Tagovi

Latinica kao neuspio pokusaj vrednovanja NDH

Gledajuci sinocnju Latinicu imao sam osjecaj vremeplova i tv emisija od prije tridesetak godina samo je ova bila u boji. Denis Latin propustio je priliku da temu o NDH sagleda iz vise kutova i prikaze viseslojno ondasnje doba. Temom je valjda trebao pokazati jos jasniji odmak moderne hrvatske drzave od onoga sto se dogadjalo prije vise od sezdeset godina. Vjerujem da ce iducih dana mnogo tinte biti proliveno oko ove emisije i vjerojatno ce izazvati brojna reagiranja i s jedne i s druge strane. Biti ce zanimljivo pratiti kuda ce sva ta diskusija odvesti no jedno je sigurno biti ce mnogo nabacivanja s kostima nevinih zrtava sto je ustvari najgore u cijeloj ovoj prici. Na primjer spomenuto je ubijanje ranjenika na Sutjesci i iz iskaza borca nije najjasnije tko je ranjenike poubijao no stidljivo se provlaci da su sami partizani likvidirali ranjenike da ne bi dospjeli nijemcima u ruke. Da li je to tako bilo ili nijei dalje ce ostati nepoznanica osim sto se u knjizi od Ivana Supeka Krunski svjedok takodjer spominje taj dogadjaj i Djilas u kontekstu toga. Teme su bile nabacane i postavljene bez reda prikazujuci to razdoblje potpuno plosno i stereotipno. Zato Denisu Latinu za realizaciju ove Latinice dajem neprolaznu ocijeno bez ikakvih ideoloskih predznaka jer je emisiju napravio krajnje neprofesionalno.

Komentari

Ipak je pozitivno da o toj

Ipak je pozitivno da o toj temi možemo mirno i bez bijesa raspravljati. Slagali se ili ne ostajemo gentlemani.

Tko je glasao

Pojava ekstremne prakse nije

Pojava ekstremne prakse nije nikad isključena, ni kod najboljih, pa je bitno kako do toga dolazi (prvenstveno veći problemi koji se pojačavaju a ne rješavaju) te da ekstremizam voli diktirati ritam, kao da je to jedino a drugog nema. Karikirano, sada je to aktualnije u razvijenoj Evropi nego kod nas, gdje ima prakse slično ustašama, koji su od (veliko)srpskih partnera i simpatizera završili u fašističkom logoru i potom kao klasični kvislinzi vodili NDH i ušli u sve sustavniji ritam zločina i područje bez alternative. Prikazi takvih pojava su i dalje namjerno selektivni, radi selektivnog uticaja na tekuću zbilju, što je u biti suvremeni veoma uticajni ekstremizam.

Veoma lako dolazi do pretvaranja jednih u druge. Npr. jedan od najuglednijih evropskih političara zadnjeg doba Joschka Fischer je prešao put od oružanog borca protiv sustava, obučavanog u najozbiljnijim logorima, do ključne osobe koja je odlučila o bombardiranju "najantifašističkije" Srbije.

Dvadeseto stoljeće i početak ovog ima puno prakse gdje do najekstremnijih pojava dolazi unutar kruga istih, nakon što se okolnosti poremete. Tako je i sa netom prošlim, još aktualnim zbivanjima. U najgorem su dominirali svježiji istokrugaški predstavnici, više elitni akademici i profesionalci nego "rulja", a tek potom nasljeđe ustaša, četnika i partizana. To upozorava na pažnju, uz ostalo da je u II svj. ratu bilo djelom slične nečiste podjele.

NDH je poznata tema a slabije su naglašene točke da su Pavelić i njegov krug prešli put od kreatora stare Jugoslavije i partnera radikala (Pašić, danas Šešelj hrvatskog porjekla) u oružane protivnike nakon ubijanja Stjepana Radića i drugih u skupštini kao ključnog događaja na ovim prostorima, da su prije i preko početka II svj. rata 1.9.1939.g. sve do 22.6.1941.g. čvrsti saveznici nacistička Njemačka i komunistički blok, da je Hrvatska u travnju 1941.g. jedan od rijetkih ako ne jedini čisti dio gdje glavna politička snaga (HSS) nije pristala na kvislinšku ulogu te da je grupa dovedena iz logora bila prilično čvrsto omeđena. Kako je to funkcioniralo U Poljskoj, baltičkim zemljama i Finskoj, malo je nedostajalo da umjesto Pavelića na čelu NDH ili NDJ budu drug Tito ili slično i neki njemu nadređeni nacist.

Iako je naša praksa u međuvremenu puno iskusnija, tako logična da su najveći borci za humanizam i renesansu bar nekoliko puta bili u veoma promjenjenim ulogama, nije isključeno da nećemo imati ili već imamo neke baze mogućeg ekstremizma. Npr. Jadran je zgodan za takve igre, gdje ekstremisti lako mogu postati ili već jesu neki već afirmirani domaći i gostujući odličnici, naravno ne u vidu NDH ali u nečem suvremenom da.

Tko je glasao

Ne vidim ništa spornog u

Ne vidim ništa spornog u emisiji. Idealnu ravnotežu nemoguće je postignuti i kad bi bilo 8 sati na raspolaganju. S obzirom da od 90. slušamo samo o partizanskim zločinima, a NDH i Pavelića mnogi samo što ne uzdignu na razinu svetinje, jasno da će emisija biti okrenuta više na stranu pobjede nad fašizmom i pobjede nad hrvatskim kvislinzima.

Glavna okosnica emisije su bila svjedočanstva preživjelih i sudbine pojedinih ljudi, zatim narav NDH i ustaškog pokreta, kako se Pavelić ulizivao i poklanjao dijelove Hrvatske samo da bi ga postavili na čelo marionetske vlade NDH i tek onda i o ulozi crkve. Dio o crkvi je postavio pitanje da li je crkva mogla napraviti više. Nigdje nije izričito rečeno da je crkva kriva za pasivnost, već je sve stavljeno u ogradu tog vremena i koliko se stavrno moglo djelovati.

Isto tako rečeno je da je bilo partizanskih zločina. To nitko nije porekao. Ne znam što se više može očekivati u tih sat.. sat i pol... Nije bilo idealno, ali puno bolje nego samouki povjesničari iz devedesetih.

Tko je glasao

S obzirom da od 90. slušamo

S obzirom da od 90. slušamo samo o partizanskim zločinima, a NDH i Pavelića mnogi samo što ne uzdignu na razinu svetinje, jasno da će emisija biti okrenuta više na stranu pobjede nad fašizmom i pobjede nad hrvatskim kvislinzima.
Meni se cini da je namjera emisije bila pokazati jasan odmak danasnje Hrvatske od NDH-zije. Da li je to bila Latinova domaca zadaca ili njegov osobni promisljaj ne znam i nije toliko vazno. Vazno je ono sto smo vidjeli a to je za danasnje standarde jako lose.
Glavna okosnica emisije su bila svjedočanstva preživjelih i sudbine pojedinih ljudi, zatim narav NDH i ustaškog pokreta, kako se Pavelić ulizivao i poklanjao dijelove Hrvatske samo da bi ga postavili na čelo marionetske vlade NDH i tek onda i o ulozi crkve. Dio o crkvi je postavio pitanje da li je crkva mogla napraviti više. Nigdje nije izričito rečeno da je crkva kriva za pasivnost, već je sve stavljeno u ogradu tog vremena i koliko se stavrno moglo djelovati.
To smo vec stotinama puta culi. Nista novoga. Narocito pojednostavljeno sagledavanje djelovanja katolicke crkve.
Isto tako rečeno je da je bilo partizanskih zločina. To nitko nije porekao. Ne znam što se više može očekivati u tih sat.. sat i pol... Nije bilo idealno, ali puno bolje nego samouki povjesničari iz devedesetih.
Zlocini su samo posljedica i upravo je trebalo vise svijetla dati na genezu i razvoj ustaskog pokreta te kako je on od nacionalno oslobodilackog postao nacisticki i izdajnicki te je na kraju proizveo i slom cijele te drzave.
I jos jedan detalj o nekompetentnosti onih koji su predstavljeni kao povjesnicari. Jedan je rekao o Horstenauovim zgrazanjima nad onim sto se cinilo i da je Horstenau bio podredjen Ribentropu sto je jednostavno netocnost i pokazuje koliko malo o dogadjajima zna onaj koji takvu netocnost plasira. Takva izjava ga u mojim ocima potpuno diskreditira kao ozbiljnog povjesnicara.

Tko je glasao

Geneza Ustaškog pokreta,

Geneza Ustaškog pokreta, pokreta za nacionalno oslobođenje. Sudeći kojom su brzinom dali Istru i Dalmaciju Italiji, i s kojim su mirom gledali četnička klanja Hrvata po vlastitoj državi, ne vidim tu nikakv dio oslobodilačkog ni nacionalnog. To je klasična želja za vlašću, pa je dušu vragu prodao, samo da dođe na vlast.

Tko je glasao

Sudeći kojom su brzinom

Sudeći kojom su brzinom dali Istru i Dalmaciju Italiji, i s kojim su mirom gledali četnička klanja Hrvata po vlastitoj državi, ne vidim tu nikakv dio oslobodilačkog ni nacionalnog.
Ja govorim o godini 1928 kao pocetku djelovanja onoga sto je postalo ustaski pokret. Nisam govorio o 1941 i o rimskim ugovorima. Moramo sagledati to da je Radic nakon 1925 priznao kraljevinu i usao u sisteme pa i u parlament drzave. Pavelic je tada predstavljao opciju koja nije bila za dogovor oko preustroja drzave.

Tko je glasao

To bi onda značilo da su

To bi onda značilo da su bili revolucionari poput komunista. Imali su malo drugačije ciljeve, ali metode su im revolucionarna borba. Zanima me još samo kakav program su imali. Da li je dio o istrebljenju Srba, Žitdva i Roma ugrađen tad, ili kao dio ugovora s vragom?

Tko je glasao

To bi onda značilo da su

To bi onda značilo da su bili revolucionari poput komunista.
Skoro pa da je bilo tako. Cak stovise na odsluzenju kazni u Srijemskoj Mitrovici bilo je dosta kontakata izmedju nacionalista i komunista. Cak je i nesto nacionalista preslo medju komuniste. O tome mozes citati kod Kalinica Slucaj Hebrang Svjedoci govore ili kako se vec zove knjiga. Pa i u Novim prilozima za biografiju J.B.T-a od Dedijera.
Osnovno u cijeloj toj prici je da ustase nisu imale veliku potporu naroda. Potporu naroda imao je Macek no on nije htio preuzeti odgovornost na njemackim i Italijanskim tenkovima makar je on bio prvi Hitlerov izbor i desetak dana su s njime vodjeni pregovori. No ne bih dalje tupio o povijesti.

Tko je glasao

Ovaj dio o Mačeku znam, a

Ovaj dio o Mačeku znam, a Pavelić je prihvatio vlast od crnog vraga. Zato mislim da to nije nacionalno-oslobodilački pokret, nego pokret za vlast.

Tko je glasao

Mislim da me ne razumijes

Mislim da me ne razumijes dobro. Pocetak onoga sto je poslije znano pod imenom ustase bio je nacionalno oslobodilacki pokret revolucionarnim metodama nastao kao izravna reakcija na ubojstvo Radica i ostalih u skupstini te zavodjenja sestosjecanjske diktature. U sto se je to poslije pretvorilo drugi je par opanaka kako bi rekao dogmatski crnogorski umirovljeni pukovnik. Ja samo iznosim situaciju neposredno nakon ubojstva Radica kad su uostalom i komunisti organizirali demonstracije. No jos je jedna dodirna tocka izmedju komunista i hrvatskih nacionalista tih godina. To je da su i jedni i drugi smatrali Jugoslaviju tamnicom naroda i da je naputak kominterne bio da se treba srusiti. No kao i svako drugo povijesno pitanje i ovo je jako slojevito i ne moze se jednostavno odgovoriti to jest kako Milanovic kaze pojma nemam.

Tko je glasao

To smo vec stotinama puta

To smo vec stotinama puta culi. Nista novoga. Narocito pojednostavljeno sagledavanje djelovanja katolicke crkve.
Moglo se spomenuti i kako je crkva skrivala Pavelića, kad se više nije mogla pozivati na okolnosti. Tako da se tu uvijek može lamentirati zašto i kako.
Zlocini su samo posljedica i upravo je trebalo vise svijetla dati na genezu i razvoj ustaskog pokreta te kako je on od nacionalno oslobodilackog postao nacisticki i izdajnicki te je na kraju proizveo i slom cijele te drzave.
Rasni zakoni, predaja hrvatskih teritorija talijanima, koncentracioni logori... to nije došlo samo od sebe i nisu bili nekakva usputna posljedica, već osnova NDH države. NDH nikad ne bi bilo da Pavelić nije bio opsjednut vlašću po svaku cijenu, tako da su mu fašisti dali da se igra vladara u fašističkoj koloniji NDH, a ljudi naivni povjerovaše da je on nekakav mesija. Doduše ne svi... Dalmatinci su jako brzo shvatili tko je Ante Pavelić.
Mogu shvatiti da su ljudi iz neznanja, ne prihvaćanja istine, zaslijepljenosti ili jednostavno želje da pod svaku cijenu postoji država Hrvatska, podržavali Pavelića, ali ustaški pokret nikad nije bio nacinalno oslobodilački.

Tko je glasao

Rasni zakoni, predaja

Rasni zakoni, predaja hrvatskih teritorija talijanima, koncentracioni logori... to nije došlo samo od sebe i nisu bili nekakva usputna posljedica, već osnova NDH države.
Zlocini su posljedica ovakvog karaktera vlasti. Ne usputna posljedica i u tome se nismo najbolje razumjeli.
Na samom pocetku ono sto je postalo ustaski pokret bio je nacionalno oslobodilacki i odmah je odbacio bilo kakvu nagodbu sa Srbijom oko nekakvog ustroja drzavne zajednice. Za razliku od vodstva HSS-a (pogledaj Ljubo Boban Macek i politika HSS-a 1928 do 1941.) No s ovom raspravom promasujemo ono sto sam htio napisati a to je da je Latinica napravljena povrsno i neznalacki te jako plosno. Zato sam i samoj emisiji dao negativnu ocjenu i vjerujem da ce se vecina sudionika rasprave sloziti s tom ocjenom. Ponavljam ne ulazim u ideolosku konotaciju same emisije nego na nacin obrade od pocetnickih priloga do relativno losih sugovornika u studiju.

Tko je glasao

Iako ste me pretekli ja se

Iako ste me pretekli ja se još ne odričem mogućnosti komentiranja večerašnje Latinice. Mene opet smeta pojednostavljenje svega na Jasenovac kontra Bleiburg. Kao da je sve počelo s Jasenovcem, kao da nije bilo srpskog terora u Kraljevini Jugoslaviji itd. Mislim da je sve pojednostavljeno do nepodnošljivosti. Isto tako je kritika Crkve kao nekog tko je to moga zaustaviti ( a Stepincu nije uspjelo spriječiti da ustaše u Jasenovcu pobiju slovenske svečenike što bi on sigurno učinio samo da je mogao)previše jednostrana. Da li je taktika Crkve bila prava ili ne i to je bilo pojednostavljeno prikazano. Dakle, mislim da ću još o tome pisati.

Tko je glasao

Pa, iako na prvi mah izgleda

Pa, iako na prvi mah izgleda kao još jedan simplificirani pristup temama koji nas "in contunuo" opterečuju (zločin zaista ima kontinuirano djelovanje - najprije u povodima a kasnije u racionalizacijama) mislim i čini mi se da ovaj put to treba gledati kao ustvari probni balon za opću lustraciju, koju nije moguće napraviti bez detaljnijeg uvida u stanje stvari na svim stranama zla (koje je vladalo i trajalo).

Kad sam prije sedam osam godina pročitao Rojničine memoare sam bio osupnut činjenicom koliko drugih detalja i sagledavanja ima samo unutar te jedne opcije (ustaške), a kamoli kad se budu suprotstavljale ideologije koje su bile "urtale" jedna na drugu. Naročito me je frapirao podjele na luburićevce i one druge (ne znam kako bi ih sve nazivao). Taj sukob je stalno bio prisutan u emigraciji, i prelio se i u Hrvatsku u vrijeme Domovinskopg rata.

Osnovna stvar ovdje koju ja vidim i očekujem (a na neki način sam ih doticao u mojim dvama postovima "Crveno i crno", "Nekoliko teza za razmišljanje i raspravu ili O dobrom hrvatskom geniju", „U očekivanju Godota“ i "Men in black"). da je kardinal Bozanić bio u Bleiburgui ne da bi opravdavao jednu stranu nego da bi tom bolnom dijelu hrvatske povijesti (i zlu koje se olako obnavlja) pristupio na obuhvatniji način. On nije toliko glup da bi ideologije, i zločine koje su ideologije proizvodile, valorizirao svaku samu za sebe. Uostalom, on potječe iz miljea koji je bio univerzalno katolički odgojen (ali na ni na anti ili pro- fašističkim, niti anti ili pro komunističkim zasadama). Mnogo je takvih ljudi bilo u Hrvatskoj, u ono vrijeme i danas (a akademik Strčić nekako svjedoči da bi upravo tako stvari mogle ići). Pred Bozaniće stoji jedan težak zadatak da se prvilno postavi prema cijelom kompleksu, a to neće biti jednostrano, ni unutar same Crkve koja nije bila jedinstvena ni u vrijeme WWII, ni danas. Teži mu je zadatak od onog kojeg je Ivan Pavao II na sebe uzimao kd se ispričavao za sve zlo koje je Crkva učinila u svojoj dugoj povijesti, ali je potreban da se učini.

Drugo što je značajno za očekivati jest da je radi vlastitih grijeha komunizma nama ostao prikriven veliki dio istine i o mnogim stvarima iz fašizma. A iz neznanja se stvaraju navijačke strasti. Tako smo ostali prikraćeni za cjeloviti dio istine i o samom Stepincu, i držanju dijela klera u vrijeme ustaške vlasti, jer su svi procesi koji su se kasnije vodili bili politički a ne neutralno istražni ili pravi sudski. O tom dijelu nažalost samo je dio franjevaca otvorenije govorio (ne samo Oršolić a veliki dio franjevaca su bili aktivni učesnici partizanskog, antifašističkog pokreta - što može meke iznenaditi ali je tako- spremam post i o toj dimenziji).

Treće, neke stvario treba demistificirati (a meni osobno je u tome dosta pomogao i sam Rojnica) to o ustaškom pokretu, gdje sam i sam prvi put čuo da je u borbi za golu vlast pod svaku cijenu Pavelić postigao dogovor s velikim fašističkim vijećem nekoliko godina prije nego su fašisti u Italiji uopće osvojili vlast, i da se tog dogovora konkretno držao dajuči Talijanima najvrjednije i nacionalno najčišće djelove Hrvatske. I zato nije iznenađenje da nij bio spreman mijenjati strane ni kad je svima bilo jasno gdje je kraj tog svjetskog sukoba.

Tko je glasao

Treće, neke stvario treba

Treće, neke stvario treba demistificirati (a meni osobno je u tome dosta pomogao i sam Rojnica) to o ustaškom pokretu, gdje sam i sam prvi put čuo da je u borbi za golu vlast pod svaku cijenu Pavelić postigao dogovor s velikim fašističkim vijećem nekoliko godina prije nego su fašisti u Italiji uopće osvojili vlast, i da se tog dogovora konkretno držao dajuči Talijanima najvrjednije i nacionalno najčišće djelove Hrvatske.
Ovaj mi dio ne pije vodu. Jer fasisti su 1922 dosli na vlast i to bi znacilo da je Pavelic odmah nakon prvog svjetskog rata i Rapalskih ugovora prodao dalmaciju Italiji.
Kad sam prije sedam osam godina pročitao Rojničine memoare sam bio osupnut činjenicom koliko drugih detalja i sagledavanja ima samo unutar te jedne opcije (ustaške), a kamoli kad se budu suprotstavljale ideologije koje su bile "urtale" jedna na drugu. Naročito me je frapirao podjele na luburićevce i one druge (ne znam kako bi ih sve nazivao).
Jezgro ustasa pri dolasku na vlast cinilo je nesto preko 200 interniraca iz Italije koji su na nekoliko kamiona ili autobusa dosli u Hrvatsku. Detaljni opis toga ima kod Dide Kvaternika.Baza koja je davala kakvu takvu mogucnost preuzimanja vlasti bila je seljacka zastita i uvjetno receno desno krilo HSS-a. Uostalom Macek je objavio proglas da se seljacka zastita treba staviti u sluzbu novog poretka.
U svijetlu svega toga znakoviti su razgovori u Karlovcu prije samog dolaska u Zagreb i prekidanje telefonskih veza prema Italiji. Na kraju je zbog svega toga Pavelic dosao u Zagreb skoro kriomice u osvit zore.

Tko je glasao

Nisam onaj prvi dio dobro

Nisam onaj prvi dio dobro formulirao, ali je proizlazio iz sinoćnjeg doprinosa akademika Strćića

Mussolini je zaista došao prvi put na vlast 1922, ali je to još bila parlamentarna vladavina, kakva god bila. Stvarno fašistiščko preuzimanje je bilo poslije ubojstva Matteotija (najvjerojatnije organiziran od Mussolinija da stvori povod u drugoj polovini 1924 kad je to ubojstvoi izazvalo bojkot drugih stranaka Parlamenta da bi ishodoali ostavku Mussolinija ali ga je kralj podržao u strahu od socijalista. Sličan scenarij je kasnije izveden i od Hitlera (palhevina Reichstaga).

Svakako, nisam točno zapamtio godine koje je Strčić spominjao, ali je Pavelić se o svemu dogovarao prije stvaranja trojnog pakta i ozbiljnih namjera da se ulazi u svejetski sukob, i to je ono najznačajnije i što opisuje karakter Pavelićeve vladavine. Svima njima, pa i u naše najnovije vrijeme je bilo u glavama što širi prostor pa su za Bosnu i Vojvodinu (ili revival Banovine) činilki ustupoke koje nisu smjeli i koji su ih na kraju koštali.

Ovo drugo se slažem posve. Postoje grijesi razni pa i propusta a oni mogu itekako biti značajni, a najčešće i s najtežim posljedicama. Kao što je Maček poropustio da eventualno on nastavi pokret otpora (kao recimo de Gaulle), on je taj prostor posve prepustio komunistima, koji su to dobro iskoristiuli. Crkva je mnogo griješila propustom jer se nije jasno kao organizacija i institucija suprotstavila Paveliću, (jedna izjava Strepinčeva nije bila dovoljna) pa je teror izazivao još jači ustanak i priklanjanje antifašizmu, u kojem su komunisti dominirali. Pa i Tito je propustio da se aktivno suprotstavi poratnom ubijanju (jedan telegram nije bio dovoljan) pa smo imali to što smo imali. Pa i u domovinskom ratu se nije marilo za ono što se događalo, a da je par razbojnika i kriminalaca strijeljano bilo bi dovoljno da se mnogr stvari zaustave. (Kad poslije velikih uragana, potresa ili poplava na nekom prostoru u Americi zavlada izvanredno stanje. Nacionalna garda osniva odmah mrtve straže, i ubijaju se oni koji se zateknu na zabranjenim mjestima i u zabranjenim radnjama.

Tko je glasao

Svakako, nisam točno

Svakako, nisam točno zapamtio godine koje je Strčić spominjao, ali je Pavelić se o svemu dogovarao prije stvaranja trojnog pakta i ozbiljnih namjera da se ulazi u svejetski sukob, i to je ono najznačajnije i što opisuje karakter Pavelićeve vladavine. Svima njima, pa i u naše najnovije vrijeme je bilo u glavama što širi prostor pa su za Bosnu i Vojvodinu (ili revival Banovine) činilki ustupoke koje nisu smjeli i koji su ih na kraju koštali.
Dakle Pavelic je najranije podkraj 1928 pobjegao u emigraciju. Tek nakon toga moguce je govoriti o sporazumu s Musolinijem. Takodjer vazno je za razumijevanje i odnos Musolinija prema ustasama koji je bio toplo hladno u zavisnosti od pregovaranja s kraljem Aleksandrom. To jest u pregovorima su ustase bile sredstvo zastrasivanja. Nakon Marseja Musolini drzi Pavelica na kratkom stapu i tek nakon 27.03 1941 pocine sabiranje ustasa koji su bili razdvojeni u vise logora a oni u Liparima su bili i u losem zdravstvenom stanju. No tek kad je propalo nagovaranje Vasenmajera da Macek preuzme vlast u Hrvatskoj ustase postaju faktor. Naravno da je Pavelic imao obaveza prema Italiji pa ne bi ga Musolini hranio tolike godine. Osnovni je problem sto emigracija koja je ostala vjerna Pavelicu nije bila spremna niti poslije rata prihvatiti to stanje.
Sto se tice zabluda desetog travnja mnogi su povjerovali da su se rijesili Jugoslavije i bili su sretni zbog kraha te drzave koju su zvali tamnicom naroda no to automatski ne znaci da su htjeli rasne zakone i masovne egzekucije svih nepocudnih. Recimo na primjer Vladimir Nazor koji je napisao odu poglavniku ili Augustincic koji je izradjivao Pavelicevo poprsje.

Tko je glasao

S obzirom da se o tome dosta

S obzirom da se o tome dosta pisalo u "Hrvatskoj Reviji" koju je u Barceloni izdavao Vinko Nikolić a i s obzirom da su Rojničine knjige izlazile u "Knjižnici Hrvatske Revije" pripadao sam onima u emigraciji koji su to sve skupa znali. No, nije bilo prostora za opću raspravu jer smo ipak bili mala emigrantska skupina. Sad, pak čak i ovakve emisije kao Latinica, otvaraju nove mogućnosti rasprave. Ali, te rasprave bi trebali voditi povjesničari. Nema smisla da mi uz tolike probleme koji pritišću Hrvatsku nastavimo voditi još i II. svjetski rat.

Tko je glasao

To je Strćić i rekao, a on

To je Strćić i rekao, a on je povjnsičar, i to s Krka gdje je i Bozanić, a i prvi je najavio poslije razgovora s njime da Bozanic ide u Jasenovac. Mnoge istine su ek pred otkrivanjem.

Bit će interesantno dalje pratiti ovu stvar ali je već sada jasno da će se mnogi naći pogođeni jer su očekivali možda nešto drugo. Naime, mnogi su ovakve povijesne mijene doživljavali kao priliku za opravdavnje ili reviziju vlastitih postupaka ili obiteljski tragedija, što je sve razumljivo, iako nije uvijek prihvatljivo a pogotovo ne oživljavanja preživjelih ideologija koje su se pokazale neljudskima i ustvari - antihrvatskima.

Nasuprot svima njima, hrvatski narod je preživioo i to je jedina prava činjenica. Suočavanje s prošloću ma kakva bila može samo pomoći očvršćavanju nacionalnog bića.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci