Tagovi

Međugorje - little Mujo edition

Daklem, u Međugorju sam bio dva puta, jednom u predvečerje rata, ljeto 90' e čini mi se, doduše još se nije pucalo ali sve je mirisalo na to. Drugi puta sam bio prije nepune dvije godine, onako usput, posjeta rodbini, svadba, obilazak Kravica, etno sela i Međugorja.

Devedesete sam se kao klinac čak i popeo gore na brdo Crnica do križa i mjesta ukazanja, bio sam sretan više zbog izazova koji je nosio uspon i nepristupačan teren, nego što sam osjećao bilo kakvu potrebu, zov, nagon ili kako već vjernici apostrofiraju svoj motiv za odlaskom na to mjesto. Po pitanju osjećaja vjere i danas 23 godine kasnije, ništa se bitnije nije promijenilo, nisam vjernik, premda bi volio da jesam. Vjerujem da ta linija manjeg otpora i prepuštanje volana, ipak čine život jednostavnijim. Barem onu misaonu dimenziju, lišavajući vas besmislenih mantranja i propitkivanja.

Moj drugi posjet Međugorju, je u odnosu na prvi, bio puno informativniji (da se tako izrazim), išao sam u društvu svog ujaka koji je 1981 godine nekoliko dana nakon prvog ukazanja prvi puta tu došao nakon što se priča proširila zapadnom Hercegovinom. Njegova razmišljanja i stav o svemu tome su neprocjenjiva, tradicionalni katolik a u suštini izrazito inteligentni skeptik sa izvanrednim smislom za humor, taj balans između tradicionalnog odnosa prema vjeri i skepticizma je razlog zbog kojeg ga izrazito cijenim i poštujem. Naravno, dežurni internetski "buntovnici" će tu pokrenuti priču o licemjerju, ali kada pričamo o zapadnoj Hercegovini i implementiranosti (zlobnici će reći - zadojenosti) vjere, crkve u život prosječnog čovjeka, biti skeptikom nije nimalo lak teret koji treba nositi.

No dobro, krenemo mi tako iz "ustaškog gnijezda" kako im tepaju, između Širokog Brijega i Klobuka, pravo prema ovom potonjem brdu uz koji se veže neslavna pjesmica: "Nitko nema što Klobuk imade, tri ministra NDH vlade"(jedna od varijanti), koju recitira ujak dok se vozimo u podnožju tog brda nalik na šešir/kapu po kojem je i dobilo ime. Ne znam za drugu dvojicu, ali jedan od ministara na koje se aludira je svojevremeni ministar unutarnjih poslova u marionetskoj NDH dr. Andrija Artuković, čijeg se izručenja u bolesničkom krevetu živo sjećam iz TV prijenosa sredinom osamdesetih. Nakon Klobuka, putem prema Ljubuškom stajemo kod vodopada Kravice, koji stvarno predstavlja biser prirode, dalje kroz Ljubuški prema Čitluku nalazi se Žabljak džamija, jedna od nekoliko u tom kraju, druga po starini smjestila se na padinama Butorice. Potom, etno selo, novo izgrađeno kao spomenik životu kakav je nekada bio u Hercegovini, moja stara i ujak će uz neizostavnu dozu nostalgije prošetati tim mjestašcem od kamena sa crkvicom u centru (koja je funkcionalna), ipak imam dojam da je previše idile a premalo stvarne patnje, znoja, krvi, jada i bijede utkano u taj kamen.

Nastavljamo put prema Međugorju, već smo sasvim blizu, putokazi prema iskupljenju su sve češći, šareniji i veći. Stajemo još samo kako bi razgledali impresivni sportski kompleks u kojeg (između ostalog) Zdravko Mamić dovodi svoje preplaćene zalizane plačipičkice, da se napune božanskom energijom pa da istrče barem 75 minuta po utakmici kako bog zapovijeda, kad već ne mogu devedeset koliko traje utakmica. I konačno, ulazimo u Međugorje, maleni gradić između brda i kamena, ne možeš se oteti dojmu, što će ujak i potvrditi da bi u drugim okolnostima ovdje čovjek mogao samo zalutati, nikako s namjerom doći. A dolaze ljudi, kažu 1 000 000 kroz godinu, što nikako nije bezazlena brojka za mjesto koje službeno ima 4300 stanovnika, uzmemo li za primjer grad Prag koji ima oko 1,5 milijuna stanovnika i oko 5 000 000 turista godišnje, tek tada stvari postaju jasnije. Informirate li se na bs.wikipediji o Međugorju, jedna zanimljiva opaska mogla bi vam upasti u oko, naime navodi se kako je Međugorje u odnosu na komercijalni raj Lourdes (6 000 000 posjetitelja godišnje), ipak zadržalo svoj prvobitni šarm (?!). Osobno nisam bio u Lourdesu, pa ne znam imaju li tamo ringišpile sa Isusovim magarcem  i rollacoastere all over Betlehem, ali ono što će te zateći u ovom hercegovačkom mjestašcu nije ništa drugo nego besramna komercijalizacija, industrijalizacija i eksploatacija duhovnosti. Površno, koliko ja poznajem Isusov nauk, te novi i stari Zavjet, priča o Isusovom protjerivanju trgovaca iz hrama svoga Oca, te ona starija o Mojsiju i zlatnom teletu, savršeno se uklapa u čitav mozaik ovog svetišta.

Nepregledne kolone automobila i stotine parkiranih autobusa (bio sam oko blagdana Svih Svetih), te borba za parking koji je isto izvor prihoda, nisu baš šarmirajuća dobrodošlica kakvu bi čovjek očekivao na ovakvom mjestu. Premda, to je ipak manje strašan dio priče. Ulice tog mjestašca su Šabačka pijaca i Trešnjevački plac u jednom, naravno uz bitnu razliku da ovdje dominiraju relikvije pravo iz Juhan pokrajine stigle, da ih naručiš preko Ebaya, ne pale, samo ako ih ovdje skineš sa nekog od onih trgovačkih načičkanih panela, onda je u njima Duh sveti a na kući trgovca mramor i kovana ograda. Čudni su putevi Božiji.

Istina, ne može nikome nitko zabraniti da se bavi trgovinom u tom mjestu i čini nakaradnim taj dio priče oko Međugorja, ipak da posjetitelji vjernici ne hrle bezglavo kupiti poneku sitnicu za uspomenu, ne bi ni bilo trgovaca, barem ne toliko, tako da krimen licemjerja opet pada na one koji se najviše kunu u skrušenost, skromnost i duhovno ispred materijalnog. Sam kompleks svetišta podno brda ukazanja, je centriran oko crkve sv. Jakova, i tu je međutim prisutna ona doza industrijalizacije gdje se uhodanim mehanizmima mase vjernika istovjetno kao na tvorničkoj traci mole i ispovjedaju. Semafori nalik onima sa sportskih borilišta prikazuju satnice misa i jezike na kojima će biti održane, ispovjedaonice su poredane kao naplatne kućice na autocesti sa razlikom što ovdje kao da nije prisutan ni onaj osnovni kontakt sa blagajnikom odnosno svećenikom, nego samo ENC, pale se i gase lampice na kabinama, ljudi poput robota ulaze po oprost grijeha. Samo mehanika, ništa duša.

U čitavu ovu priču, osim instinktom malog Muje, krenuo sam i zbog situacije vrlo slične onoj ne tako davno aktualnoj oko svjetleće Gospe. Naime, u jednom dijelu tog (da budem zao - tvorničkog) kompleksa, u blizini perivoja sa postajama Isusovog križnog puta, nalazi se i veliki brončani Isus na križu. Ujak mi napomene da to moram vidjeti još u autu tokom puta. Pedeset do stotinu ljudi je konstantno u redu ispred tog raspela, nose maramice u rukama, svakih nekoliko minuta na koljenu Isusa se pojavi kapljica. E sada, šaljivdžija u meni odmah je pomislio na vodu u koljenu, a ujak još iz daleka dok smo prilazili odmahne rukom, nasmije se i kaže : "Ma kondenzira, to je valjda jasno". Kada smo došli skroz blizu, iskreno, nije mi više ništa bilo smiješno. Svi ti ljudi, mnogi bolesni, hendikepirani, umorni, očajni, svi ti ljudi čekaju da maramicom pokupe tu kap i obrišu bolno mjesto ili jednostavno na čelo prislone vlažni dio maramice. Mjesto na koljenu, gdje kap izvire je ulašteno kao najfiniji kineski porculan Franje Josipa, ulašteno mukom i nadom.

Tu je ona točka loma u meni koja me pokoleba u nastojanju da rezolutno odbacim svaku pomisao da tamo, u tom vašaru, doista ima nešto. Odlazeći od tog raspela, ujak još jednom, doduše bez smješka ovaj put, dobaci, diskretno: "Kondenzira". I znam da kondenzira, i znaju to duboko u sebi mnogi koji stanu sa maramicom u taj red, opet još jednu stvar znam, a to je ta, da se ne mogu sam sebi zakleti kako me taj red neće nikada vidjeti. Volio bih da mogu zauzeti taj stav, ali bi ipak duboko u sebi znao da je to kondenzat mojih trenutnih uvjerenja a život traje ipak, nešto duže.

Komentari

ispovijed

ne bih komentirao ovaj tekst da nije napisano ono o ispovijedi i ispovijedaonicama....mnoštvo je primjera obraćenja baš u Međugorju i baš ti obraćenici su opet nakon dugo vremena pristupili ispovijedi. ja sam vjernik, ispovjedam se nekoliko puta godišnje ali u Međugorju je taj osjećaj potpuno drugačiji a pogotovo potpuno drugačiji od ovoga što ste Vi napisali.
" ispovjedaonice su poredane kao naplatne kućice na autocesti sa razlikom što ovdje kao da nije prisutan ni onaj osnovni kontakt sa blagajnikom odnosno svećenikom, nego samo ENC, pale se i gase lampice na kabinama, ljudi poput robota ulaze po oprost grijeha. Samo mehanika, ništa duša."

eto taj opis ne može biti dalje od istine!
kao prvo kontakt sa svećenikom je nemjerljivo veći nego bilo gdje drugdje u recimo Hrvatskoj gdje sam bio puno puta na ispovjedi čisto zato jer si direktno ispred svećenika nema ograde, mreže i slične prepreke i ono što je još bitnije svećenik ragovara sa tobom. naravno da to ne traje satima iako bi mnogi to voljeli ali jasno je da nema vremena toliko. ali traje minutama,a ne sekundama kao na drugim mjestima gdje sam bio! svećenik se trudi upoznat tebe i dati ti snage da ne griješiš više savjetom i primjerom. zato se toliko ljudi "zaljubljuje" u Međugorje. i zato i tebe nešto vuče tamo, zato jer Duh Sveti tamo djeluje a ne mehanika.
toliko.
BVB

Tko je glasao

NEMA SE ZA KANALIZACIJU I KOLEKTOR, ALI...

Imam dosta prijatelja,još s studija, u Hercegovini, a bogme i prijatelja-vjernika koji pohode Međugorje, sjećam se tog ljeta 1981. godine, kad sam boravio s društvom u kolovozu na Kravici i okolici, pa mi na pomen fenomena Gospe ondašnji prijatelj Marko veli "A pusti ! Tko ne zna Vegu (Ivicu) , još bi i povjerovao.Ali ljudi benasti, pa to ti je..." I prođoše godine, Gospa dovukla 45 miliona turista iz ćitavog svijeta. Koga zanima povijest bez politike i vjere, može sažetak fenomena i veze između glavnih ljudi iza njega naći na http://mojahercegovina.com/medugorje-32-godine-sarlatanstva/

E sad, pa ako je svatko od njih potrošio minimalno 100 DM/EURA u prosjeku,a sigurno je više, da se lako izračunati obim novca koji se obrće u Međugorju.

Naravno, svi ti silni oltari,dvori,hoteli i ostalo su daleko važniji od banalnih stvari za život, pa eto tako skoro 40 godina bez kanalizacije

http://www.hercegovina.info/vijesti/hercegovina/medjugorje/izgradnja-kan...

i kolektora za otpadne vode
http://www.ekapija.ba/Tender/tender-izvodenje--radova-na-izgradnji-postr...

.I gle, sve to financira EU kreditima , izgleda nema se u proračunu ?!

Tko je glasao

po meni najvažniji dio

" I znam da kondenzira, i znaju to duboko u sebi mnogi koji stanu sa maramicom u taj red, opet još jednu stvar znam, a to je ta, da se NE mogu sam sebi zakleti kako me taj red neće nikada vidjeti.

Volio bih da mogu zauzeti taj stav, ali bi ipak duboko u sebi znao da je to kondenzat mojih TRENUTNIH UVJERENJA a život traje ipak, nešto duže.

Tko je glasao

Milijuni ljudi tamo ostavili svoje naintimnije molitve i želje

Pa da je i sam Bill Gates u suradnji s direktorom Coca Cole smislio taj "biznis" kako da je sve uspjelo usred ničega a ne i na nekom drugom mjestu? O komercijalizaciji neću. Gadljivo do bola.

Tko je glasao

Dnevnik je dokaz da si

Dnevnik je dokaz da si duhovan čovjek i vjeruješ u nešto više.

Što više razmišljam o svom životu (35 godina...) , sve više mislim da je neka viša sila imala utjecaj na moj život i da mi je dijelom pomogla izvući me iz baš gadnih u pogubnih situacija. NE znam koda je zapisano da nešto veliko napravim - možda se i varam...

Bolesni ljudi puno više vjeruju u neku višu silu , jer im je to jedino preostalo. Tada im se vraća ono duhovno u njih. Primjera na milijune , a jedan je moja pokojna strina kada je obolila od raka. Nikada u životu nije zakoračila prije toga u Crkvu (odgojena u domu i bivšoj Jugi po Titinom načelu...) , ali kada se razbolila moju mamu pitala za krunicu i svaki dan je bila u prvoj klupi Crkve. Velika osoba svi kažu , a na kraju spoznala da neki DUH postoji , čak je joj to više pomoglo imam osjećaj da se lakše suoči sa smrću (svi znate kakvu muku ta bolest donosi...) .

Smisao života svi pokušavamo otkriti , posebno kada se nađemo u nevolji , a po meni je smisao živjeti ŽIVOT što je nešta više od našeg kratkog života...

Inače Međugorje je jedna velika ružna PRIJEVARA, a gospa koja svjetli je ošla na "analizu" i nikada se neće vratiti sa analize. Ako ima nečeg većeg iznad nas ti ljudi i njihove duše će biti debelo KAŽNJENE ZA SVOJE ISKORIŠTAVANJE ljudskih srca... Ne mogu ni zamisliti da je moja pokojna baka saznala da je to sve prijevara.

Zato je danas i bolje da se istina o Međugorju ne sazna do kraja , jer bi nažalost više ZLA nanijela nego što bi dobra i pravde donijela.

Mnogi veliki ljudi su bili ateisti te su na kraju života konstatirali ili rekli svojim bližnjima nadam se da ću imati još jednu priliku da popravim ono što nisam dobro odživio u ovom životu. Ima i jedna znanstvena činjenica čovjek kada umre gubi u istom trenutku 21 gram svoje težine.

Ima i dobar film o tome : http://www.imdb.com/title/tt0315733/

http://www.historicmysteries.com/the-21-gram-soul-theory/

neki radovi su skinuti sa neta (sječam se da sam nalazio nekada na netu vrlo ozbiljne radove ...), ako koga bude zanimalo budem pronašao negdje 100%,...

Da li je to energija ili šta ne znam . to su velike skrivene teme...

Najbolje i je da ne znamo tajnu ŽIVOTA (niti je ikada saznamo...) i da li nešto ima iznad , jer bi glumili u svom životu i sve bi bilo JEDNA OBIČNA PRIJEVARA !

Duhovne teme , a ateist SI :)...

Justice for all !

Tko je glasao

Bija san na slapovima Kravice

Bija san na slapovima Kravice ali u Međugorju nisan nikad pa bi te tija nešto pitat. Jesi li na tome tvome putu tamo vidija da je od tih silnih novaca koji se slivaju tamo neko napravija i jednu bolnicu di se ličidu ti bolesni, sakati, gubavi,... i jednu ubožnicu za gladne i sirotinju ili istraživački centar za bolesti? Ako nisi onda mislin da bi Isus kad bi se spustija tamo zgromija sve te ispovidaonice, panoe, pečenjarnice i mjenjačnice ka šta je porazbiva banke u Jeruzalemu a umisto onoga svoga lika u bronci stavija ogromni znak dolara, veliko $.

Tko je glasao

ako si čitao tekst, onda si

ako si čitao tekst, onda si odgovor dobio u njemu

Tko je glasao

Ako nisi onda mislin da bi

Ako nisi onda mislin da bi Isus kad bi se spustija tamo zgromija sve te ispovidaonice, panoe, pečenjarnice i mjenjačnice ka šta je porazbiva banke u Jeruzalemu a umisto onoga svoga lika u bronci stavija ogromni znak dolara, veliko $.

Ljudi su spremni štošta napraviti zbog novca ,moći i vlastitog probitka. Primjer ne mora biti Međugorje, primjer može biti cijela Hrvatska i Balkan, ma cijeli svijet.

Justice for all !

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci