Tagovi

Mali traktat o zakonima i etici (2) ili što je zlo

Očito me neki čitaoci nisu razumjeli. Poanta teksta nije Hanna Arendt i njena filozofija. Poanta je na prepoznavanju zla. Zla koji ne želimo priznati i pred kojim zatvaramo oči. Uostalom Hanna je tek jedna u nizu filozofa koja je više – manje uspješno pokušala dokučiti ponašanje čovjeka i uzroke njegova ponašanja. Hajde da napravimo malu, mini analizu zla.
Postoje dvije osnovne vrste zla. Zlo kod pojedinca i takozvano institucionalizirano zlo; zlo društvenih skupina ili naroda nad drugim društvenim skupinama i narodima. Da vidimo o čemu se zapravo radi.
Ako želimo dokučiti zlo moramo krenuti od čovjeka i njegove svijesti. Svijest je najjednostavnije rečeno čovjekovo razumijevanje okoline, njegova „istina“.
Čovjekova svijest definira i njegov odnos prema toj istoj okolini a samim tim i njegovo djelovanje. Pojednostavljeno imamo slijedeću shemu:
čovjek … svijest … interes …. djelovanje
Između interesa i djelovanja „ugurala“ se etika i zakoni koji definiraju dozvoljene pravce i načine čovjekova djelovanja i na taj način štite interese zajednice od pojedinaca. Naravno, postoje pojedinci koji se na to ne obaziru i „rade po svom“. Možemo reći da su više manje neprilagođeni a u ekstremnim slučajevima i zli. Nemaju empatije prema bližnjima. Neetični su.
Da vidimo sada što je to institucionalizirano zlo. To je najkraće rečeno zlo koje proizlazi iz kolektivne svijesti i kolektivnog poimanja svijeta i ponuđene „istine“ o tom istom svijetu.
Antički svijet nudio je više manje nekoliko varijanti viđenja svijeta dok pojavom i razvojem kršćanstva u cijelom zapadnom svijetu ne počinje dominacije jedne jedine slike svijeta. Tu sliku stvorila je i formirala katolička crkva. Ta slika formirala je i kolektivnu svijest a sama slika grčevito je i pod svaku cijenu branjena pa i po pitanju života i smrti. Podsjetimo se samo pojedinaca (Galileo) i društvenih skupina (heretici) koji su je pokušali dovesti u pitanje.
Suvišno je i napomenuti da svaka kolektivna slika svijeta ima svoju etiku ali i svoje neprijatelje koji je ugrožavaju … i protiv kojih se valja boriti.
Razvojem građanskog društva nastaje potreba za novim slikama svijeta (novim ideologijama) a najpoznatije su slike koje je nudio fašizam i komunizam.
Hitler je nudio novu sliku svijeta koju su Nijemci nakon rata i krize objeručke prihvatili. Nudio je sigurnost, blagostanje i rast a na tom putu bilo je tek nekoliko „sitnica“ koje je trebalo savladati: ponešto Jevreja, Slavena, Roma… malo osvajanja… I to je to. Zanemarujući ove sitnice a imajući u vidu sliku tisućugodišnjeg blagostanja (Reicha) Nijemci su dušom i tijelom podržavali Hitlera. Tek kada se ova slika počela opasno urušavati Nijemci su počeli sumnjati pri čemu se zlo koje je realizacija ove „slike“ napravila nastoji potisnuti.
Trebamo li napomenuti da je zlo koje se smatralo potrebnim kako bi se slika nacrtala smatrano nužnim. Naprosto je institucionalizirano.
I komunizam je formirao svoju sliku svijeta, svoje viđenje stvarnosti (to radi svaka ideologija i svaka politika) a pojedinci (disidenti) koji su je pokušali dovesti u pitanje oštro su sankcionirani.
I u SAD –u je isti slučaj. Pojedinac koji oda informacije koje ruše sliku svijeta i otkrivaju tamnu stranu interesa biva najstrože sankcioniran.
Da zaključim, svaka ideologija formira svoje viđenje svijeta (i budućnosti) koju neki pojedinci ili druge društvene skupine (pa i narodi) pokušavaju osporiti pa i srušiti. Radi se o „neprijateljima“ koji nam ne dozvoljavaju realizaciju naše slike svijeta.
I Milošević je Srbima nudio sliku svijeta temeljenu na Velikoj Srbiji a mi smo stajali na putu ostvarenja te slike. I svi su je objeručke prihvatili nesvjesni institucionaliziranog zla koje ta slika sadrži. A sada nakon puknuća te slike zlo koje je prouzročila nastoji se što prije zaboraviti.
Pogrešno, potpuno pogrešno.

Tagovi

Komentari

Sukladna su mi pitanja ovom

Sukladna su mi pitanja ovom što kolega @petarbosni4 objašnjava.

Tek kada se ova slika počela opasno urušavati Nijemci su počeli sumnjati pri čemu se zlo koje je realizacija ove „slike“ napravila nastoji potisnuti.
Da li su Nijemci "pravilno" ušli u proces? Predmnijevam da ovo što oni danas predstavljaju, pa i onog kako se oni nama čine, jeste "kvalitetno" postignut cilj.

Ovih dana sam doslovno prvi put čuo tezu prema kojoj su Japanu Ameri nametnuli potpuno razoružanje, oduvijek sam mislio da je to bio čin njihovog monarha izazvan potrebom za vlastitom katarzom. Da li su Japanci "pravilno" ušli u proces?

A sada nakon puknuća te slike zlo koje je prouzročila nastoji se što prije zaboraviti.
Pogrešno, potpuno pogrešno.

Jedina prava katarza koja se Republici Srbiji može dogoditi je ona u kojoj se izbjegli Srbi vrate u RH i oni više nemaju ama baš ništa pod kapom nebeskom za podvaliti pod bubrege.

Može se ići i dalje pa reći kako globalno u katarzičnom smislu to nije mač s dvije oštrice, nego baš "dvije muhe jednim udarcem".

Tko je glasao

Katarza

Zaborav?

Hm.

Meni se čini da je potrebna je katarza, očiščenje od počinjenog zla. A tamo gdje zaborav prethodi katarzi, ostaju teške rane na duši ( bilo nacije bilo individue), nemir i teška savjest. K tome dolazi još i težnja ka uništenju svjedoka, bilo onih stvarnih bilo umišljenih, pa zločinitelj nastavlja istim putem.

Zaborav je slobodan i poželjan tek nakon katarze.

Pokušaj zaboravljanja prije katarze je zapravo potiskivanje - potiskivanje sjećanja ili svijesti o zlodjelu. No onda ono potisnuto djeluje iz Ida i polako razara i uništava potiskivača, ali i njegovu društvenu okolinu.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci