Tagovi

Lijepa nasa - tudjina (2)

Prije pet-šest mjeseci sam se u dotaknuo prilika o iseljenicima da bi mi jedan "uzorni" pollitikin ?lan odgovorio: "Koga je briga za to što je se kod vas u emigraciji doga?alo". Divota, posebno s time što je to izrekao "humanist" i "povjesni?ar". No, prelistavaju?i stare brojeve tjednika za iseljeništvo "Dom i svijet", upao mi je u o?i tekst objevljen 11. velja?e 2002-ge u broju 373. Izvolite ga pogledati, bez obzira na to da li je o tomu ikoga briga ili nije.
S druge strane, za objavljivanje ovog testa me ponukao i Molotov, odnosno njegov dnevnik "Nismo se za ovo borili".

Hrvatska nam je sve ?udnija, hladnija i udaljenija

Primijetio sam da se, prigodom obilježavanja raznih obljetnica, veoma malo pozornosti poklanja jednoj slomljenoj i odba?enoj grani hrvatskog stabla. Prema vašem vokabularu, iseljenicima, a prema našem, prognanicima.
Žalosno je što Hrvatska, deset godina poslije svojeg uskrsnu?a, ne uspijeva tim prognanicima iskazati ni mrvicu susretljivosti, saslušati njihov glas i povjerovati u njihovu ljubav. Možda je razlog tome ?injenica što u Hrvatskom saboru djeluje Odbor za iseljenike, a ne i za prognanike, iako su razlike izme?u prvih i drugih višestruke i ogromne. U tom Odboru sjede osobe koje, ili ne poznaju, ili namjerno prešu?uju dugogodišnje prilike prognanika i njihov mukotrpni rad na uskrsnu?u hrvatske države.

Sanjali su povratak u domovinu

Prije dvadeset pet do trideset godina, slomom Hrvatskoga prolje?a, nove domovine su udomile prili?an broj poznatih i nepoznatih sudionika Prolje?a. Rijetki medu njima su našli spokojstvo i zadovoljstvo u novim uto?ištima, sanjaju?i povratak rodnome podneblju. Na njihovo zgranu?e, Hrvatska im ga još nije ponudila. Zbog toga im je, iz dana u dan, ?udnija, hladnija i udaljenija.
A ti siroti prognanici nisu žalili vremena, znoja ni novca kad god je trebalo pomo?i Hrvatskoj. Premda je mnogima u Hrvatskoj sje?anje izblijedjelo, valjda nije baš posve presahlo, valjda pamte kako je, za vrijeme Jugoslavije, i u zemlji i u stranome svijetu bilo bla?eno sve što god je odisalo hrvatstvom. Primjera radi, o hrvatskoj zastavi se govorilo i pisalo kao o nacisti?koj zastavi, o grbu kao o nacisti?kome znaku, hrvatski jezik je bio nepostoje?i, zagovaratelji osamostaljenja i održavljenja Hrvatske su proglašavani iluzionistima, naci(onal)istima i teroristima.
Bivša Jugoslavija je trošila ogromna nov?ana sredstva za tiskanje brošura, glasila i uzdržavanje radio programa pomo?u kojih je prostirala pred stranu javnost izobli?ene slike o Hrvatskoj i Hrvatima.
Da bi se koliko-toliko i kako-tako oduprli paljbi jugoslavenskih naboja, hrvatski politi?ki prognanici su osnivali svoje novine i radio programe. Me?utim, ne samo što su ih osnivali, ve? su ih morali i uzdržavati svojim teško zara?enim novcem.

Pored ovoga rada ne smiju se smetnuti s uma brojne demonstracije, na koje se putovalo po nekoliku stotina kilometara, kisnulo se i smrzavalo na plo?nicima zapadnih metropola. Pri organiziranju i sudjelovanju u njima, mnogi su gubili dnevnice, riskirali podozrenja poslodavaca, a znali su dobivati i otkaze. Osim demonstracija, organizirani su štrajkovi gla?u, a bilo je i samospaljivanja. Koliko god je sve to bilo teško, uvijek bi govorili: "Ta neka, izdržat ?emo nekako. Imat ?emo mi našu državu, pa ?e nam se ona odužiti za ljubav i žrtvu."

Izme?u obe?anja i zbilje

Dobro se sje?am brojnih politi?kih prvaka, koji su prije desetak godina obilazili naše kolonije. Dolazili su nam u posjete u izlizanim hla?ama, otrcanim kaputi?ima, poderanim cipelama. Srda?no smo ih ugoš?ivali, prire?ivali im predavanja, davali im novac i poklone. Odlazili su od nas ugla?eni, udebljani i nasmijani. S punim nov?anicima.
Danas, kada posjeduju skupocjene automobile, luksuzne stanove, pozamašne ušte?evine, oni nas se i ne sje?aju. Ako im negdje pokušamo pri?i, odmi?u se od nas. Ignoriraju nas, varaju, ponižavaju. Da nas se sje?aju, uljudnije bi se prema nama ponašali za vrijeme naših posjeta Hrvatskoj.

Kad je u Hrvatskoj po?eo rat, hrvatski prognanici nisu gubili vrijeme, nego su se hitro organizirali. Hrvatske ratne prilike cijeli svijet je tada promatrao nezainteresirano. Srbi su joj ispraznili skladišta hrane, pšenice, lijekova. Vojska nije imala ni odje?e, ni obu?e, a kamoli ne?ega drugog. Prognanici su u Hrvatsku slali novac, lijekove, hranu, odore, sanitetska i terenska vozila i koješta drugo. Da nije bilo te pomo?i, Hrvatska bi pred srpskim naletima, možda pokleknula.
Me?u našim prognanicima ima vrsnih intelektualaca. No, kanadski poslodavci nisu tome pridavali važnost, ve? su ih zapošljavali kao fizi?ke radnike. Ovdje su slabo cijenili naš intelektualni profil; miši?i su bili puno cjenjeniji. Znam inženjere, ekonomiste, profesore i druge koji su radili kao rudari, ?ista?i parkirališta, pera?i su?a, i to za loše pla?e.

Zbog surovih im sudbina, jedva su do?ekali ostvarenje hrvatskog nacionalnog htjenja. Nadali su se da ?e, po ostvarenju slobodne Hrvatske, napokon napustiti tu?insko podneblje i po?i svojem ro?enom. No Hrvatska, umjesto da im je vrata otvorila, zatvorila ih je. Nekoliko desetaka politi?kih prognanika vratilo se u domovinu. Klju?ni kriterij, koji je omogu?avao povratak, bio je strana?ka pripadnost, kao i materijalno stanje prognanika. No, istini za volju, mnogi prognanici nisu bili strana?ki obojeni, a i bili su osrednjeg ili lošeg materijalnog i financijskog stanja. Na žalost, hrvatske vlasti, ni bivše ni sadašnje, ne pokazaše prema takvima ni mrvicu razumijevanja. Današnja Hrvatska se nimalo ne osvr?e na ispa?enost, moralnost i discipliniranost prognanika. Jedino je zanimaju novac i kapital. Bilo je prognanika koji su uložili novac u hrvatske banke pa ubrzo potom ostali bez njega. Poslije su se, kao crkveni miševi, vratili tamo odakle su stigli.

Polovicom osamdesetih, u vrijeme Gorba?ovljeve Perestrojke, iz bivšeg SSSR-a i ostalih država komunisti?kog bloka, u Izrael se naselilo blizu pola milijuna Židova. Nitko medu njima nije donio u Izrael ni novca ni zlata. Izrael ih za to nije ni pitao ve? im je otvorio vrata i pomogao ih. Jasno da Hrvatska nije Izrael, ona je siromašna. No da Židovi imaju tako "siromašnu" zemlju, ubrzo bi od nje napravili raj. "Ibi victoria, ubi concordia" (Gdje je sloga, tamo je pobjeda). Možda Hrvatska i jest siromašna, no zar smo mi prognanici tome krivi? Nismo mi iz nje ništa iznijeli, niti smo je rušili, palili, niti krali njezina dobra. S druge strane, ako je bila širokogrudna i darežljiva za sve i svakoga, mogla se i o nama bolje pobrinuti. Kao što nije propala dok je poklanjala ku?e, stanove, hotele, lokale, poduze?a udbašima, njihovim doušnicima, lopovima, ?ak i prostitutkama (da, poznat mi je i takav slu?aj) , ne bi propala ni da je nama nešto poklonila.

U Hrvatskoj se, na vode?im funkcijama, nalaze "stru?njaci" koji su diplome stekli na partijskim seminarima ili su na fakultetima ispite ispolagali zahvaljuju?i intervencijama komiteta. Da bi pred vlastodršcima dokazali svoje "stru?ne sposobnosti", oni su nas uhodili, cinkarili, izbacivali s posla, iz stana. Gdje god su stigli, zagor?avali su nam živote. Rekao bih da se, baš zbog njih, ni danas ne možemo vratiti u Hrvatsku. Jer, ne bi bilo lijepo da dobijemo neko njihovo radno mjesto ili nekakav stan. Zašto bi Hrvatska nas zapošljavala, a njih otpuštala s posla. Nama davala stanove, a njima oduzimala? I obzirom da Hrvatska o njima skrbi, a nas zanemaruje i odgurava - nije daleko dan kad ?emo prestati govoriti da je ona naša država.

Hrvatski Jugoslaveni

Kada sam ve? iznio dobre stvari, koje su prognanici u?inili za Hrvatsku, iznijet ?u i loše. Pa pogledajte: Gdje god su se nalazili, promicali su ideju hrvatske nacionalne pomirbe. Moram naglasiti da je ona potekla od prolje?arske generacije. Smatrali smo da je nužno, da u cilju svestranog hrvatskog boljitka idu rame uz rame djeca hrvatskih ustaša i partizana, da zajedno sura?uju hrvatski desni?ari i ljevi?ari. I danas smatram da se za tu pomirbu trebalo zalagati. Me?utim, za pomirbu izme?u hrvatskih domoljuba i hrvatskih Jugoslavena - nije. S njihove strane, nije ni došlo do pomirbe. O?ekuju valjda da se prognanici ispri?avaju progoniteljima, uznici uzni?arima, batinani batinašima. Oni nama još nisu oprostili što smo voljeli Hrvatsku te joj željeli državnost i samostalnost. Htio to netko priznati ili ne, hrvatski Jugoslaveni su bili najve?a zapreka stvaranju hrvatske države. ?esto su se srpski nacionalisti obazrivije ponašali prema hrvatskim domoljubima, nego ti naši Jugoslaveni. Hrvatski domoljubi su od devedesete s njima trebali postupati kao što su oni postupali s njima do devedesete. Trebalo im je kazati: "Dosad ste vi jahali nas, odsad ?emo mi vas."

Danas hrvatski politi?ari moljakaju MMF i druge svjetske bankare za sto-dvjesto milijuna dolara kredita. Prije nego oni odlu?e dati Hrvatskoj kredit, postavljaju joj krvave uvjete. A prognanike nije nitko morao moljakati. I nisu postavljali nikakve uvjete pri slanju novca. Jedan moj suuzni?ar (Stipo Mesi?) je 1993. god. rekao: "Devedesete i devedesetprve u Hrvatsku je, iz dijaspore, prispjelo izme?u tri i ?etiri milijarde dolara". A u predizbornoj kampanji 2001. je kazao: "Tijekom rata, iseljenici su poslali Hrvatskoj sedam do osam milijardi dolara i to se ne smije zaboraviti." Ako se ne smije zaboraviti, u tom slu?aju cimeru - Facta non verba!
Mi smo se riješili iluzija. Shvatili smo i pomirili se s tim da ne?e biti našeg povratka u domovinu. Preživjet ?e ona bez nas. No, valjda ?emo i mi bez nje. U svakome slu?aju, ne osje?amo se ni za što krivima. Savjest nam je posve ?ista, iako nam pada što smo tako podlo izvarani od onih kojima smo bili dušom odani. Neka im bude na ?ast. I neka upamte: Nisu nas izvarali što smo bili ludi, nego što smo bili dobri. Dobrotvora je lako prevariti, ali to zna biti i opasno.

P.s.Evo, upravo se sjetih prosvjeda francuskih Židova od prije ?etiri godine. Tadašnji glasnogovornik izraelske vlade Moir Gideon im se obratio ovim rije?ima:
"Nemojte dopustiti da vas igdje itko diskriminira i maltretira, imate se gdje vratiti, dolazite ovdje. Ova država je baš zbog toga osnovana da može štititi svoje ljude. To joj je dužnost". Sapienti sat.

Za kraj i ovo: Prije nekoliko dana sam razgovarao sa jednom Hrvaticom iz USA, pa mi se potužila, rekavši mi da su je, prilikom nedavnog posjeta Hrvatskoj, prve rije?i koje je ?ula na putovni?noj kontroli bile: "Koliko ?ete se dugo zadržati ovdje"? A pri povratku u USA:"Welcome back". Interesantno. Ali što možemo? Pomajke
znaju biti srda?nije nego li ro?ene majke.

Komentari

Pročitao sam nekoliko puta

Pročitao sam nekoliko puta ovaj dnevnik i komentare a posebno komentare Mr. Jaksa.
I sam sam godinam živio u Americi i imao priliku upoznati tzv. hrvatsku emigraciju ili dijasporu. Moja iskustva, blago rečeno odudaraju od poruke ovog dnevnika a to je da su hrvatski iseljenici večinom politički emigranti. To naprosto nije točno. Večina emigranata su u Americi, Kanadi, Australiji iz ekonomskih razloga i tamo su otisli 'trbuhom za kruhom' a ne zato što su bili proganjani.
Da se razumijemom, u Jugoslaviji nije bilo isto biti Hrvat kao danas u nezavisnoj RH ali reći da su baš zbog svog 'hrvatstva' morali otići je čista laž i mit koju sami ti emigranti šire o sebi svoj djeci i svima onima koji su imali živaca slušati lažne naricaljke.

Da, za vrijeme Domovinskog rata, mnogi iseljeni Hrvati su slali pomoć domovini; što se s time novcem poslije dogodilo možemo samo nagadjati. Ali, koliko se njih vratilo u Hrvatsku poslije rata? Koliko ih ulozilo svoj novac u ovdasnje banke, tvrtke, u dionice, koliko ih je poslalo djecu na studij u Hrvatsku? Vrlo malo...premalo da bi sada solili pamet hrvatskim gradjanima koji ovdje zive i da bi kukali kako ih je eto Hrvatska domovina izdala, i kako ide krivim putem. Nije njih domovina izdala već je njima draža mačeha od majke!

Sjećam se još za vrijeme Jugoslavije priča naših iseljenika koji su se vraćali iz posjeta domovini. Kod mnogih od njih se osjetila zavist; otisli su prije par desetljeća ili više iz svojih skromnih sredina i preli priče svojoj djeci o zaostalosti domovine i opasnom komunističkom režimu a kad ono gle?! sunarodjaci imaju visok standard a puno manje rade, imaju dugacke placene godisnje odmore, zdravstveno i mirovinsko i ine beneficije socijalistickog sistema koje su nepojmljive u Americi. I danas, usporedbe radi, kvaliteta zivota u Hrvatskoj je visa od one u Americi (bez obzira na nadolazecu krizu, pa imaju ju i oni). Ako je netko prvenstveno bio ekonomski emigrant i uz to još slabog ili nikakvog obrazovanja (a ogromna većina su upravo i jedino to) onda im je ono sto vide u Hrvatskoj naravno trn u oku a hrvatski jal ne poznaje granice i nije lako iskorjenjiv pukim prelaskom granice.

Sjećam se hrvatskih Festivala u Californiji; baklave, pečeno janje i odajak, sarma i kao šećer na kraju, moš mislit' ''štrudla od jabuka'' - izvorna hrvatska kuhinja. U većini hrvatskih zajednica vodstvo istih su preuzele familije hercegovačkog ili nekog drugog brdskog porijekla, ako ne vjerujete odite u Sacramento početkom lipnja na Croatian Extragavanza i uvjerite se sami.

Postoji ogromna razlika između ove i iseljene Hrvatske. Jedna drugoj ne vjeruju niti se nesto posebno vole. Smatram da se zaista mora ukinuti pravo glasa svima koji u ovoj zemlji ne zive niti joj prihoduju placanjem poreza.

Tko je glasao

Hrvatice i Hrvati, u toj

Hrvatice i Hrvati, u toj prokletoj tuđini,

Majka, jedina naša Makja tuguje!

Dica koja su otišla se ne vračaju i obitlej se raspada, obiteljska kuća koju smo svi zajedno gradii polako propada!

Odavno znamo koja je to radost kada si dijete vrati dome, otac slavi a suze koje majka pušta u tom trenutku postaju suze radosti. Obitelj se okupila, jer sin se vratio i obitelj nije propala:

".......svijet u kome živimo je izgubljen. Ljudi i države lutaju tražeći izgubljeni mir i zadovoljstvo, radost i bogatstvo. Jedni u svojoj izgubljenosti odbijaju da budu nađeni jer se uzdaju u svoje propadljivo i kratkotrajno bogatstvo, a drugi su izgubljeni jer vjeruju svojoj religioznosti. Jedni se dave u grijehu i prljavštini, dok drugi vode pošten i religiozan život, ali bez Boga.

Da bi učenici ovo bolje razumjeli, Isus je ispričao priču. Ona je zapisana u Lukinom evanđelju 15:11-24: "

Majka Hrvatska Vas triba, ne triba Vaš novac, ne triba Vaše bogatstvo. Naša Majka gleda kako se naša obitelj raspada kako je život u pustoj kući postao bezvrijedan.

Da joj doživjeti taj dan kada će se sinovi vratiti, neka dođe i nova snaha i unučad koju nikada nije vidjela jer su to njezina unučad. Krv nije voda! a koliko mi svaka baka kaže, ljubav prema unuku je ljubav koja je neopisiva!

Majka Hrvatska tuguje!

A dica kao da su zaboravila na nju!

Sveto pismo sve Vam govori:

"Ustaću i otići ću svom ocu i reći ću mu: oče, zgriješio sam nebu i tebi, nisam više dostojan da se zovem tvoj sin; primi me kao jednog od svojih najamnika. I usta, te dođe svom ocu. A kad je još bio daleko, ugleda ga njegov otac i sažali se, pa potrča, zagrli ga i poljubi ga. A sin mu reče: oče, zgriješio sam nebu i tebi, nisam više dostojan da se zovem tvoj sin. Otac pak reče svojim slugama: iznesite brzo najljepšu haljinu i obucite ga, i dajte prsten na njegovu ruku i obuću na noge, dovedite i ugojeno tele, zakoljite, da jedemo i da se veselimo, jer je ovaj moj sin bio mrtav i oživio je, bio je izgubljen, ali je nađen."

Jedan je Dom za sve nas Hrvate i Hrvatice.
Jedna je ta naša Majka, koja voli svoju dicu i još više voli svoju unučad!

Jakša
"volim svoje i poštujem tuđe"
http://www.youtube.com/watch?v=OkO8qa3V5gg

Obrisan

Tko je glasao

Ovo je nažalost sve

Ovo je nažalost sve istina.

Mislim da iseljenici/prognanici ipak relativno slabo poznaju hrvatske prilike i probleme, a u Hrvatskoj su iseljenici/proganici skoro nepoznati, drugi svijet.

S jedne strane, kao vrlo ne-nacionalno orijentirani Hrvat ja znam da su Hrvati u inozemstvu ostali u mnogočemu radikalniji pa i ogorčeni zbog onog što im se dogodilo. Ali lako je meni pričati, da sam ja bio student ili malo stariji 1971. vjerojatno bih ili zaglavio u zatvoru, na policiji, ili bih morao otići. Prilike oblikuju ljude.

Mnogo čega je u hrvatskoj prošlosti zamagljeno i mitologizirano. Nažalost, preovladavaju podjele i crno-bijele slike.

Nema tu jednostavnog lijeka, nego biti uporan i bez predrasuda. Bar ja nastojim biti takav.

Što se tiče naglo pogospođenih političara, to me nimalo ne čudi, ali tako je to u siromašnom i nestabilnom društvu, moraš pokazati da si uspio, status je sve.

Tko je glasao

@Daniel HRVATSKE SUDBINE U

@Daniel

HRVATSKE SUDBINE

U kanadskom parku dva starca se srela,
pricama se dotakli svojih starih djela,
obojici, tvrdise, presusila vrela,
izdala ih snaga, bolest obuzela.

Govorio stariji, nezgodno je kazati,
koliko su cudni danasnji Hrvati,
mladji ga je gledao, poceo se smijati,
potom tiho rekao: "Kao da su sakati".

Suze sam im vidio dok su govorili,
da su nastradali, sebi stete stvorili
sto su se dosljedno za Hrvatsku borili,
sluzili ju vjerno, k'o majku je dvorili.

Na to jedan rece: "To se nju ne tice,
jer od svoje djece sve se dalje odmice,
a opasnost ponovno odsvakud joj nice,
izgleda mi bolesna, pa se lijesu primice".

Tko je glasao

Mnogo čega je u hrvatskoj

Mnogo čega je u hrvatskoj prošlosti zamagljeno i mitologizirano. Nažalost, preovladavaju podjele i crno-bijele slike.

Ma sve je bilo ružičasto, a pogotovo one situacije kad su neki kritizirali vladajuče ili su dali kritiku na neke krađe direktora koji su utajivali materjal kod gradnje stambenih objekata, hotela ili mostova. cement je završaval na privatnim gradilištime prijatelja, rodbine i na njihovim osibnim.

Proglašavani su državnim neprijateljima i završavali u zatvorima jel se je tak zrihtalo da su to oni radili.

Tko je glasao

Eto, moram reagirati, jer me

Eto, moram reagirati, jer me na to nije natjerao cijeli dnevnik, koliko ovih nekoliko zadnjih rečenica:

Prije nekoliko dana sam razgovarao sa jednom Hrvaticom iz USA, pa mi se potužila, rekavši mi da su je, prilikom nedavnog posjeta Hrvatskoj, prve riječi koje je čula na putovničnoj kontroli bile: "Koliko ćete se dugo zadržati ovdje"? A pri povratku u USA:"Welcome back". Interesantno. Ali što možemo? Pomajke
znaju biti srdačnije nego li rođene majke.

Vidiš, druže, ovo tjera na razmišljanje, kao što je vama u dijaspori pomajka postala srdačnija od majke, ovdje je slićno u odnosu države prema braniteljima, nu, postoji ona stara:
Nekome je Domovina mati, a nekome mačeha.

Nu, bez obzira na sve u dnevniku navedeno, pozivam sve Hrvatice i Hrvate, raseljene, odbačene, prezrene i zaboravljene u Domovini i dijaspori, da ne očajavaju, da razmisle o tome, da je sve prolazno, pa i vlast i moć. Zajednički smo nakon tisuću godina stvorili ovu našu Domovinu, zajednički ćemo je graditi, usprkos svima onima koji nam žele suprotno. Hrvatski narod je u pravednom Domovinskom ratu dokazao da spada uz bok ponosnih svjetskih naroda, jer samo takvi imaju pravo na komadić svoje zemlje, samo oni koji su spremni žrtvovati sve za svoju Domovinu i svoj narod, Bogu su dragi i na kraju će pobjediti. Hrvatski će narod znati cijeniti svaki i svačiji doprinos svojoj slobodi, ne postoji ta sila na zemlji koja će sprijećiti povijesnu istinu ma koliko je neki zatirali.
Pozdrav,
Molotov
PS(
Matej (25, 35)
"Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni."
Tada će mu pravednici odgovoriti: "Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?"
...
Zatim će reći i onima slijeva: "Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!")

Tko je glasao

@Molotov NECE NAM BITI

@Molotov
NECE NAM BITI LAKO

Nece nam biti lako kada je u grob gurnu,
Al' pomirimo se s time, ne preostaje nam drugo,
Sama je, nazalost, kriva za sudbinu si burnu,
Bila je previse nestasna, a i bolesna je dugo.

Pokusavali smo joj pomoci, nismo zalili truda,
No nista nije vrijedilo, jer nas ne htjede cuti,
Odricala nas se, jadna, radi Judinih skuda,
Kao da smo joj, Boze, bili dusmani ljuti.

Zbog postupaka njenih zgranuli smo se jako,
Stare nam rane krvare, a otvaraju se nove,
No, i unatoc tome, nece nam biti lako
Ako sa njenom smrcu dusmani ostvare snove

Tko je glasao

E moj dragi @Molotov! Ne

E moj dragi @Molotov! Ne čini li se tebi da smo mi "Posljednji Mohikanci"? Sve je očitije da oni koji su za Domovinu spremni mrijet umiru brže i prije nego li ostali.
Jednom prilikom mi je prof.dr., NO.1 za braniteljske duševne i "promjene osobnosti", sveučilišni profesor, itd, itd, rekla: Josipe, Ti imaš 10 godina više nego li tvoj datum rođenja pokazuje! Kako? - pitam je. -Tako što je adrenalin, ogromna količina adrenalina što u strahu što u stresu jurišnog oslobađanja Domovine u kratkom roku oštetio tvoje srce, mozak, krvožilni sustav...
Adrenalin ti je kao benzin u dizel motoru - ostavlja trajne posljedice a ponekad motor i eksplodira.
Tako je to meni objasnila štovana prof.dr.

Molotov, to znači da je moj organizam zapravo "star" (istrošen) 60 i podosta godina +. Računaj da je prosjek starosti hrvatskih branitelja 52 godine realno; - ili po njenom 62! (Govorim o onih 359.000 koji su imali stvarana ratna djelovanja, onih 55.000 iz 1991... Pa samo su još rijetki na nogama i radno sposobni iz 1991.).

Što nam je činiti? Prenesti na djecu svoju odlučnost i ljubav prema Domovini za koju je vrijedno i poginuti? Djeca su nam prošla 20 pa i 30 godina. Kako da im objasniš da si stavio "glavu na panj" za ovo što oni danas imaju; bolje rečeno nemaju?
Pogledaj reprezente ove države: Mesić - Bože sačuvaj, Sanader i klon Kosor? Opća smijurija! Luka Bebić i npr. Friščić kao potpredsjednik sabora da ostalu "ergelu" ne nabrajam?
Kome su oni uzor? Mojoj ili tvojoj, ili braniteljskoj djeci?

Ostajemo samo mi - branitelji! Nema drugih i ako mi ne zaustavimo ovaj sotonski ples uništenja Hrvatske (ne mislim samo na gospodarstvo, čak najmanje na njega) - tko će?
Mogu kojekakvi dripci po godinama, iskustvu, moralu i karakteru na ovim stranicama ( i inače) pisati što got im volja ali ja sam mišljenja i uvjerenja gore iznijetog!

Tko je glasao

smijem li pitati što bi ti

smijem li pitati što bi ti konkretno htio, što bi te zadovoljilo?

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

smijem li pitati što bi ti

smijem li pitati što bi ti konkretno htio, što bi te zadovoljilo?

Griotta, zar je dnevnik pisan o meni? Jesam li igdje u njemu sebe spomenuo? Ali hajde....
Kad si me vec upitala sto bih htio i sto bi me zadovoljilo, izvoli odgovor: Lustraciju, tj. bilo kakve sankcije za sve takve koji su djelovali protiv ozivotvorenja hrvatske drzavnosti, te kompenzacije za sve one koji su radi nje obespravljivani, batinani, osudjivani i protjerani iz Hrvatske. Nadalje, zadovoljilo bih me da se vec jednom prestane govoriti o borbi antifasista za ovu drzavu. Pardon, uistinu su hrvatski antifasisti vjerovali da se bore za nju, ali su ih jugoslavenski antifasisti podlo izmanipulirali i izvarali, a potom ih mnoge likvidirali i zatvarali.
Pored toga, zadovoljilo bih me kada bi danasnja Hrvatska sprjecila klevetanje, omalovazavanje i provociranje dragovoljaca DR. U dragovoljce ubrajam takve kiji su najkasnije do srpnja mjeseca 91-ve stupili u obranu Hrvatske. Ni u kojem slucaju ne one koji su se obranu ukljucili 92-ge kad je vec nastupio status quo, a ukljucili su se da bi produzili naknadu za nezaposlene.
Previse je i smjesno i zalosno kad, recimo, Aisha pokusava ratne prilike "objasniti i pojasniti" Molotovu, paripu, rmarinu, jelenskoj, krrrekanu ili kad ih neki jugo-retard naziva ognjistarcima. Nabrojani su zavrijedili, ako nista drugo, respekt.
Takodjer bi me zadovoljilo kada bi desnicari pokazivali vise fleksibilnosti prema ljevicarima. I obratno. Pri tomu moram i o sebi nesto kazati: Kao sto je Molotov prije nekoliko dana rekao da je sa socijalnog aspekta crven, a sa nacionalnog crn, isto sam i ja takav. Dok su Srbi imali udjela u odlucivavanju o hrvatskoj gospodarskoj, politickoj, kulturnoj, pa cak i sportskoj sudbini Hrvatske, mrzio sam ih. No, nisam mrzio srpski narod vec samo sljedbenike takve politike. Danas kad oni nemaju utjecaja na karakter i smjer hrvatskog gibanja, zasto bih ih mrzio? Medjutim, danas mrzim pripadnike vlastitog naroda koji pljackama i mesetarenjima pletu omcu narodu i drzavi.
Eto, to je to.

Tko je glasao

dnevnik je pisan o

dnevnik je pisan o dijaspori, a ti jesi u dijespori tako da je dnevnik valjda o problemima koji tebe muče (inače ga valjda ne bi ni stavljao).
dakle, dvije su stavke. prvo je lustracija i drugo je dostojanstvo dragovoljaca.
onda mi tek nije ništa jasno jer mi se čini da u ova dva dnevnika govoriš o problemima dijaspore i o tome da se hrvatska ne brine dovoljno za svoju dijasporu, a s druge strane kao ono što bi te zadovoljilo navodiš ovo vezano uz lustraciju i dostojanstvo dragovoljaca. to mi se ne uklapa u perspektivu problema koje si iznio u dnevniku. možda je stvar u tome da si pogrešno shvatio pitanje. nisam mislila na to što bi te općenito zadovoljilo, nego što bi te zadovoljilo u kontekstu problematike kojom se u dnevniku baviš.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

A ono što Grioti možda

A ono što Grioti možda nije jasno isto tako,

je to da kada ja kažem ono što mislim o onima koji su nama u dijaspori filali glave sa idejom "Oslobođenje Hrvatske i povratka doma".... samo nekoliko Vas (stariji, da izvinite na izraz, mislim punoljetne osobe koje su tada imali dicu) ste otišli iz te sređene i slobodne Kanade, Australije itd itd... i došli ovamo ratovati.... dobro.... to skidam kapu...
Isto tako ona ne razumije kako je jako malo njih kada se prva prilka pokazala da "se vrate doma u Hrvatsku" (od 1995 do 2000) bez straha od ratovanja ili straha kako će ugroziti svoju dicu... jednostavno NISU.... a ti si jedan od onih koji je došao i probao.... to njoj nije jasno....

Vi ste doživjeli nož u leđa od naši Hrvatina u diaspori, te od naši Hrvatina u RH.... i sada Vam još osporavaju Vaše pravo da kažete ono što mislite o tome osobe koje jednostavno nisu mogle to sve preživjeti što ste Vi preeživjeli je nisu imali dovoljno godina tada.

Respekt... je ono što e triba pkazati prema svakom čovjeku, a isto tako posebno poštovanje prema onima kojima su sebe žrtvovali bez uvjetno i bez ikakvih očekivanja i dragovoljno se odrekli sigurnog posla te mirnog života i to u ime slobode i obrane života i svega što smatramo vrijenim na ovome svijetu krenuvši od upravo te mladeži poput Griote, Aishe, mene itd itd.. koji su tada imali ispod 16 godina kada te Vi već bili Dragovolvci!

Možda ne shvača kako u svojim dnevnicima zaobilaziš onu istinu koju ja tako direktno prikazujem o onim našim "Hrvatinama" u dijaspori.... a isto tako .... možda će to doći na red uskoro..... nije bitno, bitno je to kako svako od nas može o svom iskustvu govoriti sa osobnog nivoa a pogotovo kada su ovakve teme u pitanju.

Tolerancija..... kako očekivati toleranciju kada se do dan danas niti jedna vlast nije zalagala za slobodu i demokraciju ...... a ljudi ratovali kako bi mogli imati pravo na slobodu i mogućnost da slobodno biramo.... krvarili kako bi se dica vratila doma svojoj Majci Hrvatskoj.... iz te proklete Amerike..... eeeeee sada se slika razbistrila i vidimo puno bolje nego što smo vidjeli u prošlosti....

Možda jednog dana će shvatiti griotta, ja i mnogo drugi što to znači odreknuti se svog života kako bi drugi mogao imati život.... a iskreno nadam se kako nećemo morati to preživjeti... jer kao što znaš.... osjetio sam rat... i više ga nikome ne želim....

Pavle, kome jasno ili ne..... ti si napisao ono što misliš i to je više nego što večina naši "Hrvatina" su spremni napraviti jer se čak boje i reči ono što misle... ako uopće i misle o takvim stvarima!

Jakša
"volim svoje i poštujem tuđe"
http://www.youtube.com/watch?v=OkO8qa3V5gg

Obrisan

Tko je glasao

skviki, koji ti je vrag,

skviki, koji ti je vrag, zašto minus?

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Makar idem s rizikom za

Makar idem s rizikom za minus ti bum odgovoril.

Da pratiš Pavla bi znala u čemu je problem, a plus toga ne vidim baš nešto u tom pitanju šta bi pridonjelo kvaliteti diskusije. Jedino bi povuklo lavinu nezgodnih komentara i minusi bi pljuštali.

U buduče možeš pitat takve stvari preko PP.

Tko je glasao

ja baš vidim da bi

ja baš vidim da bi pridonijelo kvaliteti diskusije ili joj u najgorem slučaju ne bi naštetilo.
u svakom slučaju, ako imaš nešto protiv nekoga, možeš to ti obaviti preko pp, a ne odmah minusirati na pitanje je koje i sadržajem i načinom na koji je postavljeno korektno.
što se tiče toga "da pratim pavla", pratim i čitala sam i prvi dnevnik na ovu temu i pitanje sam postavila upravo zato što nakon 2 dnevnika iste teme nije jasno što bi konkretno trebalo napraviti.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Evo jedan prijedlog za naše

Evo jedan prijedlog za naše u dijaspori:

Neka Vlada uvede program poticaja za povratnike,

a) državno zemljište u mjestima van gradova neka se parceliziraju i daju za jednu kunu. (rok izgradnje 3 godine)
b) osloboditi plačanje takse na priključke kom. infrastrukturi.
c) stručnu pomoć oko otvaranje firme ili obrta (zbog toga što je administracija kod nas u RH nočna mora)
d) umjesto da uzimaju % od penzije koje im stižu iz te dijaspore, neka im još prizna staž koji su za vrime svog rada u SRH/SRJ imali, pa makar to bilo 100kn mjesečno vrijednost penzije...
e) Zahvalnicu od Predsjednika Vlade i Pedsjednika RH što se vratila cijela obitelj (ipak se povečava broj građana u RH onda!!!! ako mogu biti kuovi desetom djetetu onda mogu reči na papiru "Hvala" i "Dobro došli kuć".

Evo npr. to bi možda moglo biti konkretno nešto za neke te ljude iz dijaspore, a vjerujem kako bi mogli cijeli niz programa i projekata realizirati kada bi bilo dobre volje u našem Hrvaskome Saboru u kojem sjedi netko u ime te dijaspore... i NIŠTA nije napravio za te ljude.... već je sudjelovao u zadnjih 15 godina u kojima se ljude samo tjera iz RH.... sustavno!!!!

PS. i ta mjesta u saboru treba ukinuti i osnovati "Državni Ured za Povratnike" pri min. Vanj. poslova.

Evo kada već hoćemo pozitivu, evo pozitive... neka dođu, neka ulože svoj kapital, i još važnije svoju multikulturnost jer to su ljudi iz drugog svijeta....!!!!

Jakša
"volim svoje i poštujem tuđe"
http://www.youtube.com/watch?v=OkO8qa3V5gg

Obrisan

Tko je glasao

@Jaksa, NEOSTVARENI

@Jaksa,
NEOSTVARENI PLAN

Spremio sam malu barku Lijepoj nasoj okrenutu
Al' mi netko skrio jedra, a jarbole pokvario,
Zalud sam se zrtvovao, veselio zeljnom putu
I stracio bezbroj ljeta kad plan nisam ostvario.

Previse je sada kasno opet poci ispocetka,
Umoran sam i iscrpljen, bez nadanja i nakana,
Stare su mi presahnule, a od novih ni zametka,
Oko moje slabe barke pucina je uzburkana.

Nista tome ja ne mogu, ostati cu gdje vec jesam,
Nemocan sam ukrotiti grc, sudbinu i neveru,
Bas zbog toga u samoci cesto s lica suze stresam,
Ako sto god imam reci, kazem samo svome peru.

Suton me je vec nadvio, jenjali mi polet, snaga,
Bolest mi se priblizila, prilicno se dobro vidi,
Skoncati cu podaleko od ognjista i svog praga
Sa uzdahom u grudima na tudjnskoj nekoj hridi.

Ponekad ce strane ptice iznad hridi nadlijetati,
Jer, na zalost, ne uspjedoh doci blizu rodnog jata,
Sprjecise mi medju njime spokojnoscu cvrkutati,
Kad ponovno zlo caruje ispod svoda kod Hrvata.

Tko je glasao

Evo jedan prijedlog za nase

Evo jedan prijedlog za nase u RH:
lustracija!

Tko je glasao

Sve potpisujem kao dođoš.

Sve potpisujem kao dođoš. dotepenac, došljak, padobranac, klokan, emigrant, Ustaško kenjalo, Aboriđin, stranac, "Asulander" i naravno glupi Australac po rođenju koji je danas u našoj RH, kojemu se stalno nabija na nos da sam "budala" itd itd... što sam uopće došao ovdje...... (barem tako mi govore večina ovdje u RH, čast pojedincima).

A ne mogu šutjeti po pitanju onih veliki Hrvatina koji su nama mladima tamo filali glave sa idejom "povratka u Hrvtasku", jer vidim da ti plavoprsni veliki Hrvati su ostali tamo di jesu!..... Riječima su jedno propagirali a svojim djelima su drugo dokazali!
Ovaj put ću ostati pristojan i neću reči onim svojim bivšim klegama sa kojima sam odrastao (do 21 god i 2.5mj. svog života) negu ću samo reči ovako:

Najveće izdajice ove RH su oni koji su nas odgajali Hrvatima tamo u toj tuđini, jer se nisu vratili i dali sebe i svoja iskustva i multikulturnost iz tog "novog svijeta"...... slažem se kako politika ovdje koja čak uzima cca 30% ljudima od jihovi penzija koje su zaradili "vani"... jer sramotna... ali opet tvrdim da takva obrazloženja za njihove odluke da ostanu u tim sređenim Australijama, Amerikama itd itd itd.... je samo jadam izgovor za njihovo "kukavičko srce"..... jer može glava biti razumna...... ali ako je nešto "U SRCU" onda je ono u glavi sporedna stvar......

Oprosti Pavle, ali ne mogu šutjeti (kao ni u prvom dijelu ove seije dnevnika, moram reči ono št mislim i što me boli), čast tebi i pojedincima koji jesu čak došli i ratovali ovdje u obrani od JNA i cijele Srbije i CrnoGore kao i Muđahedina iz Arapski država.. Vama skidam kapu.. "pojedincima"... a di su oni koji su npr. stobom pili pivo u "Hrvatskom Domu ili Klubu" tada?

Zašto oni sada ne dođu u svoju/našu RH?

Jer sada se tek vidi koliko je u biti "Hrvatski Jugoslavena" među onima u toj tzv. "Ustaškoj emigraciji".
Ja sada njima kažem na temelju njihovi djela i po onome kako su mene učili da su oni "IZDAJICE HRVATSKOG RODA I PORODA"..... a to su oni govorili za druge.... na kje smo bacali kamenje 29.11 kada su išli slaviti dan SFRJ... eeeehhh gospodo koja se nalaze u tim "Hrvatskim Domovima" (klubovi, centri itd) i pijuckate svoje pivkane.... ne morate prstom uperiti u nikoa i prozivati ih "Jugoslavenima, idajicama, udbašima itd itd" svako jutro kada se umijete i pogledate u špigli (ogledalo) imate ispred sebe takvog jednog!ć
(A ja svako jutro imam ispred sebe budaletinu koja je vjerovala Vama).

Ne treba nitko reči "dobro došao", ni oprosti što su Vas naše izdajice i sluge ondašnjeg sustava otjerali, ne treba nitko dati povlastice, ne treba nitko zaustaviti našu rodbine i prijatelje da nas pokušavaju izmusti i oderati za svaki cent koji imamo..... jer da su "U SRCU" hrvati a ne samo na jeziku i na majicama koje nose u tim "Hrvatskim" Domovima (centrima).... ne bi bili tamo... već bi bili ovdje.....

Ovdje se Hrvatska gradi, ovdje se Hrvatska dica rađaju, ovdje se bira vlast u svakoj općini i u svakom gradu koje služe nekim partijama...... a ne u Australiji, kanadi, Americi.... itd itd.... i Što bi nama falili jedno milon i pol ljudi iz te tzv. dijaspore?

Pa čak i oni koji su se vjenčali tamo sa osobama druge nacionalnosti.. npr. Talijanima, Englezima, Ircima itd itd... možda nama ovdje i treba "multikulturna zajednica" koja obuhvača više od naše autotohne regionalne multikutune običaje..... pa valja i meksička hra, te vlaja imati osobe koje mogu španjolski, engleski govoriti kao da im je materinski jezik! za ne?
Valja imati osobe kojima se na živo fučka kako se zove stranka za koju glasaju, već gledaju program i sposobnost kandidata.... valjalo bi imati par milijuna takvih građana u RH zar ne?
Valjalo bi da pekare prodaju par milijuna kila kruha više svakodnevno zar ne?

Đabe sve moj Pavle..... sada vidim i znam kako im Hrvatska nije "U SRCU"!

i teško će mene itko uvjeriti u bilo što drugo! (a primjetili ste da sam relativno tvrdoglav ponekada, ipak je moje prezime Ličko... Medo+ Bukva = vrlo zeznuta kombinacija!)

Jakob Matovinović - Jakša
"volim svoje i poštujem tuđe"
http://www.youtube.com/watch?v=OkO8qa3V5gg

Obrisan

Tko je glasao

@Mr.Jaks te "velike

@Mr.Jaks
te "velike hrvatine" kako ih ti nazivaš, vama mladima su se trudili usaditi ljubav prema domovini iako ju mnogi od vas nikada nisu ni vidjeli, trudili su se objasniti vam gdje su vaši korijeni i približiti vam hrvatsku kao vašu zemlju. mnogi od tih ljudi u inozemstvu se nalazi već desetljećima, ne zaboravi koliko je trajala komunistička ex jugoslavija i koliki se ljudi nisu mogli vratiti prije dr natrag u hrvatsku sve i da su htjeli.
ti su ljudi u medjuvremenu vani našli posao, sagradili kuće ili kupili stanove, podigli jednu generaciju i često dočekali i još jednu, velik ih se dio osjeća prestarim za povratak i za neki novi početak.
ti su se ljudi dokazali onda kada je trebalo, kada su nam slali novac i oružje, vratili se oni ikad ili ne u hrvatsku. a već sama činjenica da su vama, mladima, govorili o toj hrvatskoj, pokazuje da im je ta hrvatska bila i ostala u srcu, jer vam ju inače ne bi ni spominjali.
nazivati te ljude izdajicama za mene je teški bezobrazluk. ne znam koliko godina imaš i kada si se vratio u hrvatsku, da li si bio dovoljno star da uzmeš pušku u ruke.
ali ti mogu reći da se puno njih vratilo početkom devedesetih baš iz tog razloga, da bi se nakon što su par godina proveli u rovovima braneći hrvatsku od čega nikakve koristi nisu imali, vratili natrag u inozemstvo, gdje su imali život koji su si u medjuvremenu izgradili. ili su tako postupila njihova djeca, dok su oni dizali hipoteke na kuće kako bi pomogli obrani hrvatske.
da li su se vratili u hrvatsku ili su ostali u inozemstvu, njihov je izbor na koji su imali pravo. vama mladima su takodjer dali izbor, samim tim što su vam o hrvatskoj govorili.
i bolje da više ništa ne pišem po ovoj temi, doista sam se razljutila.

Tko je glasao

@Diana, dao sam komentaru

@Diana, dao sam komentaru plus ali Jakša nije imao dovoljno godina u Domovinskom ratu.
Inače, u jednom je u pravu: Mnogi su vani bili velike Hrvatine i poslali mnoge u pakao 1991. a oni su ostali vani i na sigurnom. Tu je Jakša u pravu!
Skidam kapu i klanjam se do zemlje onima koji su došli iz sigurnosti iseljeništva i borili se ovdje s nama rame uz rame.

P.S. Pozdravi Čikaga, ako se uopće više do njega i može!!!

Tko je glasao

I ostali su tamo nakon

I ostali su tamo nakon pakla, znači 1995 do 2000 god, kada je bilo najpotrebnije da se vrate u Hrvatsku, SVI MI IZ DIJASPORE..... pogotovo svi ti VELIKI HRVATI koji su imali plava prsa itd itd... jer mi smo njihova dica... koju su to poruku dali nama sa time što su ostali tamo?

Koliko nas Hrvata koji smo rođeni u tuđini su pretvorili u strane državljane hrvatskog podrijetla?

Nije samo Tuđman kriv, kao što neki prikazuu, nije samo politika kriva kao što neki prikazuju.... krivi su i oni NAJ NAJ Hrvati koji su tamo bili NAJ glasniji kada se radilo o Hrvatstvu!

Etničko čiščenje, završili su posao koju je prtija pokrenula.... odradili su Titin projekt do kraja! Uništili su ono što nitko nije uspio uništiti.... i tihi genocid bez metaka i krvi....jedne cijele generacije.... kao i budući generacija.

A za ovo što su slali neke priko bare... pa to je drugi par opanaka..... tatini sinovi su ostajali... a ima i picana koji su sa 15/a6 godina falcificirali potpise roditelja na zahtjev za putovnicu... i dobili zabrane do 21 god. za izlazak iz zemlje... toliko je bila jaka ta generacija koja je sada prodana/propala!

Jakša
"volim svoje i poštujem tuđe"
http://www.youtube.com/watch?v=OkO8qa3V5gg

Obrisan

Tko je glasao

@Diana, dao sam komentaru

@Diana, dao sam komentaru plus ali Jakša nije imao dovoljno godina u Domovinskom ratu.
Inače, u jednom je u pravu: Mnogi su vani bili velike Hrvatine i poslali mnoge u pakao 1991. a oni su ostali vani i na sigurnom. Tu je Jakša u pravu!
Skidam kapu i klanjam se do zemlje onima koji su došli iz sigurnosti iseljeništva i borili se ovdje s nama rame uz rame.
P.S. Pozdravi Čikaga, ako se uopće više do njega i može!!!

ne znam koliko je godina imao i nije na tome bio naglasak. stvar je u tome što ja poznajem previše ljudi vani koji su dali sve što su imali kako bi se hrvatska obranila od agresora. i koji imaju svoje razloge što se nisu vratili, ali nisu postavljali pitanja kada je trebalo pomoći. meni je potpuno normalno da su ti ljudi govorili mladjima neka se vrate, jer mladji će se čovjek daleko prije uklopiti i početi novi život nego stariji. problematika naših ljudi vani nikada nije bila jednostavna, a nije to ni danas i zato se meni digne kosa na glavi od prebrzih osuda i oštrih riječi upućenih na njihov račun. naučila sam na to od jedne grupe ljude, ali od druge to doista ne očekujem.
ps
potrudit ću se da čikago dobije tvoje pozdrave ;)

Tko je glasao

Diana, najviše zaboli od

Diana, najviše zaboli od tamo gdje se ne očekuje. ovi postovi od Jakše nama (uvjetno lijevima) su melem na ranu, tj nisu samo nas izvarali, ipak je to nešto šira pojava. 30 godina sam radila u turizmu i čula sam hrpu ispovjedi naše dijaspore. u godinama rata, radila sam na granici, vidjela ih kad su puni ideala dolazili i gledala ih slomljene kad su odlazili. zato me toliko čudi što se nisu ekipirali i održali "nam" lekciju.
bojim se da se udba premetunula u nekakvu ptičurinu i da odrađuje i dalje prljav posao samo ovaj puta (na sreću) bez krvi.

Tko je glasao

@fuminanti mogu dodati još

@fuminanti
mogu dodati još melema na ramu. nisu izvarani samo "lijevi", nije izvarana samo dijaspora, jednako su tako izvarani i "desni". nema tu podjela, kada je u pitanju ovako nešto, svi smo prošli manje-više isto.
tu imamo jedan drugi problem, radi kojeg ljudi često izbjegavaju o tome govoriti, a i kada govore, diskusije se često izrode u svadje.
nije sam domovinski rat prevara, niti bi on ikada trebao biti upitan. radilo se ono što se trebalo raditi, za mene tu dileme nema. ali su i te kako upitni baš oni koji su krali dok su se drugi borili, ili pomagali na bilo koji drugi način u tom ratu.
najmanje su tu krivi branitelji. baš čitam jedan upis koji je krekan zalijepio na nekoj drugoj temi i gdje je jasno napisao, branitelji se u to vrijeme nisu bavili takvim stvarima, nego su gledali preživjeti i otjerati agresora. ja to potpisujem. da nije i u braniteljskim redovima bilo onih koji su krali, bez daljnjeg. ali su to bili sporadični slučajevi.
sve nas skupa, kao narod u cjelini, prevarili su oni koji do dana današnjega nisu objasnili gdje je završila silna lova koja je skupljena u ime obrane. pa ako mi sada netko, po običaju, odgovori da je završila u oružju, ja bih samo upitala odnosi li se to i na svo ono neispravno oružje koje smo dobijali i za koje je sigurno plaćena, ako uopće jeste, neka minimalna svota a razlika pospremljena u džepove. neće se ta istina doznati nikada, zato što postoji samo jedan način za nju. a to je preispitati porijeklo imovine svih onih koji su iz rata izašli kao bogati ljudi, bili oni branitelji ili civili. obzirom da takvi danas drže u rukama dobar dio hrvatske, mala je šansa da bi se njihova imovina ispitivala a još manja da bi im se nešto moglo dokazati, izuzev ako narodu jedan dan doista pukne film i zaključi da je bilo dosta.
dakle, nije sporno razgovarati o tome da je domovinski rat iskorišten na način da su jedni umirali, a drugi se bogatili. nije sporno ni razgovarati o svemu što se u ratu dogadjalo. postaje sporno onda, kada se pokušavaju izvrtati činjenice govoreći da je rat dogovoren, da rata nije trebalo ni biti i kad dodjemo do one čuvene "tko nas bre zavadi".
a meni osobno, najgore je čitati pljuvanje po braniteljima od strane onih koji nisu našli za shodno uzeti oružje u ruke a mogli su, al im se baš nije riskiralo da poginu. no, danas su prvi koji znaju sve o ratu i sve o obrani i prvi kada se na one koji su, izmedju ostalih, branili i njih, trebaju nabacivati kamenjem. za takve ja nemam ni strpljenja, ni razumijevanja.
nadam se da shvaćaš kako ovo nije upereno protiv nikoga posebno, a najmanje protiv tebe, nego je samo moj pokušaj da objasnim zašto se nerado govori o ovakvim stvarima.

Tko je glasao

sve potpisujem, sve pet.

sve potpisujem, sve pet. prevareni smo svi od ovih koji nas i dalje kradu i lažu.
nisam bila u ratu, bojim se i taknuti oružje, a od kapi krvi rušim se. neki naprosto to ne mogu. ja ne mogu.
da li je rata trebalo biti? ne znam. bio je i čast svakome ko je to prošao i izdržao! ali znaš puno bolje nego ja da ima jako puno nelogočnih stvari i da će jednom netko morati reći istinu inače će se slijedećih 50 godina pokoljenja prepucavati oko toga.
sada je možda posljednji trenutak da se kaže bobu bob i popu pop! tko to treba učiniti? pokušavam ovdije mjesecima iskopati barem jedno ime vrijedno poštovanja, nekog desnog-lijevog, plavog-zelenog-crnog -šarenog na koga se ne bi odmah nabacili blatom i našli mu grijehe do stoljeća sedmog! svi znamo tko sve ne valja ali nitko ne zna reći tko valja! pa ima nas samo 4.5 milijona! zar zbilja nitko nije prihvatljiv? svaka ideja ovdije dočekana je na nož i odmah se razvodni i upropasti! ako netko nešto i napravi odmah se postavi pitanje njegovog osobnog probitka! zašto tako? ako je nešto pametno ja ću podržat čak i B2, zna se i njemu dogodit svjetli trenutak! gušimo se u propasti i to stalno podvlačimo i ništa! velika većina kaže uzet ću pušku i na ulicu! ma u koga ćeš pucat?
mi se razumijemo, ja ne mogu tvoje traume znat jer ih nisam prošla, samo na ljudskoj razini znam da je moralo biti strašno! kad sam u onom dnevniku tražila da junake imenujemo, ok sve pet, ali nitko nije ispričao ili imenovao ili pokušao nešto s tim! nema još dobre volje ili kritične mase. onaj mladi dečko čiju si priču ispričala ostao je jedini za koga znamo. i ne možemo mu reć hvala. hvala za tvoju mladost, tvoj san, tvoje strašne noći! ako službena politika iz poznatih razloga neće-nesmije-nemože pa zar mi mali ne možemo barem reć hvala.

Tko je glasao

Gđa majhen. Visio sam u

Gđa majhen.

Visio sam u Hrvatskome Domu, Dr. AP, u Melbourne, utakmice Melb. Croatia su bile poput mise.... moralo se ići....

Znam o ćemu govorim, znam o kome govorim.... a pojedinci su izuzetak... samo pojedinci... a oni se neće nači uvrijeđeni, čak su me neki nazvali iz Australije i rekli mi da sam 100% u pravu....

A da su ljudi dizali kredite na hipoteku kuće to stoji, zahvalnica mali milion.... o tom po tom... čak bilo je i maloljetni osoba koji su dali svu svoju ušteđevinu za "Hrvatsku".... o tome i sam nešto malo znam....

A probaj shvatiti kako nije bilo dana u kojemu se nije sanjalo i pričalo o tome kako ćemo se svi vratiti doma, da će se Hrvatska osloboditi i mi ćemo konačno nakon toliko godina u tuđini (exile) moći kuć!
Kada je došao taj dan.... jednostavno nisu!!!!!! ono WTF.....
Razumijem pojedince, i to sam naveo, ima onih koji su i tada govorili da neće se vratiti i njih se gledalo malo popreko kao da su oni izdajice.... ali na kraju se uspostavilo kako su oni bili iskreni.... a ovi NAJ NAJ glasnije Hrvatine obični LAŽOVI..... lagali su nas (svoju dicu) i sebe.... i Vas ovdje!

Ako sam nekoga uvridio stime... neka sam... rekao sam istinu, ništa više ni manje od same ISTINE....

Jakša
"volim svoje i poštujem tuđe"
http://www.youtube.com/watch?v=OkO8qa3V5gg

Obrisan

Tko je glasao

@Marija, Diana, Jaksa,

@Marija, Diana, Jaksa, jelenska,
Apsolutno ste svi u pravu i svi govorite istinu. Jaksa je to lijepo opisao, a i ja u jednom nedavnom komentaru. Sada cu, iako mi je najmrskije kada nesto moram ponavljati, to ponoviti. Naime, mislim da ce bit ozujka 90-te u mjestu u kojemu sam tada zivio (Hamilton, Ontario) na prilicno posjecenoj sjednici HDZ-e, ljudi su se upisivali na listu za odlazak na bojiste. Doslovno sam napisao: "Neki su poslije upisivanja isli na zacelje kolone pa se upisali jos jednom." Ja se nisam upisao. No, nedugo iza toga cu se prvi put vratiti iz egzila u Hrvatsku. Isao sam u travnju za izbore i ostao do studenog. Mjeseca srpnja ili kolovoza U Zupanji su dijelili nepredano oruzje TO-e, zatrazio sam ga i ja. Ali, rekao bih, iskljucivo je djeljeno clanovima HDZ-e. U rujnu devedesetprve, rat se prilicno rasplamsao. Prijavio sam se tadasnjem zapovjedniku 131. brigade koja drzala trokut Cerna-Gunja-Spacva.

Zapovjednik Zeljko Musa mi je odgovorio ovim rijecima: "Sto ces nam, mi lezimo i kisnemo u blatnim rovovima, nemamo solidne odjece ni obuce, na nas pucaju iz bosanske Posavine, a mi imamo zabranu uzvracati na paljbu". I dobro, vratio sam se u Kanadu. Nakon nekoliko mjeseci, opet se zatekoh u Hrvatskoj pa odlazim u zapovjednistvo 104. posavske brigade (HVO). Tada me zaduzuju oruzjem i opremom. Medjutim, buduci sto sam imao problem s kraljeznicom i od nje uklijestenim zivcem, stoga cesto nisam mogao izdrzati stajati na mjestu duze od cetiri-pet minuta, a ni prehodati vise od stotinjak metara, usto sam bio osjetno invalidan u desnu saku, pa sam radi toga proveo na bojistu tek nepunih pet mjeseci. Istini za volju, to vrlo kratko vijeme mi je smirilo dusu. Jer, iako se nisam prijavio za rat u Hamiltonu ipak sam sudjelovao u njemu, docim su oni koji su se prijavili, kada su saznali da sam otisao u Hrvatsku, telefonirali moju zenu, te ju pitali: "Je li Pavle poludio pa ostavio tebe i djecu otisavsi u rat?"

Dakle, Jaksa je u pravu sto gnjevom govori o "Hrvatinama" dijaspore, ali nije u pravu kada im zamjera sto se poslije zavrsetka rata nisu vratili u Hrvatsku. A mnogi se nisu vratili zbog toga sto su uvidjeli mnostvo anomalija koje su preplavile Hrvatsku. Jednom zgodom sam mu u telefonskom razgovoru rekao da bi mu trebalo izgraditi spomenik sto je uspio ostati u Hrvatskoj. Ja, eto, nisam uspio.
Sada cu vam, premda sam i o tome pisao, reci zasto.

Prvi sok sam sok dozivio pri podnosenju zahtjeva za Domovnicu. Sluzbenica koja ih je izdavala (Marija Rac iz Babine Grede) je bila ljubavnica nacelnika SUP-a i utemeljitelja SDS-e u Zupanji, Steve Drakulica. On ju je financirao za vrijeme studiranja, a i poklonio joj je stan. Najprije me upitala: "Gdje ti je bio otac 46-te i 47-me?" Znala je gdje je bio, bio je u krizarima. Interesantno je, kakve veze to imalo sa Domovnicom? Potom mi je priopcila da pitanje oko Domovnice komplicirano, jer sam se, kako je rekla, ispisao iz "naseg" drzavljanstva. Na moj poviseni upit "cijeg", uz smjesak mi je uzvratila "Oprostite, htjela sam kazati hrvatskog." I sada, kakve veze je i to imalo sa Domovnicom? Zar sam trebao podnositi counsequence u Hrvatskoj zato sto sam je odrekao jugoslavenskog drzavljanstva?

Drugi sok, devedeset i osme sam krace vrijeme bio zaposlen, odnosno tracio vrijeme na Radio Vukovar-u. Radi kanadske invalidske mirovine nisam smio potpisati ugovor o zaposlenju, a Radio me nije mogao drzati neprijavljenog pa sam voluntirao. Nekako u isto vrijeme smo ja i Rade Leskovac podnijeli zamolbe za kredit. Ja sam trazio 150 000. 00 kuna za popravak mamine kuce, a on 1, 500 000.00 za gradnju staje. Njegova zamolba je usvojena, moja odbijena.
Mogao bih navesti jos koji primjer, no ne zelim vam dosadjivati.

Jaksa bi pri svojim osvrtima trebao imati na umu da je mnostvo nasih iseljenika koji su se istinski namjeravali vratiti odustalo od povratka, jer se Hrvatska ignorantski ponijela prema njima. Uzmimo na primjer, covjeku koji je proveo na Zapadu trideset i vise godina nije dovoljno reci: Eto vrati se, nego mu treba ljudski prici, biti mu na usluzi, jer je taj dugi period djelovao na isceznuce njegova takta. On posjeduje sturu predodzbu o hrvatskim realitetima.

Oprosti mi Jaksa, tvoja situacija je posve drukcija, jer su u tebe tvoji starci utkali zavidne domoljubne niti, mlad si dosao u Hrvatsku, radio si za UNPROFOR, dobro zaradjivao, potom ste se ti i sadasnja ti supruga zaljubili jedno u drugo, zasnovali brak, stvorili djecu. Znaci, prikovao si se za Hrvatsku.
Sto bi recimo ucinio s nekim tko je u pedesetim godinama sa petnaest godina radnog staza u Australiji, bez neke znacajne imovine i ustedjevine? Ukoliko bi se takav vratio u Hrvatsku, tesko je za povjerovati da bi se uspio negdje zaposliti, a i ako bi uspio pa odradio u njoj petnaestak godina, on bi izgubio australsku mirovinu, a nebi stekao hrvatsku. Hrvatska ni do danas nije sklopila s Australijom ugovor o spajanju staza.

Fuminanti je jako lijepo primjetila da su ljudi dolazili u Hrvatsku odusevljeni, a napustali je utuceni.
Isto tako je i Diana u pravu sto se svrstala u obranu izvandomovinskih Hrvata, jer bez obzira na sve negativnosti, ipak se ne moze zanijekati njihov doprinos hrvatskoj pobjedi. Nesebicno su se za nju zrtvovali.

Moja generacija je na izmaku, vrijeme nas je pregazilo, mi vise nemamo kamo. Medjutim, nasa djeca nemaju ljubavi za Hrvatsku kao sto smo mi imali, a to bi moglo biti tragicno za Hrvatsku u slucaju nekog novog rata. Nitko ne moze garantirati da ga nece biti.
Zivjeli mi!

Tko je glasao

Pavao, govoriš li Ti o onom

Pavao, govoriš li Ti o onom Radi Leskovcu koji se za zadnje izbore na plakatu slikao sa ispružena tri prsta?
E moj prijatelju, Hrvatska ti je zemlja čudesa! Ovdje je normalno da u Vukovaru uz tebe ili iza tebe hoda onaj koji Te držao/čuvao u četničkom logoru, da je u policiji, sudstvu...

Mogu samo djelomično razumijeti sve razgovore tebe i Jakše, (nisam preživio što ste vas dvojica) ali ste obadva u pravu. Paradoksalno je ali je točno. Jakša je rođen i odrastao u Australiji, Ti si kao odrasli otišao u iseljeništvo. Jakša tebi može biti sin. Znači, govorite o istoj stvari iz dva različita rakursa.

Tko je glasao

Jeste Joza, to je taj nas

Jeste Joza, to je taj nas Rade. Prije dvije-tri godine je, mislim da ce bit u Glasu Slavonije, otprilike ovako izjavio: "U slucaju ponovnog rata, necu imati dilemu gdje cu se svrstati, svrstati cu se na istu stranu kao i prije, jer sam Srbin."
Nepotrebno je tu ista komentirati.
I, eto, njemu je Hrvatska odobrila dvije sto tisuca eura kredita za gradnju staje, odnosno farme, a meni nije mogla dvadeset za rjesenje stambenog pitanja. Stari, to je zalosno.

Tko je glasao

Da, da. Sagraditi će Rade

Da, da. Sagraditi će Rade farmu!
Na farmi Lovas je masovna grobnica gdje su u stajski đubar zakapali pobijene Hrvate lokalni četnici i dragovoljci iz Srbije. Bio osobno tamo i naredio uređenje terena i podizanje spomenika u "roku odmah"2002. godine!
"U slucaju ponovnog rata, necu imati dilemu gdje cu se svrstati, svrstati cu se na istu stranu kao i prije, jer sam Srbin."

Eto, vidiš da Radi treba farma!!!

To je Hrvatskoj, očito, prioritet naconalnog značaja a ne kredit za kućicu koju treba Pavao Jelović!
To se zove mirna reintegracija, tj. u ovom slučaju veleizdaja Domovine.

Tko je glasao

ne bih voljela da me krivo

ne bih voljela da me krivo shvatite. znam za veliki doprinos hrvatske dijaspore Hrvatskoj. i poštujem to. žao mi je prevarenih ljudi. a bilo ih je mnogo. onih koji su u žaru trenutka bez zadrške sve uložili da bi ovdije bili izvrjeđani i otjerani. oni su dva puta uništeni moralno i materijalno.
materijalno će se možda i oporaviti ali dušu im nitko neće moći zaliječiti. za njih i zbog njih dižem glas. onim anonimnim koji su došli okićeni zastavama, sa srećom na licu a otišli bez sjaja u očima. zbog toga se velika većina nije vratila kući. a i iz australije se vidi da je pravda u hrvatskoj spora i nedostižna. dok se svi računi ne polože na stol mira biti neće. jasno mi je da se to ne može napraviti javno zbog embarga, zbog osude svijeta ali dijaspora može poslati ne ove galamđije nego one koji su svo bogatstvo založili da im se pokažu računi! i zašto je naša vojska bila i gladna i nenaoružana ! i zašto se nije smjelo pucati, i zašto se nije smjelo mnogo toga što su sami ljudi htjeli a nije im dozvoljeno. (ne mislim sad na napad na neprijatelja na njihovom teritoriju nego na našem. zašto smo se igrali danas osvoji tri kilometra pa se vrati četiri pa opat malo naprijed malo nazad.) vi koji ste to morali gutati u ime nekakve politike sigurno to teže podnosite od nas koji smo vam stalno njurgali kad ćete više to rješit. nitko pametan i u duši i na djelu čist ne bi rekao ni pol besede na račun DR. ali moraju se računi pokazat - samo je čist račun duga ljubav!

Tko je glasao

Stovana Mare, Ne znam jesam

Stovana Mare,
Ne znam jesam li ti ili pak nisam prije napisao kako sam Budisi rekao: "Drazene, ova drzava je jedino imenom nasa, a sa svim drugim je drzava nasih neprijatelja." Na trenutak se zamislio pa mi potom odgovorio: "Na zalost, u pravu si."
A sada kad si vec spomenula embargo na uvoz oruzja, nedavno je Mesic opravdavao Loncara zbog prijedloga u UN i glasanja za embargo rekavsi nam da je on bio i u hrvatskom interesu. No, saljivdzija je u to isto vrijeme putovao po Australiji i Kanadi, te skupljao novac za oruzje. Pa tko je tu onda lud? U stvari, tko koga smatra ludim?

Tko je glasao

Gospodine P. Jelović, Bez

Gospodine P. Jelović,

Bez obzira na svu logiku, bez obzira na sve materijalne razloge i sve što mozak kaže čovjeku.... kad je U SRCU nešto što se zove ljubav.... tada sve ostalo otpada.....

Oni koji su nama u toj prokletoj tuđini govorili kako je cilj da se SVI mi Hrvati i Hrvatice vratimo u Hrvatsku, još kud i kamo prije 1989 god, ili 90 ili 91 god.... su dan danas večinom u Australiji, Americi .... itd.

Kada je F.Tuđman izjavio kako smo mi "njima" potrebniji ovdje (u Australiji) i kako više možemo pomoći svojoj domovini iz Australije..... to je bio potez za "mat" u onom etničkom čišćenju koje se provodilo za vrime Tita.

A puno njih kojima nije bila Lijepa Naša U SRCU već samo na jeziku i u mislima.... a kao u stara dobra vrimena kada si mogao platiti popu za oprost grijeha... tako isto su ti kupovali sebi svoje Hrvatstvo (za one koji nisu do tada se smatrali Hrvatima) a isto tako drugima način da si kupe izgovor za svoje licemjerne namjere, jer kada je došlo vrime da djelima dokažu ono što su propovjedali nama mladima cijeli vijek naših života.... jednostavno NISU... (čast pojedincima kao što ste Vi i još nekoliko stotina ljudi od svi ti tzv. Hrvta i Hrvatica koji žive u toj prokletoj tuđini.)

Možemo opravdavati sa još 1.001 razlog zašto netko nije se vratio svojoj Majci. Ne sumnjam u to da svaki koji je propagirao cijeli svoj život kako želi slobodnu Hrvatsku i da vratimo se u Hrvatsku i da izgradimo svoju Hrvatsku... nači još ou ovih 1.001 razlog koji ćemo nači mi, još dodati svojih neki 1.002 razloga zašto nisu!

A ja vidim kako je zadača Udbe i Titine politike sustavnog iseljenja Hrvata i Hrvatica iz bivše SFRJ završen. Odrađen do kraja i to vrlo učinkovito.

A pomogli su upravo oni koji su bii među prvima da prstom upere u druge i da ih optuže za "izdaju ili jugoslavenstvo"... upravo ti naj naj glasniji i največi nacionalisti su masom bili među prvima da posluže tom zadatku politike SFRJ i programu etničkog čišćeja putem sustavnog iseljenja.

Ja nisam Hrvat, ja sam "Aboriđin, Ustaško kenjalo, klokan, padobranac, glupi Australjanac iz nekakve bijafre".... ali moja dica nisu.
ONI SU HRVAT i HRVATICE! za razliku od njihovog čače.... jednog "Klakana, Ustaše it itd itd it".... nije mi strano da budem "stranac" u domovini koja mi daje državljanstvo.... takvo mi je bilo cijelog mog života... pa zašto bi saa bilo išta bolje?

Ali molim te Gospodine P. Jelović, nemojte ni pokušavati pravdati one tamo u njihovim domovinama, jer nema tog novca koji može pravdati "izdaju"..... ako već želite reči da nisu izdali Hrvatsku, dobro, to možete argumentirati ali slijedeće se ne može argumentirati:

Cijeli život nas Hrvatica i Hrvata koji smo rođeni u toj tuđini su sustavno odgajali i psihički pripremali na to da je Hrvatska naša domovina, kako želimo slobodnu i samostalnu Hrvatsku Državu i naravno kako je to ne samo naša domovina već naš cilj da budemo dio te Hrvatske Države, kad tad ta juga mora propast i tada se mi moramo vratiti u svoju Hrvatsku.
Ako nikoga drugog, ona su izdali "nas" svoju dicu, a to niti jedan argument ne može pravdati. Oprosti ali nema toga što može čovjeka zasutaviti ako je ljubav u pitanju!

A sve te "anomalije i neljudsko ponašanje prema tim ljudima koji su se htjeli vratiti" poput one izjave Fanje Tuđmana, je nekima snaga još veća povelja za tim da se vratimo. Neće nama dojučerašnji prtizanski general govoriti da nas Majka Hrvatska ne triba! Neće me neka službenica koja se krsti sa tri prsta spriječiti u realizaciju svojih ciljeva (kao u tvom primjeru sa onom droljom koja je izadavla domovnice).... INAT.... isti onaj INAT koji nama nije dozvoljavao da pišemo pod rubriku "Nationality:" išta drugo osim "Croatian"...... o tom INATU ti pričam.... a o ljubavi ti neću govoriti jer si ti jedan od rijetki koji je ipak dokazao kako je ono U SRCU jače od bilo čega.... i da su se vratili makar 10% ti tzv. Hrvatica i Hrvata iz te proklete tuđine, ne bi ti nama otišao..... imao bi skime raditi u borbi za bolje sutra.... ne bi bio stranac u svojoj RH.... kao što sam ja danas stranac u svojoj RH... da da Gospodine P.Jelović, izdali su i Vas svi ti "veliki Hrvati" iz te dijaspore..... razmislite malo o tome što sam sada ovdje naveo.... samo da je 10% od njih bilo od riječi... i da su učinili ono što su godinama govorili da će napraviti i kako ih nitko i niše ne može spriječiti samo neka se ukaže prilika.... ovako si bio sam samcat..... i razumijem zašto ste se vratili u tu dijasporu.

PS. Niti jedan Australski državljanin ne gubi pravo na svoju penziju, kada napuni 65 godina ima državnu penziju bez obzira na sve. (Po zakonu, i bez obzira na sve i RH je potpisala sporazum sa Australijom) tako da moji argumenti više vrijede za te tzv. Hrvatice i Hrvate u Australiji više nego možda bilo gdje dalje u svijetu!

Isto tako ne krečem od sebe i svog slučaja, svaki čovjek sebi kroji svoj život. To što sam ja uspio neke stvari ostvariti u svom životu je moja osobna stvar, nikoga nisam opljačkao ni prevario, nisam sudjelovao u privatizacijski proces u RH...(opća pljačka Naroda)... i nisam dužan nikome "hvala" bi za što.
Isto tako svaki čovjek može sebi graditi život bilo gdje u svijetu nije sve med i mlijeko u Australiji, Kanadi, Americi itd itd itd... a za jednu kuću koju posjeduje čovjek u Australiji može ovdje dvije kupiti, u jednoj živjeti a drugu (ili dva stana) iznajmiti i živjeti od najma ili od najma apartmana... tako da nema ni ekonomski razloga za onoga koji ima 1/1 kuću u tim zemljama poput Asutralije ili SAD ili Kanade itd itd.

Ogorčen jesam, i iskreno i istinito pišem zašto. Ne tražim razloge za bilo kakvu milostinju ili sažaljenje, ali boli me više nego što ću ikada moći opisati riječima na bilo kojem jeziku... jer kada doživiš to da ti svoj "rođeni" skojim si odrastao okrene leđa... i svojim djelima dokaže kako te lagao i pravio budalom cijeli život... to BOLI... a to su učinili sve do jedan tzv. Hrvat i Hrvatica u toj prokletoj tuđini koja je ikada rekla svom djetetu ili bilo kojem čovjeku kako "jedva čeka taj dan da Hrvatska bude slobodna"..... kako je "san svakog Hrvata da se vrati u svoju Hrvatsku" itd itd. i onda kukavički ostao u toj "bijafri"!

Neka mi Bog oprosti što imam ovakvo loše mišljenje o nekim osobama, ali sam od krvi i mesa, osječaje imam i BOLI me ta njihova izdaja, jer osim što su izadli našu Majku Hrvatsku, izadli su svu tu dicu koja su rasla tamo skupa samnom, tako da dajem ovaj iskaz kao svjedok .... i to još uvijek živi svjedok istine, istine o tome tko i kada u jednom malom mjestu koji se zove Grad Melbourne u Australiji.

Jakob Matovinović - Jakša
"volim svoje i poštujem tuđe"
http://www.youtube.com/watch?v=OkO8qa3V5gg

Obrisan

Tko je glasao

@Jaksa, opet govoris istinu.

@Jaksa, opet govoris istinu. Znam i ja za takve koji su tvrdili da ce cim cuju prvi pucanj u Hrvatskoj oni ispaliti drugi. Znam i za takve koji su se nadali da ce poslije osamostaljenja Hrvatske biti barem predsjednici opcina (gradonacelnici). Takodjer znam i za takve koji su davali novac kako bi samo dotakli Tudjmanove, Seksove ili Mesiceve skute. Ali na osnovu takvih ne smijemo uopcavati stvari. Ti i sam navodis da je Tudjmanov apel zaustavio ili odgodio povratak mnogih. Da, pored njega tomu su doprinijela i ubojstva Baresica, Kraljevica, Paradzika. Slusao sam ih neke kako su govorili: "Ako se odlucim ici u Hrvatsku, nece me iznenaditi srpski metak, ali zasto ici ako je za ocekivati i hrvatski." Nadalje, na demoraliziranje je utjecao i hrvatsko-muslimanski sukob. Nikada emigracija nije bila razjedinjena kao za vrijeme rata, bas radi tog sukoba.
Jos nesto je potrebno napomenuti, preteziti dio nasih ekonomskih emigranata je bio sture naobrazbe, mnogi su se pohrvatili, odnosno poustasili poslije prispjeca u nove domovine, a cim su se malo najeli odmah su umislili i da su se politicki i ntelektualno profilirali. Huso bi to rekao, pohasili su se. S takvima je bilo lako manipulirati docim je bilo tesko komunicirati. Politicki emigranti su imali s njima visestranih problema.
Pogledaj sada i ovo: Poprilicnom broju nam je jasno da smo u anglosaksonski svijet dosli kao stranci, a kao takvi cemo i zavrsiti zivote, no drzave u kojima se nalazimo su domovine nase djece. Tu je djecu u dobi do trinaest-cetrnaest godina lako presaviti, tj. priviknuti novom nacinu zivljenja, poslije toga ne ide. I radi toga su mnogi odustali od povratka, jer znaju da bi im djeca u Hrvatskoj smatrana strancima. Kao sto si i sam po brojnima takvim smatran.
Uz pozdrav

Tko je glasao

Posao se odradio! 45 godina

Posao se odradio!

45 godina su iseljavali i nisu mogli pobiti taj Hrvatski duh u toj tzv. dijaspori!

u zadnjih 20 godina su uspili napraviti ono što Tito nije mogao u 31 godinu svog života i vladavine!

Pa ja bi rekao kako su ovi koji su došli poslije Tita i njegove Jugoslavije kud i kamo sposobniji od bivše Udbe!
ili je ipak istina "daj nam gevikt i sjebat ćemo ga"!

1.001 razlog postoji, ono što je bilo rečeno da je U SRCU je izgleda samo bilo na majicama i na jeziku.... a posao koji je započet 1945 god. je konačno izgleda i završen.

Ne želim se pomiriti stime jel vjerujem u teoriji "nema predaje"...... ali koliko vidim i sada već polako i po malo vjerujem izgleda kako ćemo prije doći do realizacije novokomponirane lepote iz uske blizine RH.... a prezimena u Kanadi, Australiji te Americi itd itd... završavati sa "ich" ili sa "ik" umjesto "ić" t.j. "ic" (jer tamo nema slovo "ć")....

Neka, neka, tako nama i triba.... nije Kralj Dmitar Zvonimir bez veze zapamčen..... i nije meni moj otac govorio "da ja ne znam što su to Hrvati"..... ipak me život ući o tome iz dan u dan.

Ali Pavle, bolje biti Klokan u svojoj RH, nego Ex-Yugoslav u Kanadi itd..... pa kome pravo ili ne.....

Neću više sudjelovati u raspravama o HR dijaspori, jer mi je sada jasno kako ona ne postoji, na žalost ona i je trebala se smanjiti i polako nestati... ali ne na ovakav način. Di si bio? Šta si radio? i Titin san se ostvario!

Jakša
"volim svoje i poštujem tuđe"
http://www.youtube.com/watch?v=OkO8qa3V5gg

Obrisan

Tko je glasao

@pavao jelović samo jedan

@pavao jelović
samo jedan plus mogu dati, iako si za ovaj upis sigurno zavrijedio više.
na vrlo dobar si način ukratko uspio opisati cjelokupnu problematiku našeg iseljeništva i to potpuno objektivno. nema toga sa čim se ne bih složila u tvom upisu.

@fuminanti
jeste, bilo bi krajnje vrijeme da se puno toga dozna. da se cjelokupni narod upozna sa svim što se dogadjalo, bilo to pozitivno ili negativno, jer narod ne bi smio ostati u to neupućen, a na žalost, najvećim dijelom jeste. problemi su višestruki, jedan od najbitnijih sam navela, a to je da moćnike nije lako optužiti.
no, nekako mislim da će i ovaj dio naše povijesti ostati jednako skriven dugo vremena kao što je bio i onaj vezan za prethodni rat. glavni je cilj da se dr što prije zaboravi, a kao izgovori se uzimaju dobrosusjedski odnosi. to je vrlo glup izgovor, jer što mene briga za susjede koji u tom ratu nisu učestvovali, koji nas nisu napadali i ubijali. a izgovor naravno prikriva stvarne razloga toga što se sve gura u zaborav, a to je da se ne dira baš te koje bi se trebalo prozvati i pitati što su radili i od kud im novac.
djeca danas u školama jedva da nešto uče o domovinskom ratu. ne znaju ni tko su bili naši heroji, ni tko su ljudi koji su se časno borili za svoju zemlju. u nedostatku prave istine, ono što djeca nalaze po netu ali i u rl baš je opća pljuvačina po braniteljima i samom dr i ponovno će trebati proći desetljeća dok se stvari postave na pravo mjesto. do tada će tim silnim novcem već naveliko upravljati djeca i unuci onih koji su ga pokrali, što znači da će svaki pokušaj istjerivanja pravde biti osujećen već na početku.
mi iz povijesti nismo naučili ništa.

Tko je glasao

@Diana ODUVIJEK SMO

@Diana

ODUVIJEK SMO BAHATI

Jedan za drugim idemo u pravcu zadnje postaje,
Odmorit cemo se napokon od mukotrpnog rada,
Premda nam nije drago, drugo nam ne preostaje,
Sahraniti ce nas stranci daleko od naseg stada.

A nadali smo se, Boze, mrvici hrvatske paznje,
No, nitko nam je ne pruzi, ne znamo radi cega,
Nakon lutanja dugih i uzaludne potraznje,
Priblizismo se mnogi do pogrebnoga kovcega.

Premda nas nitko ne zali, svejedno cemo kazati,
Mozda ce barem netko zapamtiti nase rijeci,
Moramo istinu priznati da smo oduvjek bahati,
Brojnima medju nama cesto su tudjinci prijeci.

Zbog toga nije cudno sto nam porazi zriju,
Kada se ne stujemo i ne pomazemo medjusobno,
Upravo zato Hrvati duz cijelog svijeta mriju,
Jer im Hrvatska ne daje, cak niti mjesto grobno.

Tko je glasao

Bezobrazluk prema onima

Bezobrazluk prema onima kojima su bila puna usta kako "kada dođe dan, kada budemo oslobodili Hrvatsku svi se trebamo vratiti i graditi domove ....." itd itd itd....

Te velike Hrvatine... koji su bili predsjdnici organizacija poput ogranaka "Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta" npr. di sam i sam bio član.

To što su svi slali novce pa čak i neki od nas picana koji smo dali svoju ušteđevinu (moja je bila orginalno namjenjena za auto) od onih novaca koje smo dobili za rođendane ili što smo zaradili prio ljeta itd itd TO JE NORMALNO!!!!

Ali ovaj drugi dio posla, taj koji je najvažniji.... povratak u domovinu, te izgradnja domovine, te dijeliti sudbinu svih nas... lako je biti Hrvatina u Australiji npr. smiješ tamo nositi kakvu god želiš majicu, smiješ reči što god želiš.... ali čovje se dokazje svojim djelima....

Ma koliko god se ti razljutila ili ne.... jedno su pričali.... a drugo su večina uradili. A da izvineš fučka mi se za takvu junačinu!

Nas su odgajali sa ciljem..... i taj cilj nisu ispunili.... tako da su cijelu tu generaciju mladi ljudi koji su otišli odavde mladi ili se tamo rodili.. doslovce prevarili.... ne mjerim veličinu "Hrvatstva" kao što mnogi rade... već se držim one stare Hrvatske izreke koja važi za svakoga:

"Čovjeka se drži za rijeć, a vola za rogove"

Pa kome pravo ili ne..... nisu oni veči ili manji Hrvati stime što su odlučili da ipak ostanu tamo di jesu... već jednostavno pregazili su svoju riječ... pregazili su svoja načela... te zbunili cijelu jednu (ili dvije) generacije mladi ljudi koji su tamo odrasli i koji su odgojeni da pod rubriku "Nacionalnost" piše "Croatian" i u školama su bili "wogs" (Auslanderi).. itd itd ... a kada se konačno uspostavila samostalna RH..... ipak ostaju tamo di jesu!

Potvrđujem kako nije bilo a ma baš NIKAKVOG POTICAJA NI POZIVA od strane PRVOG PREDSJEDNIKA RH da dođu... uvjeren sam i dan danas da je F.Tuđman kao prvi Predsjednik RH pozvao te ljude da dođu da bi najmanje 10% se vratilo sa svojim obiteljima..... ALI NIJE..... čak je naputak bio... "Vi ste nama potrebniji ovdje".... ZNA SE i zašto... jahte, vile itd itd....

A moja poanta je upravo ta, sve to je bazirano na logiku koja se zove zdrav razum..... a kada nekoga ili nešto iskreno voliš... nema te barijere, nema te prepreke.... ne postoji to da dijete koje voli svoju mamu da dođe i nju poljubi da joj posveti makar par dana ovog prekratkog života.... a to je u srcu... i srce je jače od bilo čega.

Neki to zovu nacionalizam, neki to zovu domoljublje, neki zovu tu ljubav prema svom naodu socijalizam... neki to sada zovu "ognjištarenje" ili ne znam kako sve ne.... ali na kraju oni to nisu... jer se čovjeka ne prepoznaje po riječima, već po djelima, i po tome jesu li ta njegova djela u skladu sa tim njegovim riječima.
Svi mi griješimo, i ne sumnjam kako će još nekoiko stotina Hrvata se vratiti da svoje zadnje dane na ovome svijetu provedu ovdje... ali največi broj će ostati tamo... i to svojom voljom..... nitko im ne brani....

Ljutila se ti na mene ili ne, to je tvoje pravo.
Nisam sudjelovao u domovinskom ratu, na žalost sudjelovao sam u tuđem ratu u tuđoj zemlji. Do tada sam znao čak i izgovoriti kako "možda triba zaratiti opet i napraviti reda" nakon što sam iskusio jedan mali dio rata.. NIKADA nisam više pomislio na takvu glupost.

Ima ljudi koji su vani i koji imaju dobre razloge da ne dolaze ovamo,to opravdavam svakom takvom, pogotovo ako su osobne, poput jednog primjer "Želim biti pokopana kraj svog muža koji je dolje umro"... to razumijem 100% i poštujem. A izgovori poput, dica su ovdje rođena, te škola, pa znaš stari smo itd itd... ne uvažavam.... JER SU TI ISTI NAS ODGAJALI I UPORNO PUNILI NAMA MOZAK KAKO SE BEZ UVJETNO VOLI NAŠA JEDINA MAJKA, MAJKA HRVATSKA.... I TO JE NAŠ DOM..... I KAD TAD ĆE DOĆI TAJ DAN DA SE MI HRVATI VRATIMO U SVOJU DOMOVINU!

Gledam kada dolaze ovamo ti naši veliki Nacionalisti (što dalje od domovine to veči nacionalista, staro pravilo) i kako se prave važni i kako odu nazad kao da su pomogli nekome sa tim svojim dranguljima ili sa novčićima koje donose kao pokone.... od nikoga ništa nisam nikada uzeo uvijek sam svakom od njima rekao... de ti dođi ovamo, prodaj to što imaš tamo, ovdje možeš kupiti ii napraviti trostruko više sa istim novcem i živjeti kao begovi od vaši penzija... također što se tiće oni koji su cca 40 do 50 god. sada.... pogotovo Asutralci... pa oni (mi) imamo pravo na državnu penziju kad napunimo 65 god. adili ili ne radili ikada i jedan dan u životu!!!!! NEMAJU ŠTO IZGUBITI!!!!!

Ćuj nemoj misliti da ja ne shvačam tvoje stavove. Svaka čast, braniš istinu kada se radi o tome da su ti ljudi dobrim djelom opljačkani i prevareni.... ali tako isto smo i mi njihova dica koja su ostala tamo... jer sm odrasli i tukli se zbog toga što smo "stranci" (auslanderi).... i onda od jednom.... NIŠTA... NIKOME NIŠTA.... niti znaju tko su niti što su.. PREVARENI I TO OD VLASTITI ODGAJATELJA!!!!!

U prvom razredu subotnje osnovne HR škole sam dobio od Veličasnog Kasića, pjesmicu da naučim za sutra dan.... u Hrvatskom Domu iz svi škola iz Australije se dica predstavljali svoju školu....
Bili smo postrojeni prije škole ispred župnog ureda po razredima, i prozove me "Jakša, reci čači da sutra u Hrvatskom Domu moraš ovo recitirati" ..."Da Veličasni". i dao mi komad papira sa pjesmicom...
cijelu noć sam vježbao.... zaspao uz nju.... ujutro sam ju znao napamet... došao na binu.. čekam svoj red... i mislim sebi... ma nečeš držati ispred sebe papir, spremim ga u zadnji džep.... odem gore kada su pozvali OŠ Sv.Nikola Tavelić, Clifton Hill, i kao iz puške:

Hrvat
Hrvatski govorim, Hrvatski pišem,
Hrvatski mislim i Hrvatski dišem,
Rođen sam Hrvat i Hrvat ću ostat,
Nikada drugo neću ja postat,
Uzalud spletke i uzaud laži,
Istina Hrvatka dnevno me snaži,
Znajte da Hrvatska je moja mati,
Za nju i posljednji dah ću dati.

Aplauza iz ciele dvorane.... ja crven u licu.... što od straha.. što od vručine (nije bilo klimatizacije, nije radila!!!)

Kada me tata pogledao ....... dao bi sve da se mogu vratiti u taj trenutak opet... a Veličasni Kasić mi je čak kupio konzervu (kanticu kako ju mi tamo zvali) Coca Cole... i pohvalio me.... i rekao je "vidi se da si Jakšin"....

neću ni ja više pisati, o tome.... ipak su i mene sada emocije malo uhvatile... i ne želim više.

hajde drž se kolegice, i znaj da ima nas kojima je stvarno od srca stalo.... a ne samo riječima.

Jakob Matovinović ' - "Jakša" (po ocu)
"volim svoje i poštujem tuđe"
http://www.youtube.com/watch?v=OkO8qa3V5gg

Obrisan

Tko je glasao

Jakša, prijatelju, ispucao

Jakša, prijatelju, ispucao sam pluseve pa Ti za ovu pjesmicu i sve ostalo nisam u stanju trenutno upisati plus.
Tko Te poznaje zna da si iskren i da svaka tvoja riječ u srce pogađa... Možda i nisam trebao ovo noćas pročitati jer mi nekoliko zadnjih dana malo teško nositi jedan veliki križ!

Preteško,čak!

Zašto RH ne podržava i ne želi Hrvate iz dijaspore u RH?
Odgovor je vrlo, vrlo jednostavan! Za ovu i SVE prošle Vlade od 1990. Vi ste samo ustaše i opet ustaše. To je pod NO.1!

Dalje, kako bi najgori boljševički koljači vladali, bili birani čak u najviše institucije i položaje, da se vas npr. 500.000 vratilo u Domovinu?

TU potraži odgovore, dragi prijatelju! - i vjeruj, jaaaako, jaaaako dobro znam što govorim i jaaaako dobro znam da je sve sadržano u tome što napisah.
Čuvaj se prijatelju i... - poljubi dječicu i svoju krasnu suprugu.
Nisi ih upropastio dovevši ih u Domovinu. Ni slučajno!
Rastu dica, plave krvi...

Hvala Ti Jakša!

Tko je glasao

@jelenska Kada covjeka

@jelenska

Kada covjeka odgurnu od rodjenoga naroda,
Na pucini ga ostave, a kormilo mu pokvare,
Neizdrzive su mu boli, rane mu silno krvare,
Pa bespomocan pluta ispod tudjinskog svoda.

I dok ga morske struje, kamo god zele, nose,
Bezboznici se raduju, gode im njegove muke,
Umjesto da mu pruze kao covjeku ruke
Oni mu podlim radom brodolom doprinose.

Tko je glasao

Dragi moj Pavao razumijem ja

Dragi moj Pavao razumijem ja tebe jako dobro. Onoliko dobro koliko se to može a da nisam okusio "tvoj kruh" u tuđini. Na moju sreću! A bio sam 1977. jako, jako blizu jer sam te godine diplomirao i otišao u BRD, nisam htio u JNA, imao osiguran politički azil i htio ostati. Nisam! Nije to željela moja supruga koja je probala "kruh u tuđini"!
Nitko, ama baš nitko ovdje vas niti razumije niti poštuje. A itekako bi trebali, iz i zbog 1001 razloga.
Dr. Rubalu poznajem osobno od negdje 1972/3 i znam što govori, što radi i što i koliko Vaših priča, suza i čežnje poznaje.
Vodio sam duge i sasvim osobne razgovore sa pokojnim dr. Tihomilom Rađom. Znam njegov životni put u detalje. Istu ovu temu smo raspravljali: Hrvati u Hrvatskoj i Hrvati u iseljenjštvu. Upoznao me s Marunom..., msgr. Stanković je iz mog grada (bio Vatikanski ministar za iseljeništvo) i surađivao je usko sa mojim tastom koji je više od 30 godina "grizao kruh u tuđini.."

Ne očekuj od smradova u RH ništa! Ovo je zemlja koja je izdala svoje najbolje sinove!
Ne vidim mogućnost njezina opstanka - ni u kojem segmentu!

Jedino AKO... (spada u drugi tekst, oprosti!!)

Nadam se da će me Bog uzeti k sebi prije nego li poruše i zadnji ...kamen na kojemu piše da je ratnik pao i nema ga više... jer tu jer tu su hrabro pali prijatelji moji...

Drži se moj Pavao..., i pozdravi mi Tunu!

Tko je glasao

Nisi ih upropastio dovevši

Nisi ih upropastio dovevši ih u Domovinu. Ni slučajno!

I ja tak misliim a nadam se da buju i moja jedan dan krenuli za "zovom divljine".

Tko je glasao

@skviki UGIBANJA GLASA

@skviki

UGIBANJA GLASA NIJEMA

Nadasmo se cio zivot poletjeti preko mora,
Prema gnijezdu u kojem se poodavno izlegosmo,
Danas, evo, ostarjeli, puni boli i umora,
Polagano umiremo, a gdje mrijeti ne htjedosmo.

Zudjeli smo za povratkom, slali krike i vapaje,
Komu god se obratismo, ismij'o nas zbog tih zelja,
Pri pomisli na bezdusnost, pocesto nam dah zastaje,
Jer nemamo, uvidjesmo, u Hrvatskoj staratelja.

U gnijezdima nasim starim svakakve se ptice legu,
Za sve ima dosta mjesta, jedino ga za nas nema,
Radi toga iscrpljeni neverama i u zbijegu
Svakodnevno, uzduz svijeta, ugibamo glasa nijema.

Tko je glasao

Dragi moj @Skviki, tvoja

Dragi moj @Skviki, tvoja djeca i više nisu djeca, na godine mislim. Upoznao sam mlađu, prekrasna osoba i bliži joj se trideseta (oprosti na ovom intimnom detalju). Kako se ta djevojka, arhitekt, može uklopiti u našu zbilju? Ona koja je rođena, školovana i naučena raditi u organiziranoj zemlji, zakonski i pravno stabilnoj?
Pitaj @ap-a pp-om kako se i tko kod nas u toj branši može dokazati i tko tu vodi glavnu riječ i tko je glavni "kum" te itekako važne djelatnosti.
Dugoročno važne!
Uostalom i sam si rekao "zov divljine"! Očito, sve Ti je jasno, kao i uvijek.

Tko je glasao

E moj Joža, Krv nije voda a

E moj Joža, Krv nije voda a geni rade punom parom. Mota im se stalno po glavi, a činjenica je da život u Hrvatskoj ima veču kvalitetu.
Nadam se da si to sa kvalitetom razmel.

Tko je glasao

Dragi moj prijatel @Skviki,

Dragi moj prijatel @Skviki, kada bi se u RH vratilo barem 50.000 takvih mladih kao što su tvoja djeca (i takvih poput Jakše i JH npr.), Hrvatska bi za 5 godina bila 25 unaprijed.
Žalosno je i, bojim se točno, da se to dogoditi neće.
Tvoja djeca se možda i vrate ali oni će biti pojedinačni primjeri. I dalje će ovim prostorima harati zvekani kao što je ovaj koji nam dijeli minuse «zbog širenja nacionalne i vjerske mržnje» a nema pojma niti što je to nacija a još manje vjera.
Sve goljo do golje, duhovno i misaono, klonirani «nositelji spomenica 1941.» i članovi boljševičke Partije od Vukovarskog kongresa.

Jebi ga Skviki – mi još uvijek pužemo preko onog porušenog mosta na Neretvi…
; a još neki imaju i tifus!:):)

Drug Tito je još uvijek živ i u «saradnji» i ljubavi sa đeneralom Dražom. Ne vjeruješ? Pa pogledaj oko sebe, pa i na ove stranice.

Tko je glasao

@nemesis, pa jesmo

@nemesis, pa jesmo različitih pogleda, je točno da sam ja obični mali šljaker iz provincije, ali zašto taj minus od tebe? Zar sam nešto krivo napisao? Ne razumijem!
Nekako sam uvjerenja da Ti imaš nekoliko "zrna soli" više, pa se čudim što Ti bi?

Tko je glasao

To je stvar principa i

To je stvar principa i karaktera. Moja savjest je mirna samo onda kad se javno odredim prema izjavama koje smatram zadrtim, nazadnjačkim, huškačkim, mrzilačkim, netolerantnim itd. rječju: politički nekorektnim. Neki drže da je bolji pristup ignorirati ih. Ponekad to i sama napravim, pod izgovorom da treba pustiti budalu na miru. Ali kad bih tako uvijek postupala ne bih mogla ni sebi, a kamoli svojim bližnjima, pogledati u oči.

Primijetila sam, međutim, da neki ljudi, iako često nastupaju politički nekorektno (a to je najblaži izraz), imaju i drugu stranu - znaju pokazati suosjećajnost, solidarnost, razumijevanje. Istina, najčešće prema članovima svoje obitelji i istomišljenicima. Kad to vidim, imam dilemu da li da ih sažaljevam zbog te njihove "podijeljenosti" ili da ih još više prezrem zbog licemjerja - tog poroka nad svim porocima.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Hmmm, lijepo si mi to

Hmmm, lijepo si mi to objasnila @nemesis.
Ima jedan "mali" problem:Moja savjest je mirna samo onda kad se javno odredim prema izjavama koje smatram zadrtim, nazadnjačkim, huškačkim, mrzilačkim, netolerantnim itd. rječju: politički nekorektnim.
Primjenjuješ li to i na svoje istomišljenike kada se tako ponašaju ili samo na one druge? Ili možda njihova mišljenja nisu "nazadnjačka"? I što je to u politici gore/dolje; lijevo/desno; napredno/nazadnjačko?
Tko je napisao ta pravila?
Kome služe?
Licemjerje jest porok nad porocima!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci