Tagovi

Krleža i hrvatska tragedija

Priznajem, nisam neki seriozni poznavatelj djela Miroslava Krleže, više me je zanimao njegov život pa sam ponešto i pisao o mapi Zelengaj, zapravo knjizi Milana Gavrovića „Čovjek iz Krležine mape“ koji opisuje slučaj dr. Đure Vranešića, vlasnika sanatorija Zelengaj u kojem je ovaj doktor, blizak ustašama i nacistima, skrivao Miroslava Krležu neko vrijeme u kaosu Drugog svjetskog rata. Krleža se našao između Đide (Milovan Đilas) i Dide (Kvatarenika), negdje između, na brisanom prostoru raznolikih protivnika i sklonio se na neutralni teren – u umobolnicu Zelengaj. Da su se, po policijskim dokumentima koji su pronađeni u Državnom arhivu Hrvatske na Zelengaju kratko vrijeme, vjerojatno i s Krležom u društvu, skrivali moj djed Adolf Weiss, i njegov brat Eugen Weiss, zaista je sporedno za ovaj tekst, ali ne mogu ne spomenuti tu činjenicu.
„Težak“ Krleža i meni, kao gimnazijalcu, i ljubitelju dobre knjige, upamćen je u mojoj memoriji sjećanja kao nesmiljeni kritičar buržujskog društva i brutalnog kapitalizma (ali i staljinizma), danas tek shvaćam, hrvatski je genij, evropskog pa i svjetskog formata. Da je pisao i objavljivao na jednom od svjetskih jezika, da je bio malo spretniji od Ive Andića u kontaktu s centrima kulturne i druge moći, imala bi hrvatska kultura njega kao Nobelovca, ili bi do 1981. imali dva književna Nobelovca – i Andrića i Miroslava Krležu!
MIROSLAV KRLEŽA rođen je u Zagrebu, 7. 07. 1893., točno prije 120 godina, i umro u svom rodnom gradu krajem. prosinca 1981. kao književnik i enciklopedist, po mnogima najveći hrvatski, ali i jugoslavenski pisac 20. stoljeća, bard hrvatske literature, publicistike, dramatičar, romansijer, pjesnik…
Sam njegov životopis dostatan bi bio za tri dokumentarna i tri igrana filma, a meni nije poznato da je napravljen jedan jedini solidan dokumentarni film o njemu.Rođen u građanskoj obitelji niže-srednjega socijalnoga statusa (razdoblje opisano u dojmljivoj prozi "Djetinjstvo u Agramu"), Krleža pohađa vojnu kadetsku školu u Pečuhu, te neposredno uoči I svjetskoga rata, u doba Balkanskih ratova pod utjecajem jugoslavenske integralističke ideje bježi u Srbiju. Godine 1913. prekida vojni studij u peštanskoj Ludovicejskoj akademiji i preko Pariza i Soluna dolazi u Srbiju s nakanom da bude dobrovoljac u srpskoj vojsci. Osumnjičen je kao špijun i srbijanske ga vlasti protjeruju. Vraća se u Austro-Ugarsku i u Zemunu biva uhićen na osnovi tjeralice Ludoviceuma. U I svjetskom ratu bio je mobiliziran kao domobran i poslan na bojišnicu u istočnoj Europi (Galicija) gdje doživljuje ratne strahote koje su našle odjeka u mnogim njegovim djelima.
Po stvaranju Kraljevine SHS Krleža se, fasciniran Lenjinom i sovjetskom revolucijom, angažira u komunističkom pokretu novonastale države i razvija snažnu spisateljsku djelatnost: u to je doba, gotovo do Radićeva ubojstva, pisao ekavicom kao i niz drugih hrvatskih pisaca (Šimić, Ujević, Cesarec, Majer, Cesarić, Andrić..). Već je potkraj dvadesetih godina prošlog stoljeća dominantan lik u književnom životu jugoslavenske države, a neka od najsnažnijih ostvarenja na svim poljima (poezija, roman, drama, esej, memoarska proza, polemike i publicistika, novelistika) objavljuje u tridesetima, u vrijeme jačanja desnih i lijevih totalitarizama.
IZMEĐU USTAŠA I PARTIZANA
Kako je proveo II svjetski rat, uglavnom je poznato. Ipak, valja podsjetiti: razočaran svim opcijama koje su bile na političko-ideološkom meniju – od liberalno-imperijalnih demokracija koje su mu bile odbojne zbog protuhrvatskih makinacija sila Antante, kasnijih geopolitičkih manipulatora u Versaillesu, preko nacističkog i fašističkog totalitarizma, kojeg je dobro procijenio kao slijepu ulicu civilizacije do komunističke diktature (početni entuzijazam o planiranom društvu socijalne i nacionalne pravde splasnuo je u srazu sa stvarnošću realsocijalizma), Krleža je II svjetski rat dočekao praktički usamljen i posvađen s prijašnjim drugovima iz komunističke partije, označen i kao trockist! Nakon proglašenja NDH Krleža se našao u Zagrebu, gdje ponuđena propusnicu za Italiju, no on to odbija kao što odbija i odlazak u partizane jer mu je svejedno, kao što je Krleža govorio, hoće li ga „Dido (Eugen Dido Kvaternik) ili Đido (Milovan Đilas) ubiti.“ Ubrzo se pokazalo da mu od vlasti NDH nije prijetila smrtna opasnost bez obzira što je Krleža u cijelom predratnom periodu nastupao s izrazito ljevičarskih pozicija. Vlasti tzv. NDH u cilju svenarodne pomirbe nudile su Krleži razne funkcije, no on ih je sve bio odbio.
Neko vrijeme na ledu u doba poraća, reafirmirao ga je i reaktivirao prekid veza Jugoslavije i Kominforma, poslijeratne inačice Kominterne. U klimi kakve-takve liberalizacije pokreće 1950. Jugoslavenski leksikografski zavod, današnji Leksikografski zavod Miroslav Krleža, te istupima i referatima djeluje kao poticatelj umjetničke slobode i oslobađanja od stega socrealizma. Do kraja života djeluje u Leksikografskom zavodu, a zadnje godine provodi narušenoga zdravlja i poluparaliziran. To je razdoblje Krležina života iscrpno prikazano u nekonvencionalnim višetomnim monografijama njegova Eckermanna, Enesa Čengića (S Krležom iz dana u dan, I-IV).
Krležin kip u Zagrebu, Marije Ujević možda najbolje prikazuje Krležinu stamenost, nepopustljivost, uvjerenje da put kojim kroči je njegov izbor i nema ustupaka bilo kojoj političkoj strani, bit će to Krležina gvozdena linija, pa izgleda da nije slučajno da je stanovao u kući na Gvozdu. Neki će u njemu vidjeti i prilagođavanje okolini i socijalističkom sustavu, pa i život pun privilegija.
BEZ DUHOVNIH NASLJEDNIKA
Ono zbog čega pišem ovaj tekst je neshvaćanje Krležina djela i estradizacija jednog sporednog toka njegove misli i pisanja. Od svojih davnih početaka hrvatska kultura ne poznaje književnu riječ koja je u svom moćnom izrazu, utjecala na njen život, kao što već duga desetljeća naše suvremenosti utječe riječ Miroslava Krleže – pisao je akademik i predsjednik JAZU dr. Grga Novak povodom 80-tog rođendana Krleže., nakon čega je i tiskana monografija o Krleži, koju evo, imam pred očima. Gledam tko je sve onda pisao o Krleži i pitam se zar nitko od tih osoba nema duhovne nasljednike koji bi i danas, 2013. rekli pokoju mudru i dubokoumnu o Krleži?? Anić, Brozović, Ćale, Ćrnja, Engelsfeld, Đurčinov, Finka, Frangeš, Gligorić, Kreft Mandić, Matvejević, Peić, Dragan M. Jeremić, Miroslav Šicel, Josip Vidmar… Što se dogodilo da je vijest o Krležinoj 120 godišnjici rođenja, i manifestacijama s tim u vezi, zadnja vijest središnjeg TV dnevnika HRT-a, 7.07. 2013., među onim vijestima koje se daju za relaksaciju, na kraju crne kronike i loših vijesti naših informativnih emisija... Ne sporim kompetentnost Velimira Viskovića i Mani Gotovac da govore o Krleži, ali pitam se imaju li išta reći o njemu aktualni i popularni pisci, glumci… Hrvatske pa i stranih literatura o Krleži - recimo, što bi danas o Krleži rekao Igor Mandić. Predrag Matvejević, Miljenko Jergović, Rade Šerbedžija, Daša Drndić, Seid Serdarević, Lujo Bauer, Nenad Popović, Vladimir Arsenijević, Ivan Ivanji, Alida Bremer..?? Da li je HRT zaista mjesto ljenguza, neobrazovanih urednika i novinara, ravnatelja-faraona i “dobrih nogu“, a ne institucija gdje se ne može napraviti ni nešto slično libru Miljenka Smoje???
Naravno, i erotičnost i erotika je dio Krležina opusa, ali uz sve poštovanje Mani Gotovac, i njene smjele teatarsko - estradne uvjerljivosti i izričaja, moglo bi se shvatiti – pogrešno - da je Krleža bio erotoman, kojem nije iz glave desetljećima izlazio lik barunice Glembay Castelli, i njegove Leposave Bele Krleža, glumice koja je majstorski igrala barunicu Castelli u drami „Gospoda Glembajevi“. Ono što je rasap jedne dobrostojeće buržujske obitelji, njen psihološki, moralni i financijski slom, uoči I svjetskog rata, taj društveni okvir koji drastično sliči današnjem, stotinu puta je važniji od same barunice Glembaj-Castelli. Čak i jedno obično guglanje, gdje su kratke informacije o liku i djelu Krleže bili bi dovoljni da ga se koliko-toliko realno smjesti u hrvatsku književnost, i političke opcije, i kako to Krleži pristoji.
Živeći u Beču, prodajući knjige, susretao sam i znalce Krležina djela, Austrijance, slaviste i druge koji su mi s velikim oduševljenjem govorili o Krleži, Baladama Petrice Kerempuha, prijevodu Balada na njemački, koji je učinila Ina Jun Brioda, balada za koje se mislilo da su neprevedive s kajkavštine na bilo koji strani jezik, pa i na njemački.
Miroslav Krleža ispratio je na posljednji počinak Austro-Ugarsku i nitko bolje od njega nije oslikao propast Austro-Ugarske monarhije koja je premrežila velik i bogat teritorij svojim činovnicima, zakonima, ali i kapital-interesima. Koja je sličnost današnje Evropske zajednice s pokojnom „kakanijom“ kako je Krleža posprdno zvao Austro -Ugarsku??.
KRLEŽA KAO GLASNIK APOKALIPTIČKIH VREMENA
Ignac Glembay je bankar po zanimanju, tajni savjetnik; u Gospodi Glembajevima kao likovi se pojavljuju pravni savjetnici, liječnici, svećenici-ispovjednici, dominikanke, ali i kućna pomoćnica, obespravljena raja (kamerdineri, sobarice) koje barunica, ali i ostali gaze, sve do pokazivanja bahatosti, neprezenja od zločina, samoubojstava… Zapravo, Glembajevi nose poruku apolkapliptičkih vremena, vremena prijevara, laži, krađe, političko-policijskih smicalica, svih mogućih opačina koje predratno vrijeme i vrijeme pred raspad Kakanije, nosi. Drama je napisana i objavljena 1929. i u to vrijeme praizvedena – u vrijeme kada monarhističko jugoslavensko društvo potresaju korupcija, dominacija stranog kapitala, nesposobnost nacionalnih pseudoelita da išta ozbiljnije učine u rješavanju nacionalnog pitanja, ali i da uspostave kakvu-takvu socijalnu ravnotežu između brutalnih kapitalista i onih koji žive, ili pokušavaju živjeti, od svog rada.
Usuđujem se zaključiti da posmrtna slava nije onakva kakvu je Krleža zaslužio. Moguće je o njemu misliti i kao lijevom, kao desnom, kao boljševiku i salon-ljevičaru, ali i potpisniku Deklaracije o hrvatskom jeziku, moguće je o njemu razgovarati ovisno o fazama u njegovu duhovnom razvoju (primjerice, fazi žestoke kritike klerikalizma, suprotstavljanju Kaptolu, crnim mantijama, kritičaru židovstva, blasfemije, filistarstva s jedne strane, no i simpatizeru umjetnika, orijentalnog, Tita, socijalizma… s druge strane, ali, post mortem rečeno, s podosta odmaka i od njegova rođenja i od njegove smrti, Krleži nije uzvraćena lucidnost, erudicija, genijalnost, bogatstvo jezičnog izričaja, angažman u korist poniženih i uvrijeđenih, koju je, i pored svih čuvanja žive glave i poneke privilegije, pa i poneke provokacije, nosio na ponos narodu iz kojeg je potekao.
Jer, pitati da li je postojala neka barunica Glembaj - Castelli u stvarnom životu za Krležu, i svoditi zamalo cijelu priču o Krleži na pitanje, kako bi to mladež, i ne samo mladež 2013. rekla, da li joj ga je stavio, da li se Belina obitelj suprotstavljala njenu odabiru mladoženje, i pored sve iskrenosti Mani Gotovac, nije dovoljno, kao što nije dovoljno ono što je govorio Velimir Visković, ma koliko se trudio Krležu i njegov lik i djelo prezentirati javnosti koja Krležu, ipak, kao više puta do sada, zaobilazi u širokom luku. Bojim se da su na djelu bili jednako moderni Glembajevi, hrvatska i druge pseudoelite, koji zaobilaze narkotički uspavan hrvatski narod (i druge narode), koliko i desničarski diskurs hrvatske inteligencije koji Krležu doživljava „crvenim buržujem“.
TIHA OSVETA KRLEŽI??
Ili je to sve samo tiha osveta Krleži, i za ove rečenice: „Svi narodi njeguju svoj nacionalizam po istom pravilu, na isti način, po istom modelu, istim riječima, svi narodi bez izuzetka obmanjuju sebe i svijet oko sebe svojim nekim rasnim, specifičnim, genijalnim svojstvima i vrijednostima,, i, tako. deklamirajući o sebi vjekovima uvijek iste litanije, svi narodi pjevaju povišenim glasom u pluralisu maiestaticusu“ (1962., , Panorama pogleda, pojava i pojmova“, II izdanje, Sarajevo, 1982.. izbor Anđelka Malinara)
Hrvatska tragedija danas ima bezbroj aspekata, no jedan je neosporan: hrvatska inteligencija je tanušan sloj slobodno mislećih ljudi, i još uvijek se pretežno bavi s onima istočno od Drine, Beogradom, sada će se ubrzo prebaciti na Bruxelles i Strasbourg, i/li prebrojavati tko je od nas ZA, a tko PROTIV Hrvatske i Hrvata, tko je još bivši udbaš i jugoslavenofil odnosno jugonostalgičar.
A tko je ono rekao i zapisao naoko banalnu rečenicu „Sačuvaj me Bože hrvatske inteligencije i srpskog junaštva“???
Krleža i Filip Latinović tako, nakon dugog izbivanja i lutanja, nikako da se vrate kući, a ako se to i dogodi susrest će se sa hladnom kvakom na nekim gornjogradskim vratima.

(7.07.2013.)

(Napomena: Ovo je neznatno kraća verzija teksta objavljenog na portalu www.tacno.net).

Komentari

Zna, Hlad, svatko tko uzme

Zna, Hlad, svatko tko uzme Zastave prepoznat će Kamilovu mladenačku buntovnost i beskompromisnost, njegovo oklijevanje i izbore u turbulentnim vremenima, konformizam Kamila starijeg, zaštitu svijeta koji odlazi i nerazumijevanje novoga, njegovu prekrasnu ljubav prema Ani Borongaj, Trupčevo "lakoćemo" ili silnu erudiciju kojom Kreža opisuje društvene i individualne fenomene u političkom romanu koji možeš čitati na različitim razinama i iščitavati njegove razne dimenzije.

To su fenomeni koji su svuda oko nas i danas, i jednako opisuju svijet danas kao i onda davno kad sam ih u gimnaziji prvi put čitao. Mislim da su danas Zastave aktualnije no ikad.

Tko je glasao

Ja sam uvijek imao osjecaj da

Ja sam uvijek imao osjecaj da je Krleza precijenjen kao romanopisac, a zapostavljen kao dramaticar. Mislim da su njegove drame jos uvijek vise nego aktualne, a i trenutno dozivljavaju malu renesansu u europskim kazalistima.

Tko je glasao

Saloma

Saloma u režiji B. Brezovca na Eurokazu 2011 bila je intrigantna predstava koju smo gledali u predvorju Konzuma u podrumu Avenue Mall-a i o kojoj se da raspravljati, ali je sigurno najbolji poticaj ponovnom čitanju Krležinih Legendi.

Uvijek mu se isplati vraćati,a njegov tekst na sceni, u izvedbi dobroga glumice/ glumica, nezaboravan je doživljaj. U spomenutoj Salomi to je bila Katarina Bistrović Darvaš. U tom je smislu bio dobar i Filip Latinović s maestralnom Milicom Manojlović i ulozi Bobočke br.2, zimus u MSU-u u režiji Mladena Vukića.

agnusdei

Tko je glasao

@hlad

Teško je danas predviđati tko će od književnika ostati kao dio vanvremenske književnosti. Tko zna danas za Balzaca, Dostojevskog, Benjamina, Zweiga...? Ako ništa drugo, ostat će Balade Petrice Kerempuha, i Krležine pjesme...a evo, možda i "Zastave"?? Ali, to nije Krležin problem, to je problem zaglupljivanja masa, jer samo glupim, primitivnim masama se mogu servirati - sapunice i kriminalistički filmovi, uz koji pjesmuljak - Jelene Rozge i poplavu fotki stražnjica, grudiju itd. i takvim politički nepsviještenim masama moguće je beskonačno manipulirati!
Krleža jest čitljiv, ali traži predznanja i slobodno vrijeme koje danas 90 % ljudi nema, a onih 10 % robovi su stjecanja profita - što većeg, i bez obzira na cijenu!
Nebih se dalje puno javljao, niti sam ministar znanosti, obrazovanja i sporta, niti ministar gospodarstva, niti ministar kulture!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Iako mi nisi nešto posebno drag

"""Nebih se dalje puno javljao, niti sam ministar znanosti,......""""

Od ovog danas Ljubo, sigurno bi bio bolji.

sve dobro...

Tko je glasao

„Za Hrvate sam od početka bio

„Za Hrvate sam od početka bio Srbin i unitarista. Za Srbe frankovac i ustaša, a za ustaše opasan marsist i komunist, za neke marksiste salonski komunist, za klerikalce i vjernike Antikrist koga treba pribiti na sramni stup. Za malograđane poslije rata sam kriv da je do svega ovoga došlo, za partijce što nisam došao u partizane, za vojnike zato što sam antimilitarist, a za antimilitariste što sam boljševik“. (Miroslav Krleza)

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Ljubo, ne mogu dati plus,

Ljubo, ne mogu dati plus, zbog rečenice

Vlasti NDH u cilju svenarodne pomirbe nudile su Krleži razne funkcije, no on ih je sve bio odbio.

O kakvom cilju svenarodne pomirbe Vlasti NDH može biti govora?

Tko je glasao

@Argus

Nisam vrednovao ovu ipak, činjenicu: da je NDH vlast (a znamo dobro da je bila kvislinška i zločinačka!) služila se raznim trikovima ne bi li se pokazala dobrohotnom prema narodu, pa i prema istaknutim pojedincima. Vjerojatno ti je poznato da je Krleži, u tom cilju, ponuđeno da bude profesor književnosti na Filozofskom fakultetu, da bude intendant HNK itd i tsl. Sve te i druge dužnosti Krleža je odbio, što se moglo pokazati (odbijanje) opasnim po život! Anti Paveliću, Mili Budaku, Kvaterniku.. itd, reći NE mogli su samo karakterno čvrste osobe.

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

@Argus

Iako će velika većina čitatelja shvatiti što sam kao autor LAUDATIA Krleži htio reći, stavio sam u po tebi, spornu rečenicu, tzv NDH!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Nije ona sporna, nego je

Nije ona sporna, nego je potpuno neprihvatljiva i bolje bi je bilo povući ili promijeniti u, recimo, "radi svojih ciljeva" ili "radi svojih interesa", negoli na njoj insistirati, jer s njom ne ostaje ništa od inače dobre laudacije.

Tko je glasao

@Argus

E, sada nakon ove dopune sa TZV. cjepidlačiš!!!
I zaista mi nije jasno da se pored sve hrvatske ljevice, pa i na ovom portalu aktivne, moja persona treba javljati tekstom o Krleži. I nije glavna riječ odnosno tema karakter tzv. NDH, njeni interesi, ciljevi... itd. već pogrešno tumačenje Krležina djela, posebno "Gospode Glembajevih" u javnosti! Zamijetio sam poslije još jedan ne baš sporedan detalj gdje se vidi da se Krležino djelo iščitava prvenstveno politički - gostovaje Jovana Ćirilova iz Beograda s predstavom "Izlet u Rusiju" gdje se iz nekih meni potpuno nerazumljivih razloga (ili, ako uzmeš srpslu situaciju danas, impregniranu antikomunizmom i rehabilitacijom četničkog pokreta, zapravo razumljivih razloga) Krleža išćitava ne kao antistaljinist nego antikomunist, što je opet izvan zdrave pameti!
Činjenica da se SDP ili oni skloni ljevici nisu nijednom riječju oglasili u vezi 120 godina od rođenja Krleže još me više uvjerava koliko TNT je u njegovu liku i djelu! (ovo s TNT nije moje, to sam "posudio" od Igora Mandića!!).

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Nazvati cjepidlačenjem

Nazvati cjepidlačenjem dobronamjerno upozorenje da se režimu koji je donio rasne zakone i razvio pravu industriju smrti ni pod kojim uvjetima ne može pripisati nakana "svenarodne pomirbe" je ne samo previše sujetno već i degutantno.

I zaista mi nije jasno da se pored sve hrvatske ljevice, pa i na ovom portalu aktivne, moja persona treba javljati tekstom o Krleži.

Nije jasno jedino ovo, otkuda zaključak da se "baš tvoja persona trebala javljati o jednom Krleži". Apsolutno sam siguran da te nitko od članova portala ne bi pozvao na odgovornost da se nisi javio.

B-52

Tko je glasao

@sm

Vjerojatno nitko od hrvatskih književnika nije tako precizno opisao hrvatski jal, zavist, zanovijetanja, jeftinoću ljudi koji se prodaju za.... samo da bi bili važni, i napravili karijeru. Tražim već mjesecima te Krležine rečenice, dva puta sam prolistao Banket u Blitvi I - III, intuicija, memorija sjećanja mi kazuje da se nalaze tamo!?? Piše o tome kako se kupuju ljudi privilegijama, sinekurama, kako napreduju u karijerama... i nikako da ih nađem!
Možda mi "sm" ti možeš pomoći???
Krleža nije moja specijalizacija, vjerojatno je tvoja??

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Za pomoć koja je tebi

Za pomoć koja je tebi potrebna, ja nemam odgovarajuću specijalizaciju.

Međutim, po mom mišljenju, dobar početak bi bio da uvažiš dobronamjernu i primjedbu na mjestu kako se ustaškom režimu ni pod kojim uvjetima ne može pripisati nakana svenarodnog pomirenja.

I kad već pišem, jedna moja primjedba, dobro bi bilo da u tekstu jasnije naglasiš koje su opservacije Krležinog lika i djela tvoje a koje drugih autora. Pod tim je uvjetom, dakako, kompiliranje ne samo dozvoljeno već i uobičajeno.

B-52

Tko je glasao

@sm

Zahvaljujem ti na seciranju mog dnevnika, znak je to da si ga pažljivo čitao. Ali, mogao si još pažljivije, jer zapravo si mi nehotice udijelio kompliment . ne razlikuješ ono što su drugi pisali o Krleži od noga što je moja persona improvizirala! A osim biografskih podataka, dakle faktografije, u koju sam više puta ipak intervenirao, točno je naglašeno što je ocjena dr. Grge Novaka, što je Malinarov citat Krleže, što su u osnovi rekli Mani Gotovac i Velimir Visković - sve ostalo je naravno moj tekst odosno neslaganje, posebno s tumačenjem Gospode Glembajevih gdje je Mani Gotovac zalijepila se za barunicu Glembaj - Castelli, i Belu, kao opčinjena njima.
Uz sve,ona rečenica o hrvatskoj inteligenciji i srpskom junaštvu, napisana je po sjećanju, a vrlo vjerojatno izvorno glasi drugačije!?

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Ovak nekak

"Pun mi je kufer hrvatske kulture i srpskog junaštva"

Što će reći da mi Hrvati, po Krleži uopće nismo tako kulturni kako si utvaramo, niti su Srbi takvi junaci kako si umišljaju.

Mislim da se možemo složiti s Krležom kod ove tvrdnje i danas kad pogledamo jednog Zdravka Mamića i Gorana Radmana kako se odnose prema novinarima i javnosti.

Kad se spomeneš jednog Čačića ili Keruma itd.

Što se tiče srpskog junaštva, pa to nije potrebno mislim, elaborirati.

sve dobro...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci