Tagovi

Kurvino blago

Na ovaj tekst me potaknula akcija koju je SPD proveo, a glede raskrinkavanja „loših“ poslodavaca, i moje mišljenje o temi.

U ovom trenutku možda nije toliko bitno licemjerje koje prati upiranje prstom na nekog tko je pogriješio, možda čak i manje nego taj u kog upireš, već posljedice svega toga. Novac koji je nepovratno bačen. Ne pogrešno uložen, nego bačen.
Kada sam već ondašnju funkciju Račana usporedio s menadžerskom, onda bi bi bilo dobro dodijeliti ulogu i onome tko ga je na to mjesto postavio, biračkom tijelu, i proglasiti ga Nadzornim odborom.
Nadzorni odbor ima funkciju određivanja smjernica, strateškog cilja, neke tvrtke, u ovom slučaju države, postavljanju osoba za koje misle da bi ga tom cilju mogle dovesti, Upravni odbor, ali imaju i mogućnost smjenjivanja pa čak i kažnjavanja tog nekog tko bi mogao ispostaviti nesposobnim.
Iako ovo nije cilj teksta, moram se osvrnuti na kvalitativne karakteristike Nadzornog odbora naše države:
1. mi nismo sposobni ukazati na strateški cilj, ne znamo reći što je nama bitno, što bismo željeli,
2. nismo sposobni kazniti nesposobnu Upravu,
3. dovoljno smo glupi da eventualno nesposobnoj Upravi podarimo pravo na povlaštene dionice i zlatni padobran.
Kako takav Nadzorni odbor može kontrolirati svoju Upravu, ne znam, ali, kao što sam rekao, to nije niti tema teksta.

Tema teksta je ono što narod veli „kurvino blago“; resurs kojim se svi razbacuju i ponašaju prema njemu bez odgovornosti jer, kao, nije njihov, nego nečiji. Zaboravljaju pri tome da je to nečije obično i njihovo.

U nastavku, deklarativno, stvari za koje bi u normalnoj tvrtki cijela Uprava letjela, a još i bila, moguće, krivično gonjena:
- SDP-ova neisplata božićnica i ostalih obveza, čiji je krajnji rezultat bio peterostruki veći trošak,
- suludo ulupavanje love u djelatnosti koje nisu imale viziju što s time novcem napraviti; brodogradnja – i HDZ i SDP,
- samoreklamiranje i nenamjensko trošenje novca; Bandić i njegovo oglašavanje vlastite nevinosti (mislim da je to čak i protupravno; double hit),
- javni natječaji za velike projekte (odaberi bilo koga); oni u svojoj biti nisu pravedni jer su uvjeti u dobrom dijelu njih pisani za ciljanog izvođača. Ovo čak i nije toliko veliki problem; prosječna suma koja se isplaćuje, s predumišljajem, na ime famoznih dodatnih radova može biti čak i do 25% ukupne inicijalne ponude,
- famozno javno privatno partnerstvo (odaberi bilo koga, iako je HNS predvodnik ovog sustava gradnje); ja još uvijek tražim osobu koja mi može objasniti zašto je JPP bolje nego da neka državna ustanova samostalno nastupi kao investitor. Predviđam da će krajnji obračun pokazati da je „najamnina“ koju takav subjekt plaća privatnoj strani u JPP veća od eventualne otplate rate kredita (+ hladni pogon) koju bi država ili državni subjekt plaćao,
- idiotizam Grada Čakovca (SDP) koji je na te „dodatne radove“ na uređenju grada utrošio već gotovo 50% više od ukupne vrijednosti projekta, a projekt još nije ni približno kraju. U ovom slučaju uzalud utrošeno vrijeme niti ne uzimamo obzir,
- nesposobnost Međimurske županije (HNS + HDZ) koja višestruko zakida svoje građane; em zapošljavaju nesposobne ljude mimo pravila koje su sami propisali, em su nesposobno nabaviti 10 milijuna kuna da riješe imovinsko pravne odnose i konačno preuzmu vojarnu (uloženih 10 milijuna bi se deseterostruko moglo vratiti),
- nesposobnost (svjesna ili nesvjesna?) ministarstva zdravstva (odaberi bilo koga) da sanira dugove i dovede ozdravi zdravtsvo,
- Sunčani Hvar (HDZ),
- dopunite listu u svojim komentarima...

Sve su to veliki i bitni razlozi koji ne definiraju naše vlastodršce kao dobrim gospodarima, baš suprotno; a to pak je samo vrh sante leda stvari koje bi biračko tijelo (Nadzorni odbor!) trebalo percipirati kao promašaje „onih na vlasti“, i, da još jednom naglasim, kao bitne promašaje!

Google pak dvaje dvije stvari koje su definirane kao promašaji: hapšenje Gotovine i slučaj Glavaš. O čemu je tu opće stvar?

Komentari

kod JPPa osim što ti netko

kod JPPa osim što ti netko recimo sagradi školu, on istovremeno i preuzima upravljanje istom pa bi valjda kroz borbu za profit škola morala funkcionirati bolje i jeftinije

nadalje, država ima svoje limite zaduženja, i ono što se sami ne mogu kreditno zadužiti mogu realizirati kroz JPP a da ne okinu postavljene limite
na taj način možeš doista dobiti 10 škola odjednom umjesto jedne (iako je to nominalno knjigovodstvena kategorija, rizik investicije je u nekoj mjeri, ako se ugovor ispravno postavi, na ulagatelju tj. privatnom partneru)

dakle, rekao bih da JPP ima smisla ali ne uvijek, ili čak vrlo rijetko i u specifičnim situacijama

problem s SDPovim plaćama i božićnicama proizlazi iz različitog tumačenja čini mi se kolektivnog ugovora koji negdje kaže "ili" a svi skupa smatraju da treba biti "i" - i po meni nije toliko problem što oni nisu isplatili te božićnice i nagrade nego je daleko veći problem što problem nije riješen istoga časa kada se dogodio pa je eskalirao do današnjih razmjera (i troška)

Tko je glasao

kod JPPa osim što ti netko

kod JPPa osim što ti netko recimo sagradi školu, on istovremeno i preuzima upravljanje istom pa bi valjda kroz borbu za profit škola morala funkcionirati bolje i jeftinije
Doduše bastardni, ali primjer JPP-a je Sunčani Hvar. Treba li štogod reći o tome?

U Smjernicama za primjenu ugovornih oblika JPP partnerstva navedeno je da će biti osnovana Agencija za JPP ugovore. Bilo bi zanimljivo vidjeti primjere tih ugovora. Posebice me zanima kvaliteta održavanja koju privatni subjekt mora pružati, odnosno, je li to uopće definirano.

No, da razjasnimo, JPP model uopće nije loš, pitanje je samo jesmo li mi, s obzirom na razinu korupcije u društvu, spremni za njega.

problem s SDPovim plaćama i božićnicama proizlazi iz različitog tumačenja čini mi se kolektivnog ugovora koji negdje kaže "ili" a svi skupa smatraju da treba biti "i"
Po meni, vlast ima na raspolaganju vrhunske resurse bilo koje prirode na raspolaganju. Ne vjerujem da je njih zbunilo ili/i, jer su mogli konzultirati Pravni fakultet, dogovoriti se sa sindikatima, na kraju krajeva, konzultirati i Vrhovni sud.
To je klasični primjer prebacivanja odgovornosti; nećemo se s time bakati sada, ostavimo to sljedećoj vlasti. Ako ćemo to biti mi, vaditi ćemo se na grijehe vlasti prije nas. Ako pak to niti nećemo biti mi, boli nas ona stvar.
Problem svih vlasti u modernoj hrvaskoj državi je taj da razmišljaju kratkoročno, u horizontima od 4 godine, koliko im traje mandat. Prije nas suša, poslije nas potop...

Tko je glasao

dao sam si svojevremeno

dao sam si svojevremeno truda i pročitao smjernice vlade o JPPu odnosno dijelove green_book-a od EU o PPPu te sam to potom usporedio s ugovorom o sunčanom hvaru i osim naslova ne vidim nikakve druge poveznice s pojmom JPP
(neovisno o tome što polančec i njemu slični govore)

glede božićnica i dodataka, ja ne mislim da je to osobiti propust SDPove vlade sam po sebi, no neoprostivo je to što ti navodiš, a to je da u času kada se problem manifestirao on nije riješen i za to nema isprike

Tko je glasao

Ad JPP i slično u našoj

Ad JPP i slično u našoj praksi, zašto bi davali 30-40 % više dokazanim nesposobnim lopinama kad već kod nas to bez ikakve podrške bolje rade mali pojedinci, mala sela i male zajednice?
Zašto bi ponavljali sve kao prije 100 godina, kada je dvor shvatio da monarhiju ruše njezini stupovi i operacijom protiv lihve produljio život monarhije. Još gore, zašto bi se igrali ponavljanja 1925. kad su Pašić i sin sve doveli do takve bijede da je pola Dalmacije moralo iseliti u daleke zemlje?

Čvrsta karakteristika razdoblja je da je i najzaduženija država bolji jamac nego što će i jedan privatni partner biti. Stup operacija je pouzdanost plaćanja, imovina kao pomoćno sredstvo i lihva. U biti sve je isto, razlika je samo u tehnici i postocima, a sve plaćamo zajedno. Ilustracije radi, u svakom trenutku sve bi moglo biti bolje rješeno putem pojedinaca s nešto minimalno ugleda i bez i malo kapitala, a za škole, dvorane, kuturu itd. pogotovu, da li kao državne opunomoćenike ili opunomoćene privatnike, što je normalna evropska praksa a kod nas djelom uspješna i bez ikakve podrške.

Tko je glasao

Tema nameće pitanje da li

Tema nameće pitanje da li je netko vidio neke primjere prakse gdje se zajedničkim resursima zbilja sustavno upravlja po pravilu najboljih rješenja, biraju najpovoljnije opcije, smanjuju troškovi, ne usmjeravaju poslovi i slično. Vjerojatno ima ali su primjeri toliko rijetki da ih treba dobro provjeriti i iznijeti.

Sve navedeno je takvo da drugo iskustvo nemamo.
U prijašnjem je bila sustavna logična praksa oslobađanja djela vrijednosti iz zajedničkog i sličnog. Geslo je bilo "ako nikako drukčije pošteno". Zar nije logično, kao u svemu, da se nešto oslobađa ili netko nešto iz zajednice. Na kraju je bilo sve lošije i lošije, bez stabilizacije.
Onda su slijedile složene rasprave i logična dopuna prakse da nešto toga postaje privatno, jer je država najlošiji gospodar. Navikli smo se biti sretni da to netko uzme za 1 kunu i bez kune. Npr. sretni smo što je netko privatizirao Zagrebačku banku, Plivu i duhanski sektor bez kune i znanja tko, jer nas nije opteretio beskrajnim i zamornim bavljenjima kao drugi slučajevi, jer je tako veliki protok zajedničkog novca sigurno u uspješnijim i efikasnijim rukama. Bili smo sretni što su uzeti ti sporno obnavljani dubrovački hoteli i došao neki stari engleski lord, pa kako ne bi bili što su Todorići uzeli Belje i PIK Vrbovec, jer smo izludili od problema s njima a isti su se dokazali kao uspješni gospodarstvenici, od uvoza u početku, preko poslova za naše robne rezerve, uspješne gradnje i prodaje zgrade Plivi, sojina ulja po 20-25 kuna/l itd.

Zašto bi se mjenjala praksa "oslobađanja" djelova, pa i kroz nove oblike (JPP itd.)? U najmanju ruku pomažemo našim ljudima da ojačaju i izdrže pred naletom krupnije konkurencije. Naši ljudi na položajima i od moći su oduvijek imali više razumijevanja za nas od stranih. Koji naš političar, gospodarstvenik i slično se bar jednom nije iskazao?

Nije sigurno da ima dovoljne volje i upornosti za promjene u tom smislu. Pomicanje takve tektonske prakse ne ide samo politikom i javnošću.
Nas uglavnom buni primjer Slovenije, gdje su najbitniji pomaci u tom smislu obavljeni prije pedeset godina, u dramatičnim okolnostima i na težak način. Jedan od njihovih nezvaničnih sustavnih kriterija je dugo bio da ne možeš biti direktor ili političar ako i sam osobno izvan radnog vremena ne radiš nešto kad zatreba za firmu ili općinu te kad nemaš rezultate. Pomak je počeo kad je vrag odnio šalu i boljševičko jezgro započelo sa dvostrukom igrom. Za takvo nešto kod nas još nisu sazreli uvjeti, a kroz politiku bi to izgledalo da se nekim čudom neki revolucionarni konspirativni pokret širi kroz stranke, institucije i slično.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci