Tagovi

Komunisti i socijaldemokrati

Koliko me obradovala vijest o predaji predsjedni?kih odlikovanja ?lanovima vodstva SKH koje je donijelo odluku o raspisivanju prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj, toliko me ružno iznenadio pokušaj falsificiranja povijesti od strane Drage Dimitrovi?a, posljednjeg sekretara SKH, te pokušaj posthumnog difamiranja Ivice Ra?ana, kao tobožnjeg protivnika višestrana?kim izborima 1990-te, u posljednjem broju “Globusa” .
Mogu razumijeti uvrije?enost gospodina Dimitrovi?a koji se s pravom ili ne osjetio odba?enim, a kojega sam, iako nikada osobno upoznao, cijenio kao sjajnog mladog politi?ara pri kraju 80-tih i kao osobu koja ulijeva povjerenje svojim modernim i nadasve demokratskim iskoracima, sasvim neobi?nim za ono vrijeme.
No, “hrabro” interpretiranje povijesti, kada su ostali akteri ili umrli ili im nije do polemike, bacaju savim drugo, puno ružnije svijetlo na gospodina Dimitrovi?a. Da li ga je Ra?an s pravom ili ne isklju?io iz strana?kog života nakon preobrazbe SKH u SKH-SDP (Stranku demokratskih promjena) bilo mi je dvojbeno, o ?emu sam mnogo puta razgovarao s Ra?anom, ali nakon ovoga intervjua ipak manje.
Naime, kad je rije? o tobožnjem "protivljenju Ra?ana višestrana?kim izborima", stvar stoji sasvim druga?ije, od onoga kako bi to sada htio prikazati gospodin Dimitrovi?. Bit “Ra?anovog protivljenja višestrana?kim izborima” leži u tome što su Stanko Stoj?evi?, a vjerojatno i sam Dimitrovi?, odluku o raspisivanju višestrana?kih izbora donijetu sredinom prosinca 1999. (kada se u parampar?ad sasuo Berlinski zid) donijeli sa figom u džepu. Zagovarali su organizaciju izbora ve? u sije?nju ili velja?i, što bi zasigurno osiguralo pobjedu tadašnjem SKH-SDP, jer se HDZ još nije niti uspio politi?ki profilirati, kao niti druge stranke, te bi te kvazidemokratske višestrana?ke izbore bilo prili?no lako osvojiti i osigurati demokratski legitimitet Partiji u obnašanju vlasti. Partijski su pragmatici zagovarali, ako se htjelo da Partija pobjedi upravo takve, na brzaka organizirane izbore. Uostalom, Ra?anu su godinama partijski aktivisti zamjerali da je “vlast predao bez ispaljenog metka” i bili su u pravu, jer je umjesto metaka odabrao demokratsko i pošteno politi?ko takmi?enje. No, ono što razlikuje politi?ke “pragmatike” (i ondašnje i sadašnje) od odgovornih i ozbiljnih ljudi koji stavljaju interese društva (države) ispred strana?kih, osobnih ili grupnih, jest upravo snaga da se taj uži interes stavi u drugi plan.
Po mom dubokom uvjerenju, najve?e je Ra?anovo politi?ko postignu?e upravo to da se s odupro toj nepoštenoj igri s demokracijom, znaju?i da vrijeme ne radi za SKH-SDP, ali da radi za demokratsko pluralisti?ko profiliranje politi?ke scene, kao elementarne pretpostavke za višestrana?ku demokraciju. Time je Ra?an demokraciju u Hrvatskoj stavio ispred strana?kih ili kvazistrana?kih interesa. Sjetite se, upravo je njegov slogan s kojim se izišlo na izbore bio "Mi mislimo ozbiljno"! Bio je to odgovor onima, prije svega u Partiji koji su se mislili sa demokracijom malo igrati i glumatati, ali i onima koji joj nisu mogli ili htjeli vjerovati, da je demokracija stvarni izbor i opredjeljenje, a ne tek takti?ka bravura i finta.
Stoga Ra?anovo protivljenje toj "demokratskoj" podvali nema veze s njegovim oklijevanjem i neodlu?noš?u, kako to sugerira Dimitrovi?, ve? sa njegovom zreloš?u i opredjeljenoš?u za demokraciju, politi?kom odgovornoš?u za svoju zemlju i njen demokratski razvoj. Time se me?u politi?kim pigmejcima izdigao kao demokratski div. Ima i veze sa njegovom ?vrstom i iskrenom odlukom da i pod cijenu gubitka izbora, o?uva SDP kao prostor ljevice i socijaldemokratske alternative nacionalisti?kom stampedu. Time se pak izdigao kao istinski socijaldemokrat i ljevi?ar, ?ovjek koji je osigurao prostor i lijevim gun?alima koji se nikada nisu pomirili ?injenicom da o njihovoj avangardnosti ipak trebaju odlu?ivati gra?ani, a ne samo oni sami.
Žao mi je da to gospodin Dimitrovi? nije shvatio barem post festum.

Komentari

Pročitat ću intervju s

Pročitat ću intervju s Domitrovićem ali kao svjedok pa i akter određenih događaja iz tog vremena mogu posvjedočiti jednoj činjenici - Ivica Račan i CK SKH stajali su do zadnjeg časa vrlo rezervirani prema uvođenju višestranačja. Za višestranačje su više bili tadašnji Socijalistički savez- Republike i grada Zagreba- i jedna manja grupa unutar SK Hrvatske, a njoj ni u kom slučaju nije pripadao Ivica Račan.
Po mom uvidu, koji bi mogao naširoko obrazlagati, neki pojedinci koji nisu dobili odlikovanja više su se zalagali za uvođenje višestranačja(u prvoj fazi - pluralizam) nego ovi koji su ta odlikovanja dobili. Inače, iako zagovornik pluralizma i višestranačja od samog početka, danas sam debelo razočaran višestranačjem kakvo u nas djeluje - najgrublje strančarenje otuđenih centara moći!I sklon sam prognozirati relativno skoru renesansu socijalističkih ideja i zamjenu dvopartijskkog sustava kakav danas imamo, ipak nekim kvalitetnijim sustavom! Ako ovako ostane (siromaštvo, anarhičnost s autokratskim elementima u politici..) vratit ćemo se, prije nego što mislimo, starim, problematičnim modelima političke vladavine!
Iz jednog zla, u manje ili veće zlo! Circulus viciosus!

Danimir

Tko je glasao

I sklon sam prognozirati

I sklon sam prognozirati relativno skoru renesansu socijalističkih ideja i zamjenu dvopartijskkog sustava kakav danas imamo, ipak nekim kvalitetnijim sustavom! Ako ovako ostane (siromaštvo, anarhičnost s autokratskim elementima u politici..) vratit ćemo se, prije nego što mislimo, starim, problematičnim modelima političke vladavine!

Zanimljiva teza no mislim da je kod nas problem što je država socijalnija da ne može biti socijalnija pa ne vjerujem u promjenu sustava do samog urušavanja istog, kada više (i ako) ne budemo u mogućnosti servisirati svoje potrebe. Previše ljudi previše dobro živi za malo rada. Možda nije problem u sustavu, možda je problem u nama? Tj, može li bilo koji sustav usaditi neke vrijednosti u individuu a koje su potrebne da bi sustav funkcionirao na podjednaku dobrobit svih? Na koncu nismo li te ljudi sami izabrali, nisu li oni samo naša kolektivna refleksija?

Tko je glasao

@Danimir, I meni je ta stvar

@Danimir, I meni je ta stvar sa Domitrovićem u najmanju ruku čudna. Ako je Predsjednik ,drug Mesić, njega i ostale drugove odlikovao visokim hrvatskim odlikovanjem za razvoj demokracije, kako bi bilo da druga Ivicu Račana predložimo za Nobelovu nagradu za mir? Kako bi stvar bila potpuna, bivšeg hrvatskog zatvorenika savjesti i žrtvu komunističkog terora Radu Pejića kojeg je ova Račan-Sanader-Jacina vlast izbacila iz kuće, bi trebalo ubiti jer bi se na hladnoći mogao smrznuti a to bi ipak bilo prevelika sramota za našu mladu hrvatsku socijaldemokraciju.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci