Tagovi

LOVE STORY, s malo politike (posvećeno prognanim, izbjeglim i nestalim hrvatskim Srbima, a povodom Ex - Dana Mladosti)

Nadam se da ćete razumjeti zašto neke osobe koje spominjem u ovom dnevniku, koji nije klasični dnevnik, nego tekst između literarnog i publicističkog, navodim bez punog imena i prezimena? Prvo sam zamislio da pišem samo njihove inicijale ali, ipak sam kod nekih odlučio promijeniti imena. Mada je prošlo od tog mjeseca i tih događaja točno čak 44 godine, mislim da je bolje tako – na kraju krajeva, glavna junakinja je danas udana žena, živi relativno daleko od Virovitice, mala je vjerojatnost da sretnem nju ili njena muža, ali valja poštovati njenu privatnost. Ako bude zdravlja, njenu kćer mogao bih sresti jer njena je želja da posjeti Viroviticu i majčin rodni kraj.
Većina važnog što se dogodilo,a što želim opisati, dogodilo se u maju – svibnju, mjesecu koji mi je najdraži od svih dvanaest, mjesecu koji kao da je stvoren za – ljubav!
DRAGANA – EGZOTIČNA POJAVA OČIJU SRNE I BIJELOG OSMIJEHA
Bila je to nezaboravna gimnazijska ljubav koja plane, kao i većina ljubavi, iznenada, s nekoliko dugih, ljubopitljivig pogleda, od klupe u prvom redu do klupe pri kraju trećeg reda. ONA, nazovimo je Dragana, bila je lijepa, „tako lijepa, uvijek se sjećam nje“, baš lijepa, i drugačija, tiha i sanjiva izgleda mada nije pisala poeziju nego je bila odlična – matematičarka, što ja nikako nisam bio. Smeđa, duga kosa, oči, a kako drugačije, nego boje kestena, naglašene usne s jamicama na obje strane, seksipilne figure. Oboje smo bili, i ostali razigrana ipak, djeca, slatka i nevina, možda je ulogu igrala i moja podsvijest: podsjećala je na – Jevrejku, danas bi rekli Židovku: maslinastog tena, tamne kose, ne baš stalno smjernog pogleda... Ta njena, za ove prostore egzotična pojava, jednostavno činila ju je osobom iz nekog drugog svijeta. Kada otklonim snatrenja, ostaje Dragana - baš takvu sam je vidio - stidljivu, samozatajnu srednjoškolku očiju plahe srne i bijelog osmijeha. Ako bi uzeo likove iz literature u „memoriju sjećanja“, moja malenkost u tim relacijama bila je ludi Cervantesov Don Kihot u pohodu na Draganu - vjetrenjaču!.

Putovala je iz mjesta blizu Virovitice, iz G., dio autobusom, dio vlakom, ponekad samo autobusom, a najmanje jednu zimu stanovala je u zgradi blizu „vile Weiss“, (današnjoj Mihanovićevoj ulici, nekada Keršovanijevoj), kako tepam danas mojoj, zapravo, roditeljskoj kući.
Elem, kako sam bio slab matematičar, dragocjena je bila pomoć Dragane. O tome kako sam se teško snalazio s brojkama, razlomcima, binarnim računima i jednadžbama može posvjedočiti još živi profesor matematike Kahrić, moja druga profesorica matematike iz gimnazije, prof. Štetić, pokojna je. Najteže mi je bilo kada se pisala matematička školska zadaća - Dragana koja mi je trebala dobaciti riješeni zadatak.Nekada bi stigao i od neke druge simpatije, ali Dragana je to radila brzo i spretno. Ako bi ga slala od ruke do ruke, teško da bi stigao do mene jer bi zamalo svi najprije prepisali zadatak, nego ga pošalju dalje. Dakle, presudno je bilo da profesor bude okrenut leđima, Dragana da dobro odmjeri i baci papirnati avion, zapravo zgužvani papirić u kuglicu… Ako bi pao dalje od moje klupe, trebalo ga je neprimjetno pokupiti, što nije bilo nimalo jednostavno. Kako je takva operacija često bila uspješna, trebalo se zahvaliti pošiljatelju, a najlogičnije je bilo pozvati je u kino. Odlazilo se tada u kino „Zvijezda“, nasuprot Domu JNA (u Domu JNA prikazivali su se loši filmovi, ni do danas ne znam zašto, kino „Zvijezda je imala kvalitetnije filmove i bila intimnija), u "Zvijezdi" bi se smjestili ugodno zahvaljujući i čuvenom Andriji, biljeteru, koji je ujedno i pazio na red u kino - dvorani… Ako nismo dobili karte za balkon, idealna su bila mjesta u zadnjim redovima partera, pa se od tamo gledao malo film, a malo držalo dragu za ruku… Oni najhrabriji bi se manje - više zanosno ljubili, no Dragana i ja nismo spadali u te najhrabrije. Možda ja DA, ali Dragana, Dragana je bila gotovo uvijek uplašena, stidljiva, povučena, nestvarna…
„LJ“ PLUS „D“
I samo pojavljivanje u kinu, u ta vremena 1967/68, bilo je već dovoljno da krene priča i da se na zidovima virovitičkih zgrada na plotovima pojave natpisi „Ljubo voli. D“ ili dva iscrtana srca, u jednom „Lj“, i u drugom „D“, a između „plus“. Malo je onih koji sa 18 - 19 godina nisu pisali pjesme, tako je i Dragana dobila svoju pjesmu, a povod je bila crna mašna u kosi koja joj je izvrsno pristajala…Stvarno, nikada poslije nisam sreo ženu koja bi nosila takvu mašnu i koja bi tako pristajala ženinu licu i kosi. Za nju se zanimao i popularni glumac gradskog kazališta, stalno se oko nje vrzmao razredni (i šire) osvajač Branimir, imao sam oštru konkurenciju. Kasnije je Dragana dobila i cijelu poemu pod naslovom „ljubavi kao što je bila tvoja, niotkuda više“, poemu koja se sačuvala do današnjih dana, i rado je s vremena na vrijeme pročitam (naslov malim slovom, cijela poema bila je bez interpunkcija, obrnuo sam uloge - ne pišem ja njoj, nego ona meni). Ponavljali su se stihovi:
„mjeseci prošli,
o tebi ljubavi ni glasa
tvoju adresu novu
tek jučer doznala sam
mili ne znam da li je tačna
ipak ja ti se javljam bit ću sretna
ako pismo ne budu pročitali
poštari suviše radoznali…“
Vrlo malo sam tada objavio svojih pjesama, u gimnazijsko vrijeme samo jednu,(toliko sam i ja bio sramežljiv da nisam bio ni član literarne grupe, ne mogavši se zamisliti da pred drugima čitam svoju intimu!!). Nakon 1968. u „Virovitičkom listu“, zahvaljujući danas pokojnom pjesniku i novinaru Luki Štekoviću, na kraju ljubavne balade, osvanula je pjesma „Stope u pijesku“. Uz pjesmu je objavljena maturalna fotografija, koje su sve uokvirene stajale nekoliko mjeseci u izlogu mliječnog restorana (ispod je pisalo „maturanti Gimnazije, IV c“), i to pjesma kada se ljubav Dragane i mene, na neki čudan, neobjašnjiv način ugasila, ili bolje, iz plama pretvorila u nikada posve ugašeni plamičak.
STRIC I STRINA: ZNAMO MI ZBOG KOGA SI DOŠAO!
A kakav je to tek plam bio???
Takav, da sam baš u svibnju 1968. odlučio posjetiti Draganu u njenu mjestu, gdje se 25. svibnja, za Dan mladosti, održavala zabava u mjesnom, zadružnom domu.Ona nije vjerovala da ću se pojaviti, a ipak jesam, nisam ni ja bio siguran da će moći doći Ona, pa ipak jest. Naime, imao sam rodbinu u mjestu G., strica koji zapravo nije bio stric meni, nego mom ocu, sjeo sam predvečer u autobus, moji u Virovitici nisu o tome ništa znali, i pojavio u kući „strica“: i on, i strina umalo da nisu pali u nesvijest:
„Kako si ti, sinko, stigao do nas, i to sam?“ čudio se i pitao „stric“.(zovimo ga „stric E.).
„Pa eto, poželio sam da vas vidim, i posjetim..!“ obrazlagao sam ne baš siguran da će oni povjerovati.
„Ne smišljaj i ne govori gluposti – prekinuo me stric E.- znamo mi zbog koga si došao…!!
Navečer sam se pojavio na plesu u Zadružnom domu, ali, avaj, Dragana nije bila sama. Kao što je bio običaj u to vrijeme pred seksualnu revoluciju (u nas je dobrano kasnila!!) djevojke su izlazile u paru, kao trojke, kao četvorke…rijetko koja bi dobila dozvolu izaći navečer sama. A i tada, kako god izašla, djevojka se imala pojaviti kod kuće do 21, poneka i do 22 sata,što iz današnje perspektive izgleda nevjerojatno. Dragana je bila, ne sjećam se točno, ili sa sestrom, ili s prijateljicom, ne sjećam se zapravo ni da li smo plesali tu večer, ali se sjećam kako sam ih pratio kući – do podnožja stepenica koje vode prema Katoličkoj crkvi na uzvisini, hodali smo u troje, a onda se sestra ili prijateljica odvojila na lijevo, uski put, a Dragana i ja uspinjali smo se kamenim stepeništem – u Nebo!
Dvadeset minuta Raja!

(strpljenja, nastavit će se idućih dana ili noći)

Napomena: Ovaj tekst prenesen je s portala www.virovitica.info gdje se nalazi u kolumni općeg naziva BOS PO TRNJU. Tamo možete naći i nekoliko zanimljivih fotografija iz "prapovijesti", ali i današnjih dana. Prići kolumni može se i preko prozorčića u dnu naslovnice!

Komentari

Mislim ... Ono ... Srbi ... Kaj to je !?

Ak mislite na istočne Hrvate onda mi je jasnije :)))
Malo se zekam ofkors na sebi svojstven način, ali sve u svemu ne kužim ove teme... Imamo i mi i braća nam ljudovska znatno važnijeg posla za trošit energiju ...
Eno vječito ustaše i partizani .. Mahhh ... Sve 5 Ljubane za Dnevnik nego su mi očekivanja od sugrađana očito previsoka ..

Provinciopolis

Tko je glasao

srbi i četnici

1991. godine kad je počela srpska agresija na Hrvatsku moj autistični sin, koji je tada imao 8 godina je govorio -Srbi i Četnici. po njemu su četnici napravili agresiju na Hrvatsku i sva ona klanja po njoj. četnici su Srbi ali svi Srbi nisu četnici.

w. ;)

Tko je glasao

@walpurga upravo tako, svi

@walpurga upravo tako, svi Srbi ne samo da nisu četnici, već mnogi od njih nisu ni zagovornici, ili tihi, podmukli simpatizeri te ideologije.

Jadan od mojih najboljih prijatelja je odmah na početku "događanja naroda" i agresije na Hrvatsku rekao: Ja sam rođen u Hrvatskoj, sa Srbijom nemam ništa osim što sam prevoslavne vjere i kao takav pripadnik iste pravoslavne crkve kao stanovnici Srbije.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

Ljubo ja još nisam pročitao

Ljubo ja još nisam pročitao blog, osim naslov, a dajem plus i pišem komentar. Oprosti imao sam nekih obaveza. Vidim naslov pa sam se sjetio svog bloga sa istim naslovom, onaj Po D1, Vratite se Srbi.

http://pollitika.com/po-d1-vratite-se-srbi

Prvo nije baš da se tebi trebam ispričat, jer su me na zadnjoj raspravi na tvom blogu, nagovorili da pročitam koju njegovu knjigu.

Pa smo odabrali Magellana. A trebalo je oploviti Svijet i usput izmoliti Mediteranski brevijar. Mogu ti reć da bolje plovim nego molim.

I ne samo to, nego sam skužio i da si skinuo Stefana Zweiga. I da si ti isto kroničar. I da mi je teško zaključiti koji je od vas dva bolji.

I jedan i drugi pišete u jednako teškoj disciplini. Kroniku o udaljenom mjestu radnje, bilo vremenski bilo lokacijski.

Ja Ljubo pišem putopise. I učim tehnike pisanja.

Dragi moj Ljubo predloži mi novu knjigu.

Ljubo ja ti okrećem novu stranicu u životu i želja mi je da se nastavimo družiti i da se upoznamo.

Tko je glasao

@papar

U početku naših rasprava i nismo se baš dobro razumjeli, danas mi se čini da smo obojica, kako se kaže, evoluirali. Ni ti ni ja ne možemo pobjeći od korijena i sjena prošlosti, ali ćemo razgovarati, možda se, ako bude kod mene zdravlja, i upoznati.
Preporuka za čitanje: još Stefana Zweiga (i molim, ne pretjeruj s komplimentima), ali svakako pronađi roman ROB, mog drugog omiljenog pisca Isaka Bashevisa Singera. Zasluženi dobitnik Nobelove nagrade! Da, i Zweig i Singer moji su nedostižni uzori, ali ono malo književnih nagrada stiglo je za kratke priče, da, pisane pod njihovim utjecajem.
Sve dobro!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

između zweiga i singera

nije ti ni loše

luka

Tko je glasao

Još nisam pročitao blog, ali

Još nisam pročitao blog, ali evo komentara na stranici Nacionala
u tekstu 'Pobjeda Nikolića prijeti novim ratom na Balkanu':

Ma ne, nema novog rata. Ja sanjam svake noći druge snove.

Sinoć sam sanjao Veliki krevet.

Veliki Krevet!

Krevet u kojem je ležala jedna riđokosa!

Krevet u kojem je ležala jedna Afrikanka!

Krevet u kojem je ležala jedna Azijatkinja!

Negdje sa Tajlanda.

I ja u tom snu uskačem u krevet među njih.

To sam sinoć sanjao!

San.

Koji se nikada neće ostvariti.

Mislim, rješenje je vrlo jednostavno.

Vodimo ljubav, a ne rat!

http://www.nacional.hr/clanak/130525/pobjeda-nikolica-prijeti-novim-rato...

E sad ovo drugo, prvo zdravlje, uh, to je sad možda nešto kritično, ali što ne ubije, to jača!

U mojoj dobi.

U tvojoj čovjek preživi, pa ne samo da ćemo se upoznati nego ćeš imati i dovoljno vremena da napišeš sve što jesi. I ne moraš više ništa čitati. Samo piši. Piši sve što znaš. Ti si čovjek koji je zaslužio PRIVILEGIJU da više ne mora pročitati niti jedno novo slovo. Niti jednu novu riječ. A da može pisati koliko god hoće. Za tebe više ne postoje pravila.

Čuj!

Čitao sam Matvejevića.

Paralelno.

Sa Magellanom.

Bio mi je dosadan

Samo neko nabrajanje. Ni znanstveni pristup. Ni umjetnost. Ni vjera.

Brojalica.

Pa zove se Brevijar.

I onda se sjetim da sam jedan tvoj blog nazvao uspavankom.

I onda skužim, da je to i nabrajanje i znanost i vjera.

I onda vidim da sam ja sretno dijete jer mirno spavam.

I onda vidim da je to jer šareno sanjam.

I sad vam želim da utonete u snove.

Tko je glasao

@papar Idemo dalje!

Ima jedna zanimljiva pojava kod ljudi tehničke struke - marljivi su čitatelji knjiga, literature, kao da nadoknađuju ono što su prirodno-matematičko-tehničkim studijima i profesijama, izgubili. I liječnici - neki - puno čitaju a i, kada se prihvate pera, sasvim solidno pišu. Dva primjera: dr. Isak Samokovlija, liječnik koji je živio u BiH (pripovijetke), te moj davnašnji poznanik dr. Neven Orhel (romani)!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Hahahahaha koju sam glupost napisao :))))

Evo sad sam pročitao ovaj prvi dio, a vidim napisan je i drug,i i već je na naslovnici i to prije ovog, znaći nešto je tamo dobro.

Ovaj moj prethodni komentar i onaj prije njega napisan je kao i što sam napisao prije nego li sam pročitao tekst. Samo nakon čitanja naslova. Sad vidim da i neki primjećuju i pitaju kakve veze ima naslov s tekstom. I sam sam znao raditi slične stvari, s bombama, da privučem publiku.

Ovaj moj zadnji komentar je bila aluzija na Nikolićevu izjavu da sanja veliku Srbiju, ali da je to san koji se nikada neće ostvariti.

Tom komentaru nema nikakvog mjesta ispod ovog bloga.

Hahahahaha.

Idem čitati dalje....

Tko je glasao

Hoće li

više taj nastavak?

Tko je glasao

@R.C.

Evo, nastavak je gore, vjerujem da će ti biti interesantan!? Pozz,

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Ovu ljubavnu pricu iz doba

Ovu ljubavnu pricu iz doba puberteta i odrastanja zamotao si u celofan politike. Na kraju to proizvodi negativan ucinak jer na kraju ne znamo sto je bilo poslije i koja je poveznica ove price sa naslovom. Mozemo iz jedne recenice naslutiti. Tako da nije jasno sto si u stvari htio.

Tko je glasao

@bosancero

Priča ima dva dijela, rasplet je u drugom dijelu odnosno u Epilogu! Strpi se, saznat ćeš poantu!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Ljubo Ruben Weiss što ti je to trebalo?

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

@Kukljica

A link o mučenjima srpskih zarobljenika u Kerestincu, u crnoj sobi?? Drveno spolovilo, struja na spolne organe?? O, koje junačine iz Kerestinca?
I usput, da sam živio u Vojvodini, i da je na taj način - kao u priči - protjerana prijateljica, i njeni stari roditelji (rasplet u 2. dijelu priče!), pisao bih sjećajući se vojvođanske, hrvatske prijateljice!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

@Ljubo Ruben Weiss ne zlorabi

@Ljubo Ruben Weiss ne zlorabi alte koje mrak nije uveo zato da bi autor dnevnika "sklonio" kritične opaske. Na niže navedeni komentar si dao svoju ocjenu i odgovorio, a svoj odgovor nisi proglasio spamom, tako da ni predmet tvog odgovora ne može biti spam jer tvoj se odgovor odnosi na niže nevedene linkove:
http://www.youtube.com/watch?v=wXcJCbcdk4E
http://www.youtube.com/watch?v=YUyqmSe13BA
http://www.uhd91.com/domovinski-rat/zloini-agresora.html
http://www.lijepanasadomovinahrvatska.com/dokumenti-mainmenu-70/srpski-z...

Isto si tako postupio i sa niže navedenim komentarom Sub, 26/05/2012 - 11:11. kojeg si proglasio spamom pa ne mogu koristiti link, već ću ga citirati u cjelosti. I tom si komentaru 26.05.2012 - 22:02 dao minus što nije sporno. Potom si mi 26.05.2012 - 04:34 poslao poruku, (koju za sada neću linkati) da bi potom 24 sata kasnije i taj komentar proglasio spamom i to unatoč činjenice da je taj komentar ne samo vezan za temu članka i odgovor odgovor na tvoj komentar, već i u direktnoj vezi sa temom tvoje poreuke na koju ti iz razloga što sam bio na putu nisam mogao odmah odgovoriti.

Naravno sada nakon što si obadva komentara proglasio spamom nema svrhe bilo kakva diskusija putem PP-a. Unatoč činjenice da si u poruci koristio sasvim drugu, pomirljivu, objektivniju i za tebe neuobičajenu retoriku.

@Ljubo Rubenu Weissu za razliku od tebe ja osuđujem svaki zločin koji je počinjen nad bilo kojom osobom, bez obzira koje je vjerske, ili nacionalne pripadnosti i ne pada mi ni na kraj pameti da opravdavam bilo koje kršenje ljudskih prava, kako u ratu, tako i u miru.

@Ljubo Ruben Weiss tvoj najveći problem je tvoje averzija prema uspješnom stvaranju slobodne i neovisne hrvatske države u kojoj averziji zaljepljen i pristran vidiš samo ono što je bilo refleksija strahovitih zločina, progona i genocida kojim je bio izložen hrvatski narod na svom vlastitom ognjištu. Ti vidiš samo ono što su činili kriminalci i degenerici na hrvatskoj strani, a ne vidiš što je činila zločinačka jugosoldateska i četničke horde po nalogu pravomoćno osuđenih ratnih zločinaca iz vrha srbijanske politike i vojne hunte koja je naređivala granatiranje i razaranje domova onih čiji je kruh jela.

Dodamo li tome da si se umjesto u obranu Domovine sklonio na sigurno u Mađi i Beć nije ni čudo da ne vidiš da se u virovitičkom kraju nalaze stotine obitelji prognanih od iz Vojvodine. Obitelji koje su četnički koljači koji su kidisali na njihova obiteljska gospodarstva i radna mjesta protjerali sa stoljetnih ognjišta i to samo zato što vuku hrvatske korijene.

Ljubo nije u pitanju i za svaku je pohvalu tvoja osobna ljubavna priča iz mladosti, ali je za osudu "Savo Štrbicanje" kojim začinjavaš svoj jal zbog propasti Srboslavije i mržnju prema svemu što je hrvatsko.

I usput @Ljubo Rubenu Weissu kreni malo iz Virovitice prema Lozanu, Koriji i Špišić Bukovici i pogledaj koliko je prognanih i protjeranih sa svojih ognjišta u Slankamenu i popričaj s njima, pa onda posvećuj svoje priče stotinama protjeranih djevojačkih mladosti, i njihovih starih roditelja čiji su životi narušeni gubitkom neprežaljenih domova, vrtova, oranica, šuma, polja i svega onoga što im je genocidno srbijansko vodstvo i njihovi koljači oduzelo.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

@Kukljica

Sustav spamovanja odnosno onemućavanja spamanja koji je Mrak uveo je dobar. Ovaj puta neću komentar napisan od tebe označiti spamom, ali naglašavam da mi nije pravo da se ispod mog dobronamjernog dnevnika pišu tendenciozni zaključci i neprestano ponavljaju izmišljotine!
Dakle, idemo redom:
"Unatoč činjenice da si u poruci koristio sasvim drugu, pomirljivu, objektivniju i za tebe neuobičajenu retoriku." MOJE PITANJE TEBi, DOBRO INFORMIRANOM,U VEZI NESTALIH SRBA VIROVITIČKOG I SLATINSKOG KRAJA, OSTAJE!

@Ljubo Rubenu Weissu za razliku od tebe (??????? MOJI USKLIČNICI!!! I JA OSUĐUJEM SVAKI ZLOČIN!!!) ja osuđujem svaki zločin koji je počinjen nad bilo kojom osobom, bez obzira koje je vjerske, ili nacionalne pripadnosti i ne pada mi ni na kraj pameti da opravdavam bilo koje kršenje ljudskih prava, kako u ratu, tako i u miru.

@Ljubo Ruben Weiss tvoj najveći problem je tvoje averzija (NETOČNO, NETOČNO!! primjedba Lj.R.W.) prema uspješnom stvaranju slobodne i neovisne hrvatske države u kojoj averziji zaljepljen i pristran vidiš samo ono što je bilo refleksija strahovitih zločina, progona i genocida kojim je bio izložen hrvatski narod na svom vlastitom ognjištu. Ti vidiš samo ono što su činili kriminalci i degenerici na hrvatskoj strani, a ne vidiš što je činila zločinačka jugosoldateska i četničke horde po nalogu pravomoćno osuđenih ratnih zločinaca iz vrha srbijanske politike i vojne hunte koja je naređivala granatiranje i razaranje domova onih čiji je kruh jela. (NETOČNO: VIDIM I JEDNO I DRUGO; MALO VIŠE PIŠEM O ONOM ŠTO MI JE ZEMLJOPISNO BLIŽE!)

Dodamo li tome da si se umjesto u obranu Domovine sklonio (????) na sigurno u Mađi i Beć ( U Mađarskoj za vrijeme rata nisam bio duže od jedan dan, dakle, u nekoliko proputovanja!) nije ni čudo da ne vidiš da se u virovitičkom kraju nalaze stotine obitelji prognanih od iz Vojvodine.( POZNAJEM OSOBNO NEKOLIKO TAKVIH OBITELJI! Obitelji koje su četnički koljači koji su kidisali na njihova obiteljska gospodarstva i radna mjesta protjerali sa stoljetnih ognjišta i to samo zato što vuku hrvatske korijene.

Ljubo nije u pitanju i za svaku je pohvalu tvoja osobna ljubavna priča iz mladosti, ali je za osudu "Savo Štrbicanje" kojim začinjavaš svoj jal zbog propasti Srboslavije i mržnju prema svemu što je hrvatsko. ( INSINUACIJA! TEŠKA INSINUACIJA!!! )

I usput @Ljubo Rubenu Weissu kreni malo iz Virovitice prema Lozanu, Koriji i Špišić Bukovici i pogledaj koliko je prognanih i protjeranih sa svojih ognjišta u Slankamenu i popričaj s njima, pa onda posvećuj svoje priče stotinama protjeranih djevojačkih mladosti, i njihovih starih roditelja čiji su životi narušeni gubitkom neprežaljenih domova, vrtova, oranica, šuma, polja i svega onoga što im je genocidno srbijansko vodstvo i njihovi koljači oduzelo. ( GENOCIDNO SRBIJANSKO VODSTVO I NJIHOVI KOLJAČI dolaze na pravo mjesto - sud u Haagu! Ipak, ni u tom slučaju ne valja generalizirati i CIJELO SRBIJANSKO vodstvo proglasiti genocidnim!)

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

@Ljubo Rubenu Weissu tvoja

@Ljubo Rubenu Weissu tvoja sjećanja iz mladosti su puno svježija od sjećanja iz ovih poznih godina!

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

@Ljubo Rubenu Weissu za

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

a,da je lijepa Arapkinja koju

a,da je lijepa Arapkinja koju su židovski doseljenici skupa sa njenim sunarodnjacima protjerali?

mislim, nebitno je

mene osobno tekst nije dojmio bez obzira na nacionalnost aktera

Tko je glasao

@Rebel

Zanosna Arapkinja, kao iz "Tisuću i jedne noći", zašto ne? Palestinka, ma gdje bila, zašto ne??
Ti, kao autor književnog dara znaš da se sve karte jedne priče ne otkrivaju u prvom dijelu priče!? Malo strpljenja!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

ok Ljubo, poštujem, samo

ok Ljubo, poštujem, samo požuri s nastavkom jer voda curi, previše rupa je u priči :)

Tko je glasao

@Rebel Slušam te, odnosno čitam...

Evo, drugi dio je objavljen, reci gdje u priči curi, bit ću ti zahvalan za mišljenje odnosno primjedbe i sugestije!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

kada sam rekao "curi"

kada sam rekao "curi" prvenstveno sam mislio ba to da će potonuti u zaborav, jer ovaj prvi dio je po mom mišljenju (skromnom) nedovoljno zavodljiv i intrigantan da bi se nestrpljivo čekao nastavak neki dulji period

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci