Tagovi

Kolo od sreće

Stalna na ovom svijetu samo mijena jest. I u našem političkom mikrosvijetu također. Tko je doli, svrgnut će podmuklo onog tko je gori. Tako bi se ukratko moglo opisati odluku koju s različitim emocijama već neko vrijeme očekujemo: izbacivanje Jadranke Kosor iz HDZ-a. Sukob taština, osobni animozitet između bivše premijerke i predsjednice stranke i aktualnog predsjednika, a povrh svega sukob koncepcija mogli su dovesti do jedinog mogućeg epiloga: onaj (tj. ona) tko se ne uklapa, ispada iz igre.

„Što bude, bit će“ mudro je izjavila Jadranka Kosor povodom najave da bi stvarno mogla dobiti cipelu. I točno je, nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Preživjet ćemo i ovu smjenu. Jadranku Kosor ne treba žaliti. Izgubila je unutarstranačke izbore, nije prihvatila pravila igre novog vodstva i logično je da to vodstvo ima legitimno pravo voditi politiku stranke onako kako misli da je za stranku najbolje.

S druge strane, razumijem i njenu frustraciju. Ponizio ju je upravo onaj kojeg je sama pompozno vratila u HDZ.
U rujnu 2011. na izvanrednoj konferenciji za medije osobno je uručila stranačku iskaznicu Tomislavu Karamarku koji je tom prilikom izjavio da su “stvari odrađene u Hrvatskoj u posljednje dvije-tri godine doista revolucionarne te da je on u tome sudjelovao kao neovisni ministar”. Je, sudjelovao je, ali u Kosoričinoj Vladi. Nadalje, tom prilikom je i izjavio da želi održati dignitet njene Vlade i želi dalje surađivati s gospođom predsjednicom koja je uz ostalo, omogućila da se bore protiv korupcije.

U svibnju 2012., Kosor je za Karamarka izjavila da se zna da je njega u stranku doveo Sanader i da se u stranku učlanio “tek kad su mu sve druge opcije propale”. Sasvim je jasno, da je primanjem Karamarka u članstvo HDZ-a Jadranka Kosor, što se tiče njene političke pozicije, grdno pogriješila.

Vratimo se još malo unatrag u recentnu povijest: na saboru HDZ-a u srpnju 2009. kojom prilikom je Sanader promovirao Kosor kao svoju nasljednicu, u proceduri koja je lišena bilo kakve procedure, Kosor se delegatima obratila riječima: “Želim vam reći još nešto uistinu posve i sasvim osobno. Mnogi kažu da u politici nema prijateljstava, pravih i iskrenih, da je to nemoguće. Ja vam ovdje pred svima mogu svjedočiti da to nije tako. Mi smo, Ivo Sanader i ja, kroz sve ove godine postali istinski i pravi prijatelji i osjećamo ovu stranku kao dio svoje obitelji”.

U monografiji koja je napravljena povodom 20. godišnjice osnivanja HDZ-a Jadranka Kosor je napisala: “"Budući da sam nazočila tisućama velikih i malih skupova, mogu suvereno svjedočiti što su ta dva stupa koja sjedinjuju sve te brojne ljude - mlade i stare. To su prvi predsjednik HDZ-a dr. Franjo Tuđman i predsjednik Vlade i predsjednik HDZ-a dr. Ivo Sanader. Na spomen ta dva čovjeka, u svakom selu, u svakom gradu, ljudi staju na noge puni ponosa i radosti. I tu je snaga naše stranke, tu je njezina prošlost, ali i sadašnjost i budućnost. Imao je viziju stranke, od samog početka bio je autoritet, privlačio je ljude, od neprijatelja stvarao prijatelje, uz moć uvjeravanja kakva se rijetko sreće", pisala je o Sanaderu.

No, pokazao je Sanader i sposobnost da od svoje prijateljice stvori neprijateljicu. Nezadovoljan njenom poslušnošću u slijeđenju njegovih instrukcija, odlučio se vratiti u aktivnu politiku i na sazvanoj presici u središnjici stranke kritizirao svoju nasljednicu. Uslijedila je njena reakcija: svog je prijatelja „prijateljski“ isključila iz stranke. Isto to se sad njoj događa.

Vratimo se još malo dalje natrag u prošlost, do travnja 2002. i 7. općeg Sabora HDZ-a. Na njemu se odlučivalo tko će preuzeti HDZ (a time kasnije i premijersku poziciju). Ako je vjerovati tekstovima koji se mogu pronaći na internetu, Krešimir Alerić tadašnji zamjenik glavnog tajnika HDZ-a tvrdi da je Sanader na čelo HDZ-a došao izbornom prijevarom koju je u njegovo ime organizirao Branimir Glavaš. Ovdje nema prostora da detaljno prenosim na koji način je to izvedeno, ali lako je detaljan opis pronaći na internetu.

O istom događaju navodno (prema izvorima na internetu) progovara i Ivan Drmić, tadašnji član HDZ-a.
Ispovijedajući svoju političku tajnu o događanjima na Općem saboru HDZ-a 2002. godine, kada je Sanader izabran za predsjednika stranke, Drmić kaže da ga je Sanader desetak dana prije osobno pozvao u Zagreb da organizira konvenciju jer su svi u Zagrebu Pašalićevi ljudi. Na samom Saboru, dok su se brojali glasovi, nastavlja, Sanader mu je naložio da u slučaju da glasovi prevagnu u korist Pašalića, dvojica iz Osijeka koji su brojali glasove za predsjednika izazovu incident, prevrnu stol i kutije, a listiće razbacaju kako bi se Sabor poništio i sazvao novi. No, Drmić je u dogovoru s Glavašem odustao od tog scenarija jer su znali da u dvorani ima oružja pa su strahovali od krvoprolića u užarenoj, visokotenzičnoj atmosferi, zbog čega su se radije odlučili na lažiranje rezultata.

I tako je Sanader pobijedio na unutarstranačkim izborima, ali je nakon kraćeg vremena došao u sukob s Glavašem koji je tražio ustupke za Slavoniju. Čini se da su mu apetiti ipak bili preveliki za, tad politički već vrlo ojačalog Sanadera i Sanader se odlučio riješiti onog tko mu je omogućio pobjedu nad Pašalićem. Odjednom su se otvorile teme o Glavaševim ratnim zločinima. Zanimljivo je da se o tome nije govorilo do tada iako ga se sumnjičilo za događaje dosta godina unazad, još u ratno vrijeme.
Epilog: Glavaš je uhapšen, štrajkao je glađu, pobjegao u Bosnu i Hercegovinu, ali na kraju je ipak uhapšen, osuđen i služi višegodišnju zatvorsku kaznu.

O tome što Glavaš misli o Sanaderu koji ga je izigrao i koga smatra krivcem zašto je osuđen na dugogodišnju robiju, Glavaš piše Sanaderu povodom Sanaderovog hapšenja:
„Nakon što već mjesecima poput ranjene zvijeri ričeš 'ugrozili ste mi ugled i čast' i nakon što si nam napokon stigao u 'lijepu našu' od tebe popljačkanu, odlučio sam ti napisati ovo pismo. Iako te je strašna sudbina stigla, još je strašnija spoznaja da si ostao sam. Kao pas. Tako si i uhićen sam, kao pas na cesti. Sada i čamiš sam iz rešetaka. Nigdje prijatelja. Svi su te se odrekli. Ne samo da ih nema k tebi, već te više i ne spominju. Znam da će te ovo pismo obradovati i uljepšati ti bezbrojne duge zatvorske dane, mjesece i godine koji su pred tobom“, piše s velikom mržnjom Glavaš Sanaderu.

Pašalić je nakon 7. Sabora HDZ-a prema riječima svjedoka prevaren i umjesto da preuzme stranku, a kasnije i Vladu, politički je marginaliziran i nakon osnivanja „Hrvatskog bloka“ na sljedećim izborima je politički propao i prestao se baviti politikom. No, kako se kolo sreće stalno okreće, možda i njega ponovno vidimo u HDZ-u u nekoj značajnijoj roli.

Možda i nesvjesno, promovirajući pašalićevca Kovača i primajući ga u predsjedništvo stranke, Karamarko je pokrenuo novi ciklus promjena na vrhu stranke i možemo pretpostaviti da bi se povijest mogla ponoviti, te da Pašalić učini Karamarku ono što je on učinio Kosorici, ono što je Kosorica učinila Sanaderu, što je Sanader učinio Glavašu koji mu je pomogao da se riješi Pašalića. I kad se taj krug dva-tri puta izvrti, eeetoo već i Sanadera iz zatvora! The circle of life.

Pritom se svi spomenut akteri kunu u „tuđmanizam“. Pokušao sam na Wikipediji pronaći definiciju tog pojma. Nema o tome ništa, naravno. Prema Karamarku, tuđmanizam je temelj novog HDZ-a. Za HDZ je to političko učenje, temeljeno na Starčeviću, Radiću, pozitivnim dostignućima hrvatske antifašističke ljevice, pomirbi i povezivanju domovinske i iseljene Hrvatske...

Književnik Jergović u studenom 2011. izjavljuje o tuđmanizmu: „Nažalost, nama se tuđmanizam vratio na najcrnji i najgori način, radikalniji nego što je ikad bio. Recimo, ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko ima onu vrstu revizionističkih sentimenata kakvi su čak i u Tuđmanovo vrijeme bili nedopustivi, čak ni Tuđman ne bi dopustio svome ministru da javno govori da je antifašizam za njega uvreda.
Danas, u današnjoj Hrvatskoj kojom još uvijek, nadam se još kratko, vlada HDZ Jadranke Kosor, ustaštvo i fašizam su uzdignuti na razinu pozitivnih društvenopolitičkih vrijednosti i o tome treba govoriti otvoreno i bez ikakve zadrške“, zaključuje Jergović.

Kako nema čvrste definicije tuđmanizma, pobrojat ću nekoliko pojmova koji mene podsjećaju na taj izraz.
Tuđmanizam je svjetonazor u kojem su oni koji misle drugačije smušenjaci i smutljivci, mutikaše i bezglavnici, jalnuški diletanti i jednostavno - prodane duše. Tuđmanizam je pokušaj oduzimanja koncesije Radiju 101, titlovanje srpskih filmova, izmišljanje novohrvatskih tragikomičnih riječi, njegovanje kulta ličnosti, „dobrovoljna“ iseljavanja sustanara iz vila u Nazorovoj i kasnije u Kozarčevoj ulici, ukidanje imena Dinamo nogometnom klubu miljeniku prvog predsjednika RH unatoč protivljenju navijača, odbijanje legalnog izbora čak 3 gradonačelnika Zagreba i dekretom postavljanje Marine Matulović Dropulić, sudbine braće Drobac, Milana Levara i obitelji Zec, dogradnja Medvedgrada, Netel, Kaptol banka, sudbina Ankice Lepej, peti ortak, privatizacijska pljačka, sve do Tuđmanovog obraćanja samo Hrvaticama i Hrvatima dok se pripadnike drugih etničkih skupina nije ni spominjalo.

No, ostavimo Jadranki Kosor i Tomislavu Karamarku da se prepucavaju oko toga tko je baštinik lika i djela prvog hrvatskog predsjednika. Dnevnik ću završiti s vječnim Gundulićevim stihovima iz „Osmana“:

“Kolo od sreće uokoli
vrteći se ne pristaje:
tko bi gori, sad je doli,
a tko doli, gori ustaje. ”

Simbolički prikaz kola od sreće se već odavna primjenjuje u književnosti i prikazuje u likovnim umjetnostima kao slika prolaznosti jer se ono neprestano okreće, dok se antitezom izmjenjuju parovi: gori - doli, doli - gori. Karamarko gori, Kosor doli. Tko je sljedeći u vrtuljku? Pašalić? Milan Kovač, novoizabrani predsjednik Zajednice kluba utemeljitelja HDZ-a „Dr. Franjo Tuđman“ već je javno pozvao Pašalića da se vrati u stranku „jer je protustatutarno izbačen i protjeran iz HDZ-a“.

Nadam se da će se taj vrtuljak još dugo vrtjeti u oporbi.

Komentari

Pošto je naslov općenit,

Pošto je naslov općenit, korektno je primijetiti da se isto kolo sreće jednako vrti i u ostalim strankama. Izuzmemo li privremeno Laburiste koji su osipanje neistomišljenika imali na samom početku formiranja stranke a kasnije nije ni bilo prilike sagledati kako se odnose ili kako će se odnositi s neistomišljenicima unutar vlastite stranke, sve ostale stranke koje su imalo relevantne za našu političku scenu s jednakim žarom vrte to kolo svih političkih kola. Jedini svijetli izuzetak od duboko ukorijenjenog pravila je bio pokojni Račan koji je drugim ali ne nedemokratskim sredstvima izlazio na kraj s onima koji su mislili drugačije od njega.

HDZ je obrađen, u SDP-u je školski primjer Željke Antunović, HSLS ne zaostaje s primjerima Gotovca, Adlešićke i Čehoka, Pravaši ravnopravno konkuriraju s Paragom i potom Đapićem, veliki gazde su i Jakovčić i Šišljagić a na račun gori-doli Pusićke i Čačića su pričani i vicevi. Nema dakle izuzetaka.

Ono što je svojevrsni paradoks u vrtnji HDZ-ovog kola je činjenica da jedan dio javnosti sad upravo Jadranku Kosor doživljava kao borca za demokratizaciju odnosa unutar HDZ-a. Karamarko je toliko odbojan da Jadranka Kosor postaje čak simpatična.

Mislim i da je nepotrebno tuđmanizam vezati uz današnji Karamarkov HDZ. Jasno je zašto on to neprestano ističe, igra na sentiment nekada velikog broja građana, ali svaki ozbiljniji analitičar će znati da je po danas aktualnim pitanjima, Tuđman razmišljao daleko šire i bio puno tolerantniji od Karamarka. Vidljivo je to najviše u odnosu prema antifašizmu i Crkvi. Ovo što Karamarko radi otkako je izabran, Tuđman nikada nije. Njegova stoka sitnog zuba i vragovi različitih boja su vezani uz njegov ego i autokratski karakter dok je politički razmišljao daleko šire i nije bio toliko odbojan prema svemu što nije "desno" i "crno". Karamarko tu naravno griješi jer nema nikakve šanse da ga i članovi stranke a kamoli birači u iole značajnijem broju poistovijete s Tuđmanom.

Osobno se ne slažem s definicijom tuđmanizma. Za "izme" je potrebno daleko više karakterističnog političkog sadržaja i svakako teorijske utemeljenosti učenja. Njegovu političku misao, ako o njoj uopće možemo govoriti, prije bi karakterizirala pomirba lijevog i desnog nego ovo što Karamarko pokušava podvaliti kao njegovo. To je najobičnije kukavičje jaje i mislim da birači neće nasjesti. Čak ni uz sve slabosti Zorana Milanovića i Kukuriku vlade.

Tuđman je imao puno slabosti ali mu nitko ne može predbaciti prijetvornost. Nikada se on nije ni pokušao prodati kao demokrat, što Karamarko stalno ali bezuspješno pokušava. Nikada on nije pohodio Kaptol kao što Karamarko čini. Kad je primao, primao je u predsjedničkim dvorima i nije dopuštao da mu itko "soli pamet" a kamoli da radi po diktatu bilo kojeg od biskupa. Tražio je da se klanja njemu a ne da se on klanja drugima. Za tako nešto Karamarko nema kapaciteta, najveći mu je domet da postane Tuđmanova karikatura. A to, kako znamo, ne donosi ni političke bodove ni glasove. On će se pokazati kao veliki HDZ-ov promašaj i to je najveća šteta jer Hrvatskoj je potrebna kvalitetna oporba i realna politička snaga koja će obuhvatiti desni centar i desno. Ovo što HDZ trenutno nudi čisto desno, često i krajnje, i prije će odbiti nego privući ikoga s centra. A bez centra se ne dobijaju nijedni državni izbori.

U političkim strankama odavno nema ideologa, nema političke misli već se svode na manji ili veći skup izvršitelja a svaka misao počinje i završava u glavama vođa. Kad su nam ti takvi kakvi jesu, jasno je i zašto nam je tako kako nam je.

B-52

Tko je glasao

Koliko se sjećam Tuđman

Koliko se sjećam Tuđman nikoga nije izbacio iz stranke. Za razliku od sadašnjih "demokratskih" predsjednika stranaka Tuđmanov statut nije bio apsolutistički i nije predsjednik mogao izbacivati ijednog člana iz stranke kako mu se prohtjelo.
Ni Mesić ni Manolić nisu izbačeni nego su otišli nakon neuspjelog puča 1994. godine.
Tek je Sanader a zatim su Đapić, Milanović i ostali napravili stranačke statute gdje su sebi dali faraonske ovlasti. Pa tako svatko svakoga izbacuje kako se predsjednicima prohtije.
Nije mi jasno zašto je pollitičarima Karamarko toliko odbojan.
U stranci je koju većina pollitičara ne voli pa bi po tom "defaultu" što bi rekao Milanović, većini odgovaralo da HDZ vodi netko tko će ga rasturiti.
Karamarko je dobio na poštenim demokratskim izborima, nikoga iz stranke nije izbacio, dapače, vratio je masu ljudi a trpi podvale i soliranja raznih umišljenih veličina.
Karamarko stranku vodi osam mjeseci i to u oporbi a više se bavimo programom HDZa nego programom Kukurikuku koalicije. Izgleda da je za Hrvatsku trenutno bitnije riješiti se tog mrskog i zlog Karamarka nego ove nesposobne vlasti koja u trinaest mjeseci urušava zemlju bez ijednog uspješnog poteza.
Da podsjetim da je u Splitu iz SDPa hitno izbačen iz stranke prof. Vinko Bajrović, inače doajen te stranke, a koji je samo rekao očiglednu ustinu da jer SDPov kandidat za gradonačelnika Splita,Baldasar, zbog bijega 1991 iz Splita, lošiji kandidat od nezavisne Kerumove ex. dogradonačellnice Anđelke Visković. A da je to istina pokazuju sve ankete.
Da je Karamarko u Blizni Gornjoj napravio kao Milanović i u glavnom gradu promjenio već dogovorenog kandidata Bernardića i postavio Ostojića na Pollitici bi se objavilo desetak dnevnika o tom nedemokratskom i autokratskom postupku.
Da je HDZov ministar zdravstva kao Ostojić jučer predizborno otvarao turističke i obrtničke sajmove na Zagrebačkom velesajmu o tome bi se već napravile facebook grupe za ismijavanje, pollitičari bi pisali dnevnike a Ante Tomić bi objavio još jedan esej o četvrtastim glavama.
Inače mislim da treba hitno organizirati svjesne građane da idu pjevati i zviždati pod prozor Karamarku.
Treba mrskog neprijatelja izmučiti nesanicom.

vjetarsjuga

Tko je glasao

Iako je komentar pozicioniran

Iako je komentar pozicioniran ispod mog, ne mogu dokučiti gdje sam to ustvrdio da je Tuđman izbacivao ljude iz stranke. Ustvrdio jesam da nije bio demokrat i za to je "milijun" dokaza, no istakao sam da se on takvim nije niti trudio prikazati. Na banalnom primjeru imena jednog nogometnog kluba se najbolje vidi Tuđmanova demokratičnost. Sjećam se da je odlučivao i o dizajnu dresova i ostalog znakovlja. Presudno je utjecao čak i na dizajn vojnih i policijskih odora. S toga na činjenici da nikoga nije izbacio iz stranke, nisam baš sigurat da je to i točno, graditi njegov nekakav imidž demokratičnosti je promašeno.

No i pored svega toga sam istakao u čemu je bio širih pogleda i demokratičniji od Karamarka zbog čega Karamarko nikad neće uspjeti okupiti široki front građana kako je uspijevalo Tuđmanu. Tuđmanu je doduše bilo lakše, nije vodio stranku nego pokret u kojem je bilo mjesta za mnoge koji različito misle o pojedinim pitanjima a povijesni uvjeti su bili takvi da su mu po tom pitanju išli na ruku. I prioriteti su mu bili drugačiji nego Karamarku što uzevši uz vrijeme u kojem su djelovali onemogućava bilo kakvu suvislu usporedbu njih dvojice. Zbog toga i jesam bilo kakav Karamarkov pokušaj imitacije Tuđmana unaprijed proglasio karikaturalnim.

Što se tiče ostalog a bitnog za temu, HDZ je još od Sanadera pokazivao sklonost pismima "zabrinutih građana", dan nakon parlamentarnih izbora dok je predsjednik odlučivao kome će dodijeliti mandat za sastavljanje vlade. Sad se to ponavlja kroz pisma "zabrinutih članova stranke". Čudilo bi me da uopće ima onih koji bi povjerovali da su pisma-pritužbe protiv Jadranke Kosor a koja će razmatrati HDZ-ov Visoki časni sud nastala spontano. Ako je točna informacija u medijima o imenima onih koji su ih odaslali, kako povjerovati da su ih dojučerašnji Kosoričini "intimusi" napisali i poslali samoinicijativno?

Karamarko i Brkić svakako imaju svoje metode i na njih imaju pravo. No pravo imam i ja misliti o njima i metodama što hoću. Mene podsjećaju na one svojstvene njihovom profesionalnom backgroundu koji s demokracijom i demokratičnosti nema baš puno dodirnih točaka. To je moje mišljenje i ovdje ga iznosim. Nije nužno da se s njim svi slože. Oni kojima se Karamarko sviđa i smatraju ga demokratom par exelance također imaju pravo na vlastito mišljenje i ne pada mi na pamet makar pokušaj da im mišljenje promijenim.

Uostalom, ima i na drugom kraju političkog spektra onih koji smatraju da predsjednici stranaka moraju vladati čvrstom rukom i insistirati na tzv. demokratskom centralizmu a u stvari autokratskom načinu upravljanja strankom. Sve je to posljedica našeg različitog shvaćanja demokracije i demokratičnosti. Jednoumlja u društvu odavno nema, osim naravno pokušaja da ga se ponovno uspostavi u pojedinim političkim strankama. Jedan dio birača će svakako odlučivati i u odnosu na taj detalj.

B-52

Tko je glasao
Tko je glasao

Od zeca iz šešira do malja u samo jednom koraku

Totalitaristi svih boja vrlo rado pribjegavaju difamaciji neistomišljenika na način da ih proglase pripadnicima, barem idejno, suprotnog političkog tabora. Komunisti su tako u vlastitim redovima imali zamaskirane "agente stranih obavještajnih službi" ili "unutrašnje neprijatelje", a HDZ ima "zečicu iz SDP-ova šešira", Ivkošić se samo slikovitije izrazio, No prisjetimo se, i SDP je imao "onu koja kandidaturom ide na ruku Bandiću".

Kad se drugačije ne zna niti se usudi dopustiti pluralizam mišljenja u stranci kako bi se kroz unutarstranačke rasprave došlo do doista većinskog mišljenja, totalitaristima ne ostaje drugo doli neistomišljenika proglasiti neprijateljem.

Zato i spominjem paradoks u kojem sad i jedna Kosorica može izazivati sućut i prikazati se žrtvom stranačkog totalitarizma. Pa čak i biti proglašena ljevičarkom.

Nije Ivkošić jedini s vrlo osebujnim pogledom na našu političku scenu. Iako je svojedobno i sam pisao kako kod nas zapravo nema ni ljevice ni desnice, kad njegovima zatreba, svega ima i sve može. Pa ljevica čak imati i malj.

Sve ovo nam govori da na našoj političkoj sceni već odavno nema nikakvih orjentira osim što položaja (utjecaj) i novca. To je nažalost jedina ideologija, ni lijeva ni desna.

B-52

Tko je glasao

Sedamdeset tisuća novih ljudi

Sedamdeset tisuća novih ljudi bez posla u trinaest mjesecu vlasti kukukoalicije. PDV 25%, porezi veći, grijanje i struja skuplji 20%,
Stečajevi na sve strane osim u Rijeci. Naravno, tamo treba spasiti i mačku koja greškom upadne u Rječinu.
program Vlade se sveo na komesarsku zapovjed: gasi Konstruktor, gasi Brododosplit., gasi IGHJ, gasi Dalekovod. gasi mjekare, kolji krave, ruši kuće, ruši štale. Šta će nam oni , ionako nisu za nas glasali.
Stečaj u Gredelju, HŽ-u, Croatia airlinesu.

Glavne vijesti su Mila Horvat i Jadranka Kosor, Pa Pistorius, Pa red Severine, pa Papa, pa novi papa, pa kandidati za papu. A nigdje Linića i da će standard pasti još 5%, da ćemo se zadužiti preko 60% BDPa,
A nitko ne pleše pod prozorima, nitko ne žviždi pred kockicom.
A tko je kriv? Karamarko i naravno Tuđman.

vjetarsjuga

Tko je glasao

Stečajevi na sve strane osim

Stečajevi na sve strane osim u Rijeci.

Hm, hm, ...

U Rijeci već od 90-tih skoro da i nema što više otići u stečaj ...

Pozdrav, i gledajte oko sebe !

Tko je glasao

Grede i potpornjevi

U "Kolu od sreće" mnogi se vrte i otpadaju, ponovo hvataju, ali kolo je napravljeno od SKH-SKJ greda i potpornjeva i koliko god se vrti, ono je uvijek postojano i vrti li vrti.

ps.
A našao si "književnika" ?
Takve papazjanije, smatrati književnošću, a takvu zlobu prema RH, smatrati "hrvatskom" je hrvatska sramota.
Loš, zao, gori, najgori, a "književnost" mu je je odraz toga lošega!

Tko je glasao

Podsjeća me ovaj dnevnik

na Jovanovićev zdravstveni odgoj.

U dobru priču o promicanju zdravlja djece podmetneš mućak rodne ideologije i sexsualnog odgoja da bi se djeca privikavala pomalo na ono što je u cilju seksualnih eksprimentatora svih fela.

Tako i ti u jednu objekciju dnevne politike podmetneš malo pljuckanja po pokojnom Tuđmanu ,onako usput i ničim izazvan ,čisto kao pride,nek se nađe.
Kako si zaboravio primjetiti da je Tomo ipak bio Stjepanov dobar niz godina što

"more da bidne al ne mora da znači"

Preko pljuckanja usput se protura ideja da bi nam najbolje bilo da se nismo ni išli rastosiljati braće preko Drine koji su nas toliko voljeli da su nas željeli silom zadržati ili bar dobar dio teritorija.

Još jedan iz poražene ergele koja više nije za utrku ,prije za mesnicu.

sve dobro...

Tko je glasao

Po cijenu kamenovanja,

moram Vam napisati ovaj komentar. S polovicom Vašeg dnevnika, potpuno se slažem, ali kada ste ubacili onu pobjegulju Jergovića u priču, shvatio sam da zapravo kroz dnevnik želite progurati neke ideje koje su već viđene u dnevnicima na pollitika.com barem već 500 puta, a plasirane su od tzv. malohrvata, s jednom jedinom svrhom, da se u svakom trenutku i svakoj prilici blati sve što je vezano uz postanak samostalne i neovisne hrvatske države.

Udaranje po Tuđmanu, već je debelo izlizana tema, od koje su odustali i najgorljiviji pobornici tzv. "detuđmanizacije".
Možete Vi svašta predbacivati Tuđmanu i u večini stvari ćete vjerojatno biti u pravu, ali ono što mu se nikako ne može osporiti, a to je najbolnije grupacijama koje napadaju Tuđmana je to da je on bio na čelu pokreta koji je nakon gotovo 1000 godina ostvario san o nezavisnoj državi Hrvatskoj.

Nikada nisam bio Tuđmanov fan, ali me smeta, što neki, koji su se debelo držali hladovine u njegovo vrijeme, danas pljuju po hrvatskoj povijesti i po čovjeku koji nema mogućnosti govoriti u svoju obranu. Vrijeme će pokazati što je za Hrvatsku značio ili nije značio Tuđman.
Po meni, on je bio jedini državnik koji zaslužuje da se o njemu govori kao o državniku, uz još jednu iznimku pokojnog Račana, koji se na kraju uspio izdiči iz partijske nomenklature i ponijeti se državnički i patriotski, svi ostali koji su ih slijedili a koji se još bave politikom, samo su mali političari koji im nisu ni do pete.

Tko je glasao

Moram reći da me

upravo citiranje Jergovića spriječilo da dnevniku dam plus.....

Tko je glasao

................

Tito-Krleža

Tuđman-Aralica

Sanader-Jergović

Roberte ma di si iskopa Jergovića, Sanaderovog intimusa?

Tko je glasao

Ne pratim baš puno Jergovića,

Ne pratim baš puno Jergovića, a ova njegova izjava mi se svidjela pa sam ju ubacio u tekst. Vjerojatno, po komentarima ima i nekih njegovih nelijepih stavova? Stvarno ne mogu replicirati jer ne znam.

Ako je on Sanaderov simpatizer, ograđujem se. Ja sam godinama oštro kritizirao HDZ i Sanadera ovdje na Pollitici dok je on bio na vrhuncu svoje moći. Sve je vidljivo u starijim dnevnicima.

Tko je glasao

Roberte

Ispod je MKN stavio dva linka, a ja ću to još i malo proširiti sa Nemanjinog bloga:
Interesantno za pročitati:

http://blog.dnevnik.hr/vaseljena/2008/07/1625151169/facelifting-ive-sana...

pozdrav

Tko je glasao
Tko je glasao

On je onaj

koji će od "kritičke misli" prije svega napraviti profitabilnu industrijsku proizvodnju na tekućoj vrpci..... Tako nekako.....

Inače, dnevnik vam je odličan. Predstavlja vrijedan prilog povijesti našeg novijeg (be)smisla.....

Tko je glasao

Vidim da je tema stvarno

Vidim da je tema stvarno aktualna, evo i relevantni news portal "NEWS BAR" donosi sljedeću ekskluzivu:

Počela korizma
Karamarko se u korizmi odriče Jadranke Kosor
Mnogi će Hrvati u korizmenom razdoblju nakratko ostaviti poroke. Naravno, predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko neće u tome biti iznimka.

leddevet

Tko je glasao

Jaca

Evo i Klauski obradjuje istu temu, no manje uspjesno.

http://www.index.hr/mobile/clanak.aspx?category=vijesti&id=662500

Tko je glasao

Ovo je stvarno veliki

Ovo je stvarno veliki kompliment. Klauškog smatram ponajboljim hrvatskim kolumnistom. Ima sličnosti u tekstovima, ali nisam 'kompilirao' budući da je moj tekst objavljen prije od njegovog.

Tko je glasao

Talent za pisca

Znam da nisi kompilirao. Ponekad sam dojma da Klauski trazi inspiraciju na pollitici.
Zaista sjajan dnevnik.

Tko je glasao

Najiskrenije zahvaljujem!

Najiskrenije zahvaljujem!

Tko je glasao

Gori pa doli

S druge strane, razumijem i njenu frustraciju. Ponizio ju je upravo onaj kojeg je sama pompozno vratila u HDZ.
Ta to je u tradiciji stranke, zar nije ona ponizila Sanadera koji ju je doveo na vlast, a nešto slično je učinio i Sanader prema Franji, samo podosta diskretnije. Naravno, kad malo promislimo slično je učinio i Franjo prema svom zemljaku koji ga je ustoličio kao JNA generala.

Tradicija je ipak tradicija i nije dobro ako se ne poštuje iako još uvijek nismo dostigli egipatske faraone koji su preklesavali kipove svojih prethodnika.

leddevet

Tko je glasao

Tuđmana nitko nije ponizio

a nešto slično je učinio i Sanader prema Franji, samo podosta diskretnije. Sanader je došao samo preko mrtvoga Tuđmana- i fizički, i nefizički.

Nikada Sanader nije ponizio Tuđmana, jedino HDZ.

To HDZ-u nije mogao učiniti sam.

Tko je glasao

Nije "ono" nego je to napravio pas

Nikada Sanader nije ponizio Tuđmana, jedino HDZ.
Ma naravno da nije za života, ali čim je ovaj otišao na vječne pašnjake . . .

Detuđmanizacija

Sadanji izgledi 2012.
Detuđmanizaciu je doduše započela kroz par godina s premierom Račanom "Trećejanuarska" koalicija pod vodstvom partije SDP od god. 2000., ali je to najduže i najradikalnije zapravo nastavila HDZ pod Ivom Sanaderom. Ovaj je istodobno s vlasti Račana, prvo nutarnjom izbornom podvalom prisvojio HDZ i unutar te najveće hrvatske nacionalne stranke odmah proveo korjenitu detudjmanizaciju - dokaz: uz ine deviacie je čak iz stranke pobacao van sve Tudjmanove rodjake, što je tipski državni udar. Potom je sav HDZ tek uz formalne fraze zapravo uglavnom izbačen iz svoga osnovnog programa u bezličnu "stranku centra", pa je bez obzira na kasnije manje 'zaikrpe', sve dosad ostao samo bliedom polusjenom izvoroga Tudjmanovog HDZ-a.

Zatim kad je preko toga 'detuđmaniziranog' HDZa uz višetruke obmane hrvatske javnosti, isti Sanader preuzeo i vlast nad cielom Hrvatskom, nastavio je po istom modelu s radikalnom detuđmanizacijom cijele države, koja je nakon njega takodjer sva postala marionetskom "bananom" i bliedom polusjenom spram ranije perspektivne i neovisne Tuđmanove Hrvatske. Povrh toga su pod njim opljačkane najvriednije hrvatske tvrtke i njihov kapital pretvoren u mita i provizie, a potom su likvidirane ili budzašto preprodane strancima.

[boldao L9]

Inače linkani sajt je prilično nacionalno (protuđmanovski) orijentiran i preporučam ga kao nešto što bi mogla biti kompilacija ppetrinih i lektoriranih vkrsnikovih uradaka.
.
Ono što je još zanimljivo je da je prva verzija teksta o detuđmanizaciji objavljena 08.05.2011., a trebali bi znati da je Sanader abdicirao 01.07.2009., a kidnuo iz Hrvatske odmah nakon što mu je ukinut imunitet 09.12.2010. Sve je to autoru dalo vremensku marginu i sigurnost da se Sanader neće vratiti na vlast i provjeriti tko to tako lijepo piše o njemu.

A kad sam već na toj stranici evo još malo teksta da bi se jasnije vidio način razmišljanja autora:

Epilog i posljedice
Takve podmukle liberalno-ljevičarske metode je npr. u praksi vrlo dobro osjetio naš domoljubni pjevač Marko Perković Thompson (vidi: Thompson (M. Perković)). Zamalo svaki tjedan većinski protuhrvatski mediji uporno ponavljaju (triput ponovljena laž = istina) o ovomu poznatom pjevaču kao revitalizaciji “fašizma”, “nacizma”, “klerofašizma” i sl. Kako Thompson uglavnom pjeva o Bogu, obitelji i domovini, a marksisti, liberalisti i slični ne trpe državu ni obitelj, a religija im je "opijum za narod", takav medijski teror ne treba nikoga začuditi. Slični su tomu i stalni uporni napadi istih glasila na pokojnog predsjednika Tuđmana. Domoljublje i nacionalizam (a hrvatski je oduvijek bio obrambene naravi!) se danas u liberalnom globalizmu ne podnose, izim za poneke izabrane narode ("Quod licet Jovi, non licet bovi").

Dobra zabava i uživajte u čitanju.

leddevet

Tko je glasao

Pa drugovi

Pa drugovi koji su preuzeli vlast, nakon Tuđmana, kadriraju u Hrvatskoj, uz vanjsku asistenciju. Kad se tako stvari postave, sve je jasno, pa i ova današnja vlast je proizašla iz te kuhinje.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci