Tagovi

Kvadratura kruga

"Nikdar ni bilo da nekak ni bilo i navek bu da nekak bu" lajtmotiv života na ovim prostorima pri tom ne mislim samo na Hrvatsku iako je o Hrvatskoj rije?. Nekako ?e ve? biti, rije?i Petrice Kerempuha odoljevaju svim izazovima protoka vremena. To samo govori o tome kako se mi ne mijenjamo, ili ako se mijenjamo onda su to samo kozmet?ke - pomodne promjene, nikako one suštinske, jednostavno ova mo?vara je sveudilj jednaka bez obzira na kolorit zastava nad praznim i tupim glavama. Još jedan Boži?, još jedna Nova godina, kada se stiša buka petardi i provari na dug kupljena hrana ne?emo mo?i re?i po ?emu se to ova dolaze?a 2009. razlikuje od prolaze?e 2008. Dakle nakon pastorale Boži?nih ?estitki, okrutna stvarnost ?eka iza ugla, no za nas je to potpuno normalno i ve? vi?eno mi tu šizofrenost živimo predugo da bi je uop?e primje?ivali.

Ono što je konstanta ?injenica je da živimo privid, dok stvarnost nema puno veze sa onim što mi pokušavamo sebe uvjeriti, broj mobitela po glavi stanovnika ne govori o blagostanju, prije o naporu da budemo dio onoga što ne uspijevamo, ne možemo ili ne znamo - dio normalnog svijeta. Iako kad kažemo Svijet kod ve?ine to podrazumijeva EU, no ja mislim na svijet, jer EU je isto tako krletka, pozla?ena, no ipak krletka sa strogim pravilima ponašanja. Devedesetih smo izjurili iz Jugoslavije, da nebi više bili dio neuspjeha i osrednjosti, željeli smo biti poput Be?a, Rima, željeli smo i mi šarene, bogate i prepune izloge, ono što smo zaboravili je da ?e sve to u tim izlozima i koštati nešto, pa ako to želimo trebali bi imati i ponešto novca, a taj isti negdje i zaraditi.

Rat, plja?ka, otima?ina, bezobrazluk, kurvini sinovi na vlasti, banditi u ekonomiji, godinu po godinu, jednu bezli?niju od druge i eto nas danas sa knedlom u grlu, strahuju?i za ono malo što imamo iako to što imamo samo ?uvamo nekoj banci, ali, jebi ga, i to je nešto bar nismo na cesti i ne tu?emo se oko prava na prekopavanje kontejnera, zasad, no što slijedi? Kažu kriza, ej kriza,svijetska, velika, guta sve pred sobom. Svi snovi i tlapnje državnog vrha o blagostanju i prosperitetu odoše u vražiju mater preko no?i, svi podaci o odlascima na skijanje, kupovanju novih automobila, gra?evinskom bumu, sve to ispari, ciglane se zatvaraju, cementare staju, bogami bum samo od implozije. Vlada, predsjednik, Sabor svi sabili redove i glave (od ovog drugog i nema neke koristi, više pjesni?ka forma), dijele se odlikovanja doju?erašnjim zakletim neprijateljima sve za?injeno degutantnim gugutanjem o zaslugama, zaslugama za što pobogu, za što je to Šeks zaslužan osim za probleme sa svojom jetrom da bi dobio orden. Možda se taj svjetlucavi limi? i šarena trakica dodjeljuje zbog kaosa u paravosu?u, našoj rak rani po kojoj je taj isti nemilice kadrovirao, ili za amnestiranje zlo?inaca i zatvaranje o?iju pred tim istim zlo?inima. Može li niže, ma naravno da može, smislit ?emo mi ve? nešto da svekoliki puk zabezeknemo.

Ne bojte se krize, kriza nam je srednje ime, što sve ovuda nije protutnjalo pa smo još živi, ne?u previše o bauku krize o tome sam ranije sada je svejedno nebitno, ono što vam ne žele re?i pa ?ak ni Rohatinski, ne zato što ne zna, ve? zato što ne želi doljevati ulje na vatru i raspirivati paniku, a to je da mi tu nemožemo ama baš ništa, nemamo ni sa ?im ni sa kim, stanje je jednostavno takvo i da nema ove svjetske krize mi bismo bili kolokvijalno ne u banani ve? u govnima, a ova kriza ?e to samo zaoštriti. Naša vlada nema kapitala kojim bi se bavila protekcionizmom, strani vlasnici svega i sva?ega ?e prvenstveno gledati svoj interes, što je i normalno, a mi to možemo samo promatrati i nadati se da ?emo se eto baš mi tj. ja izvu?i. Nitko ne zna kako ?e se kriza odraziti na nas ove i idu?e godine, a što je i najvažnije, koliko ?e trajati, tko izlazi sa nekim brojevima i datumima, spekulira, a to u svakodnevnom životu jednostavno ne funkcionira, da li ?u jesti danas, sutra ili idu?i tjedan, bitno je, vrlo je bitno.

Ono što se nikada promijeniti ne?e je to da naša vlada pojma nema što slijedi, kako se postaviti, nas ?e situacija uvijek zate?i nespremne, bilo da se radi o ekonomskoj krizi ili slovenskoj blokadi pristupa raju, nikada mi ne?emo imati spreman odgovor osim mržnje, animoziteta, ili barem durenja. Slovenci su naša nova meta, te ovakvi te onakvi, ?injenica je da nemamo sre?ene odnose niti sa BiH, Srbijom, dakle sa klju?nim susjedima nismo sjeli za stol i dogovorili bar okvir za razumjevanje, umjesto toga se durimo, sik?emo i bojkotiramo, glupo i nezrelo. Da li su u ovome samo Slovenci ili su se stare ?lanice sakrile iza Slovenije da za njih otkloni problem zvani Hrvatska, dok ne riješe svoje probleme, tko to zna, znam tko sigurno ne zna, naš ministar vanjskih poslova.

Svi skupa ?emo morati poraditi na osje?aju odgovornosti, odgovornosti za u?injeno i ne u?injeno, izgovoreno i neizgovoreno, toga nam kroni?no i alarmantno nedostaje, primjer je i protest "steginite vi svoj remen bando lopovska", zapaliti široke narodne mase i nije tako lako kako se ?ini na prvi pogled, nema instant revolucija, treba tu puno rada i znanja, osim bujice psovki malo toga pametnog je re?eno na tim skupovima, slaba posje?enost, neartikuliranost, to je neuspjeh i to?ka. Nema ali, nema i to je nešto, to je ništa i apsolutno nikakvim alkemijama ne može postati nešto. A to treba priznati i krenuti dalje pametnije, dosljednije i prije svega, djeco draga ajmo malo poradit na jeziku, zaboga. Odgovornost je u ovom slu?aju u tome što takvi diletantski skupovi unaprijed dezavuiraju neke koji bi mogli biti bolji i snažniji, no zbog ovog lošeg na primjer 30% ljudi manje do?e, eto to je odgovornost. Vru?a glava je lijepa stvar, no ipak malo relnosti ne škodi, puno ideja kola uokolo i lijepih misli no neprestano se rasplinjavaju. Vidim da se i Mrak mu?i što sa rasplinjavanjem na ovoj stranici, teško pitanje, ali da ima svašta, ima.

Nisam mislio da ?u doživjeti revival Marxa, ali eto poja?ano se ?ita, pobogu ne u Hrvatskoj, vani naravno, praše i nova izdanja. No nad ovom gungulom bi se i on zamislio, stvarno su je pametni igra?i ( Hayek i Friedman) doveli do apsurda, morao bi i deda Marx puno toga redigirati, no ipak, kre?e se, možda kriza urodi plodom razmišljanja, novih filozofskih pravaca, nove duhovne renesanse u veli?anstvenoj pobjedi nad materijalnim, ili sam ja to zabrijao. Ma zabrijao sam, doba je lijepih želja i novogodišnjih odluka koje se nikada ne održe, no lijepo zvu?e. I dalje ?emo o?ekivati bolju budu?nost i živjeti lošu sadašnjost, ali ipak i unato?, nikad nije bilo da nekako nije bilo, stvarno, imajte vjere u sebe i ljude oko sebe, ne u Obamu on je daleko, pružite ruku i možda se iznenadite u ljude oko sebe, a priznat ?ete to vrijedi mnogo, više nego šro mislimo. Stoga sretna Vam Nova 2009. ma kakva bila.

Komentari

Ma zabrijao sam, doba je

Ma zabrijao sam, doba je lijepih želja i novogodišnjih odluka koje se nikada ne održe, no lijepo zvuče.
Bogami to se i meni čini, još jedna zbirka u navali zbirki onoga što je bilo i onoga što će biti.
Sad treba samo dočekati novogodišnji koncert i znamo da je nastupila još jedna godina uz zvukove valcera i Radetzky marša.

Prosit Neujahr!

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Pet plus!

Pet plus!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci