okupacijske vlasti, potpuno devastiranje i uništenje zdravstvenog i obrazovnog sustava, masovna ubojstva, hapšenja i mučenja, maltretiranja civila koja su američki i britanski vojnici snimali i koja su završila na internetu, zorno su osvanula pred licem javnosti i zauvijek moralno kompromitirala rat koji nikada nije dobio podršku UN-a.
Zahvaljujući novim medijima na vidjelo su izašli skriveni ciljevi američko-britanske ratne kampanje u Iraku, kao početnog poglavlja nove velike američke strategije prekrajanja državnih granica Bliskog istoka i njegove prilagodbe američkim i zapadnim geoplitičkim i gospodarskim interesima. Sada je cijela javnost, a ne samo uski politički i intelektualni krugovi, mogla saznati za postojanje američkog geostrateškog projekta “Novog američkog stoljeća” (Project for the New American Century – PNAC), čiji je sastavni dio i agenda rušenja regionalne državne konstrukcije i stvaranja “Novog Bliskog istoka”.
Kroz vodeće medije promicana svrha rata – rušenje Saddama zbog suradnje s terorističkim organizacijama – brzo je raskrinkana kao lažna, jer je njegov sekularni režim žestoko proganjao islamistički ekstremizam i nije trpio baš nikakav terorizam, između ostalog i zato što je imao i htio zadržati svoj monopol terora na svom teritoriju. Prijetnja kemijskim oružjem također je razotkrivena kao lažni cilj rata. Iračka vojska raspolagala je svojedobno samo onim kemijskim oružjem kojeg su joj dostavili Amerikanci i Britanci dok je Saddam još bio njihov saveznik u iračko-iranskom ratu protiv islamske revolucije u Iranu i koje su Iračani panično koristili protiv nezaustavljivih iranskih vojnika, kao i protiv kurdskih pobunjenika i civilnog stanovništva.
U trenutku napada američkih i savezničkih snaga, Irak nije više raspolagao kemijskim oružjem, jer ga je jednostavno potrošio i uništio ,a ostake dostavio Basharu al Assadu u Siriju, gdje je slijedeće desetljeće to isto američko i britansko kemijsko oružje trebalo poslužiti kao razlog za američku i savezničku vojnu intervenciju u Siriji, do koje, pak, nije došlo zbog otvorenog protivljenja Rusije.
Konačni slom strategije stvaranja lažne slike ratova kroz strogo kontrolirane korporacijske medije radi obmane, prije svega europske javnosti, koja je za razliku od američke još uvijek politički osjetljiva i aktivna, nastupio je američkim otvaranjem novog poglavlja prekrajanja Bliskog istoka kroz navodno spontane revolucije tzv. “arapskog proljeća”, koje su pokrenule novi niz krvavih sukoba, islamističkog terora, ratova, i izbjeglištva.
Prilagođavajući se promjenama, američka i saveznička politička elita i geostrateški kreatori pokušali su, kao nekad televiziju, novi internetski medij prilagoditi svojim ciljevima. Društvene mreže i internetski portali odigrali su tako su ključnu ulogu u početnoj fazi pokretanja revolucija od Tunisa preko Egipta i Sirije do Bahreina. Nakon što je postavljena pozornica budućih događanja, čekao se samo događaj koji će poslužiti kao okidač i koji su spremno očekivali svi akteri – najvažniji zapadni mediji i mediji arapskih zaljevskih država, internetski portali, društvene mreže, tzv. organizacije civilnog društva, lažne humanitarne organizacije, organizacije boraca za ljudska prava i slobode medija, spontane, neformalne grupe tzv. aktivista s oružjem i bez oružja, obavještajne agenture, diplomacije, policijske, vojne i paravojne snage zemalja regije. A takav događaj na Bliskom istoku zaista nije trebalo dugo čekati.
Na jugu Tunisa u Sidi Bouzidu, 17. prosinca 2010. godine, siromašni i nezaposleni Mohamed Bouaziz, nakon što mu je lokalna policija oduzela voće koje je pokušao prodavati bez potrebnih dozvola, polio se benzinom i samozapalio ispred zgrade lokalnih vlasti. Slijedećih sati vijest o tragediji, kakvih je inače u tom dijelu svijeta na tisuće svakoga dana, proširila se munjevitom brzinom kroz internet diljem svijeta, tako da su sljedećeg dana događaj prepričavali već i užasnuti i građani Ancorage na Aljasci. Tobože, spontani prosvjedi i sukobi s policijom započeti s tisuću ljudi na mjestu stradanja šire se Tunisom do glavnog grada i deseci tisuća ljudi su na ulicama.
Sve aktivnosti usmjeravaju se putem interneta i društvenih mreža. Ubrzo svemoćni tuniski predsjednik Zine El Abidine Ben Ali bježi u egzil, a revolucije se uz podršku SAD-a, Turske, vodećih europskih zemalja, posebice Velike Britanije i Francuske i zaljevskih monarhija, kontrolirano i planski šire regijom i ruše sve sekularne režime. Libijski diktator Muammar al Gadaffi, nakon direktne zapadne vojne intervencije podrške islamističkim pobunjenicima je – ubijen, a vlast preuzimaju različite islamističke skupine koje započinju oružane obračune za kontrolu nad naftnim resursima. Najmoćnija među njima, Al Qaida, kasnije preimenovana u libijski ISIL, preuzima kontrolu nad velikim dijelovima Libije.
Otvaraju se skladišta bivše libijske vojske i ogromne se količine naoružanja preko Turske, u organizaciji američkih službi, dostavljaju islamističkim pobunjenicima u Siriji izraslih iz tamošnje pobune “arapskog proljeća” protiv sirijskog predsjednika Bashara al-Assada. Iako je postajalo sve očitije da Al Qaida i ostale ekstremističke skupine vode glavnu riječ u borbi protiv Assada i da stvarno ne postoji tzv. umjerena oporba, Amerikanci, Turci i njihovi arapski saveznici, uporno nastavljaju njihovo financiranje i naoružavanje. Ojačale islamističke organizacije objedinjuje ISIL pod svojim zapovjedništvom i uspostavlja baze na libijskoj i sirijskoj obali s prekrasnim pogledom na Europu, u čijem pravcu su krenule tisuće izbjeglica bježeći ispred ISIL-ovih koljača. Među njima je, dakako, i ISIL-ova agentura.
Prenošenjem djelovanja na susjedni Irak, ISIL razbija iračku vojsku, otima joj moderno američko i starije rusko naoružanje i postaje gospodar ogromnih prostranstava Sirije i Iraka s energetskim potencijalima, te stvara kalifat Islamsku državu, koja u deliriju okrutnih zločina prekraja političku, etničku i vjersku kartu Bliskog istoka.
Gospodari bliskoistočnog kaosa potom udaraju na ISIL koji je odradio svoju dionicu geopolitičke igre i to samo u mjeri koja bi trebala osigurati likvidaciju njegovog vodstva, raspršivanje boraca i sljedbenika i njegovu zamjenu na osvojenim prostorima kalifata, međunarodno prihvatljivijom vlašću. ISIL, pak, svom kalifatu daje sve više elemenata državnosti, pa se uvodi i jedinstvena monetarna vlast, a njegove snage trenutno su pred vratima Damaska.
Revolucije “arapskog proljeća” u čijem je nastanku ključnu ulogu odigrao internet, brzo su tako prešle put od navodno prodemokratskih pobuna do ISIL-a i njegova kalifata, koji i danas internet koristi kao svoje najmoćnije propagandno ružje.
Istodobno je i europska javnost, također vezana uz Internet i zanemarujući preparirane i unificirane prezentacije vodećih medija, uspjela spoznati prave uzroke i ciljeve bliskoistočnih ratova i umiješanost svojih političara i američkih saveznika u njihovo pokretanje, a posljedično i nastanak ISIL-a te izbjegličkog kaosa. Kao nekada, televizijska slika koja je Amerikancima pokazala prave dimenzije rata koji se vodi u njihovo ime, internet je ipak europskoj javnosti predstavio pravi karakter bliskoistočnih ratova pokrenutih u njihovo ime. Pogotovo, kad već pogledom kroz prozor na ulicu može vidjeti izbjeglice, kao oličenje posljedica politike njihovih vlada i postaviti pitanje – zar je to rezultat onih arapskih revolucija tako romantično i oduševljeno opisanih u našim medijima, koje su tako otvoreno podržali i naši političari?
Europska i američka politička elita koja, tobože, nije mogla predvidjeti takav rast ISIL-a i izbjegličku kataklizmu, sada je osjetila otklon javnosti od njihovih bliskoistočnih avantura i svaka na svoj način pere ruke i prikriva odgovornost i to, nažalost, ne zbog ljudskog i političkog morala, nego da bi po smirenju situacije mogla bez protivljenja javnosti nastaviti provođenje svojih bliskoistočnih geopolitičkih koncepcija.
Tako europski političari skreću pozornost javnosti na međusobnu raspodjelu i brigu o izbjeglicama. Francuski ministar vanjskih poslova Laurent Fabius, čija država je prednjačila vojnom napadu na Libiju, koji je otvorio niz regionalnih ratova i klanja, hladno ovih dana izjavljuje: “Kada vidim da neke europske zemlje ne prihvaćaju izbjegličke kvote, skandaliziran sam. Njemačka je vrlo hrabra, Francuska je tu negdje, ali cijela Europa mora preuzeti odgovornost”. Najveći skandal je, ipak, razina njegova licemjerja koja je, dakako, u funkciji prikrivanja odgovornosti.
Američka pak administracija, suočena sa žestokim kritikama strategije rata protiv ISIL-a, pokušava se obraniti puštanjem u medije indiskrecija o pogrešnim i prepravljanim obavještajnim podacima i uljepšanim izvješćima regionalnog vojnog zapovjedništva CENTCOM, na temelju kojih je politika, pa i sam predsjednik Obama, donosio odluke u ratu protiv ISIL-a. Tako je, primjerice, tadašnji načelnik stožera CENTCOM, brigadni general Thomas Weidley, 15. svibnja podnio izvješće da je ISIL u zoni Ramadija u defenzivi pred napredovanjem iračkih vladinih snaga, a samo dva dana kasnije, Ramadi, glavni grad provincije Anbar pao je u ruke ISIL-a.
Pokrenuta je stoga i opsežna istraga glavnog inspektora Ministarstva obrane (Office of the Inspector General, U.S. Department of Defence), kako bi se utvrdila istina i mogućnost da je petljanje s obavještajnim podacima utjecalo na pogrešno vojno izvješćivanje politike koja je donosila odluke. Očito se traži novi general William Westmoreland, nekadašnji zapovjednik američkih snaga u Vijetnamu, koji je na svojim leđima, ocrnjen za poraze i ogromne gubitke, iznio sve političke pogreške washingtonske administracije.
No, potrebno je ponovno podsjetiti na nedavnu izjavu umirovljenog generala Michaela Flynna, bivšeg ravnatelja američke vojne obavještajne službe DIA-e (Defence Intelligence Agency), koja ostavlja malo prostora za političke pogreške. General Flynn u intervjuu “Al Jazeeri” otvoreno govori da je američka politika znala da oružje dostavljeno sirijskim pobunjenicima završava u rukama ISIL-a još od 2012. godine, da je bila upoznata s jačanjem ISIL-a i mogućim posljedicama, ali – nije željela reagirati. Flynn zaključuje: “Washington nije spriječio rast ISIL-a. Mislim da je to svjesna odluka.” Na pitanje voditelja Mehdi Hasana, zašto nije pokušao zaustaviti transfere oružja islamističkim ekstremistima, Flynn je odgovorio: “Mrzim to reći, ali to nije bio moj posao. Moj posao je bio osigurati točne obavještajne podatke što sam i učinio.” Američka politika je ipak uspjela i postigla svoje dosadašnje ciljeve – mijenjanje geopolitičke karte Bliskog istoka i istodobni pritisak na Europu i Europsku uniju – a svaljivanje krivnje na vojno vodstvo, stari je blef iskušan još u Koreji i Vijetnamu i služi pranju ruku radi skrivanja političkih tragova.
Možda je najbolji odgovor na masovnu amneziju i pranje ruku političke elite ono što je u rujnu prošle godine britanski parlamentarni zastupnik George Galloway, za zajedničkog gostovanja u emisiji BBC-a o Bliskom istoku, izrekao Jacqui Smith, bivšoj ministrici u kabinetu Tonyja Blaira u vrijeme pokretanja invazije na Irak 2003. godine: “Sav parfem Arabije neće biti dovoljan da operete svoje ruke… Ubili ste milijun ljudi u Iraku. Vi ste ubili milijun ljudi u Iraku! Nevjerojatno je da imate petlje sjediti danas ovdje i pozivati na novi rat u Iraku.”
Jacqui Smith je, naime, tijekom emisije zagovarala novu američko-britansku vojnu intervenciju u Iraku, ovoga puta ne zbog rušenja Saddama Husseina koji prijeti kemijskim oružjem, nego zbog, navodno, iznenada i iz ničega nastalog ISIL-a.

Tko je glasao

imigranti ili izbjeglice

Kad razmišljam o tome zašto ti jadni ljudi riskiraju svoje i živote svojih porodica da bi stigli do Europe pokušavam to sagledati s obje strane: "big picture" situacije i onda kako se to odražuje na individualnu sliku pojedinca tj. porodice i uvjetuje njihove riskantne odluke.

Prvo, realni broj koji zasada dolazi je malen. Kad shvatiš da je ukupni broj izbjeglica samo od ovog oružanog sukoba s ID u milijunima, većinom u Turskoj koja nije nimalo spremna zadržati ili integrirati ni Sirijce a kamoli Kurde, onda je logično da se mali jedinični postotak odluči na odlazak dalje. Taj postotak nije zasad ništa veći od postotka Hrvata ili Bošnjaka koji su nastavili dalje iz slobodnog dijela RH ili RBiH prema Njemačkoj, Švedskoj ili preko mora. No početni je broj golem pa je i broj onih koji pokušavaju se domoći Europe jako velik.

Drugo, kod nas pa čak i u Bosni je sukob bio više nacionalan nego građanski ili religiozan. Razlika u religiji u Bosni je bila prvenstveno gledana nacionalno. Svi smo ovdje imali visoku homogeniziranost za otpor i prvenstveno ideal onoga čemu težimo: Hrvati i Bošnjaci slobodnoj RH i RBiH, Srbi velikoj Srbiji, kao i određenu organizaciju država iza sebe (koje brinu i o naoružanju i o logistici i najbitnije o našim porodicama). Hrvat općenito nije strahovao od Hrvata, niti Bošnjak od Bošnjaka. Znali smo za šta se borimo, bar na početku...

Na bliskom istoku nije tako - Sirijci su iste nacionalnosti a više vjera. A u samim vjerama ima razlike pristupu: sigurno puno ovih izbjeglica jesu muslimani suniti ali potpuno drugačije gledaju na svoju vjeru od ekstremista ID koji ih tjeraju na džihad (u smislu aktivne borbe i čak suicida) a ako nećeš s njima onda te kolju. Toga ovdje realno nije bilo: ako nisi htio u rov nije te klao tvoj susjed ili možda i brat po istoj vjeri i nacionalnosti. Možda su te smatrali kukavicom, možda ne bi dobio uvijek paket UNHCR-a pa bi više gladovao, ali realno ti je prijetila samo druga strana (ubaci nacionalnost).

U Siriji, ako nećeš s ID, i nećeš da te zakolju, imaš opciju izbjeći i pristupiti nekoj vrsti otpora. No ako ne povučeš sve svoje za sobom (od stare majke / oca, braće i sestara, djece, žene itd) računaj da će njih zaklati mjesto tebe. Što znači da ako se ideš boriti moraš sve svoje vući za sobom, iz njihovog sela ili grada. I onda mjesto da se možeš boriti mirne duše, riskirajući svoj život no vjerujući u neku organiziranu državu koja će bar donekle skrbiti o tvojima u pozadini, ti u rovu znaš da o njima nitko ne skrbi (tvoje države više nema a Tursku zaboli k....) a znaš i da ako je netko ostao da ga najvjerojatnije zvjerski muče ili kolju. Tako ti je opcija aktivne borbe za muškarca sa porodicom skoro pa neostvariva.

Računaj da se tamo ljudi rano žene i da su porodice velike. Znači da je velika većina muškaraca već oženjeno i imaju djecu, a skrbe i za roditelje (penzije su već par godina nepostojeće, no i inače su oni porodično vrlo svjesni). Preostaje ti reći svemu laku noć i otići sa cjelokupnom porodicom te pokušati se brinutio o njima.

Sad si došao najvjerojatnije u Tursku, a možda u Libanon gdje već ima više milijuna dugogodišnjih izbjeglica Palestinaca. Hoćeš započeti novi život ali tu je to nemoguće, jer Turska neće dozvoliti a u Libanonu si zadnji u redu a nema ni za same Libanonce (zvrcni Izrael pa pitaj zašto). Šta ti preostaje već odlazak dalje, onaj koji ima nekog u Europi pokušava do tamo sa užom ili širom porodicom, onaj koji nema kreće prvi sam na put pa čim stvori osnovni uvjet će dovesti i porodicu. Bar on može gladovati i riskirati na putu, dok će u izbjegličkim kampovima porodica najvjerojatnije dobiti koju šaku brašna ili slanutka dok im se ne javi.

A ovo vrijedi samo za manjinu, one najhrabrije i najaktivnije, koji imaju najveću želju nekako donijeti bolji život svojim najmilijima. Ti ljudi u velikoj većini nisu nikakvi ekstremisti (jer bi već bili u vojsci ID) niti su lijeni ili glupi (jer bi ostali sa drugima i živjeli od crkavice UNHCR-a). Znaj, onih 95% pasivnijih i dalje čunje u izbjegličkim kampovima, mole se i nadaju da će preživjeti i možda se vratiti kako bi bili pokopani u svom selu kad umru... Te ljude koji su krenuli nemoj nikako i nikad zvati kukavicama!

Ovi koji su krenuli su oni koji će prihvatiti svaki pošten posao i raditi itekako u cilju da što prije dovedu svoju porodicu, poštovati zakone države u kojoj jesu koliko ih mogu razumjeti (tu ih moramo obrazovati) jer im nije cilj da ih izbace, poštovati poslodavce (tu ih čak moramo zaštititi od iskorištavanja) jer im nije cilj dobiti otkaz, raditi na zemlji u državama gdje fali poljoprivrednika, raditi teške fizičke poslove drugdje, i zasigurno neće podržavati ekstremiste u svojim redovima jer su upravo zbog njih i morali ostaviti sve svoje, da ne spominjem poginulu ili ubijenu rodbinu i prijatelje i spaljena sela i gradove.

Ti ljudi nemaju nikakvu simpatiju prema ekstremnom Islamu već će biti jedni od najgorljivijih protivnika istoga. I ići će u džume i prenijeti će tamo europskim muslimanima realno stanje stvari i moguće je da itekako pomognu suzbijanju rasta ekstremnog islamizma u samoj Europi, samo ako ih mi europljani tretiramo s najosnovnijim razumijevanjem.

Da se vratim na izbjeglištva u našim ratovima: događanja koja su potakla sirijske izbjeglice se eventualno mogu poistovjetiti s događanjima po Bosni (obzirom na zahvaćenost kao i na dužinu trajanja) te donekle Vukovarom te hrvatskim mjestima istočne Slavonije, Banije i Dalmatinske Zagore (obzirom na žestinu). A moje iskustvo razgovora sa nekoliko preživjelih Vukovaraca i puno izbjeglih i neizbjeglih Bosanaca je bilo da mi je velik broj njih (kad sam ih pitao da su znali što će biti da li bi isto postupili) rekao da bi bili otišli na vrijeme. I da sada ponovno zarati da bi bili prvi na granici. Ipak je druga situacija bila ljudima sa porodicama u okruženju od većine nas Hrvata koji smo imali porodice na donekle sigurnom (čak i u gradovima blizu fronte) od onih u potpunim okruženjima, bez vode, struje, osnovne hrane, lijekova kao i naoružanja.

Stoga, nemoj suditi o drugima tako lako. Nisu niti oni u istoj poziciji kao mi, niti su svi ljudi isti. Savjet: poslušaj Za ili protiv od Ede Maajke. Svi smo mi ljudi-Zemljani, neljudi su samo oni koji kolju i uništavaju, koje god vjere ili nacije bili, a ne oni koji bježe od njih.

Democracy is more than two wolves and one sheep voting on what to have for dinner...

Tko je glasao

Tko ne pruži otpor zločinu, a

Tko ne pruži otpor zločinu, a može, suučesnik je !
Zašto bi netko iz Europe ili Amerike trebao oslobađati njihovu zemlju, dok oni bježe ?
Sedam milijuna izbjeglica je ostalo u Siriji, 4 milijuna su u susjedstvu. A ovih 400.000 kojima ŽIVOT NIJE BIO UGROŽEN u Turskoj, lovci su u mutnom, koji jednostavno žele, po vlastitom priznanju bolji standard i posao u Europi, tj. ekonomski su migranti ili su alternativno dezerteri.

Razmislite malo, protiv ovakvog zla odbiti se boriti, bilo kao pripadnik državne ili pobunjeničke vojske. Zašto bi netko zato bio nagrađen ?
U svijetu ima puno ljudi kojima je pomoć za preživljavanje potrebnija, od onih koji su u ratnom području, do žrtava bolesti ili prirodnih katastrofa. Ali oni su daleko od kamera.

Tko je glasao

Bogme lijepo si to elaborirao

A sad ću se ja malo nadovezati.

Dakle, narod koji nije narod, nema ono što ih veže, ne može biti sretan jer prije ili kasnije (na kušnji) postaje divlja rulja u kojoj nitko za nikoga ne mari, jel tako, tako je.

A onda imaš Hrvate, pretrpjesmo divlji i okrutni napad i pokolj od strane velikosrpske gamadi, pola milijuna izbjeglica svojevremeno smo imali. Svi su se smjestili većinom u neokupiranom dijelu Hrvatske, neki su otišli i van, no svakako manji dio.

Ali tih 99% ostadoše u svojoj zemlji, siti i zbrinuti, među svojim narodom, a ugostišmo bogme i nekoliko stotina tisuća izbjeglica i iz BiH, jel tako?

Naravno da je tako, a pitanje je:

Što je to što je omogućilo da se naša izbjeglička kriza (koja je u omjerima deset tisuća puta veća u odnosu na veličinu naroda, a u odnosu na Siriju) ne pretvori u tragediju sličnu ovoj sirijskih izbjeglica?

Čvrsta nacija je odgovor.

Samo čvrsta nacija jamac je, u teškim trenutcima, opstanka pojedinca.

Pomozi si sam pa će ti i Bog pomoći, stara je poslovica, vidimo u slučaju Sirije i Hrvatske koliko je istinita.

U dnevniku Nacionalno vs Anacionalno ili Priroda protiv Bastarda govorio sam o potrebi samosvijesti nacije i o bastardnim idejama zombi država poput bivše Juge-Tuge.

I što smo dobili, na kraju i nakon velikosrpskog pokušaja zadržavanja ropstva nad ostalim nacijama i narodima, dobili smo preko milijun izbjeglica i svatko bježi k svojima, jer zombi bastard nema dušu i ne postoji kao ljubav, tu ljubav i mogućnost preživljavanja svaki pripadnik pojedine nacije mogao je dobiti samo od svog nacionalnog korpusa.

U našem slučaju Srbi su mogli birati kojem nacionalnom korpusu pripadaju, mnogi su odabrali teror i nasilje, no mnogi su odabrali (zauvijek) i Hrvatsku, te u okviru toga također pripadaju našem nacionalnom korpusu.

Dakle, iz primjera Sirije i ostalih skupina naroda na tim područjima možemo shvatiti vrijednost i važnost nacije za opstanak.

Kome to nije jasno nek se češe.

"Fašisti budućnosti sami će sebe nazivati antifašistima!!!" Mudra proročanstva prošlosti.

Tko je glasao

Nacija je bitna

Nacija je bitna stvar.
Nacionalni osjećaj je jaaaako bitna stvar. I upravo zato što ga Sirijci imaju malo, još ne mogu rješiti situaciju u svojoj državi. I onda upada ISIL s vjerskim osjećajem i njega forsira.
Slično je u Ukrajini. Ni tamo nema jakog nacionalnog osjećaja kakav smo imali ili imamo mi Hrvati. I zato će tamo ratovi potrajati i uvijek će ovisiti o tome hoće li ga drugi rješiti. Netko izvana. I Ukrajinu i Siriju.

Tko je glasao

Naravno @lagani

ali Sirijci nisu Hrvati...Iračani također nisu homogeni kao MI HRVATI... Sirijci su ti više kao Jugoslaveni...pa sad još zamisli da je Tito uspio napraviti neku mješavinu na Balkanu...da je bio car...i da je pripojio Grčku, Albaniju, Rumunjsku i Bugarsku... pa da se zapucalo..a da su se u međuvremenu narodi pomiješali....brakovi poslovi i to.... i sad najednom pravoslavci ..rade državu koju bi nazvali Pravoslavna država ili Država pravoslavaca i Jadrana.... e to ti je tamo...

Naravno da narod bježi jer je stanje konfuzno...a malo pametniji i obrazovaniji..koji su imali dostup medijima.....koji nisu fundamentalno vjerski zagriženi....bježe u Europu gdje je sekularizam i gdje su ljudska prava ispred religije... a vjera u Boga je samo..jedno od ljuskih prava...

Znači..krivi pogled kod autora dnevnika..krive projekcije..kriva i predodžba i percepcija.

Pored toga..uslijed desetljeća medijskog ispiranja mozgova ...na zapadu..a u cilju podrške javnosti da podrži da se tamo ide zbog nafte...u krajnjem...i bezobzirni ...potenciraju strah od " džihada"..kojeg naravno ima...ali uopće nije relevantan da bi se trebali brinuti..imamo situaciju da se te ljude gleda kao indijance na Divljem zapadu...ili Aboridžine u Australiji...ili crnce u JAR od strane Bura i Engleza...a to su pogledi koji danas ...ne piju vode...

Većina ljudi iz Sirije su i Iraka su ...civilizirani...otprilike kao mi...a njihovi..ajmo tako reći..konzervativniji dijelovi su..kakvi smo mi bili do prije 50-70 godina.

Naše žene su isto bile odjevene i s marama ..rupcima koji su se vezali pod bradu...suknje su se nosile ispod koljena ..i sl.. uglavnom su se odijevale kao danas ---časne sestre ili monahinje.

Već u drugoj generaciji..muslimani kad dođu u Europu ----iz ruralnog u urbani sustav...prestaju imati 7-8 komada djece.nego se približe ..europskom prosjeku.

Tamo su države postkolonijalne..gdje su se Englezi, Nizozemci, Njemci , Talijani, Skandinavci i dr. dogovorili o svojim kolonijama ..i linealom na kartama povlačili granice ne vodeći brigu ni o vjerskim, prirodnim , jezičnim i drugim čimbenicima...pa sad imamo tamo situaciju da se muslimani između sebe ubijaju po vjerskoj osnovi..a kršćane..usput...

Ovi koji bježe k nama...zapravo su najkvalitetniji...najobrazovaniji....najpitomiji.

Oni tamo koji su do sada formirali čvrstu naciju..koju zagovaraš...ni nemaju problema...od njih se ne bježi...ma koji sustav bio..monarhija ili..

Naravno da je nacija i nacionalna država vrijednost ..sama po sebi...jer narod bez države je kao govno na kiši...a narod čine, znamo; osjećaj pripadnosti, povijest, jezik, vjera, kultura itd.

Eto...zato su naši pederoliberali i jugošljam...zbunjeni ovim događanjima jer... mi ovdje smo se klali cijelo 20 stoljeće isključivo kao katolici i pravoslavci...a muslimani su otjerani..poraženi ..ranije..

Imali smo nesreću da nam se ubace i propali boljševici..pa su i oni poticali kljanje..e da bi se na zavadi dvojice....dokopali vlasti zbog pljačke.

Sadam, Gadafi,, danas Asad i sl. tamo vladaju metodom kako je Tito vladao Jugoslavijom.

Umru ili budu ubijeni takvi...pusti se ljudima izbor i imaš da .....svaka ptica svome jatu leti.

To sada gledamo uživo...a ISIS sada zlorabi religiju kao ideologiju.

sve dobro...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci