Tagovi

Lijepo li je student biti, majko hvala ti...

Kada se studenti bune, tada kopiraju srednjoškolce, instrumentalizirani su od SDP-a, boga, vraga i tko zna koga sve ne. Međutim, postoji ona strana priče koja nikoga ne zanima, ona strana priče koju mediji uporno odbijaju pokazati, ona strana priče koje bi se svi stanovnici ove države (a posebno oni koji ju vode) trebali sramiti. Ta priča je priča o socijalnoj ugroženosti hrvatskog studenta.

Iako Ustav Republike Hrvatske eksplicitno u članku 65. jamči pristupačnost srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja svakom pod jednakim uvjetima, a u skladu sa sposobnostima svakog pojedinca osobno se ne mogu složiti da je u stvarnosti ova odredba i realizirana. Naime, troškovi studiranja rastu kao posljedica općeg lošeg ekonomskg stanja, a to za sobom povlači rapidni pad studentskog standarda.

Kolikogod procjena bila subjektivna i samim time relativizirana, neumoljivost brojki jest čvrst pokazatelj. Sveučilišta i Veleučilišta u RH pohađa oko 160.000 studenata, na tu brojku resorno Ministarstvo dodjeljuje nevjerojatnih 2.538 stipendija (ak. god. 2007./2008., mzos.hr). Smještaj u studentskim domovima osiguran je za samo oko 10.000 studenata, dok su ostali prinuđeni živjeti s roditeljima u mjestu studiranja, svakodnevno putovati do mjesta studiranja ili iznajmiti stan/sobu u mjestu studiranja. Važno je imati na umu da se broj kreveta u Zagrebu, najvećem sveučilišnom centru Hrvatske, nije mjenjao od Univerzijade 1987. godine (prije 21 godinu!).

Od triju gorenavedenih kategorija studenata, ekonomski su u najlošijem položaju oni studenti koji su prinuđeni na iznajmljivanje smještaja u mjestu studiranja, a ne primaju stipendiju MZOŠ-a. Prosječni student godišnje provede 11 mjeseci u mjestu studiranja (od listopada do kraja lipnja traju predavanja, ispitni rokovi su u srpnju i rujnu) i ukoliko studiraju u Osijeku platit će smještaj i režijske troškove cca 11.000 kuna (1.000 kuna mjesečno), također će na prehranu i osobne troškove potrošiti dodatnih oko 11.000 kuna, a na nepredviđene troškove, kopiranje ili kupovinu literature i sl. potrošiti dodatnih 3-6 tisuća kuna. Sumirano, to je godišnji iznos od 25 do 28 tisuća kuna. Iznos se penje na preko 30.000 ukoliko studiraju uz plaćanje školarine, što iznosi između 125 i 150 tisuća kuna tijekom pet godina pohađanja dvocikličnog studija do sticanja diplome magistra struke potrebne za zapošljavanje na tržištu rada koje ne prepoznaje prvostupničku diplomu (baccalaureus/BA, 3 godine studija).

Ukoliko se malo poigramo brojkama, iznosima potrošačkih košarica i prosječnih plaća uvidjet ćemo da je prosječnom hrvatskom roditelju biti nemoguće financirati studij svoga djeteta, prosječnog hrvatskog studenta bez daljnjih kreditnih zaduženja. Imajući na umu da su hrvatski roditelji već prezaduženi nije teško zaključiti da je slanje djeteta na studij u drugi grad zabijanje čavala u vlastiti lijes.

U isto vrijeme, ministar Primorac se hvali postignućima hrvatskih znanstvenika i priča bajke o kvaliteti hrvatskog visokog školstva, a nema hrvatskog Sveučilišta ni blizu 500. mjesta europske liste. U isto vrijeme dok ministar priča bajke, studenti jedva preživljavaju...

Komentari

Dostupnost školovanja (a

Dostupnost školovanja (a posebno visokog) svim gradjanima pod jednakim uvjetima jedno je od najvećih dostignuća demokracije. Omogućenje školovanja bez obzira na socijalni status pojedinaca omogućuje socijalnu pokretljivost ljudi, čime se doprinosi homogenizaciji društva.

Zato treba biti krajnje oprezan u razmišljanjima o uvodjenju školarina, kao rješenju problema koji muče hrvatsko visoko školstvo. Upravo nasuprot, kao deklarirano društvo znanja, država i trebala radikalno promijeniti odnos prema financiranju i ostalih troškova studenata, odnosno stvoriti mehanizme da svatko tko znanjem izbori pristup na neko od sveučilišta, i svojim rezultatima zasluži opstanak u statusu studenta, može pokriti svoje osnovne troškove života i studija odgovarajućom stipendijom, nekomercijalnim kreditom ili sličnim, neovisno o roditeljima ili vlastitim prihodima iz rada.

To bi bila paradigmatska promjena u odnosu na stanje kada možda i 90% studenata duboko ovisi o roditeljskoj financijskoj pomoći, čime se za sve takve do vrlo kasne dobi produžava totalna ovisnost o roditeljima, a studenti postaju ekonomski samostalne i odgovorne osobe tek desetak i više godina nakon stjecanja punoljetnosti, što ima nesagledive negativne posljedice za njihovo uključenje u procese stvaranja viška vrijednosti na svim nivoima.

Naravno da to ne smije biti bianco ček i signal za neobuzdani i neodgovorni provod, već dobro ograniziran sistem prava i obaveza kojim bi se, kao što je dolje napomenuto, oni uspješni nagradjivali popustima ili oprostom duga, a neuspješni kaznjavali potpunim vraćanjem.

Odakle nametnuti novac za takav sistem? Pa, sve to i ne mora biti jako skupo ako se organizira studenski smještaj i prehrana na principu kampusa, ako se efikasno eliminiraju zabušanti, ako se dio kredita kasnije vrati, itd. Isto tako vjerujem da bi se usporedbom s drugim zemljama u smislu koliki dio javnih troškova se koristi za obrazovanje u odnosu na neke druge javne izdatke moglo preusmjeriti neki novac iz čiste i besperspektivne potrošnje u šklostvo o kojem ipak ovisi budućnost zemlje.

The Observer

Tko je glasao

Naravno! Plaćanje treba

Naravno! Plaćanje treba biti kruna procesa, šlag na kraju,... uzmi frazu koju želiš. Dakle:
1. pružiti uvjete i nastavnicima i studentima
2. naplatiti uslugu
Na žalost, kod nas ne da je točka 1 izostala, nego se po pitanju usluga koje fakulteti pružaju ide upravo u suprotnom smjeru. Točka 2, naravno, provodi se bez greške.
--
Ne zove se to za džabe "politics", gdje "poli" znači "mnogo", a "tics" su "krpelji". ;-)

--
Političari su zainteresirani za ljude. No, nije to nužno dobra stvar. I buhe su zainteresirane za pse.
(P. J. O'Rourke)

Tko je glasao

u ove 3godine faksa

u ove 3godine faksa potrošila sam ukupno 3000-6000 kn za literaturu.
inače, s ostatkom teksta se slažem.
stipendije su ili mizerne ili ekstremne (npr ova grada zagreba), a ove mizerne se naravno ne mijenjaju.
mjesta u domovima ne samo da je malo, nego su domovi u katastrofalnom stanju i jednostavno je neshvatljivo da uopće dvije osobe žive u doslovno 10 kvadrata, tj da im se životni prostor sastoji od 2 kreveta, 2 stola, četvrtine ormara i prolaza za osobu prosječne građe. ove sobe kakve mi imamo u domovima prikladne su eventualno za jednu osobu, za dvije nikako! a stropove koji se urušavaju i predozirane narkomane unutar prostora doma da niti ne spominjem.
omjer studenata i profesora po mojim iskustvima 1:150-1:300.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

omjer studenata i profesora

omjer studenata i profesora po mojim iskustvima 1:150-1:300.
Ovo bi bio divan omjer, no vjerujem da misliš na 150:1-300:1. ;-)

Kad se priča o omjeru staff:students (čini mi se da se obično prvo navede staff, pa tek onda students, pa se držim tog redoslijeda), onda se ne misli na jednom kolegiju (što ti vjerojatno referenciraš), nego na omjer ukupnog broja nastavnika i ukupnog broja studenata.

Recimo, na PMFu je taj omjer najlošiji na Matematici (barem su mi tako rekli) i iznosi cca 100 nastavnika (docenti, profesori) i asistenata naspram cca 1600 studenata (dakle, 1:16), odnosno cca 60 nastavnika na te iste studente (cca 1:26). Pri tome treba uzeti u obzir da je određeni broj ljudi uvijek na nekom studijskom boravku; recimo 10ak asistenata i cca 5 nastavnika, što pogoršava omjere (ovaj drugi postaje 1:29).

Interpretacija toga je da bi svaki nastavnik trebao obrazovati 29 studenata, što ne zvuči puno dok ne kažem da ovo "obrazovati" znači "održati za njih nastavu i ispitati ih iz svih kolegija", te da ta cifra stoji samo ako studenti "nisu redundantni" (tj. ništa ne ponavljaju)! Sada omjer 1:29 postaje apsurdno velik.

Vratimo li se na MIT, ispada da su nastavnici na PMF-MO nastavom opterećeni puno više nego 5 puta više u odnosu na njihove kolege na MITu (jer omjer koji imam za MIT je docenti:studenti, a ne svi nastavnici; taj omjer na PMF-MO ide oko 1:80, jer - cini mi se - ima samo 20ak docenata; nemam nigdje aktualan popis). Ovdje, jasno, ne ubrajam činjenicu da MIT ima i administraciju koja obavlja gomilu posla koji kod nas rade nastavnici i/ili asistenti.

Za kraj, a mislim da sam to već i spomenuo, jedino što nas pitaju kod napredovanja je znanstveni rad, što je jasan signal Ministarstva da u potpunosti trebamo zanemariti nastavu i ispite... logično, jer ako ti nije stalo, onda samo propuštaš na ispitima, pa dobijaš neobrazovane diplomande, ali nitko ne pada, statistike se napuhuju, imaš jedan element socijalnog mira (vid korupcije, jer potplaćuješ vlastiti narod de facto lažnim (ali "besplatnim") diplomama),...

A sveučilišta na sve to šute, umjesto da izderu pluća vrišteći... i time postaju aktivni sukrivci cijele rabote i situacije koju imamo.
--
Ne zove se to za džabe "politics", gdje "poli" znači "mnogo", a "tics" su "krpelji". ;-)

--
Političari su zainteresirani za ljude. No, nije to nužno dobra stvar. I buhe su zainteresirane za pse.
(P. J. O'Rourke)

Tko je glasao

Glavnina fakulteta i širih

Glavnina fakulteta i širih sveučilišno-akademskog poslovanja su laboratoriji i legla maoizma, koja generiraju, kreiraju i podržavaju "kulturnu revoluciju" (i nakon Mao-a Mao, nakon Tita i Tuđmana Tito i Tuđman).

To je potpuno logično i dosljedno, jer je naša varijanta "kulturne revolucije", kao i razno drugo, išla paralelno ali izvrnuto u odnosu na kinesku, skoro isto samo izvrnuto. Ta "revolucija" kod nas je išla nakon što je sve počišćeno nakon raznih etapa čišćenja i tako "čista" svijest je bila motor daljnje revolucije sa snažnim krakovima i smjerovima na sve kontinente, koja još traje, dok je u Kini Mao "kulturnom revolucijom" čistio intelektualnu svijest i sužavao a ne širio stavr po svijetu.

Tako da njima sada ide ekspanzija po svijetu a kod nas sužavanje, iako na paradoksalan način, u uvjetima globalizacije koju smo mi predvodili.

Ad fakulteta i svega čak mora, zbog maoističkog karaktera, doći i do onoga što u drugim područjima neće morati toliko i u takvoj mjeri, najgoreg - samokritike, do najužih i naforsanijih najnakvarcanijih jezgri, likova koji kao o šale i samim postojanjem stignu na 150 strana, više nego cijele svjetske industrije. Ali to neće ići lako, dugo se napreduje i otišlo se je tako daleko, s onu stranu, da povratak k sebi neće ići bez sinteze procesa u dubinama često prilično praznih automatiziranih glava, što se, kao i sa kompatibilinim pojavama, najbolje obavlja i već je krenulo vječnim metodama, minimalističkim izlaganjem klimatskim i estetskim promjenama, koje blagotvornim i čarobnim uticajima sazrijevanja, vrenja i raznim drugim i od zadnjeg smeća rade neku korisnu stvar, u najmanju ruku kompost.

Zato je i sada veoma važno i ključno da sinteza iskusnih i novih snaga udjeli samo malo pažnje, minimalizam minimalizma i strogo ništa više, puno manje od pažnje i novaca koje troši, tim fermentirajućim asistencijama, npr. samo blago prozračivanje i malo svijetla ...

Tko je glasao

Iako spadam u one koji

Iako spadam u one koji zagovaraju rapidno poskupljenje naših studija, podržavam ovdje (na)pisano. Jednostavno, kod nas se "besplatni" studiji koriste kao jedan od elemenata socijalne propagande. Time radimo inflaciju visokoobrazovanog kadra, što znači višestruku štetu:
- zakidamo one koji dobro savladaju gradivo, jer i njihove diplome manje vrijede,
- ne dajemo mogućnost dobrog obrazovanja onima kojima stvari baš i "ne leže", ali bi se potrudili kad bi im sustav ponudio mogućnost(i),
- uništavamo kadar samih sveučilišta koja dalje tonu u smjeru suprotnom od toliko hvaljene "izvrsnosti".

Zašto zagovaram poskupljenje?

Smatram da dio problema leži i u studentskom mentalitetu "ja mogu na faxu tratiti vrijeme koliko hoću jer je besplatno" (koji je u uskoj sprezi s nastavničkim mentalitetom "ne moram se truditi da išta na kolegiju objasnim/naučim studente jer me nitko ne kontrolira").

Plaćanje bi, po meni, moralo ići na sve jednako, a troškove bi snosio MZOŠ putem kredita koje bi student vraćao u skladu sa svojim (ne)uspjehom. Konkretno, studentima koji bi završili u roku, dug bi se otpisivao; oni koji odustanu ili jednostavno ne završe u roku - recimo - dvostrukom od predviđenog, plaćali bi sve.

Neka vrsta plaćanja sada je uvedena (u ovisnosti o položenim ECTS), no izostalo je sve ostalo: viša kvaliteta, bolji uvjeti,... a takvo poskupljenje nema nikakvog smisla! Na žalost, već smo dugo maheri za dizati cijene dok istovremeno erodiraju usluge... i to se ne odnosi samo na (visoko) školstvo, nego na gotovo sve u ovoj državi.

Nadalje, studenti nemaju gdje sjediti, omjer broja "staffa" (tu brojim i asistente i docente i profesore) i studenata dostiže 1:20, pa i gore (za usporedbu, na MITu je prije koju godinu omjer samo docenata i studenata bio 1:6), domovi su prekrcani i u očajnom stanju, ministar se prepucava s našim najuglednijim znanstvenicima, a sam je na jedvite jade postao obični docent, asistenti grcaju u nastavi (a rok za doktorat je smanjen sa 4+4 na 6 godina),...

Sve skupa, ovo su problemi koji na ovaj ili onaj način potječu od Ministarstva. Krenem li derati po sveučilištima i fakultetima,... dobit ćemo novi dnevnik, a ne komentar.

Za kraj, ako smo tako super kako naš vrli ministar tvrdi, zašto se Sveučilište u Ljubljani nalazi između 403. i 510. mjesta liste 500 najboljih sveučišta u svijetu 2007. godine (PDF, 73.28kB), dok je na istoj listi "Zagreb" nepoznat pojam? Zašto na listi 100 najboljih u Europi imamo Čehe, a nemamo Hrvate?

Studenti su, na žalost, eutanazirani lošim vodstvima (potencirano podrškom i zakonodov(a)ca i sveučilišta), kako ne bi bili ono što bi prirodno trebali biti: glavna buntovna i pokretačka snaga u državi. Kad smo zadnji put vidjeli masovne prosvjede studenata, kao nedavno u Francuskoj? Kad? Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, dakle prije više od 35 godina?!

P.S. Ovo mi je prvi put da sam prvi komentirao neki članak ovdje! :-D
--
Ne zove se to za džabe "politics", gdje "poli" znači "mnogo", a "tics" su "krpelji". ;-)

--
Političari su zainteresirani za ljude. No, nije to nužno dobra stvar. I buhe su zainteresirane za pse.
(P. J. O'Rourke)

Tko je glasao

Time radimo inflaciju

Time radimo inflaciju visokoobrazovanog kadra, što znači višestruku štetu:

Problem je što ustvari ne radimo inflaciju visokoobrazovanog kadra jer ti vječni studenti na kraju ne završe, a osim toga nisu visokoobrazovani, oni su samo bili na visokoobrazovnoj instituciji...

A oni manjinski koji ipak diplomiraju (nakon 6, 7 ili 8 oginda) zamisle si da su sada uhvatili "boga za muda" i da će početi raditi negdje u T-Comu, Agrokoru, nekoj banci za 20.000 kn ili više, plus auto i sve drugo... A ustvari ne znaju ništa, nemaju tržišne vrijednosti pa završe na burzi i tako nakon 5-6 godina čekanja prime se nekog običnog posla i tako skončaju do penzije... A i zaslužili su jer nemaju oni nikakve sličnosti s visokoobrazovanim kadrom...

youtube.com/bijesdrugi
4hdz.com

Preporučam i
youtube.com/maxprvi
Lion Queen

Tko je glasao

A oni manjinski koji ipak

A oni manjinski koji ipak diplomiraju (nakon 6, 7 ili 8 oginda) zamisle si da su sada uhvatili "boga za muda" i da će početi raditi negdje u T-Comu, Agrokoru, nekoj banci za 20.000 kn ili više, plus auto i sve drugo... A ustvari ne znaju ništa, nemaju tržišne vrijednosti pa završe na burzi i tako nakon 5-6 godina čekanja prime se nekog običnog posla i tako skončaju do penzije..
T-com, Agrokor i ovakve banke te većina tih lokomotiva ne trebaju visokoobrazovane ljude, pa ni ove koji malo sporije i teže završavaaju, jer te desetljećima uhodane i jednostavne poslove bolje i motiviranije obavljaju ljudi kojima škola ne leži, koje završe obveznu osnovnu i nečemu se malo priuče.

Visokoobrazovane trebamo za nova poslovanja, za ona vanjska koja uskoro dolaze i kod nas (npr. IKEA) a i za zajedničke poslove.

To već samo od sebe ide tako. Lokomotive i zajednički poslovi su dugim trošenjem potrošile sve što se je moglo potrošiti od obrazovanog i pameti, pa se takvi svuda jako traže. A mlađi i oni rjeđi stariji koji misle minimalno spekulativno, povezujući bar 3 od 20 točaka, sve bolje znaju da se igra okreće te da se veliki neiskorišteni potencijali i mogućnosti kriju u obratu, pa im je čak i prilično sirovi Kerum bolja karta za zagrijavanje od tih navodno superpouzdanih. Ide do stupnja da radi učenja poslovanju, dok se još može, roditelji koji imaju kapitala traže puteve da čak plaćaju i ulažu radi boljeg učenja svoje djece. Tu se dešava čak i sa veoma propulzivnim IGH i povezanim jako uspješnim koncernima, jako traže ljude a umjesto toga odlaze postojeći ključni i zasnivaju opisane nove incijative, čak vodeći stručnjaci.

Smjerovi se jako razilaze i skoro da su već uspostavljeni kriteriji grube podjele, postaje nezgodno biti stvarno ugledniji stručnjak i raditi u nekoj tako (ne)uglednoj korporaciji.

Tko je glasao

...jer ti vječni studenti

...jer ti vječni studenti na kraju ne završe, a osim toga nisu visokoobrazovani, oni su samo bili na visokoobrazovnoj instituciji...

Je li ovo priča o prošlim vremenima ili važi i danas?
Zar nije bologna ovdje promijenila stvari?

ragusa

Tko je glasao

Pa, zapravo, čini mi se da

Pa, zapravo, čini mi se da bijesdrugi priča o tzv. "starom" sustavu (koji je i dalje aktualan na velikoj većini fakulteta). Tamo gdje nije, tj. gdje je zaživjela neka varijanta Bolonje svjedočimo teškoj eroziji kriterija (hence, inflacija koju spomenuh). Do te erozije dolazi zato jer smo promijenili neke tehnikalije, malo ušminkali stvari,... ali nismo promijenili suštinu: uvjete rada, financiranje i - možda najbitnije - načine evaluiranja postignutog (tu prvenstveno mislim na evaluaciju nastavnika i fakulteta)!

Fakulteti su i dalje prenapučeni, opterećenje nastavnog kadra je naraslo ili, u najboljem slučaju, ostalo isto, studenti nisu (i nemaju zašto biti!) ništa motiviraniji,... ali nas se itekako proziva oko "prolaznosti". Pojedini tvrdoglavci se ponešto i trude, no većina jednostavno više žmiri na ispitima ili manje traži ili...

Usput, prolaznost je narasla, znanje palo, ali s njim su pali čak i prosjeci ocjena! Dakle, mislim da je i više nego očito da nismo unaprijedili sustav, nego samo spustili prag prolaza.

@bijesdrugi: Čak i ti vječni studenti pridonose inflaciji, jer troše (i to dugotrajno!) mjesta koje bi drugi studenti mogli iskoristiti. A ovi koji završe u roku 2-2.5 (pa i više) puta duljem od predviđenog,... misliš da oni zasluže te diplome? Kad tako produljiš studij, onda se na većini ispita možeš "iskrumpirati" ili jednostavno dosadiš ekipi ili zadatke i pitanja već znaš napamet bez razumijevanja,...

P.S. Znakovito je i da svaki fakultet ima barem jednu varijantu Bolonje (čija je, nota bene, jedina svrha standardizacija). Toliko o planskom uvođenju...
--
Ne zove se to za džabe "politics", gdje "poli" znači "mnogo", a "tics" su "krpelji". ;-)

--
Političari su zainteresirani za ljude. No, nije to nužno dobra stvar. I buhe su zainteresirane za pse.
(P. J. O'Rourke)

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci