Tagovi

Lov u mutnom: Afera će biti sve dok ne odlučimo kakvu poljoprivredu želimo

Dok se još pouzdano ne zna je li u postupku dodjele sredstava iz EU fondova za poljoprivredu uistinu bilo ogromnih nepravilnosti, nalog da se provjere pritužbe onih koji nisu dobili novac je jako daleko od toga, gurati tezu o ozbiljnom kriminalu mogu samo neozbiljni, nedovoljno upućeni u problematiku i oni koji tu imaju neki svoj osobni ili drugi interes. Naravno, kao dar s neba je priča došla HDZ-ovim simpatizerima i spin doktorima koji mjesecima muku muče kako da fokus s neproduktivne, gotovo nefunkcionirajuće vlade i, prošlog tjedna, aferom „Konzultantica“ teško kompromitiranog Tomislava Karamarka prebace u dvorište suprotnog tabora. Umjesto da prvo dobro prouče karakter primjedbi i vide odstupa li što od zakona i odgovarajućih pravilnika koji su doneseni u legalnoj proceduri i na koje nitko osim onih koji se zalažu za drugačiju strategiju poljoprivredne proizvodnje nije imao primjedbi, politikanti i mediji zaraženi virusom senzacionalizma pohitali su dati vlastiti doprinos generiranju još jedne u beskonačnom nisu afera koje truju i guše hrvatsko društvo. Jasno je da svaku sumnju treba istražiti, ali tako da oni kojima je to posao mogu raditi u miru, a ne uz hajku, navijanje i pritiske s bilo koje strane.

Da bi se uopće moglo razgovarati o problemu, valja se prisjetiti da sve vrijeme, praktički od osamostaljenja države, u Hrvatskoj traje sukob dvaju koncepata razvoja poljoprivrede. S jedne strane stoje oni koji se zalažu za što više malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG) jer u njima vide rješenje problema odlaska mladih sa sela i odumiranja istog u nekadašnjem obliku, a s druge zagovornici okrupnjavanja poljoprivrednih površina i udruživanja proizvođača, odnosno napuštanja strategije „svakome pomalo“ kojom se više rješavalo pitanja socijale nego budućnosti gospodarske grane za koju i danas volimo reći da bi „osim Hrvatske mogla hraniti i pola Europe“. Nažalost, kako to kod nas već redovito biva, umjesto da vode računa o nacionalnom interesu i efikasnosti poljoprivredne proizvodnje, ulaskom u EU se potpuno otvorilo hrvatsko tržište pa je konkurentnost postala još važnija, političke su elite više razmišljale o selu kao biračkoj bazi i tome kako u njemu upecati što više glasova.

Zbog predizbornih su obećanja, gotovo uvijek istih bez obzira na to tko ih davao, svi zainteresirani očekivali da će baš oni dobivati državna zemljišta, a poticaja da će biti za sve i svašta. Kad su sredstva iz EU fondova postala aktualna, ponavljala se ista priča. Toliko smo slušali o njima tijekom pristupnih pregovora da se u mnogim glavama stvorio dojam kako će čim pristignu nestati svi naši problemi. Pa se gdje god elite nisu znale kako zapuniti proračunske rupe upisivalo da će projekti biti financirani europskim novcem. Treba li se onda uopće čuditi što su i mnogi OPG-ovi računali na ta sredstva. Kad se nije događalo, bilo da se radilo o zakupu državnog zemljišta, bilo o raspodjeli milijuna iz europskih fondova, izbijale su tzv. afere.

Kada je riječ o državnom zemljištu, ilustrativan je i vrlo poučan primjer kojeg se prvog možemo prisjetiti. Ostao je u pamćenju zato što se po prvi put dogodilo da osoba na funkciji predsjednika države upadne nenajavljeno u ministarski ured i „lupi šakom po stolu“. Trojica braće Markić iz sela Đurđanci prosvjedovala su s pet bikova na livadi ispred ministarstva Tihomira Jakovine zbog toga što je nadležna agencija dodijelila 130ha zemljišta drugom farmeru. Nakon što se zakotrljala afera i na njoj se izredali politikanti svih boja i vrsta, u javnost je doprla malo drugačija slika od one koja je stvorena na početku (braća su dobila 211ha, daleko više od mnogih drugih, ali su željela još). Kako se na kraju slučaj razriješio nismo doznali jer su mediji nakon tog saznanja naglo izgubili interes, što u senzacionalističkom novinarstvu kakvo je naše uopće nije čudno, ali za ovu priču nije ni bitno. Važno je uočiti obrazac afere – malo činjenica, gotovo ništa provjereno, ali su tvrdnje svejedno bile bombastične.

Gotovo je u vlas jednako i sada. Radi se o istom ministarstvu i istom ministru, zna se samo da je Europska komisija do daljnjeg zaustavila isplatu poljoprivrednih poticaja za Hrvatsku, poznata je i vrsta navodnog prekršaja, no još uvijek ne i jesu li stvarno prekršeni zakoni i procedure ili je riječ o preventivnom djelovanju EK dok se cijeli slučaj detaljno ne ispita i vidi jesu li i koliko pritužbe iz Hrvatske osnovane. No manjak informacija opet nimalo ne smeta tomu da slučaj neki odmah proglase kriminalnom aferom i zazovu kaznenu odgovornost. Nismo naivni i nećemo se petljati u meritum, kod ovako ozbiljnih stvari itekako stoji da institucije trebaju odraditi svoj posao što će se svakako dogoditi budući da se umiješala EK. Problem je, međutim, i nesreća za Hrvatsku što je za to potrebno vrijeme, a europska administracija nije na glasu baš po brzini. Sredstva na koja su mnogi računali u međuvremenu će mirovati na briselskom računu i hrvatska poljoprivreda od njih dugo neće imati koristi.

Prateći u nedjelju poljoprivrednu emisiju, mogli smo vidjeti da primjedbe na natječaj imaju mali proizvođači. Ružica Vukovac, saborska zastupnica MOST-a i članica udruge OPG-ova „Život“, prošli je tjedan u Saboru zatražila stanku kako bi se progovorilo o potporama u poljoprivredi bivše vlade. Razumljivo je jer njezinu udrugu čine mahom mali OPG-ovi koji su u ovoj priči ostali bez novca. Za svađu uvijek „nabrijani“ SDP-ov zastupnik Nenad Stazić požurio je Vukovac optužiti da je opterećena osobnim interesom. Očekivano, udruga je članicu odmah uzela u zaštitu. Koliko smo mogli vidjeti po medijima, političari se opredjeljuju prema opciji kojoj pripadaju, dakako, a novinari uglavnom zadovoljavaju pukim prenošenjem njihovih izjava dajući možda tek nešto veći značaj ovoj ili onoj strani.

Pravo pitanje, kakvu poljoprivredu želimo razvijati kao država (zbog toga ovoliki uvod), nažalost nitko ni ovaj put nije postavio. Za političare je jasno, sve dok ne donesu odluku i njoj primjerenu strategiju razvoja poljoprivrede koja bi se usvojila konsenzusom ili bar bila priznata kao obvezujuća za sve hrvatske vlade, i lijeve i desne, moći će se ne samo vječito prepucavati (u tome kao da nalaze bit svog poslanja) nego i krojiti zakone svakim mandatom drugačije pa na temelju njih pravilnike koje svaka garnitura na vlasti mijenja prema svojim zamislima, a ponekad i interesima klijenata od kojih očekuju glasove ili drugačiju vrstu potpore.

Aktualni ministar poljoprivrede Davor Romić na početku mandata je rekao da nam treba „nova strategija koja će imati definirane ciljeve, korake i mjerljive kategorije“. Po tome nije izuzetak u odnosu na svoje prethodnike, strategije su kod nas mahom jocker dokument izradom kojeg se izvrsno može opravdati vrijeme u kojem se ne čini ništa drugo, pogotovo ne nešto korisno za društvo, ali mu ipak treba priznati da je otišao korak naprijed. Kao i drugim ministrima iz MOST-a, prioritet mu nije kadrovska križaljka u kojoj bi jedne stranačke iskaznice samo zamijenio drugima što je, budimo do kraja pošteni prema toj novoj političkoj opciji, drugim dvjema koje su se smjenjivale na vlasti bio skoro pa glavni predmet bavljenja.

Premda nije otvoreno rekao, Romić je čini se na tragu Ružice Vukovac koja ne krije da bi hrvatsku poljoprivredu bazirala na mnoštvu malih OPG-ova. Obećao je prvo analizu kroz koju bi se vidjelo što je to OPG i kakva nam obiteljska gospodarstva trebaju, ali ne odbacuje velike proizvođače i tvrtke za koje bi udruge malih radije da ne postoje, osim kad im kao kooperanti trebaju prodati ono što proizvedu. Bit će zanimljivo vidjeti po kakvom ključu on misli dijeliti državna zemljišta i usvajati projekte koji će biti financirani novcem iz EU fondova i hoće li na neki način uspjeti pomiriti interese malih i velikih. Prije njega to nikome nije uspjelo, ima i ona narodna da se još nije rodio tko bi svakog zadovoljio, ali poželimo mu sreću. Vremena više nemamo, a od jalovog prepucavanja i međusobnog optuživanja HDZ-a i SDP-a smo nebrojeno puta već vidjeli da koristi nema. Osim za njih same, njihove klijente i simpatizere, kao i medije uvijek željne senzacija.

Komentari

Znači EU tijela rade za HDZ? :-)

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao
Tko je glasao

kad se radi o "besplatnim"

kad se radi o "besplatnim" novcima, a europski fondovi to jesu, kada se radi o raspodjeli love, a ne o investicijama s tržišnim kriterijima uvijek se ponavlja ista situacija.
Vladajući usmjeruju novac prema osobama ili kompanijama koji su njihovi sponzori, ili su povezani s njihovim sponzorima. EU je krcata s takvim aferama, posebno države s "mekom" administracijom, povezanom sa stranačkom oligarhijom. Komisija isto tako učestvuje u distribuciji magle jer je i europski politički prostor kontaminiran sa interesima pojedinih političkih grupacija i s njima povezanim bankama i korporacijama.
Kad se na to sve još nadovežu ogromni tržišni viškovi poljoprivrednih proizvoda i nemilosrdna konkurentska borba za tržište, to je sada tako. Iz toga začaranog kruga i uz način na koji funkcionira sistem distribucije novca iz europskog proračuna je jako teško izači.
Osobno baš ne vidim kako bi sitni OPG-ovci mogli ulaziti u konkuretntsku borbu sa naprednom industrijom uzgoja hrane i životinja koja se više i ne zove poljoprivreda.

Tko je glasao

Napisao sam u tekstu, punilo

Napisao sam u tekstu, punilo se ljudima glave o eldoradu EU fondova pa se svatko ponadao i očekuje. Žalosno je vidjeti nedjeljom u poljoprivrednoj emisiji kako pojedini sitni mljekari, svinjogojci i razni kukaju da nisu dobili zemlju ili novce.

Naša politika s jedne strane propagira i zalaže se za udruživanje, a sad vidimo, kad se to desi, ta ista nariče nad malim OPG-ovima. Sve je to politikantstvo.

Novci iz fondova ne služe za to da održavaju na životu nekonkurentnu proizvodnju i male bez perspektive nego da se proizvodnja modernizira i postane efikasnija.

Samo rijetki kod nas se mogu uklopiti u takvu strategiju i mijenjati sebe - naučiti nešto novo, informatizirati se, udružiti, angažirati struku, ...

Baš me zanima kod novog ministra hoće li prestati s podilaženjem i reći popu da je pop, a bobu bob. HDZ i SDP do sada za to nisu imali snage.

B-52

Tko je glasao

U RH postoje dva tajkuna,

U RH postoje dva tajkuna, koji su dokazali da u poljoprivredi mogu podnijeti velike investicije i da imaju infrastrukturu za financiranje velikih projekata i za plasman proizvoda, Ivica Todorić i Marko Pipunić.
S te pozicije politika ne bi trebala imati većih problema u određivanju smjera hrvatske poljoprivrede., kad ne bi bilo i one druge strane medalje, a ta je da su megakapitalisti neželjena pojava u našem društvu. Ako sam dobro pratio, vidim čak da su i Pipunića uspjeli nasanjkati s projektom slavonskog pršuta, iako, bar izvana, sve izgleda savršeno i točno po mjeri onoga što europski projekt ruralnog razvoja i traži.
S druge strane i premijer je posijao malo magle na temu poljoprivrede s posjetom Slavoniji i traženju 10000 hektara u komadu za nekog anonimnog investitora. Kraj živih Todorića, Pipunića i ostalih....
Mi miješamo potrebu za stvaranjem poljoprivredno-industrijskog kompleksa koji može stvoriti viškove proizvoda za tržište Europe i Kine, i interventne mjere za spas malih, individualnih proizvođača poljoprivrednih proizvoda. Te dvije stvari se uopće međusobno ne isključuju, samo treba imati ministra koji kuži da se ne isključuju.

Tko je glasao

Moram priznati da me

Moram priznati da me iznenadio Todor u Baranji. Kad mu je ono poklonjeno Belje, bunio sam se jer sam mislio da će samo isisati što je ostalo od garniture ispred njega, ali prevario sam se. Ima tamo proizvodnje, pokrenulo se puno toga i poljoprivredne površine potpuno drugačije izgledaju nego prije. Malo je previše stisnuo ljude, eksploatira ih preko svih granica, ali u osnovi, u Baranji je pozitivac.

Naravno da se mali i veliki poput njega međusobno ne isključuju, posla ima za svakoga tko hoće raditi, ali kada je riječ o razvojnim fondovima, ne smije ih se sve trpati u istu vreću i u iste natječaje.

Trebamo razdvojiti socijalu i ozbiljnu proizvodnju, bilo količinski veliku ili s visokom dodanom vrijednošću. To sada nije slučaj i moja je percepcija da preteže na stranu malih, zbog demagogije vlasti.

Čudi me i TV (poljoprivredna emisija), radije će redati srcedrapateljne priče nego postavljati prava pitanja i tražiti od politike i društva odgovore.

B-52

Tko je glasao

red obrane sdp-ovih propusta i kriminala

red kritike i podsmjehivanja OPG-ovcima i
red podilaženja MOST-ovcima

Činjenica jest da je taj novac trebao već biti u RH, a nije...zašto nije ?

Jer su Milanović i Jakovina željeli lavovski dio podijeliti svojima novooformljenim, pa bi se dio zadržao sebi, dio bi se dao Šarcu...

Ne može Vukovac biti kriva što je taj EU poticaj stopiran. Ne može biti kriv ni današnji ministar.

Ovo jest prava afera, a ne haranga u cilju difamacije u kakvoj i ti @sm sudijeluješ.

Kako netko tko je izglasao lex perković uopće može očekivati punu suradnju s EU.

Vide ljudi tamo da se ovi još kljanjaju Titi komunisti, a zna se što komunisti rade s parama.

sve dobro...

Tko je glasao

Napisao sam na početku teksta

Napisao sam na početku teksta što mislim o tome tko gura slučaj kao aferu, k tome još kriminalnu, pa se neću ponavljati.

Što se ostalog tiče, kad se makne ideološko sljepilo koje mnogima smeta da vide prave probleme u raspodjeli novca iz fondova za poljoprivredu, a hlad ih je gore naznačio, sve se svodi na to da će uvijek biti nezadovoljnih jer nisu dobili.

Ne znam zašto izmišljaš, u tekstu nigdje ne stoji da je Vukovac odgovorna što novci nisu podijeljeni, niti da je aktualni ministar.

Problem koji mislim da je glavni kod nas je također opisan, nismo se opredijelili kakvu poljoprivredu želimo.

Dakle, umjesto rasplinjavanja i lamentiranja o nebitnom, valjalo bi se koncentrirati na ono što piše u tekstu i, ako imaš, reći koju pametnu o temi.

B-52

Tko je glasao

Supruga dala projekt,Milanović odobrio, bratov prijatelj izvršio

Tko je glasao

Počel sam čitat i htio

Počel sam čitat i htio odustat, no znatiželja je vrag.

Sve u svemu zabadv se trudiš oprati krivicu SDP-a.

Pratim svaku nedjelju emisiju za poljoprivrednike i prošle godine su u tim emisijama više puta potezali temu o nepravilnosti dosjele poticaja i državnog zemljišta.
Dijelili su to onima koji ni nemaju poljoprivrednu proizvodnju, a onima kojima je to potrebno nisu.

Tko je glasao

Možda da si bio još

Možda da si bio još radoznaliji pa još pažljivije ćitao, vidio bi da se u tekstu uopće ne negira postojanje prigovora na raspodjelu tih sredstava, sasvim suprotno je, ali se ocjenjuje kao potpuno normalno da se bune oni koji nisu dobili.

Temeljiti ocjenu o kriminalu samo na prigovorima nezadovoljnih, glupost je. Afera se pokušala stvoriti kako bi se skrenula pažnja s Karamarkovih problema, ali kako vidimo, za sada to spin doktorima nije uspjelo.

Dobronamjernima je jasna poruka teksta - odlučimo prvo kakvu poljoprivredu želimo razvijati, pokrimo to odgovarajućim strategijama, zakonima i pravilnicima, i onda nikakvih afera neće biti. Svatko će znati pripada li ga što ili ne. Sad se svi nadaju, a za sve para ne može biti, i normalno je da svaki put nakon raspodjele se pojavi određeno nezadovoljstvo.

Pa kad ga politikanti još napumpaju, imamo to što imamo.

B-52

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci