Tagovi

Ljevica za 21. stoljeće: Zelena ekonomija i participativna demokracija?

Mrak je objavio dnevnik Što je lijevo, koji ima dosta čitalaca i diskusije. Kako sam neki dan na portalu alertonline objavio članak koji se i tom temom bavi, prenosim ga i ovdje cijenjenom općinstvu na uvid. :) Prvenstveno je pisano sa gledišta zelenih, političke opcije na lijevoj strani spektra, ali donosim i dosta opsežne komentare o socijaldemokratima, komunistima i nezavisnim ljevičarima.

ŠTO DA RADE ZELENI, KAD SVI ZASTUPAJU "ZELENU EKONOMIJU"?

Prošlog su tjedna održani izbori za Europski parlament, na kojima su Europska zelena stranka i nekoliko pridruženih regionalnih stranaka postigli umjereni napredak, povećavši broj osvojenih mandata.

Zanimljivo je da su zeleni u ovoj izbornoj kampanji bili gotovo posve usmjereni na ekonomiju (tj. privredu i gospodarstvo). Pritom je, u političkoj pragmatici, izostavljena radikalna kritika postojećeg gospodarskog sustava i životnih stilova vezanih uz "potrošačko društvo", inače inherentna ekologističkoj poziciji. To me potaklo da nešto napišem o povijesti zelene političke opcije i njihovom odnosu prema klasičnim političkim snagama, prvenstveno u odnosu prema ekonomiji (uz neke opaske i o drugim temama).

Zeleni su, u situaciji duboke krize, konfuzije i strahova koji vladaju među ljudima, promovirali pozitivan pristup: moguć je ponovni uzlet privrede i gospodarstva, uz pomoć političke intervencije na tržištu zasnovane na ekologističkim spoznajama. Prilagodbe klimatskim promjenama i prelaz na obnovljive izvore energije otvaraju nova radna mjesta i donose gospodarstvu opću korist. Moguće je stvariti pet milijuna "zelenih radnih mjesta" (green collar jobs) u slijedećih pet godina. Državna regulativa i poticaji mogu obraniti društveni sustav od razaranja koje donosi nesputano tržišno natjecanje. Financijske spekulacije trebaju biti obuzdane na europskom i svjetskom nivou. Prihvaća mješovitu ekonomiju u kojoj postoje tri načina proizvodnje dobara i usluga: javni sektor, privatna poduzeća usmjerena na profit i privatne ne-profitne organizacije (udruge, organizacije civilnoga društva).

(Usput: prošlog sam tjedna objasnio zašto ponekad koristim stariju riječ "privreda", umjesto sada uobičajenog "gospodarstvo". U privredi se radi o privređivanju; "gospodarstvo" je nešto više! Ono uključuje i ekološku i socijalnu brigu, ne puko zarađivanje novca. To je ekologistički stav: moramo postići održivost, koja je ekološka, socijalna i ekonomska. Zato englesko "economy" ponekad prevodim sa "privreda", a ponekad sa "gospodarstvo", ovisno o smislu, te sa "ekonomija" kad se radi o znanosti.)

Upada u oči, međutim, da su se zeleni ovime samo u naglascima razlikovali od dvije najjače europske političke opcije: Europske pučke stranke i socijalista. I jedni i drugi govore o novim radnim mjestima u "zelenom gospodartvu", o nužnosti nadzora i upravljanja globalnim novčarskom sustavom i jačanju uloge države u gospodarstvu. Možemo govoriti o završetku procesa prihvaćanja ekologističkih ideja, koje se sad prezentiraju, čak ne ni kao osobita novost, nego nešto samorazumljivo. Zeleni su dosljedniji, ali ne i radikalniji. To se može usporediti s rastom utjecaja radničkih stranaka krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća: zahtjevi poput osmosatnog radnog dana, mirovine i socijalnog osiguranja idr. isprva su odbacivani kao besmislica koja bi dovela do sloma privrede, da bi s vremenom postali samorazumljivi.

Prošlog sam tjedna objašnjavao pojam "ekologizam": sustav ideja (svjetonazor, ideologija) zasnovan na ekologiji kao znanstvenoj disciplini, te s druge strane na uviđanju globalnog dometa ekološke krize. Početkom 1970-ih ekologizam se već pojavljuje kao jasno formuliran, i to (kako se s ideologijama i svjetonazorima obično događa) u nekoliko varijanti. Najvažniji su "socijalna ekologija", čiji je glavni autor Amerikanac Murray Boockhin, te "dubinska ekologija" Norvežanina Arne Naessa. Novi nazor na svijet brzo se i politički organizirao u strankama novoga tipa u nizu najrazvijenijih zemalja. Prva takva stranka bila je "Stranka vrednota" (Values Party), osnovana 1972. na Novom Zelandu; slijedi stranka "Narod" (People) u Engleskoj 1973.; obje danas nose ime Zelena stranka (Green Party).

Zelene stranke načelno su uvijek bile bliže ljevici, čak i onda kad ističu: "mi nismo ni lijevo ni desno, nego ispred". (Nakon rušenja komunističkog bloka, u nekim tranzicijskim zemljama došlo je do pojave konzervativnije usmjerenih zelenih stranaka.) Međutim, ekologistička kritika "industrijalizma" i "produktivizma", jednako usmjerena na kapitalistička i na tadašnja komunistička gospodarstva, dovela ih je 1970-ih i 1980-ih u sukob s tradicionalnim snagama ljevice.

Socijaldemokratske stranke vezala se su se uz sustav "države blagostanja" koja je ovisila o privrednom rastu i stvaranju viška, koji država može koristiti za zadovoljavanje zajedničkih potreba i pomoć nezaposlenima i drugima potrebitima. Kao i liberali i konzervativci, socijalni demokrati isprva nisu mogli prihvatiti nametanje ekoloških ograničenja rastu. (Usmjerenost na državu i njene institucije učinila ih je također nefleksibilnim u odgovoru na novi tip potreba i nove načine društvenog dogovaranja i odlučivanja, koje su promovirali novi društveni pokreti, nastali "odozdo", iz društva. Sustav države blagostanja bazirao se na dogovaranju i kompromisima vrhova države, političkih stranaka, sindikata i poslodavaca. Za širu participaciju građana tu nije bilo mjesta. Zahtjev za produbljenijom koncepcijom demokracije bio je jedan od poticaja za nastanak nove političke opcije: "demokracija baze" jedan je od četiri stupa Europske zelene stranke.)

Tijekom 1970-ih država blagostanja upada u krizu, što je 1980-ih dovelo do prevlasti neoliberalne koncepcije (tačerizam, reganomika). Socijaldemokracija se tijekom 1990-ih pokušala prilagoditi novoj situaciji promovirajući "Treći put". Neko je vrijeme to funkcioniralo i donosilo izborne uspjehe, u čemu su krajem 1990-ih i u prvoj polovici ovoga desetljeća sudjelovali i zeleni kao koalicijski partneri: neko su vrijeme sudjelovali u vladama lijevoga centra u pet od tadašnjih 15 članica Europske unije. Zeleni su pritom prošli kroz krize sukoba između "fundija" (koji zastupaju vjernost načelima) i "realosa" (koji prihvaćaju kompromise u političkoj igri). U nekim zemljama prevladali su fundamentalisti - što je dovelo do političke marginalizacije. Nisu li, međutim, ovakvim "realističkim" samoograničavanjem zeleni ograničili svoj domet? Zašto bi, zapravo, bili zadovoljni s pet do deset posto glasova na izborima?

Koncepcija trećega puta brzo se istrošila; na uzastopne potrese globalne ekonomije nije mogla ponuditi dovoljno uvjerljive odgovore, pa danas djeluje konfuzno. U jednom dokumentu EFGP iz 2002. konstatira se da je koncepcija "Trećeg puta" dovela samo do toga da "crveni" postanu promotori neo-liberalizma i rata, te da su zeleni ostali jedina inovativna snaga na ljevici. Konzervativne stranke (udružene u Europsku pučku stranku s jedne, te euroskeptičku Uniju za europu nacija s druge strane) ojačale su i preuzele primat, što su i ovi izbori za Europski parlament pokazali. Socijalisti su nazadovali; možda im treba neki "Četvrti put".

Komunističke stranke, iako su se na zapadu 1970-ih mijenjale u skladu s idejom "eurokomunizma", tvrdo su ostajale uz klasične predodžbe o gospodarskom rastu temeljenom na neograničenom korištenju prirodnih resursa, koji će se u komunizmu, ukidanjem privatnoga vlasništva, ne samo nastaviti nego i ojačati na dobrobit naroda. Tako su vrlo odlučno (odlučnije nego socijaldemokrati) poudipirali nuklearnu energiju, (Osim toga, kolektivistički usmjereni komunisti, usmjereni na disciplinu i uniformnnost, nisu mogli prihvatiti parolu "pravo na različitosti".)

Danas, Ujedinjena europska ljevica okuplja neke stranke koje još nose komunističko ime i druge koje se nazivaju jednostavno "ljevica" isl., a također i nekoliko stranaka koje su prigrlile ekologizam ("nordijska zelena ljevica"). Te su stranke jasno odbacile boljševističku koncepciju (jednopartijaska diktatura, potpuno ukidanje privatnoga vlasništva).

Konačno, tu su brojni nezavisni lijevi teoretetičari i aktivisti, kao i manje lijeve stranke koje se nisu vezale uz tradicionalne socijaldemokratsku i komunističku opciju. Neki od njih danas su u Ujedinjenoj ljevici, drugi su se pridružili zelenima. Tako je npr. stranka Zelena ljevica u Nizozemskoj nastala ujedinjenjem četiri male stranke: Radikalne, Komunističke, Pacifističke i Evangelističke narodne stranke. U Danskoj, izvorna stranka Zeleni ostala je vjerna koncepciji "dubinske ekologije" i političkom fundamentalizmu, što je dovelo do političke marginalnosti (nekoliko promila glasova). U članstvu Europske zelene stranke zamijenila ju je Socijalistička narodna stranka, koja je na ovim izborima bila vrlo uspješna (16 posto glasova).

Ostaje pitanje: trebaju li ekologisti i zeleni biti zadovoljni postignutim "umjerenim napretkom u granicama zakona"? Ono što smo postigli - da li je dovoljno, s obzirom na dubinu i dalekosežnost krize s kojom smo suočeni? A to se odnosi na određen broj naprednijih zemalja; u Hrvatskoj, još smo daleko od toga da bilo koja parlamentarna stranka naše propovijedi o "zelenoj ekonomiji" ozbiljno shvati, čak i kad se pozivamo na Angelu Merkel i Baracka Obamu. Zato vrijedi i dalje nastojati na formiranju zelene političke opcije.

Komentari

dobro oštriću upadam malo

dobro oštriću upadam malo ko padobranac na ovu temu al' kog vraga nisi prosvjedovao protiv Hu Jintao? moš birat po kojim god osnovama hoćeš: ljudska prava, demokracija, etničko čišćenje, socijalna prava, ekologija,....

Tko je glasao

Pa jesi vidio kako je na

Pa jesi vidio kako je na brzinu došao i nestao, dan ranije su objavili da dolazi, imaš i posebni dnevnik ovdje o tome. :) A alternativci ne čitaju časopis Banka pa nisu na vrijeme znali. :( Krivo mi što sam ga propustio. :((

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Ako ćemo nabijati mak na

Ako ćemo nabijati mak na konac veći je ekolog i zelembać bio Chief Seattle, i u svom znamenitom govoru je iznio stvari koje su "otkrili" moderni znanstvenici, a potom prihvatili ljudi i pretvorili ga u svjetski pokret. Propagiraju ga ljudi iz pretežito najbogatijih zemalja, koji su odavno prebacili svu svoju prljavu industriju u treće, siromašne zemlje, a oni se bave uzgojem tulipana i učenjem drugih "kako je bila zelena moja dolina". Higijena, opća kultura, racionalno ponašanje prema prirodnim resursima se uči od malih nogu, u skandinavskim zemljama (koje su se prije nekih 400 godina odlučile prestati mlatiti između sebe i umjesto ratovati unaprijeđivale su kvalitetu svojega života). Takvima i Japancima koje od malih nogu uče da žive u skromnim prirodnim resursima, nije teško biti zelenijim od Green mana Oštrića, ali onima koje su u mladosti učili da žive u bogom danoj prirodi, gdje mana pada sa neba, plodne žitnice i kolhozi velikog vođe žito kakvo nigdje na svijetu ne raste, plavo more iz kojega riba sama skače na gradele, vinogradi daju vino kakvog nema nigdje na svijetu, a turisti ostavljaju milijarde osupnuti ljepotama obale i njezinih domorodaca.
Zaista je užitak je planinariti i na skrovitim mjestima, u kristalnim izvorima nalaziti ambalažu koje su vrijedni neimari ostavili kako bi ih neke budale umjesto njih pokupile. Autoputovi se grade pored nacionalnih parkova ili parkova prirode, buše se planine kako bi se podigli spomenici političarima, primjera je na pretek. U mom susjedstvu živi Skandinavka udana za lokalnog mještana i svake godine samoinicijativno očisti kilometar plaže, a mještani je smatraju ludom, izrugujući joj se zgubidaneći od nemila do nedraga u beskrajnim neplodnim komentarima političara, uz balote i briškulu.
Zelena energija je skupa, i zabluda je da će donijeti nove poslove, tamo gdje bi bili najefikasniji solarni paneli, su nažalost pustinje ili najsiromašnije zemlje; ekologiju si može priuštiti kuvajtski emir i napraviti ekološki holiday resort koji se vidi sa mjeseca zato jer je imao tu sreću da mu je ćaća ostavio u naslijeđe bilijune dolara nafte pod dupetom, da nije bilo toga još uvijek bi jahao devu. Vjetroelektrane, solarne elektrane, bioplin, biomasa i druge zelene metode su sa fizikalne i ekonomske strane neefikasne, u konačnici troše više od uloženoga, ili izazivaju nepoznatu ekološku štetu., jer da nije toga sigurno bi se intenzinije koristile.
Da skratim, svim ljudima na svijetu bi svijest da planet po kojem hodaju, množe se, seru neće vječito trpjeti njihovu isključivost, nevezano koje su rase, vjere i političkog uvjerenja. Na žalost, nemamo svi privilegiju da sjedimo u ugodno klimatiziranim sobama za tipkovnicama palamudimo o težini života; negdje žive u blatu, piju prljavu vodu, i sretni su kada dožive 30-tu.
Što se tiče električnog automobila, bez obzira o tome da li je to mit, hoax ili zavjera ( ;), i da li je ono što znamo o EV1 programu istina ili opet vješto izrežiran igrokaz naftaša ili zaista legenda o električnom autu kaže da je GM ulupao dvije milijarde dolara u istraživanje toga vozila (koje je radila meni omiljena Hughes korporacija ;), a probna serija je završila na smetlištu. Vjerojatno sa razlogom, ne zbog "zavjere", već jednostavne činjenice da je projekt bio pogrešan i neefikasan (nimh baterije su crkavale nakon pola godine eksploatacije, operativni radijus kretanja bio je daleko ispod 130 milja, kada biste samo upalili svjetla vozili biste se 10% kraće...) Nema profita, stvar ide u smeće, nema milosti kod GM-a kao i kod većine vrijedi pravilo short time profits. Od onda do danas nije došlo do neke drastičnije revolucionarnije promjene sa baterijama, a "ekološke" hibride voze i u stanju su ih priuštiti samo hollywoodske zvijezde kao peto vozilo iza maseratija, ferrarija ili hummera, više kao pozu kako su oni za zelenu planetu.
Dakle kako stvari stoje, vjerojatno moramo sačekati da vrijedni naftaši posrču svu naftu pod našim nogama, pa da se kao kod svinjske gripe,jednog lijepog dana u budućnosti nakon što predsjednik Federacije zemalja svijeta održi tužni govor da je Texaco upravo sinoć izvukao posljednji barel nafte iz bušotine, a potom odmah doda da je srećom sutradan recimo, Locheed Martin prezentirao i proizveo revolucionarno vozilo na pogon vodom, ili ultraefikasnu bateriju, i da ima eskskluzivni patent, razumije se...

Tko je glasao

Svatko od nas može

Svatko od nas može napraviti puno,počev od sebe samoga, a nadalje u prezentaciji ideje drugima. Treba samo prestati tako bjesomućno nabavljati nove proizvode i polako se recikliranjem početi rješavati starih.
Ako uspijemo od ovog našeg podneblja napraviti raj na zemlji,možda se i drugi ogledaju u nas.

Tko je glasao

Upravo zeleni snažno

Upravo zeleni snažno podrežavaju solidarnost sa zemljama trećeg svijeta. Glede pak rečenog poglavice, fakat je čudno da ti mene tu nešto podučavaš. Stvarno misliš, da je moguće da to nisam već više puta pročitao? :)

Zelena energija je skupa, i zabluda je da će donijeti nove poslove
I gle čuda, kako u tu zabludu povjerovaše i konzervativci i socijaldemokrati, i Barack Obama i Angela Merkel! :)

Glede električnog automobila: puno se toga promijenilo od EV1! Moj tekst o tome bi trebao ovog tjedna biti objavljen. Na pragu su masovnosti - podsjeća me to na situaciju sa vjetroelektranama prije desetak godina, kad su se svi naši veliki energetičari nadmoćno smješkali da je to marginalno i uvijek će ostati marginalno. A sada boli glava od razbacivanja gigavatima. :))

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Nisam htio podučavati

Nisam htio podučavati Velikog Mudrijaša, ali ono o čemu trubljate godinama i od toga ste napravili stranku i kvazifilozofiju, Seattle je sa svojim sunarodnjacima u realnosti živio stoljećima, nije im trebao Zoran Oštrić i njegova ekipa koja otkriva toplu vodu; u stvari naši pretci do prije 3 generacije su živjeli ekološki, zeleno, a zašto i kako su zaboravili, to je već drugo pitanje....
Sto se tiče alternativnih izvora energije, dokle god trošiš za proizvodnju i održavanje više fosilnih goriva od dobijenoga, to nije izvor već rupa. Do sada vodenu energiju, plin, naftu u nuklearke po efikasnosti ništa ne zamjenjuje; efikasnost solarnih panela je loša, vjetroelektrane i elektrane na bazi plime i oseke nepouzdane., osim toga vjetroelektrane su bučne i nagrđuju okoliš, jedno ih je gledati u bespućima Škotske ili Islanda, a drugo na Srđu ili Marjanu. Biogoriva su potencijalna opasnost da bogate zemlje iznajmljuju jeftinu zemlju sirotinji i umjesto hrane proizvode biodizel, da ne spominjemo iscrpljivanje zemlje.
Što se tiče električnih automobila, pitanje je samo baterija, i efikasnosti uloženo - dobijeno. Apsolutno sam uvjeren da nije problem zavrnuti ruke i napraviti visokoefikasne, jeftine, pouzdane baterije za automobile, a osobno mislim dokle god naftaši budu diktirali kolo, nema nade za alternativne izvore u prometu, jednostavno im se ne isplati.

Tko je glasao

Sto se tiče alternativnih

Sto se tiče alternativnih izvora energije, dokle god trošiš za proizvodnju i održavanje više fosilnih goriva od dobijenoga, to nije izvor već rupa.

Ima pokušaja da se pod alternativne izvore energije podvali svašta, ali ipak većina ima pozitivnu energetsku bilancu, odnosno daju više energije od uloženog. Radi se samo u kolikoj mjeri je ta bilanca pozitivna, i jeli dobitak vrijedan svih drugih problema koji mogu biti vežani uz te izvore.

Do sada vodenu energiju, plin, naftu u nuklearke po efikasnosti ništa ne zamjenjuje;

Ako se mjeri po prostoru koji zauzima po jedinici energije (gustoća energije), onda su nafta i plin super povoljni, pogotovo zato jer su jednostavni za rukovanje i ne zahtjevaju kompliciranu tehnologiju za spaljivanje. Nuklearke su tu u posebnoj kategoriji, s ekstremno visokom gustoćom energije, ali imaju problem opasnog otpada. Hidroenergija jest OK, ali po gustoći nije povoljna - npr. vjetar je tu puno bolji. Za jednu hidroelektranu treba ogroman riječni sliv i posebni topografski i hidrološki uvjeti.

efikasnost solarnih panela je lošavjetroelektrane i elektrane na bazi plime i oseke nepouzdane

Plima i oseka su vrlo točno predvidive, pa tu nema govora o nepouzdanosti. Problem kod plimnih elektrana je što se mogu izgraditi samo na izuzetnim lokacijama i jako nepovoljno utječu na okoliš (ograničeno strujanje u estuarijima koji su tipične lokacije)

Vjetar je nepredvidiv, ali porastom broja vjetroelekrana instaliranih npr. širom Europe i spojenih na veliku zajedničku mrežu (počinje se graditi veliki prstenasti kabel koji će povezati sve zemlje oko bazena Sjevernog mora), taj problem se smanjuje. Masovnijom pojavom električnih automobila, stvoriti će se i odrdjeni kapacitet uskladištenja za prekomjernu proizvodnju, npr. noću, kada se baterije mogu puniti.

osim toga vjetroelektrane su bučne i nagrđuju okoliš, jedno ih je gledati u bespućima Škotske ili Islanda, a drugo na Srđu ili Marjanu.

Sve više se vjetroelektrane grade kao off shore objekti, a na kopnu uglavnom izvan naseljenih područja.

Biogoriva su potencijalna opasnost da bogate zemlje iznajmljuju jeftinu zemlju sirotinji i umjesto hrane proizvode biodizel, da ne spominjemo iscrpljivanje zemlje.

Proizvodnja biogoriva na račun hrane ili krčenja šuma je nonsens. Budućnost je u enzimskoj pretvorbi biljne otpadne mase iz proizvodnje hrane u prikladna tekuća ili plinovita goriva za upotrebu u transportu.

Što se tiče električnih automobila, pitanje je samo baterija, i efikasnosti uloženo - dobijeno. Apsolutno sam uvjeren da nije problem zavrnuti ruke i napraviti visokoefikasne, jeftine, pouzdane baterije za automobile, a osobno mislim dokle god naftaši budu diktirali kolo, nema nade za alternativne izvore u prometu, jednostavno im se ne isplati.

Problem efikasnih baterija, kao i svega drugog po pitanju "zelene energije", je pitanje odgovarajućeg ulaganja u istraživanje i razvoj. Tek posljednjih godina, tu se usmjeravaju ozbiljnija sredstva, ali to je sve malo u odnosu na to što je u pitanju. Ulaganja u te stvari će se isplatiti onda kada bude stvorena jasna dugoročna platforma rješenja energetskog problema (obuhvaća i problem klimatskih promjena) sa znatno manjom ulogom nafte i plina na svjetskom nivou. To se može relativno brzo postići odgovarajućim političkim zaokretom, npr. uvodjenjem CO2 poreza ili na drugi način umjetnim poskupljenjem fosilnih goriva.

The Observer

Tko je glasao

@Bet, znanstveno gledajući

@Bet, znanstveno gledajući si u pravu, pitanje iskoristivosti nekog oblika izvora energije je čista matematika, politika je ta koja određuje koja će se istraživanja financirati i u kolikoj mjeri prema prioritetima političke elite. Dvije milijarde koliko je ulupao GM za EV-1 se čini puno, no to je ugrubo cijena 1 bombardera B-2 Spirit prema vrijednosti dolara iz '97, što znači da je sada vjerojatno duplo. Koliko je uzaludnih projekata i istraživanja svakojakih oružja utrošeno, pa napušteno, tako da je teško vjerovati da se netko nije ozbiljnije pozabavio da ne bi uspješno napravio relativno jeftin, pouzdan i komercijalno isplativ električni automobil, odnosno efikasniji izvor energije.
Uvođenje poreza na CO2 prije no što se nedvojbeno dokaže da je u pitanju staklenički plin koji je isključivo odgovoran za (eventualne) klimatske promjene je meni malo "nategnuto", neka to nazovu kao nekada Turci, drumarinom, glavarinom, ili porezom na budale, sasvim mi je svejedno, ali neka se novac troši zaista na razvijanje ekološki prihvatljivih projekata i poboljšanja čovjekovog okoliša, a ne plaćanje birokracije u Briselu ili NY.
Bit problematike "ekološkog pristupa" prirodi je osim nadahnutog govora poglavice Seattlea, izrazila izvanredno jedna znanstvenica u dokumentarcu 11 Hour, uspoređujući proizvodnju kevlara i paukove mreže; dakle kevlar kao najčvršće vlakno napravljeno od strane čovjeka proizvodi se zagrijavanjem petroleja na visokoj temperaturui koji se potom pod ekstremnim tlakom izvlači iz mase; sa druge strane, obični pauk vlakno identične čvrstoće proizvodi na sobnoj temperaturi, tlaku od 1 bara u svojim naprednim bioorganskom "laboratoriju", koja ne zagađuje okoliš. Dalje zaključite sami.

Tko je glasao

Robot, tvoje ad-hoc tvrdnje

Robot, tvoje ad-hoc tvrdnje o obnovljivim izvorima jednostavno ne stoje. Naravno da se sve moguće analize efikasnosti i efektivnosti rade za svaku moguću tehnologiju.

Nakon EV-1, koji je tema dokumentarca "Who Killed the Electric Car", postignut je znatni tehnološki napredak.

Što zapravo želiš reći s tim poglavicom? Kao da si ga osobno izmislio. :) Kao, on je sve već rekao, dapače indijanci su to već živjeli - pa što se onda ja i drugi uopće trudimo nešto pisati? Inače pogledao sam malo, imam u svojoj biblioteci bar pet izdanja gdje je to pismo objavljeno, na hrvatskom, srpskom, engleskom, njemačkom, čak i mađarskom. :)

Uvođenje poreza na CO2 prije no što se nedvojbeno dokaže da je u pitanju staklenički plin koji je isključivo odgovoran za (eventualne) klimatske promjene je meni malo "nategnuto"

To je politička odluka o "principu predostrožnosti", naime da poduzimamo neke mjere čak i ako štetnost nije APSOLUTNO sigurno dokazana (nego, recimo, kao u ovom slučaju, samo 99%). diskusija se o tome na svjetskom nivou vodi već 20-ak godina. EU i UN prihvaćaju princip predostrožnosti, a sada i SAD, tako da se može nazvati općepihrvaćenim.

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Koliko je uzaludnih

Koliko je uzaludnih projekata i istraživanja svakojakih oružja utrošeno, pa napušteno, tako da je teško vjerovati da se netko nije ozbiljnije pozabavio da ne bi uspješno napravio relativno jeftin, pouzdan i komercijalno isplativ električni automobil, odnosno efikasniji izvor energije.

Istraživalo se sve i svašta, ali je jako moguće da su efikasniji alternativni izvori energije bili daleko izvan fokusa glavnih igrača, dijelom zbog vjere u bogomdanost i vječnost nafte, a najviše zbog njene jeftinoće i lake dostupnosti, za što se svi rukama i nogama bore i za što se vode ratovi. Slično je i s električnim automobilom. Tehnološki problem efikasnih (i jeftinih) baterija nije uopće jednostavan, i tek se je posljednjih godina došlo do koliko-toliko prihvatljivih rješenja, iako još daleko od željenog. Uz konstanatno unapredjenje postojećih tehnologija, poželjan bi bio jedan "breakthrough" u kojega se svi nadaju.

Uvođenje poreza na CO2 prije no što se nedvojbeno dokaže da je u pitanju staklenički plin koji je isključivo odgovoran za (eventualne) klimatske promjene je meni malo "nategnuto", neka to nazovu kao nekada Turci, drumarinom, glavarinom, ili porezom na budale, sasvim mi je svejedno, ali neka se novac troši zaista na razvijanje ekološki prihvatljivih projekata i poboljšanja čovjekovog okoliša, a ne plaćanje birokracije u Briselu ili NY.

Srećom, u ovome postoji jedan automatizam tržišta, jer kamo god ode novac od tog poreza i drugih administrativnih zahvata u tome smjeru (a trebao bi prije svega olakšati druge poreze, a dijelom uložiti u istraživanja i razvoj) činjenica je da će time fosilna goriva i energija poskupjeti. To je samo po sebi motivacija za ulaganja u alternativne izvore i istraživanja, jer će se nešto što je danas neisplativo, isplatiti. Boljim rješenjima i povećanom masovnošću (economy of scale) će alternativna energija postajati sve jeftinija i konkurentnija u odnosu na fosilna goriva.

Bit problematike "ekološkog pristupa" prirodi je osim nadahnutog govora poglavice Seattlea, izrazila izvanredno jedna znanstvenica u dokumentarcu 11 Hour, uspoređujući proizvodnju kevlara i paukove mreže; dakle kevlar kao najčvršće vlakno napravljeno od strane čovjeka proizvodi se zagrijavanjem petroleja na visokoj temperaturui koji se potom pod ekstremnim tlakom izvlači iz mase; sa druge strane, obični pauk vlakno identične čvrstoće proizvodi na sobnoj temperaturi, tlaku od 1 bara u svojim naprednim bioorganskom "laboratoriju", koja ne zagađuje okoliš. Dalje zaključite sami.

Čovjeku je svojstveno da najprije ubire plodove s najnižih grana. A visina grane je odredjena cijenom. Da bi se ušlo u tajne paukove biotehnologije, potrebna su velika ulaganja uz neizvjestan rezultat, kako tehnološki a još više ekonomski. Zato nitko u to ozbiljno ne ulaže, jer već postoji (relativno jeftin) kevlar. Tako će vjerojatno i ostati (osim u slučaju nekog slučajnog otkrića), jer se kelvaru ne može puno toga prigovoriti, a može ga se lako proizvesti koliko god tržište traži.

S energijom je drukčije, prije svega zbog sveobuhvatnosti njene uloge u svjetskoj ekonomiji. S ekonomskog stanovišta (ipak slično kao i s kevlarom), dokle god ima dovoljno jeftine fosilne energije, neće doći do uistinu radikalnog prelaska na "čiste" izvore, jer nema motivacije za ozbiljnija ulaganja u njihov razvoj koji bi vodio do povećanja efikasnosti i pojeftinjenja . Medjutim, pridavanjem cijeni fosilnih goriva "trošak" za koji se dosada nije znalo ili nije željelo znati (evidentan utjecaj na sastav atmosfere i potencijano katastrofalne klimatske promjene) situacija se može radikalno izmjeniti.

The Observer

Tko je glasao

I gle čuda, kako u tu

I gle čuda, kako u tu zabludu povjerovaše i konzervativci i socijaldemokrati, i Barack Obama i Angela Merkel! :)

misliš teleprompter predsjednik i niskointeligentni partijski apartčik? a "vjerovanje" toj tezi očito pripisuješ i onima koji se nisu izjasnili po principu, tko šuti taj se slaže.

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Glede električnog

Glede električnog automobila: puno se toga promijenilo od EV1! Moj tekst o tome bi trebao ovog tjedna biti objavljen. Na pragu su masovnosti - podsjeća me to na situaciju sa vjetroelektranama prije desetak godina, kad su se svi naši veliki energetičari nadmoćno smješkali da je to marginalno i uvijek će ostati marginalno.

Da, "Nevjernih Toma" uvijek ima koliko hoćeš, i naći će se milijun razloga "protiv" kako bi se opravdala vlastita inertnost i nesposobnost. Jasno je da Hrvatska ne može predvoditi, ali mogli bi se bar malo pomaknuti s krajnjeg skeptičnog krila dostojnog arapskih šeikova i trgovaca naftom.

A dotle drugi rade:

http://www.betterplace.com/company/press-release-detail/better-place-don...

I onda, kada automobili za nekoliko godina masovno počnu prelaziti na elektični pogon, opet će se Hrvatska naći u situaciji da sve mora kupiti iz uvoza - kako vozila i baterije, tako i struju. drugi će imati tehnologiju, know-how i industriju spremnu za masovnu proizvodnju, a jedino što će zemlje kao Hrvatska imati jest potražnja za tudjim proizvodima.

I tko će nam biti kriv?

The Observer

Tko je glasao

Zelena energija je skupa, i

Zelena energija je skupa, i zabluda je da će donijeti nove poslove, tamo gdje bi bili najefikasniji solarni paneli, su nažalost pustinje ili najsiromašnije zemlje

Istina, ali na dugi rok, može biti dosta korisno. Nije bit u poslovima, nego u tome što je ovakvo rasipanje na dugi rok neodrživo. Možda će ljudima i za 1000 godina ostati malo nafte za neke druge potrebe... Naravno, trenutna pijanka i razbacivanje svim i svačim će postati stvar prošlosti. Ali prije toga će još biti svakakvih potresa, ljudi će preći na zeleno tek kad to bude novčano prihvatljivo.

A o općem odnosu prema prirodi itd... što dolaziš iz bogatije zemlje, to više voliš prirodu. Mnogima iz siromašnijih zemalja priroda je neprijatelj. Ne tako davno su sredozemne medvjedice ubijali na našoj obali jer su tjerale ribu. Ljudi su stoljećima životarili od mršavih plodova prirode i prirodu su zapravo mrzili. I nedavno sam bio svjedokom koliko je kod nas rasprostranjeno mišljenje da zmije, vukove, ptice, pa čak i gušterice — treba zatući i pobiti, sve šikare sasjeći, sve livade pokositi. Ljudi samo gledaju neposrednu korist, ali lako je meni govoriti iz perspektive velikog grada...

Tko je glasao

Istina, ali na dugi rok,

Istina, ali na dugi rok, može biti dosta korisno. Nije bit u poslovima, nego u tome što je ovakvo rasipanje na dugi rok neodrživo. Možda će ljudima i za 1000 godina ostati malo nafte za neke druge potrebe... Naravno, trenutna pijanka i razbacivanje svim i svačim će postati stvar prošlosti.

ja se ne razbacujem, razbacuješ li se ti? da se mnogo ljudi razbacuje stoji, ali još uvijek to je jaaaaaako mali postotak ljudi. a razbacivanje je uvjetovano skoro isključivo monetarnom, fiskalnom i poreznom politikom.

što se tiče zaraslih livada isl. izgleda da kod nas ljudi i ne žele toliko uništavati prirodu, no ako pogledaš da će te država kazniti ako pustiš da ti šikara naraste na zemljištu, tko te to tjera da ju kosiš i sječeš?

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Prilagodbe klimatskim

Prilagodbe klimatskim promjenama i prelaz na obnovljive izvore energije otvaraju nova radna mjesta i donose gospodarstvu opću korist. Moguće je stvariti pet milijuna "zelenih radnih mjesta" (green collar jobs) u slijedećih pet godina.
radna mjesta zbilja nije teško otvoriti. pogotovo državi. da jednom čovjeku da kopa rupu, a drugom da zatrpava. pravo pitanje je ima li taj posao smisao, svoju opravdanost i pozitivan ekonomski efekt.

To se može usporediti s rastom utjecaja radničkih stranaka krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća: zahtjevi poput osmosatnog radnog dana, mirovine i socijalnog osiguranja idr. isprva su odbacivani kao besmislica koja bi dovela do sloma privrede, da bi s vremenom postali samorazumljivi.
ovo smo lijepo smislili. na taj način se svaka danas neprihvaćena ideja može obraniti.

Tko je glasao

To je sve OK, ali kako

To je sve OK, ali kako "zelenu opciju" prodati na hrvatskom političkom tržištu? Naravno, sve stranke su za "očuvanje okoliša i ekologiju", kao što su sve za "razvoj".

U biti je "najzelenije" uvoziti svu struju osim one iz obnovljivih izvora (zagađenje ~ nula), staviti ogromne trošarine na gorivo i sve aute s motorima iznad kojih 1.3 litre... i vidjeti što će biti. A što ćemo s cementarama, prerađivačkom industrijom, turizmom koju guta vodu i energiju...

Mišljenja sam da se politika na izborima za EU parlament i hrvatska situacija (SDP-HDZ) nikako ne mogu usporediti.

Tko je glasao

Mišljenja sam da se

Mišljenja sam da se politika na izborima za EU parlament i hrvatska situacija (SDP-HDZ) nikako ne mogu usporediti.
Naravno da ne mogu. Pogledaj zadnji pasus članka. Opredjeljenje na "ozelenjivanje ekonomije" sasvim je primjenljivo i za Hrvatsku. Naravno da to ne znači da preko noći treba zatvoriti sve cementare, termoelektrane itd..

Trebalo bi, da predsjednik hrvatske vlade o toj temi počne govoriti, kao što čine predsjednici vlada naprednijih zemalja, spomenuh dvoje u tekstu.

O automobilima: upravo sam napisao jedan članak o električnim automobilima, trebao bi biti objavljen u Business.hr. Na rubu su masovnosti: performanse se poboljšavaju, cijene padaju. Jedna projekcija autoindustrije je da će 2015. pola novih prodanih automobila u EU biti hbrid ili električna. Hrvatska će recimo morati posativiti stanice za izmjenu baterija za njih. A jedna firma priprema izradu prototipa - možda bi Hrvatska mogla uskočiti kao proizvođač!?

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Samo hrabro naprijed, jer

Samo hrabro naprijed, jer bez usklađenosti sa prirodom i sam život postaje upitan.
Kada se mora zaštititi smisao i svrha života, onda svako sredstvo opravdava cilj.
U tome je sazdan smisao prirodnih katastrofa, jer priroda time omogućava svoj opstanak,a kada je opstanak u pitanju ne gleda se na veličinu žrtve.
Ne napravimo li sami nešto, tada sljedi moć sila prirode, a sve zbog samoodržanja života.
Djeluje pomalo kataklizmički, ali je ipak tako.
U tom smislu je svako angažiranje zelenih itekako važno, ma koliko to "znanstvenici" promatrali s podsmjehom.

Tko je glasao

Prvenstveno je pisano sa

Prvenstveno je pisano sa gledišta zelenih, političke opcije na lijevoj strani spektra
Zavisi gdje i kada. Postoji mnostvo desnih zelenih stranaka, postoje cak i naci zelene stranke. Ekstremna desnica je uvijek propagirala povratak prirodi i uzdizala jednostavni zivot na selu. Jedna od najacih struja kod Hitlerovih nacista je upravo bila zelena. Sudjelovali su i kod njegovog uspona na vlast. Tako je nacisticka Njemacka prva zastitila odredjene zivotinjske vrste i otvorila nacionalne parkove.
U Hrvatskoj recimo upravo HSP ima u svom programu mnogo toga zelenog (u usporedbi s drugim strankama). Ovo pisem samo zato sto je velika zabluda da zeleni moraju biti ljevicari samo zbog svog imena.

Tko je glasao

pa očito je da je Oštrić

pa očito je da je Oštrić u duši marxist, čak to i ne pokušava sakriti. "zelena ekonomija" odličan je izgovor za krojenje života drugima po vlastitim standardima i revitalizaciju planske ekonomije. a i fino su pisali neki Nobelovci kako su komunisti (valjda ljevica) i nacisti (desnica) napravljeni od istog štofa, ovise o istom tipu ljudi, pa su prema tome jedni drugima glavni konkurenti. Zelene stranke u EU parlamentu i njemačkome parlamentu pokazale su se kao vrlo zahvalne stranke, nešto kao HSS u hrvatskome saboru. Spremne žrtvovati sve svoje "ideale", samo u svrhu borbe protiv c02, zanemarujući skoro u potpunosti ostale i ozbiljnije prijetnje okolišu, poput GMO-a. Pozdravit će svaku regulativu koja će kontrolirati "štetne aktivnosti" opće populacije, pa makar to uključivalo totalitarnu policijsku državu (a nužno ju uključuje).

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

U duši sam zapravo jedan

U duši sam zapravo jedan notorno dobri kršćanin, ali nastojim to sakriti. :)

Skrećem pažnju da pojam "zelena ekonomija" odnosno "ozelenjavanje ekonomije" koriste u svojim programima i socijaldemokrati i konzervativci.

U članku sam pak naznačio neke bitne razlike između zelenih i tri struje klasične ljevice.

Zoran Oštrić

Tko je glasao

očito je da je Oštrić u

očito je da je Oštrić u duši marxist

Generalno gledano, malo tko od nas ovdje može imati nešto protiv Marx-a i mnogih njegovih ideja. Postoje neki njegovi stavovi s kojima se nikako ne bih složila, ali generalno je on pozitivan lik. Druga je stvar što je marksizam poslužio ondašnjoj vladajućoj komunističkoj kliki (Staljin, Tito i dr.) za zavaravanje i porobljavanje naroda te najveći zločin nakon Holokausta. Vjerujem da bi se Marks u grobu okrenuo kad bi znao kako su ga komunisti zlouporabili.

Spremne žrtvovati sve svoje "ideale", samo u svrhu borbe protiv c02, zanemarujući skoro u potpunosti ostale i ozbiljnije prijetnje okolišu, poput GMO-a.

Mislim da ne treba omalovažavati niti jednu jedinu dobru stvar koju netko učini. Ako se kompletna postava zelenih bavila samo borbom protiv co2 i u tome postigla bar mali napredak, opravdala je svrhu svog postojanja. Ti izmisli ljubičaste, koji će se baviti GMO-om. Društveno koristan rad nije ekskluzivno pravo određene grupe ljudi, već se svatko može uključiti i dobrodošao je.

Imaš primjer jedne male skupine Zagrepčanaca, koja je svojim aktiviranjem u pravom trenutku, zapriječila izgradnju elektrane u parku prirode Velebit.

My Soul

Tko je glasao

My Soul, Jel je tebi poznata

My Soul,

Jel je tebi poznata marxova javna izjava o Hrvatima i Slavenima.

A kak se takve izjave nazivaju možeš pitat nekog Marxistu.

Tko je glasao

Engelsova, Skviki, ne

Engelsova, Skviki, ne Marxova. Daj zapamti si to jednom, svako malo netko grakće oko toga okolo po internetu. :)

Zoran Oštrić

Tko je glasao

jako sam sretan ako su

jako sam sretan ako su zapriječili gradnju, no sumnjam da jesu.. što se tiče Marxa, tvoje prihvaćanje istog samo ide u korist teze, da su desničari i ljevičari napravljeni od istog štofa..

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

poanta je u tome da NE ČINE

poanta je u tome da NE ČINE dobro. oni možda i bi, ali ih vozaju i koriste samo za dizanje vike i propagandu, a onda se "rješenja" donose drugdje. biodizel je odličan primjer

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Postoji mnostvo desnih

Postoji mnostvo desnih zelenih stranaka, postoje cak i naci zelene stranke.
Nije mi poznato da postoji "mnoštvo" desnih zelenih stranaka (osim ako tu ne ubrojiš sve islamske stranke, manje ili više radikalne, kao i rumunjske fašiste koji su nosili zelene košulje :)). Ja imam u vidu stranke, koje su članice Europske zelene stranke i Globalnih zelenih. One su ljevica ili lijevi centar. Ne znam na koga bi ti mogao misliti.

Ekstremna desnica je uvijek propagirala povratak prirodi i uzdizala jednostavni zivot na selu.
Nipošto ne sva. Ali da, ta je tendencija snažna, osobito u nacizmu (omladinski pokret odmah nakon 1. sv. rata - iz Britanije prenesena organizacija "izviđača" pojačana elementima mitskog odnosa prema prirodi). Ali to nema nikakve veze s zelenim strankama danas. One su urbani fenomen i uopće ne uzdižu "jednostavni život na selu"

Danas sve stranke imaju neku "zaštitu okoliša", "održivi razvoj" pa čak - što mi je bio povod za ovaj tekst - "zelenu ekonomiju" u svojem imenu. To nije dovoljno da bi rekao da su to sve "zelena stranka", jer je ta politička opcija ipak jasno profilirana - i lijeva je zato, jer je to očito kad pogledaš programska opredjeljenja, a ne "samo zbog svog imena"; ne moraju biti - naprosto jesu. Skoro sve stranke govore također i o "ljudskim pravima", "socijalnoj pravdi" isl.. U članku sam ukazao na neke razlike zelenih nasuprot tradicionalnim lijevim opcijama: antiautoritarnost, participativna demokracija, "pravo na različitost", usmjerenost na civilno društvo a ne državu, te naravno dovođenje u pitanje progresivističke paradigme. Dakako - i tradicionalna se ljevica mijenjala (pa zato npr. danas mladi antifašisti podržavaju gay pride, što tradicionalno strankama koje su proistakle iz radničkog pokreta ne bi palo na pamet).

Jedan je komentator 1980-ih napisao da je desnica propustila svoju šansu da prisvoji ekologističke ideje zbog vezanosti uz progresivističku industrijalističku paradigmu. Desni ekologizam postoji, ali nije organiziran u samostalnim strankama. (Njemački Zeleni imali su raskol ubrzo nakon osnivanja 1980., kad su desničari ostali u manjini i napustili stranku. Nakon toga su suzbijeni i klasični ljevičari koji su od stranke htjeli napraviti tek privjesak klasičnoj ljevici.)

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Nije mi poznato da postoji

Nije mi poznato da postoji "mnoštvo" desnih zelenih stranaka (osim ako tu ne ubrojiš sve islamske stranke, manje ili više radikalne, kao i rumunjske fašiste koji su nosili zelene košulje :))

Mislim da je u SAD-u Green Nazi party ili tako nešto slično. Trpati zelene stranke a priori među ljevicu je poprilično trapavo. Na wikipediji postoji dobar članak o zelenim strankama koje su bliske desnici ( http://en.wikipedia.org/wiki/Blue-Green_Alliance) Isto tako postoje one koje su bliske ljevici.

lijeva je zato, jer je to očito kad pogledaš programska opredjeljenja, a ne "samo zbog svog imena"; ne moraju biti - naprosto jesu. Skoro sve stranke govore također i o "ljudskim pravima", "socijalnoj pravdi" isl..
Ovo mi zvuči dosta naivno. Zanima me koja se to stranka deklarira da je protiv ljudskih prava, protiv socijalne pravednosti i slično. Da postoje različite interpretacije što to znači ali ne postoji niti jedna opcija koja je protiv toga. Pa najveći diktatori su šampioni ljudskih prava i socijalne pravde doduše na njihov način.

Danas sve stranke imaju neku "zaštitu okoliša", "održivi razvoj"...
Normalno je da sve stranke imaju zaštitu okoliša u svom programu. Pa nitko nije slijep, svi vide da postoji problem no postoji stanovita razlika između rješenja. Ovo pomalo zvuči kao da ti je krivo što su ostale političke opcije prihvatile argumente zelenih. Ako uspjeh zelenih ovisi o taktici iz 70ih onda jao tim zelenima.

Tko je glasao

Navedeni čkanak govori

Navedeni čkanak govori uglavnom o raznim koalicijama, kojih ima u političkoj praksi. Na wikipediji je i članak "Red green Aliance". Generalno, nesumnjivo je da su zeleni lijevo; to je naprosto činjenica političkoga života. Može se naravno s vremenom mijenjati, biva i to.

To "da mi je krivo što su ostale stranke prihvatile..." može zaista tako izgledati - osobno mi stvarno nije krivo, zapravo možete vidjeti što mi je krivo da Sanader, Milanović, Frišćić idr. ne kradu te ideje - ali zelenima to stvarno postavlja problem identita - pa to je ključna nit ovog teksta. Zato je tu i drugi element iz naslova - "participativna demokracija".

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Jedan je komentator 1980-ih

Jedan je komentator 1980-ih napisao da je

To je bilo prije informatičke revoluicije tj. prije negoli su oni koji ovo čitaju rođeni??? Aloooo......

Koja je poveznica između ZELENIH (kaj god to značilo) i GAY PRIDE-a???? Iliti matematičkim jezikom rečeno "U" (unija, zajedničko,....)????

--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

Tko je glasao

Koja je poveznica između

Koja je poveznica između ZELENIH (kaj god to značilo) i GAY PRIDE-a

"Zeleni" ovdje znači "članovi zelenih stranaka". European Green Party.

Pravo na različitost. Ljepota raznolikosti. Još jedan element, koji danas označava ljevicu (pa su na Gay Prideu bili i dečki i cure iz Antiimperijalističke akcije), što tradicionalno nije slučaj.

Bila je prošle godine supredsjednica Europske zelene stranke na Gay prideu u Zagrebu. Skoro cijelo vodstvo Zelene liste sudjeluje svake godine, ja ove godine slučajno nisam mogao.

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci