Tagovi

Korisnost i opasnost cijepljenja: kako o tome govoriti

Moj tekst Opaske o direktnoj i predstavničkoj demokraciji, vladavini stručnjaka i diktaturi potakao je neke polemike o obaveznom cijepljenju djece. Meni je to bio samo jedan od povoda za razmišljanje o temama iz naslova. Ovdje dajem neke opaske o samoj kontroverzi.

cijepljenje djeceDok Svjetska zdravstvena organizacija ulaže napore da se obavezno i besplatno cijepljenje protiv raznih bolesti proširi u zemljama u razvoju, u visokorazvijenim zemljama širi se pojava da roditelji odbijaju dozvoliti cijepljenje svoje djece.

Parents refusing vaccines : Raising fears among the medical community of disease outbreaks

Dapače, navodno se čak češće događa među onima, koji su imućniji i obrazovaniji od prosjeka.

Highly-educated Israeli parents refusing to vaccinate according to state program

Slijedeći tekst nudi tipično američki odgovor zašto se to događa: oni koji odbijaju cijepljenje šire svoju propagandu među bogatijima zato, da bi ih drugi ljudi mogli tužiti, kad se zaraza proširi među djecom.

Why Do Rich People Refuse to Vaccinate Their Kids?

Ne zanima me prvestveno "vakcinacija dijece - da ili ne", nego kako se prema odbijanju odnositi. Stav da su država i struka neporecivi autoriteti jest moguć, ali je upitno je li svrsishodan. (Tu bi imali što reć i sociolozi i psiholozi, ali birokrati i scijentisti često preziru te znanosti.) Ovaj članak preporuča drugačiji pristup:

Vaccination Refusal: How to Counsel the Vaccine-Hesitant Parent

Da bi se adekvatno odgovorilo na roditeljske brige o vakcinaciji, važno je razumjeti odakle strah dolazi. (...) Poticanje dijaloga o vakcinaciji rano u životu djeteta može omogućiti uočavanje svakog oklijevanje ili nerazumjevanje koje može biti ispravljeno. Komunikacija s uvažavanjem, bez patroniziranja i bez konfrontacije može pomoći da se uvjere roditelji i smanji oklijevanje.

U tom smislu radi organizacija roditelja Voices for Vaccines (VFV)

Međutim, u prvom tekstu sam spomenuo problem da se ne može govoriti o svim bolestima i svim vrstama vakcija kao da je sve to jedno te isto. Čini mi se ozbiljnom greškom pokušavati otkloniti pojedine strahove izrugujući se onima, koji odbijaju cijepljenje u načelu. Cijepljenje djece je nesumnjivo drastično smanjilo obolijevanje i smrtnost od mnogih bolesti, ali to nije garancija da je u svakom pojedinom slučaju ono korisno.

Moguća je naravno neopravdana panika. Na Svemrežju se može naći više članaka o ponovnoj pojavi ospica, kao posljedica jedne studije iz 1998, koja je bila jako medijski popraćena. Navode, da je studija, na koju su se pozivali senzacionalistički napisi, kasnije potpuno diskreditirana. Navodno je novinarka jednog tabloida, kad se pokazalo da je panika bila posve neopravdana, hladnokrvno rekla. parafrazirano: »Pa tko vam je kriv kad vjerujete našoj galami, koja ide samo za dizanje tiraže!« Širenju panike pogodovala je i pojava Interneta.

The Price Of The Autism-Measles Panic, 15 Years Later

Moglo bi se razmišljati o nekim smjernicama za izvještavanje u masovnim medijima, da se prevenira nepotrebna panika, a ne kompromitira dužnost medija da "dižu prašinu" u javnom interesu - iako to neizbježno rade u svrhu bolje prodaje. E sad, edukacija čitatelja - nemoguća misija...

Slijedeći članak dovodi u pitanje cijepljenje protiv hripavca, argumentirajući da rast oboljelih nije posljedica rasta broja roditelja koji odbijaju cijepiti djecu.

Vaccine-Refusing Parents Falsely Blamed for Whooping Cough Epidemic

Austori tvrde da u Njemačkoj nema obaveznog cijepljenja protiv hripavca i da se cijepi manje od 10% djece, a ipak ne dolazi do epidemije, dok u Nizozemskoj cijepe skoro svu djecu, ali stalno ima oboljelih.

Kako da nestručnjak provjeri takve navode? Našao sam jedan stručni članak o hripavcu u Njemačkoj, s puno podataka kroz godine i po područjima. Problem je da je pisan za stručnjake i ja nisam siguran što točno znače navedeni zaključci, iako razumijem riječi. Ugrubo, koliko vidim, kaže da je cijepljenje dobra stvar, ali očito nije nešto sasvim jednostavno. Vratit ću se hripavcu još kasnije.

cijepljenje djece 2U ovakvim slučajevima, ja sam se u svoje doba, kao novinar koji koješta zna pa može pratiti i shvatiti više nego prosječni laik, više puta nudio stručnjacima da surađujemo. Ja im postavljam pitanja, ponekad glupa ponekad i pametna, prisiljavam da odgovaraju i razjašnjavaju (kažu i da nema glupih pitanja, samo glupih odgovora), tako da ja to shvatim, a onda ja to prikažem, novinarskom vještinom, da shvati i prosječan čovjek.

To međutim uglavnom nije uspijevalo. Stručnjaci ne vjeruju novinarima (novinarstvo se ne priznaje kao struka - shvaćaju ga kao magnetofon s nogama, koji swmije samo reproducirati što oni kažu) i ne vjeruju u PR, pa nastaju brojni problemi u komunikaciji. Ponekad su u javnosti previše bahati, ponekad i previše stidljivi; previše zakompliciraju ili previše pojednostavljuju; apriorno odbijaju svaki prigovor, ili pak ostavljaju dojam da se zapravo ništa ne zna. Novinarstvo i odnosi s javnosti ipak jesu struke, s razlogom!

(Ima veze i moja filozofska usmjerenost, ljubobitljivost. Filozof je onaj koji uvijek pita "A što to zapravo znači"? Vidi članak Uzorna filozofija - 1. na blogu "Mudroljublje.)

Uvijek postoji neki stupanj kad stručnjak kaže: Ne mogu vam to više objasniti običnim riječima. Morali biste biti stručnjak da to razumijete. Morate imati povjerenja u mene kao stručnjaka. To je neizbježno, na nekom stupnju nužno. Ali mislim da se ne bi smjelo za tim argumentom autoriteta posezati olako i prebrzo.

Također, kad netko posumnja: Bojim se, da iza inzistiranja na obaveznoj općoj vakcinaciji stoje poslovni interesi proizvođača cjepiva, koji teže svojem profitu, a ne bezinteresno traganje za istinom i zaštitom javnog zdravlja, KJTV ne smije se automatski odgovarati prezrivom opaskom da je to "teorija zavjere", da je znanost a priori od toga čista.

Slijedeći članak ne daje argumente protiv vakcinacije u načelu, ali upozorava na ono što sam gore spomenuo: da poslovni interesi mogu igrati značajnu ulogu. Spominje se znanstena studija koju je napravio tim infektologa, izvještaj je Reutersov, dakle računam pouzdan.

Study: Whooping cough outbreak linked to vaccinated children

Nagli porast slučajeva hripavca u Kaliforniji najviše je pogodio djecu koja jesu bila cijepljena. Analiza je pokazala da učinkovitost vakcije opada nakon nekoliko godina, pa ju treba obnoviti. Proizvođač cjepiva nije proveo potrebne dugoročne studije.

Također, navodi se u članku, druge znanstvene studije pokazale su vezu između vakcijancije i rastućeg rizika od infektivnih bolesti. Npr. četiri studije u Kanadi pokazale su da cjepljenje protiv sezonske gripe povećava za do 250% vjerojatnost za obolijevanje od varijante H1N1.

Ovo mi izgleda kao ozbiljan tekst, zasnovan na znanstvenim činjenicama. Nasuprot tome, članak na hrvatskom Hripavac u Sjedinjenim Američkim Državama govori o anti-vakcinacijskom pokretu riječima "prevara", "strvinari", "psihoza", "šarlatani", "luđaci"... A pritom uzima zdravo za gotovo da je porast broja oboljelih povezan s odbijanjem cijepljenja, što gore navedena studija poriče.

Čini dakle tipičnu grešku neosnovanog zaključivanja po indukciji, koju često (s pravom) zamjeraju laicima. KJTV, manje žestokih riječi bilo bi produktivnije.

Čak i ako je očito da je netko paranoik, treba uložiti trud u provjeru: možda ga stvarno progone? Paničari možda griješe u bitnim stvarima, možda izvode pogrešne zaključke, ali možda izražavaju neko ne-znanstveno, pred-znanstveno naslučivanje "common sensa" da nešto nije u redu.

Komentari

dječja paraliza, hripavac i velike boginje a tu je u berkuloza

lijepo je čitati i raspravlajti o tome da li je bolje cijepiti dijete ili ne. kako se cijepi s mrtvom ili živom vakcinom obično dolazi do lakših rekacija organiza u obliku manje ili više temperature. neki put organizam reagira preburno pa su posljedice veće, teže. ja sama pripadam onoj skupini ljudi koji se ne cijepe protiv gripe, tako da nisam cijepljena protiv svinjske gripe. bez obzira na to što se ne cijepim protiv fripe priznajem potrebu cijepljenja. iz jednostavnog razloga dok se djeca nisu cijepila protiv dječje paralize, velikih boginjam tuberkuloze, hripavca ove su bolesti uzimale danak na ovim područjima. kao mala sam se igrala s djecom koja su preboljela dječju paralizu i uvijek smo morali paziti da ne igramo prezahtjevne igre za njih. tu djecu je bilo lako prepoznati - imali su jednu nogu kraću. neka od njih su išla kasnije na operacijie kako bi im se noga produžila, neki ne. tuberkuloze i hripavca se sjećam iz pričanja mojih roditelja koji su se uvijek preplašili kad je netko od nas djece počeo jako kašljati.
zahvaljjući cijepljenu neke bolesti su iskorijenjene ili se prebole u daleko manje opasnom obliku, kao viroza.
Imunološki zavod, koji je zahvaljujući vladajućpj oligarhiji u stečajnoj omči proizvodio je cijepiva koja su se izvozila, i ono što je najvažnije proizvodio je cijepiva za tzv. rizičnu djecu - djecu koja su ranije rođena, djecu koja su imala pojaćanu novorođenčatsku žuticu. kod takve djece obično cijepivo od ospica, hripavca može izazvati neugodne posljedice.

w. ;)

Tko je glasao

Nedavno sam na HTV-u u

Nedavno sam na HTV-u u prolazu uspio vidjeti dio emisije o cijepljenju i za uho mi je zapela izjava roditelja koji su antivakcinacijski nastrojeni: "mi vjerujemo da ima štetnih nuspojava".
Ključna riječ je "vjerujemo"! Cijeli taj antivakcionalni pokret je pitanje vjere, a ne racionalne rasprave, a takve rasprave su uzaludne kao i u slučaju ateista i vjernika ili kreacionista i znanstvenika.

Na Connect portalu čitao sam zanimljivu raspravu o ovoj temi. Izdvojio bih dio jednog komentara (131) za koji mi se čini da jako dobro dijagnosticira problem:
Protivnici cijepljenja neprestano traže dokaze da nećega nema. Da nema povezanosti cijepljenja s autizmom, alergijama, autoimunim bolestima itd.
Onda im se dostupni dokazi pruže, pa to im nije dovoljno. I traže još i još dokaza, a istovremeno, oni ne pružaju apsolutno nikakve dokaze da ta povezanost postoji. Čak ne pružaju niti dovoljno argumenata za opravdati daljnja istraživanja na tom području.
Jedino čime raspolažu je njihovo mišljenje da bi to moglo imati veze jer im valjda nikakav drugi uzrok za nastanak bolesti ne pada na pamet.

A na njegovu dvojbu "Ima li ikakvog smisla logikom i argumentima odgovarati na apsolutni manjak logike i kriričkog razmišljanja?", komentator 132 odgovara ovako (a to je i moje mišljenje o pitanju iz naslova dnevnika):
S jedne strane, uvijek je dobro odgovarati s logikom i argumentima zbog ljudi koji prate raspravu. No jednako tako je važno pokazati emociju, strast i srčanost kod liječnika i drugih stručnjaka kako bi ljudi ne samo razumjeli nego i osjetili prave motive tih liječnika i stručnjaka za bavljenje njihovim poslom. Da bi osjetili da to nije “samo” posao, nego životni poziv i da je cilj da se pomogne ljudima. Dakle, da činjenice, ali i osobna priča.

Tko je glasao

argumentacija...

... a i argumentacija "druge strane" se vrlo često temelji na nevjerojatnim premisama... pa je jedam tip poludio i napravio dobar (i podatkovno istinit) povezanosti tj. korelacije broja oboljelih od autizma i prodavaonica organske hrane :))

http://img.gawkerassets.com/img/19bm94ui3v59fpng/ku-xlarge.png

Tko je glasao

Lijek, koji nema popratno djelovanje, nema ni glavno!

jedini ljudi kojima se može vjerovati su ljudi iz farmaceutske industrije, posebno oni koji rade u istraživačkiim odjelima i imaju direktne uvide u rezultate pokusa na životinjama i ljudima, i onima iz prodaje, jer je njihov posao analiza rizika koji su mogući u masovnoj primjeni lijekova.
Problem je u tome što na njihovom radnom mjestu vlada omerta i oni vrlo nerado govore o bilo kojem aspektu i fazi uvođenja i primjene novih lijekova.
S razlogom bi trebalo vjerovati da sustav javnog zdravstva raspolaže vjerodostojnim podacima o štetnosti lijekova i terapija, ali to bi bilo moguće samo kad bi farmaceutske kompanije bile u obvezi da javno objavljuju rezultate pokusa u eksperimentalnoj fazi lijeka, a bolnice i liječnici da objavljuju rezultate terapije lijekovima u fazi primjene lijeka nakon registracije za masovnu upotrebu. Od toga smo prilično daleko!
Preostaje neka vrsta edukacije stanovništva o zdravlju, zdravstvenoj zaštiti, terapiji farmaceutskim preparatima i popratnim djelovanjima različitih terapija, koja je često podložna takvoj komercijalizaciji da je više štetna nego korisna. Provode je edukatori koji su preskočili studij farmakologije dok su bili na faksu, kemiju su zaboravili, a biologiju nisu nikada ni znali, ali su zaogrnuti bijelom kutom, a ona je autoritet sam po sebi.
Tako je i pitanje obvezne ili neobvezne vakcinacije. O tome mjerodavno govore ljudi koji ne znaju šta je vakcina, koji ne smatraju da ljudima treba objasniti da je vakcinacija pitanje imuniteta, da svaka terapija ima i mora imati popratna djelovanja, koji nemaju uvida u rezultate istraživanja...
na kraju, šanse da građani raspolažu objektivnim informacijama o lijekovima, padnu na nulu.

Tko je glasao

Kad već spominješ farmaceutsku industriju

U antivakcinacijski paket kao njegovi sastavni dijelovi najčešće ulaze otpor prema sistemu (čim država nešto propiše, to nikako ne može biti dobro) i averzija prema farmaceutskoj industriji.

Najčešće se može čuti kako farmaceutskoj industriji nije cilj zdravlje ljudi već profit. Do sada, međutim, nisam vidio takve kritike prema npr. prehrambenoj industriji zato što stvara profit, a nije joj cilj da ljudi ne budu gladni. Treba naprosto shvatiti da se radi o industriji koja po svojoj naravi teži ostvarivanju dobiti, a na "omertu" tijekom istraživanja treba gledati isto kao i na "omertu" o recepturi Vegete ili Coca Cole.

Za institucije javnog zdravstva sam postupak i tijek istraživanja su irelevantni, a velik broj istraživanja propadne u početnoj, laboratorijskoj fazi jer se pokaže da neće dati željeni rezultat. Ali istraživanja koja pokažu potencijal moraju proći nekoliko faza ispitivanja po rigoroznim kriterijima kako bi lijekovi mogli doći do polica ljekarni, a to najčešće traje godinama i na tome putu većina ih otpadne. Kad se ljudi čude skupoći nekih lijekova obično zaboravljaju da uspješan proizvod mora pokriti i sva ona neuspješna istraživanja kao i godine testiranja.

I pored svega toga dogodi se da na police dođe štetan lijek ili cjepivo bilo zbog objektivnih nepredividivih okolnosti ili kriminalnog prikrivanja stvarnih rezultata ispitivanja, ali to je tako u svim ljudskim djelatnostima. Bitno je da se na sve otkrivene slučajeve adekvatno reagira. Tu se može opravdano prigovoriti kako se radi o ljudskim životima pa se to ne bi smjelo događati. Naravno, ali o ljudskim životima radilo se i kada je svojevremeno Toyoti "pobjegla" serija s neispravnim kočnicama (ako se dobro sjećam bilo je i smrtnih slučajeva). To nije jedini takav primjer, a ipak nije bilo antiautomobilske histerije protiv industrije kojoj je na prvome mjestu profit, a ne udobnost i sugurnost putnika.

I da se vratim opet na temu dnevnika: kako govoriti o koristima i štetnostima cijepljenja. HRT kao javni servis trebao bi biti vodeći medij koji će se objektivno baviti ovim jako važnim pitanjem javnog zdravstva. Isti je međutim poznat kao promotor pseudoznanosti (mišakovštine su gledljive i zanimljive i ne traže nikakva osobita predznanja - dapače, što ih je manje, to su prijemčivije), a baš sam jučer naišao na zanimljiv članak:
HRT više troši na vjerski nego na obrazovni znanstveni program

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci