Tagovi

Kramarić u plejadi bivših liberala

Danas se krug zatvorio i Kramarić je opet odigrao ulogu Glavaševa saveznika u rušenju Ante Đapića s mjesta gradonačelnika Osijeka. Nakon što je s desetak godina zakašnjenja uspio istražnim tijelima ispričati sve o Glavaševoj ulozi u osječkim ubojstvima, sada šefu HDSBB-a pomaže da sruši vlast u tom grad. Naravno, kune se da u tome nema prste on, nego osječka podružnica, ali ipak se hvali da bi s Glavašem "vratio urbani imidž Osijeku".

Zlatko Kramarić jedan je od posljednjih još uvijek politički aktivnih liberala. Vlado Gotovac je umro, Dražen Budiša se umirovio, Slavko Goldstein odavno pasivizirao, Ivo Škrabalo umorio, Božo Kovačević otišao u diplomaciju, a Jozo Radoš utopio u Narodnjacima. Uskoro će otići i Kramarić, i to na mjesto veleposlanika u Beograd, no ipak će prije toga stići zabiti posljednji čavao u lijes liberalizma u Hrvatskoj. Iako je on svoju kliničku smrt doživio još odlaskom Vlade Gotovca, kao njegov samozvani nasljednik Kramarić će nakon posljednjeg šurovanja s Branimirom Glavašem u osječkoj političkoj krizi samo isključiti aparate. Mnogi su vjerovali da na Zlatku Kramariću počiva liberalizam u Hrvatskoj, ali on ga je (nažalost, ne samo on) odveo na posljednje počivalište.

Možda će nekome sve ovo zazvučati prilično grubo, naročito samom Kramariću koji se i danas ponosno naziva jednima od zadnjih lučonoša liberalizma u Hrvatskoj, no pogled na njegovu političku karijeru u proteklih 17 godina otkriva da on tu luč nije razgorio, već utišavao. Jednog dana i to treperavo svjetlo definitivno će se ugasiti. HSLS je ionako danas spao na dva ili uvrh glave tri slova, a nakon idućih izbora taj klub odabranih mogao bi se dodatno prorijediti. Što je onda godinama radio Zlatko Kramarić?

GRADONAČELNIK KOJI NIJE NIŠTA ZNAO

Bio je najdugovječniji gradonačelnik Osijeka, grada zarobljenog u mračnim devedesetima, u kojem je noć gutala njegove stanovnike, leševi plutali Dravom, a odredi smrti patrolirali ulicama. Gospodar života i smrti bio je Branimir Glavaš, a Kramarić ostavljao dojam čovjeka koji ništa ne zna. Politički je prkosio Glavašu i HDZ-u, no zapravo - po riječima njegova vječitog liberalnog suparnika Vilima Hermana - uredno surađivao s njim. Bila je to, po Hermanu, savršena politička simbioza i politički cirkus za narodne mase. Glavaš je dosljedno terorizirao cijeli grad, oružjem uzurpirao novinarske redakcije, kontrolirao policiju i sudove, a Kramarić se dosljedno pravio da ništa ne može.

No, Kramarić se ipak uspio ustoličiti kao uzdanica urbanog Osijeka, tihe većine koja je u njemu vidjela spas od Glavaševa terora. Danas se krug zatvorio i Kramarić je opet odigrao ulogu Glavaševa saveznika u rušenju Ante Đapića s mjesta gradonačelnika Osijeka. Nakon što je s desetak godIna zakašnjenja uspio istražnim tijelima ispričati sve o Glavaševoj ulozi u osječkim ubojstvima, sada šefu HDSBB-a pomaže da sruši vlast u tom grad. Naravno, kune se da u tome nema prste on, nego osječka podružnica, ali ipak se hvali da bi s Glavašem "vratio urbani imidž Osijeku".

ULOGA U RASKOLU HSLS-A

Puno je zanimljivija Kramarićeva uloga u HSLS-u. Mnogi su skloni optužiti ga da je zapravo on, a ne Budiša i cijeli njegov klan, izazvao raskol u stranci 1997. godine. U tome možda ima više zlobe, nego istine, ali valja imati na umu da je bio jedan od onih koji su Gotovca vukli za rukav. Jasno, nitko u toj razjarenoj gomili nije bio nevin i svi su podjednako dolijevali ulje na vatru (osim Ive Škrabala i Vladimira Primorca koji su utopistički i naivno zazivali treću struju, pa na njezino čelo - avaj! - gurali Đurđu Adlešić), no dobar dio onih koji su se tada svrstali uz Dražena Budišu (i njegovu od milja nazvanu, "brđansku" struju) učinili su to upravo zbog Kramarića. Gotovac je inače imao kobnu sposobnost da se okruži čudnim ljudima (pa i notornim desničarima), no nitko od njih nije bio utjecajan kao Kramarić. On se instalirao kao Gotovčev "politički sin", njegov prirodni nasljednik na kojeg će lučonoša liberalizma prenijeti političko nasljeđe, ali na kraju se više nije znalo tko je tu glavni: Gotovac ili Kramarić.

I tako, opet iz današnje perspektive, zanimljiv je taj obrat. Prije deset godina HSLS se raspao oko načelnog stava trebaju li ogranci autonomno donositi odluke s kime će koalirati na lokalnoj razini: Budiša je kao predsjednik Velikog vijeća zastupao stav da se može ulaziti u savez s HDZ-om, Gotovac je uz Kramarićevu asistenciju zadržavao pravo središnjice da takve neprirodne i pogubne koalicije spriječi. Danas, deset godina kasnije, Kramarić odbija nastojanja šefice HSLS-a Đurđe Adlešić da iz središnjice intervenira u pokušaj osječkog HSLS-a da s Glavašem svrgne Đapića s vlasti. Toliko o principima. Sva sreća da je HSLS danas toliko minorna strančica da se javnost ne mora zabavljati njihovim unutarnjim prepucavanjima. I još bolje, ne mora se mučiti sa čeprkanjem istine iz Kramarićevih filipika.

OPSLUŽIVANJE MEDIJA "POSLASTICAMA"

Još trenutak o čuvenom raskolu koji je uništio prvu političku i nekad najjaču opozicijsku stranku u Hrvatskoj. Kao što su se mnogi složili da je Budiša bio nezajažljivo ambiciozan, složili su se i da je Gotovac bio - u najmanju ruku - politički nespretan. Pjesnik se volio baviti idejama, što znači da je veliki prostor praktične, svakodnevne politike prepuštao Kramariću. Liberalna stranka na jedvite jade ugurala se u pobjedničku koaliciju 2000. godine, a Kramarić kao njezin predstavnik na sastancima čelnika šestorke (a kasnije i petorke) uporno i sustavno radio na njezinu denunciranju u javnosti. Pod krinkom borca za demokraciju, a ne partitokraciju, kao čovjeka koji se zalaže za funkcioniranje institucija, a ne za dogovore stranačkih čelnika, redovito je opsluživao medije svakakvim "poslasticama". Sve dok novinar Jutarnjeg lista, želeći zaštititi svoju vjerodostojnost, nije to objavio u svom članku. Kramarić mu to nije oprostio, ali ni previše zamjerio.

Nastavio je istim putem, ali s manje vjerodostojnosti. Ako ga je itko ranije shvaćao ozbiljno, sad je prestao.

Kramarić je to shvatio i polako se počeo izvlačiti iz visoke politike. Kao što je LS odveo iz HSLS-a, tako ga je i vratio. No, bio je dovoljno mudar da cijelu operaciju prepusti svom osječkom kolegi Zlatku Benašiću, samozatajnom liku koji je cijelo vrijeme bio u Kramarićevoj sjeni, dok je njemu samo bilo bitno osigurati mjesto u Saboru. U tome je i uspio, a na kraju mandata osigurao je ispunjenje još jedne želje: veleposlaničkog mjesta u Beogradu. Zli jezici će opet u toj njegovoj želji vidjeti motiv da jedini - uz Damira Kajina - zaštiti predsjednika Stjepana Mesića od kritika zbog afere Zagorec. Nakon Tuđmana (čiji je bio politički miljenik) i Gotovca, stigao je tako Kramarić i do Mesića: čovjeka koji potpisuje njegovo diplomatsko imenovanje.

Ali iz Kramarića nećete izvući nikakvo priznanje. Previše je on vješt da u svemu onome što govori - a govori puno - ne kaže ništa bitno. Previše je dobrohotan s novinarima da bi bio omražen, previše je simpatičan da bi bio antipatičan, ali unatoč svemu nije dovoljno spretan da makar na odlasku iz politike ostavi dobar dojam. Pridružit će se tako plejadi bivših liberala, političkoj vrsti na rubu izumiranja, i premda je objektivno bio istaknutiji od mnogih, njega će se na kraju najmanje sjećati. Ne može se reći da nije ostavio trag, ali malo njih poželjet će poći tim putem.

Komentari

O Kramarićevoj težini

O Kramarićevoj težini unutar bivšeg LS-a najbolje govori činjenica da je jedva postao predsjednik stranke i to tek iz drugog pokušaja jer su na izvanrednoj konvenciji stranke (nakon smrti V. Gotovca) on i Božo Kovačević dobili isti broj glasova. I drugi put mu je uspjelo svega za par glasova. A onda za dvije(?) godine ih gubi od Ive Banca.
To mu je mislim bio upaljač koji je dokrajčio LS.
Dalje je poznato što se događalo: hoće ujedinjenje s HNS-om pa neće i onda nekakav kvazi-raskol jer on ne želi da se LS utopi u njih itd. Godinu dana kasnije eto fuzije s HSLS-om. Bolje rečeno povratak nekolicine jer se ostatak valjda pasivizirao ili pobjegao Vesni i Radimiru.

Tko je glasao

Drugi film je web portal

Drugi film je web portal koji podržava kampanju Radimira Čačića za premijera i HNS, stranke koja je ujedno liberalna i u Evropi i ovdje ušla u takve relacije.

U ovom zanimljivom prikazu Zlatka Kramarića sa još zanimljivijim i politički važnijim djelovima o HSLS-u i hrvatskim liberalima, slučajno ili namjerno, nedostaju minimalni podaci o liberalima i činjenici da to sada predstavlja HNS.

Kada bi se po istoj šprancu napravio novi prikaz ali tako da umjesto HSLS bude HNS a umjesto Kramarić Čačić ili Vesna Pusić (a možda i za druge stranke) onda bi s 2 takva prikaza dobili bitno bolju sliku, sa više njih još bolju i vjerojatno se zapitali otkud takva besmislenost ponavljanja nekih istih stvari kod navodno različitih te najednom vjerojatno koncentrirali na neke točke vezane uz to, kao npr. razni izbori, tumačenja itd.

Takvi prikazi, koji se naprave za dan-dva, bi mogli biti nezgodni po prilično beskrajni iluzionizam, hrvatska holivudska industrija bi se možda urušila, za dan dva rada. Ili bi bilo dobrog materijala za sapunice, koje su jedna od rijetkih proizvoda koje naši uspješno plasiraju na tržištima bivše SFRJ.

Tko je glasao

ap, Da tvoj svaki komentar

ap, Da tvoj svaki komentar ne započinje s "Drugi film je web portal koji podržava kampanju Radimira Čačića..." i da potom, zamjenom teza ne napadneš HNS ili čačića, možda bih pomislio da te nitko nije instruirao da pljuješ.
Upusti se u analizu i analiziraj, jednako kao što je to Klauški napravio za Kramarića, ti napravi za koga god hoćeš. Teško? Da.
Drugi film je odmah na početku deklarirao za koga će drukati. Legitimno. Ti, pak, skrivaš svoje preferencije. Pošteno? Ne.

Tko je glasao

Pošteno je ono što vrijedi

Pošteno je ono što vrijedi i obrnuto. Na takvu varijantu ja mogu dati i još kakvih 30 % dodatne prednosti (fora) i u novcima 90 % (samo u prošloj kampanji je Čačić potrošio brdo državne love a stalno uzima kao za švedskim stolom). Nije teško shvatiti.

Podatak o Drugom filmu je tu jer nedostaje taj osnovni podatak. To nije dovoljan razlog zašto se često piše, nedostaje i bitno, osnovni podaci o tome za šta se agitira. Nadalje, svi tekstovi su uredno koncipirani na zgodne teme - šta je logičnije nego dovesti istu opciju u istu razinu, pa to je bit izbora i toga šta mi pojedinačni pišemo, baš zato što nemamo objektivnih medija i infromacija. Dakle, trudim se oko osnovnog i nužnog, oko minimuma informacija i ravnopravne konkurencije. To je i nače najvažanije, ad Čačića i pod Drugim filmom okupljenih autora ni više ni manje, ako da onda tim više (lova, profesionalci, organizacija).

Ako je rječ o pošteno, Čačić radi pod geslom "ako ne može drukčije onda pošteno". Dakle, može pošteno, čaki i neravnopravno, ja sam a vi svi i Čačić zajedno, samo neki minimalni organizacijski uvjeti ravnopravni. Ali bolje je za Čačića da ne a ni meni nije stalo da on ispadne iz igre. meni je stalo do minimalne konkurencije. To će i onako bit, samo mi prekomjerno zbrke predugo vremena kvari poslove pa sam prisljen ovako malo uticati. To je bolje i za vas. Ja sam oduvijek svojim poslovima hranio i Čačića i vas (ako ste iz grupe autora i slično), pa ako sam ja slabiji od brke i vi trpite. Ako ste u toj opciji i raznim drugim političkim i interesnim opcijama, objektivno ste u poziciji da mene i mnoge počnete pozdravljati i pitati za raspoloženje i slično, najlakše sve, dobro jutro svima, kako ste i slično. Govorim najpraktičnije.

Tko je glasao

Osim kao liberala,

Osim kao liberala, Kramarićevu političku karijeru treba promatrati i cijeniti kroz prizmu Osijeka svih ovih godina.
Mnogi su se čudili njegovoj popularnosti u okruženju "glavaševštine" svih tih godina.

Osobno smatram da je to manje rezultat toga što je on bio liberal a više kao simbol suprotan onome što je značio Glavaš i HDZ. Tamo drugih političkih i bilo kakvih opcija nije bilo, samo dvije osobe, Glavaš i Kramarić.

Kramarić kao simbol za sve i svih onih koji se nisu slagali s političkom praksom i metodama Glavaša, mogao je opstajati i opstajao je niz ratnih i poslijeratnih godina.

Njegova "vanjska" politička praksa i brojne političke egzibicije (kasnije rađene i u Osijeku), dakako povezane s liberalnom političkom scenom koja je dobro opisana u postu, dovele su do njegove političke marginalizacije, kako vani tako i u Osijeku.

Dakle, imao je odlične osnove i šansu, no nije to iskoristio kako treba i sad ima to što ima.

B-52

Tko je glasao

hoćeš reći da je

hoćeš reći da je kramarić suprotnost glavašu i da bez glavaša nema niti kramarića?

ispada da je glavaš "esencija" kramarića

Tko je glasao

Hehe. Nesto kao sto je HDZ

Hehe. Nesto kao sto je HDZ esencija danasjeg SDPa. I sjeti se Oscara Wilda :-)

Tko je glasao

Hoću reći da je Kramarić

Hoću reći da je Kramarić (za Osječane) u ratno doba bio simbol suprotnosti Glavašu i da je cijelu političku karijeru izgradio na tome.

Također hoću reći da je njegova politička praksa pokazala da simbol ne mora uvijek biti ono što predstavlja.

B-52

Tko je glasao

Interesantno. Meni je

Interesantno. Meni je Kramaric oduvijek ostavljao dojam krajnje ljigavog covjeka. A ti mi nikad nisu bili simpaticni.

Tko je glasao

gle, lik je liberal koji je

gle, lik je liberal koji je bio gradonačelnik osijeka većinu od zadnjih 17 godina

biti liberal u osijeku je praktički oxymoron

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci