Tagovi

Koga za predsjednika?

Pišem ovaj dnevnik s ciljem razbijanja predrasuda o tome kako @bet piše samo dosadne dnevnike o nekakvim omrznutim porezima. Da to postignem, odlu?ih da nešto napišem i o politici u njenom najužem smislu – to?nije o predstoje?im predsjedni?kim izborima. Ali, budu?i da ne živim u Hrvatskoj, bilo bi nepravedno i nepošteno da agitiram za ili protiv bilo kojega od aktualnih i potencijalnih kandidata ili da ih direktno suprotstavljam u mome tekstu. Zato ?u o ovoj temi pisati na malo neuobi?ajen na?in.

Upuštam se u mali misaoni eksperiment, u kojem preuzimam ulogu „human resource officer“ ( ili „head hunter“) desperatnog da popuni upražnjeno mjesto za jednu od najvažnijih funkcija u firmi zvanoj „Republika Hrvatska“. Taj zadatak dolazi u vrijeme kada firmi baš i ne cvjetaju ruže ni na kojem planu (osim u ženskom skoku uvis), pa je zato vrlo delikatan i osjetljiv. Svjestan sam da su otvoreni natje?aji, na koje se javljaju svakakvi kandidati, a oni najkvalitetniji se drže po strani, dvosjekli ma? koji rijetko daje najbolji rezultat. Osim toga, na temelju medijskih izvještaja i diskusija, zaklju?ujem da nitko od do sada najavljenih kandidata ne nudi nešto revolucionarno bolje od svega što smo ve? vidjeli, niti postoji realna šansa da nekog od kandidata koji znanjem i moralnim kvalitetama to zaslužuje, od srca podrži ve?ina gradjana.

Zato predlažem drugu metodu, u poslovnom svijetu poznatu kao „invited bid“ ili „pozivni natje?aj“. To se radi npr. kad je oglašava? zainteresiran za ostvarenje kvalitetnog izbora, bez obzira na cijenu. Na natje?aj se pozove nekoliko provjerenih nuditelja kvalitetnih rješenja, i nakon što oni podnesu svoje ponude, izabere se ona medju ponudama za koju mislimo da nudi najbolje rješenje.

U ovome slu?aju na „invited bid“ pozivam samo strane osobe. Naravno, radi se o ?istoj fikciji, jer prije svega tko sam ja da nekoga pozivam, a stranac niti ne može biti predsjednikom Hrvatske. Uz sve to, ovi koje pozivam vjerojatno i ne bi bili zainteresirani iz razli?itih razloga. Ako prije ili kasnije dodjete do zaklju?ka da su ?itava pri?a i moj odabir kandidata na granici apsurda, morate znati da je to namjerno i s dobrim razlogom. Taj razlog je mala studija (nereprezentativna i nepotpuna) želja hrvatskih gradjana, projiciranih kroz galeriju neo?ekivanih kandidata. Iako je sve zezancija, nadam se da ?e ono zrno ozbiljnosti za koje mislim da postoji u tekstu, doprijeti do ?itatelja.

Evo mojih šest kandidata za „pozivni natje?aj“ (po slu?ajnom redosljedu):

1. Hugo Chavez, predsjednik Republike Venezuele
2. Papa Joseph Ratzinger, Poglavar Rimokatoli?ke Crkve
3. Maersk McKinney-Møller, brodovlasnik
4. William (Bill) Clinton, bivši predsjednik USA
5. Abdullah, kralj Saudijske Arabije
6. Amartya Sen, profesor na sveu?ilištu Harvard

Neki od mojih kandidata su više poznati, neki manje a neki pak potpuno nepoznati Hrvatskoj javnosti. U tome nema ništa odiozno, jer je to tako i stvarnom životu. U o?i upada da su svih šestorica muškarci (da, Amartya nije ženska osoba!), što ?e mi netko sigurno progovoriti. Ali, ja svjesno preuzimam taj riziko, jer smatram da ipak još nismo spremni za dvije žene na najvažnijim funkcijama u državi. Izborom kandidata nastojao sam pokriti što širi spektar ljudske aktivnosti: ima tu vojnika, sve?enika, poslovnih ljudi, plemi?a, politi?ara i profesora – sve kao i u stvarnom životu, ili ?ak još šire.

U daljnjem tekstu argumentiram moj odabir, kra?im osvrtom na kvalitete koje svaki od njih nosi u kontekstu Hrvatske politi?ke situacije. Idemo redom.

Kandidat broj 1: Hugo Chavez

Kao bivši vojnik i ?ovjek dokazano ?vrste ruke, Hugo Chavez se name?e kao prirodan izbor za hrvatskog predsjednika. Dvojicu takvih smo ve? imali – onaj prvi, iako se vojskom po?eo baviti tek u drugoj polovini svog dugog života, dogurao je do ?ina maršala i vladao zemljom više desetlje?a, do dugo poslije vlastite smrti. Isto bi se vjerojatno dogodilo i s onim drugim, koji se pak još kao balavac okitio generalskim ?inom, da je imao sre?e poživjeti još 10-20 godina.

Naša jaka navika na predsjednike-vojnike je zapravo teška ovisnost, što se o?ituje i akutnom apstinentskom krizom u obliku sve glasnijeg o?ajni?kog zova kojeg dio hrvatskog puka upu?uje generalu Gotovini da se kandidira za predsjednika Republike, iako je ovaj do grla u borbi za vlastitu slobodu na sudu u mrskom Den Haagu. ?ak ako i zanemarimo ?injenicu da Gotovini prijeti opasnost da bude osudjen u aktualnom procesu, on teško da može konkurirati Chavezu, jer ?e nerijedak cinik odmah postaviti pitanje njegovog naglog napredovanja od narednika Legije Stranaca do najuglednijeg hrvatskog generala, a možda ?e netko s trulog zapada zatražiti i kona?no razjašnjenje nekih mutnih detalja s francuskih sudova.

Kod Chaveza je po tim pitanjima sve ?isto, a ?ovjek ima i jako politi?ko i državni?ko iskustvo.

Chavez ima i tu prednost što bi sasvim sigurno efikasno stao na rep tajkunima i svima drugima koji su opelješili Hrvatsku u posljednja dva desetlje?a. Kao i u svojoj rodnoj Venezueli, odakle je istjerao Gringose i ostalu stranu bagru te njihove doma?e jatake, i nacionalizirao sve što se dalo nacionalizirati, to bi vjerojatno u?inio i u Hrvatskoj.

Ono što je nekad bilo naše, opet bi postalo naše!

Na vanjsko-politi?kom planu Chavez bi proglasio ZERP prije nego kažeš "zerp", a iz NATO-a bi nas ispisao prije nego kažeš "nato".

I da, zabranio bi golf, jer je to dekadentna buržoska igra.

Mi Hrvati, iako to ne želimo priznati, zapravo obožavamo snažne ljevi?are i njihovu politiku. Samo što od šume ?esto ne vidimo drve?e. Pa ima li ikoje društvo na Svijetu gdje se teško zaradjene kune ili posudjeni euri s takvom velikodušnoš?u dijele na sve strane: puku u obliku masovno pla?enog nerada, doživotnih apanaža koje se eufemisti?ki zovu mirovinama i na još milijun drugih na?ina, a onima gore na malo sofisticiraniji na?in, ali zato su gore i znosi ve?i, jer su oni to i zalužili? Ako to nije na putu prema komunizmu, onda ne znam što jest. Izbor Hugoa Chaveza za Predsjednika Republike dovršio bi taj proces i otvorio ljudima o?i.

Uzevši sve to u obzir, Chavez bi pokupio veliki postotak glasova i mislim da bi bez problema ušao u drugi krug.

Kandidat broj 2: Njegova ekselencija papa Joseph Ratzinger

S hrvatskog stanovišta, teško da postoji bolji kandidat od Ratzingera: em je papa, em je Nijemac - i to ne nekakav protestant sa sjevera (jasno da nije, kad je papa), nego „naš“ Bavarac, iz kraja gdje su Hrvati guš?e naseljeni nego u nekim dijelovima vlastite domovine. A znamo što nama zna?e i zna?ili su Nijemci i u daljoj i u bližoj povijesti. A hrvatska ljubav prema papama je legendarna.

Uz sve ono što s papom automatizmom dolazi (nepogrešivost, skromnost, itd.) i uz 90% deklariranih katolika i otprilike isto toliko germanofila u Hrvatskoj, predsjednik Republike Ratzinger ostvario bi nevidjeno jedinstvo puka, što bi mu osiguralo lako?u i uspješnost vladanja. Sve te neproduktivne diskusije oko državnog finaciranja Crkve, vjeronauka u školama i ostalog, iznenada bi postale bespredmetne, jer bi sve - i novac i duhovnost - ostajalo unutar zidova iste ku?e. Došlo bi organskog spajanja Crkve, Naroda i Države u takvo nesalomljivo jedinstvo, kakvo dosad nije vidjeno na Svijetu: osim javnih ustanova gdje se to podrazumjeva, i u svakoj firmi bila bi kapelica i sve?enik da blagoslovi svaki sastanak i potpisani ugovor. Hrvatski brand bi postala "blagoslovljena roba“ - "blessed goods"(nešto kao projekti Radi?evog IGH-a), s tržištem od preko milijardu katolika širom Svijeta.

Uz takvo jedinstvo i ogroman izvoz, baš bi nas onda bilo briga što o nama misle nekakvi tamo masonski, židovski, pravoslavni ili protestantski lobiji! Jedini problem koji bi mogao iskrsnuti jest pitanje onih preostalih 10% gradjana ne-katolika. No, to se može lako riješiti „u hodu“.

Siguran sam da kada bi se papa kandidirao, da bi kao tornado usisao veliku ve?inu svih glasova i otpuhao sve protivnike.

Kandidat broj 3: Maersk McKinney-Møller, brodovlasnik

Ovoga kandidata neobi?noga imena, ali jako obi?nih škotsko-danskih prezimena u Hrvatskoj ne zna gotovo nitko. On je ve?inski vlasnik i umirovljeni CEO daleko najve?e danske kompanije, koja uklju?uje brodarstvo, naftu i trgovinu. Kažu, ?ovjek je osobno „dobar“ za nekoliko stotina milijardi (ipak ne USD, nego DKK).

Ali zašto mislim da je on dobar kandidat za predsjednika Hrvatske?

Pa, prva stvar je da je ?ovjek toliko bogat, da je malo vjerojatno da bi nam nešto ukrao. To je ve? zna?ajna
prednost u odnosu na sve doma?e kandidate, a bogme i na neke strane. Drugo, još važnije, je struktura njegovog bogatstva, a to izgleda ovako:

- Pod A, firma Maersk posjeduje jedino preživjelo brodogradilište u Danskoj. Ono guta stotine milijuna DKK godišnje u gubicima, ali stari Maersk ga ne da zatvoriti. ?OVJEK JE LUD ZA BRODOGRADILIŠTIMA! Mislim da malo tko u Hrvatskoj ne zna što bi takav ?ovjek zna?io na mjestu predsjednika Republike. Svi gubici naših brodogradlišta bili bi pokriveni u tren oka i jedan od najve?ih hrvatskih problema bio bi riješen. Nezgoda je što mandat predsjednika traje samo ?etiri godine a ne vje?no, pa ?e ipak trebati misliti što ?emo poslije. S druge strane taj relativno kratak mandat smanjuje vjerojatnost da njegovo bogatstvo presuši prije isteka mandata.

- Pod B, firma Maersk ima ekskluzivnu koncesiju za eksploataciju nafte i plina u danskom dijelu Sjevernog mora. I to nije malo – nafte tamo ima i za izvoz. Njegovim dolaskom na mjesto predsjednika Hrvatske, koncesija bi se mogla proširiti i na hrvatski dio Jadrana (u granicama ZERP-a, razumije se), pa bi, umjesto da naftu i plin kao do sada poklanjamo Madjarima i Talijanima, zarada išla našem Predsjedniku. A to je skoro isto kao nama samima.

- Pod C, firma Maersk vlasnik je više lanaca supermarketa i discounta, od kojih je najpoznatiji NETTO sa preko tisu?u du?ana u Skandinaviji, a jak je i UK, gdje je proglašen za najbolji discount supermarket. Dolaskom NETTO-a (tj. Predsjednika Maerska) kona?no bismo se riješili Todori?a i sli?nih doma?ih pikzibnera. Spakovali bismo ih u njihove dvorce, pa neka tamo razmišljaju što su to krivo napravili dok su oni vladali.

Uz opisane prednosti, ne sumnjam da bi Maersk McKinney-Møller skupio podršku apsolutne ve?ine hrvatskog puka. Pa samo radnika u brodogradilišima, kooperanata, direktora i korumpiranih politi?ara je toliko da bi samo oni bili dovoljni za dobar rezultat g. McKinney-Møllera. Kad se još pribroje svi oni što su ljuti na Konzum, na jeftini plin Talijanima i na madjarsku INU, pobjeda je na dohvat ruke.

Jedini ozbiljniji problem bi mogao pozamašna dob kandidata – cca 95 godina.

kandidat broj 4: William (aka Bill) Clinton

Mislim da lista pozvanih kanditata koja ne bi uklju?ivala barem jednoga od živu?ih ameri?kih predsjednika, ne bi bila potpuna. Budu?i da Barack Obama kao crnac ne dolazi u obzir, ograni?avam se na bivše predsjednike, ali to je možda i bolje, jer barem znamo s kim imamo posla, a znamo i da nas ne bi zanemarili zbog pretjeranih obveza u Americi.

Izbor nije velik: dvojica iz dinastije Bush koji se baš i nisu proslavili, ostarjeli Carter, te Bill Clinton. Tako da mi izbor i nije bio težak, i pada na Billa Clintona.

Najve?e Clintonove prednosti jesu njegovo državni?ko i politi?ko iskustvo, te široka popularnost. U osam godina koje je proveo na ?elu najve?e (i tada jedine) svjetske velesile Clinton je pokazao da zna dobro prodrmati u?malu situaciju, iako kona?ni ishodi baš i nisu uvijek bili tip-top, kako na medjunarodnom tako i na unutrašnje-politi?kom planu. Ali, važne su dobre namjere. I dan-danas, skoro devet godina nakon silaska s dužnosti, Clinton oslobadja taoce represivnih režima, a posje?enost njegovih predavanja ne jenjava.

Osim toga, za razliku od nekih drugih, dolazak na Balkan (ili u njegovu blizinu) Clintonu ne bi predstavljao nikakav problem. Ako je mogao izdržati duge no?ne sate davljenja na pregovorima u Daytonu s tadašnjim poglavicama zara?enih balkanskih plemena, s lako?om ?e obaviti mandat u predsjedni?koj rezidenciji na Pantov?aku, koja je btw po nekim definicijama, bar 7 kilometara udaljena od Balkana (tj. Save).

Billa Clintona krasi i jedna divna ljudska osobina – muški šarm. Sjetimo se samo kao rosa svježe mlade Monice Levinsky koja mu nije odoljela i dovela Clintonovog u centar pažnje svjetske javnosti: uz zavist muškog dijela, i uz uzdahe ženskog. Danas, deset godina stariji, ali utoliko šarmantniji, Clinton svojim likom i duhom i dalje pali maštu dobrog dijela ženske populacije. To me vodi direktno na usporedbu s jednim doma?im kandidatom – Nadanom Vidoševi?em – kojega bije sli?an glas, ali samo u lokalnim, hrvatskim krugovima.

Iako nisam žensko da o tome meritorno sudim, mislim da je Clintonova srebrno sijeda kosa neusporedivo markantnija od Nadanovih tek malo prosjedih „zulufa“, koji stvaraju image provincijskog šarmera na pragu kasnije zrele dobi. Isto tako, Nadanov promukli glas je po mom ukusu za nekoliko nijansi pre-promukao a da bi bio šarmantan – više podsje?a na medicinski slu?aj kroni?ne upale glasnica kao posljedica lan?anog pušenja 60 cigareta dnevno. Kad ?ujem Nadana govoriti, prva asocijacija su žuti prsti na desnoj ruci.

Clinton je u nedostižnoj prednosti pred Nadanom i kod jedne odredjene ženske osobe – ameri?ke državne tajnice Hillary Clinton. Iako Nadanov šarm nije za podcjenjivanje, ipak je s obzirom na o?ekivanu rijetkost njegovih susreta s Hillary malo vjerojatno da bi on u tim rijetkim prilikama uspio zapaliti iskru, koja bi potom buknula u požar emocija i tako Hrvatskoj priskrbio bezrezervnu podršku State Departmenta. Billova prednost je što je on ve? desetlje?ima suprug Hillary Rodham, koja se eto i preziva Clinton. Možemo samo zamisliti, u slu?aju Billovog hrvatskog predsjednikovanja, njihov razgovor u najintimnijim trenucima u bra?noj postelji: Hrvatskoj bi bilo bolje nego da postane 53. ameri?ka država – imali bi sve prednosti, a izbjegli bismo sve ameri?ke probleme. Uz to, ?lanstvo Hrvatske u NATO paktu postalo bi prirodno kao i pripadnost Hrvatske Sredozemnom krugu, Srednjoj Europi ili Balkanu.

Uz sve ovo,ne sumnjam da Clinton ne bi dobio ve?insku podršku hrvatskoh puka. Malo pomutnje bi možda izazvali neki tamo iz Bosanske Posavine, ?iji se je zavi?aj pod Clintonovim patronatom odjednom našao u okviru neke paradržavice koja usprkos svim lošim prognozama i dalje opstaje. Ali, to su tek neznatni vali?i na oceanu hrvatskog nacionalnog korpusa.

Kandidat broj 5: Saudijski kralj Abdullah

Priznajem, ovo je kontroverzan kandidat. Kao i vi, i ja sam to prvo pomislio. Medjutim, nakon dubljeg razmišljanja, desila se nevjerojatna metamorfoza od jednog gubitnika do mogu?eg favorita. Kako?

Na prvi pogled, kontroverza se pojavljuje u religioznoj sferi. Kralj Abdullah je musliman,a gradjani Hrvatske su pretežno krš?ani. No, budu?i da Katoli?ka Crkva (koja ipak ima što za re?i u Hrvatskoj) propagira ekumenizam, to ne bi trebalo uop?e biti problem. ?ak bi se moglo protuma?iti kao izvjesna prednost.

Osim toga, izborom kralja Abdullaha za predsjednika Hrvatske, kona?no bismo dobili najja?e aduteu ruke i s malo sre?e riješili naš stari problem prirodnih državnih granica, mislim ono „Hrvatska do Drine“. Jer, Abdullah bi zasigurno radio na ujedinjenju BiH-e u kojoj broj?ano dominiraju gradjani muslimanske vjere, u jednu državu sa svojom novom akvizicijom Hrvatskom. Nema razloga sumnjati, s obzirom na riznicu s kojom raspolaže i na kontekst op?e islamisti?ke strategije, da taj projekt ne bi uspio u kratkom vremenu. Time bismo i Srbima poslali jak signal da paze što rade, jer se još sje?aju kako im je bilo tokom više od 400 godina pod islamskom vlaš?u, a u proteklih 200 godina su stigli tek na pola puta u izravnanju ra?una s „Turcima“.

Osim ove geopoliti?ke strane, kandidatura kralja Abdullaha ima i jednu prizemniju (odnosno podzemnu) prednost – naftu. Znamo da je taj ?ovjek ima more jedno, a ako išta može prosje?nog stanovnika Hrvatske politi?ki zaintrigirati i otjerati na birališta, onda je to mogu?nost jeftinog benzina. S predsjednikom Abdullahom (možemo i Ustav promijeniti pa da bude i hrvatski kralj!), benzin ne bi bio skuplji od 2 kune! Ne bi više nikakav problem bio odvesti se do kafi?a na uglu autom i još iz gušta odvesti 2-3 kruga po gradu. Ukratko, život bi u Hrvatskoj postao puno ljepši i sadržajniji.

Dakle, prednosti Abdullaha kao kandidata su neporecive. On nedostataka mogu se sjetiti tek nekoliko sitnica: na vjeronauku bi djeca morala ?itati i Kuran, a ne samo katoli?ki katekizam, Muzej Revolucije bi opet postao džamija, a najnovija moda na jadranskim plažama bi bio burkini.

Kandidata broj 6: Profesor Amartya Sen

Moja lista bi bila nepotpuna bez jednog profesorskog kandidata. U hrvatskoj je tradiciji da se za rukovode?e položaje kandidiraju (i ?esto uspjevaju) ljudi s raznim akademskim titulama. Da to hrvatski puk voli, svjedo?i i formalno oslovljavanje titutama: Doktor ovaj, doktor onaj, profesor ovaj... Sude?i po tome, netko neobavješten bi zaklju?io sa su Hrvati najzdraviji i/ili najobrazovaniji narod na Svijetu.

Zašto profesor Amartya Sen (nisam siguran što je ime a što prezime, pa konzekventno pišem oboje)? Tko je on zapravo?

Amartya Sen je, prema mnogima, jedan od najutjecajnijih i najzna?ajnijih intelektualaca Svijeta. Indijac, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 1998. godine, Amartya Sen je nositelj ?asne titule Lamont University Professor na sveu?ilištu Harvard (MA, USA), gdje se bavi ekonomijom i filozofijom, a ranije (1998 – 2004) je bio „master“ na Trinity College-u u Cambridge-u (UK). Napisao je niz zapaženih knjiga na podru?ju politi?ke ekonomije i filozofije, a najnovija je (izašla ove godine) markantno djelo „Ideja Pravde“. U toj knjizi Amartya Sen razradjuje ideju pravde i pravednosti na nadasve pragmati?an na?in. Dok su mnogi filozofi, svaki na svoj, ?esto dijametralno suprotan na?in, konstruirali ideju perfektno pravednog društva, Amartya Sen usmjerava fokus na usporedbu i evaluaciju tih isklju?ivih ideja. Ne treba niti spominjati da su mnoge od tih ideja, pri pokušaju njihove provedbe u praksi vodile na opasne stranputice i dovodile od velikih sukoba u društvima.

Zamišljam si da novoizabrani predsjednik profesor Amartya Sen, svaku ve?er prije glavnog Dnevnika na HTV održi kra?e predavanje (uz simultani prijevod na puku razumljivom jeziku) o pravdi i pravednosti (ili o Istini, kao je to nazvano u jednom nedavnom dnevniku ovdje na Pollitici) i kako do nje do?i a ne upasti u zamke ideoloških isklju?ivosti.

No, za prosje?nog Hrvata, možda ?ak i za dobar dio onih s diplomama, ovo je vjerojatno preteška tema, i priznajem da kao politi?ki program nema baš velik appeal. Knjižurina „Ideja Pravde“ sa svojih skoro petsto stranica i tvrdo ukori?ena, u Hrvatskoj bi bila u velikoj opasnosti da bude zamijenjena za bedekov?insku opeku, pa da umjesto na ?itanju, završi ugradjena u pregradni zid kakvog apartmana na Jadranu ili u nekoj urbanoj vili na sjeveru Zagreba. A termin predavanja bi brzo pomaknuli za kasnije, da može poslužiti i kao efikasno sredsvo za uspavljivanje.

To je zapravo paradoksalno, jer ono o ?emu u Hrvatskoj svi stalno govore je pravda i nepravda. Svatko o tome ima svoje mišljenje koje se bitno razlikuje od nekog drugog. I te razlike dovode do podjela i sukoba, a kona?ni rezultat je rasklimano društveno tkivo. Uz pažljivo slušanje mudroga predsjednika Amartya Sena možda bi došli bliže ostvarenju uspješnog društva u Hrvatskoj.

U odnosu na doma?e profesorske kandidate, svoju relativnu anonimnost Amartya Sen bi nadoknadio, osim nepobitnim kvalitetama, upravo tom anonimnoš?u. O njemu se u Hrvatskoj toliko malo zna, da su šanse da mu se iskopa kakva afera minimalne: je li dizao kakve povoljne kredite na Trinity-ju, ili je li uz mito propustio kakvog glupavog bogataškog sina kroz Harvard – to nikada ne?emo saznati. A ono što ne znamo, kao da se nikada nije niti dogodilo.

U svakom slu?aju, ovaj kandidat predstavljao bi nešto potuno razli?ito u odnosu na sve ostale. Zato mislim da bi bio vrijedan konkurent za mjesto predsjednika. Kad bolje razmislim, možda bi to bio moj kandidat.

I na kraju da zaklju?im: Borba ove šestorice kandidata za predsjednika Hrvatske bila bi nadasve zanimljiva. Ako su moje procjene to?ne, problem bi nastao jer ljudi ne bi znali koga da odaberu izmedju više kandidata od kojih svaki „pogadja“ u vitalne žice koje ih tište. Zapravo, na vidjelo bi izašla duboka podijeljenost li?nosti hrvatskih ljudi (nešto kao dr. Jekyll i mr. Hyde R.L. Stevensona, ali ne na dvije li?nosti nego na najmanje 5-6). Možda bi rješenje bilo promjena Ustava, kojom bi se uvelo šestero?lano Predsjedništvo. Pa da ih uzmemo svu šestoricu.

Možda bi onda od nas nešto i bilo.

Komentari

Uz sve ono što s papom

Uz sve ono što s papom automatizmom dolazi (nepogrešivost, skromnost, itd.) i uz 90% deklariranih katolika i otprilike isto toliko germanofila u Hrvatskoj, predsjednik Republike Ratzinger ostvario bi nevidjeno jedinstvo puka, što bi mu osiguralo lakoću i uspješnost vladanja.

zanimljiva anketa (naravno samo orijentacijska) koja baca sjenu sumnje na urbani mit o zemlji sa 90 % katolika

http://www.slobodnadalmacija.hr/Novosti/Rezultatianketa/tabid/168/Defaul...

Tko je glasao

Ja se mogu ubrojiti u

Ja se mogu ubrojiti u "germanofile", donekle. Kao i "amerikanofile". Zapravo, divljenje prema zemljama od kojim možemo mnogo naučiti i nije tako čudno. Ali se većina divi iz krivih pobuda — divi se novcu. Tako se možemo diviti i "dečkima" s bijesnim automobilima koji se bave "businessom".

Hrvatskoj uopće ne treba predsjednik, ako će samo stavljati potpise na zakone s kojima se ne slaže. Hrvatskoj ne treba mnogo toga što imamo, a treba mnogo toga što nemamo.

Hrvati su počeli biti kao ovce: više ne znaju kud bi, traže da ih vode. A kad ih vode, opet im je krivo.

Najbolje da se vratimo u Austriju, da muzemo lovu iz Beča, a da su oni uvijek za sve krivi.

Tko je glasao

Zlouporabe novca poreznih

Zlouporabe novca poreznih obveznika već su naveliko počele.
Svi znaju da se Hrvatsko društvo skladatelja financira od novca poreznih obveznika, odnosno naknada ZAMP-u što god to značilo. Predsjedništvo HDS-a čine:

Hrvoje Hegedušić,
predsjednik HDSa
Zoran Juranić,
dopredsjednik HDSa
članovi predsjedništva abecednim redom:
Jakša Fiamengo
Pero Gotovac
Jana Haluza
Ivo Josipović
Alfi Kabiljo
Jagoda Martinčević
Ante Pecotić
Zlatko Tanodi
Mladen Tarbuk

Postavlja se nagradno pitanje članovima Pollitika.com-a tko će od njih na Zlatnim žicama Slavonije kao član čelništva Hrvatskog društva skladatelja uručiti organizatorima priznanje za 40-godišnje razvijanje domaćeg glazbenog stvaralaštva?

Postavlja se nagradno pitanje članovima Pollitika.com-a nije li to zlouporaba novca HDS-a, odnosno novca svih poreznih obveznika koji su dužni po zakonu financirati HDS, a radi se o promidžbenoj kampanji SDP-ovog predsjedničkog kandidata?

Postavlja se pitanje moralnog čina toga kandidata! Ukoliko se kod SDP-a uopće može govoriti o nekakvom moralu!

My Soul

p.s. odgovor: http://www.vecernji.hr/vijesti/josipovic-predstavio-program-nova-pravedn...

Tko je glasao

Zlouporabe novca hrvatskih

Zlouporabe novca hrvatskih poreznih obveznika u predizbornoj kampanji se nastavljaju.
Danas je Nadan Vidošević potrošio novac poreznih obveznika naknade za hrvatsku gospodarsku komoru, koju plaćaju svi poduzetnici, kako bi širio svoju predizbornu kampanju. Očekujem da državno odvjetništvo hitno reagira na ovu zlouporabu državne ovlasti. Predsjednik HGK nema šta odgovarati na novinarska pitanja o kandidaturi za predsjednika države, ako je na otvorenju "Kupujmo hrvatsko" sudjelovao ispred organizatora akcije, koju financiraju svi porezni obveznici! Ovo je zlouporaba položaja i ovlasti i u sukobu je interesa! Smjesta neka se ovo sankcionira, ili neka se poreznim obveznicima vrati novac od uplate komorskog doprinosa zbog zlouporabe čelnika tog tijela!

http://www.jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2009,9,7,,175459.jl

My Soul

Tko je glasao

naravno da je, i zato ja

naravno da je, i zato ja predlažem da sve one koji se kanidiraju po hitnom postupku zazidamo i maknemo od očiju javnosti.
inasajderska informacija: josipović je čak i ispitivao kpp! navodno su neki i prošli. ako to nije kupovanje glasova, onda ne znam što je.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Postavlja se pitanje

Postavlja se pitanje moralnog čina toga kandidata! Ukoliko se kod SDP-a uopće može govoriti o nekakvom moralu!

Striktno govoreći, u pravu si.

Medjutim, previdjaš činjenicu da predizborne kampanje uopće, pa tako i ova, nisu lekcije iz morala i etike, nego nepoštedna borba iz svih raspoloživih orudja. Svaki kandidat bi učinio, i učiniti će isto (Vidošević je najavio kandidaturu s govornice GKH), ako dodje u priliku. Čekaj samo da počnu osobna podmetanja i prepucavanja, gdje će im biti moral.

Ocjenjivati moralnost kandidata prema onome kako vode kampanju (sve dok ne dodje do laži o protivnicima) nije produktivno - ako se već brinemo o moralu kandidata, treba gledati puno širu sliku.

The Observer

Tko je glasao

poduplano

poduplano

The Observer

Tko je glasao

My soul, Josipović kaže

My soul, Josipović kaže uništit će korupciju, znači li to da SDP ide u likvidaciju?

Tko je glasao

Ovo je bez sumnje

Ovo je bez sumnje najkvalitetniji tekst o problematici predstojećih predsjedničkih izbora koji sam do sada pročitao (ne mislim da Pollitiku, nego općenito). Sjajna i dobro razrađena satira, koja, kao što se od kvalitetne satire i očekuje, unatoč neozbiljnom pristupu uopće ne zaobilazi ozbiljne probleme.

Kad bismo imali filmaša s potrebnom dozom političke osviještenosti i minimumom neovisnosti, na ovu temu bi mogao nastati scenarij za sjajan igrani film na razini ostvarenja poput: Bulworth-a ili The Distinguished Gentleman-a.

Tko je glasao

Ocjenjujem dnevnik sa 10+,

Ocjenjujem dnevnik sa 10+, već dugo me nije niti u jednim novinama, ni članku,igdje... tako nasmijao, a pri tome mi bacio tako okrutno istinu u facu.Smijeh je buknuo svom glasnošću na-"blessed goods"(nešto kao projekti Radićevog IGH-a). Bet, kažeš , ne živiš ovdje, pa nije kao fer da sugeriraš, pa nama od stoljeća sedmog do danas uvijek netko iz vana kroji politiku, dijaspora najviše, pa samo pucaj, ne bi bilo ni prvi, a ni zadnji puta. Sada ćemo se tu nadmudrivati tko je bolji, a pobijediti će ionako netko sa najviše love i najboljim PR-om- zapravo je to borba PR-a i ništa drugo. S obzirom na stanje duha u rvata , koji pozorno prate razne farme, slušaju cajke,najveći kulturni doživljaj im je šoping.... ,gradonačelnici u najvećim gradovima su im Banditić i Kerum...- izgledi da pobjedi najbolja/i su minimalne, pa tako i da pobijedi kandidat/kinja pod brojem 6.

Tko je glasao

Plus za dnevnik, nesto

Plus za dnevnik, nesto slicno sam i ja razmisljao, zbilja ajmo malo pricati fiktivno, da se odmah razumijemo, ostro osudjujem nacizam i fasizam te bilo kakav oblik antisemitizma, no ako bi malo imaginarno razmisljao, dolazim do slijedeceg kandidata.
Adolf Hitler, kao naciona socijalist, Njemacku je dobio u onom stanju u kojem je danas Hrvatska, puna dugova, siromastva, zaostalog i usporenog drzavnog aparata i korupcije. Nazalost krivca je nasao u krivoj populaciji ljudi, mi krivce za nase stanje vrlo dobro znamo, a znamo i metode Njemačke nacional-socijalističke radničke stranke.

Salu na stranu, ne treba nam takav ekstremizam, no ako bi nam trebao head hunter za posao predsjednika drzave, vjerujem da bi to trebao biti politolog, pozeljno mladji covjek (max 40 godina), koji dolazi iz medjunarodne organizacije/institucije (UN/OSCE/UNDP...), uz to, trebao bi imati prosjecnu obitelj bez ikakvih veza i vezica, te najbitnije, trebao bi imati viziju.

Kao potencijalni poslodavac, ocekivao bi u prvih tjedan dana rada:
- potenciranje izglasavanja nepovjerenja ovoj vladi
- raspisivanje izvanrednih izbora
- kriminalno procesuiranje i zatvaranje svih ministara i celnih ljudi HDZ-a
- pregovori sa seljacima i gospodarstvenicima
- smanjenje drzavnog aparata , maksimalan (prijenos novaca sa graditeljstva - most...itd.. na skolstvo, zdravstvo i poljoprivredu)
-...
ima toga jos.

To bi po meni bio pozeljni kandidat. Povjesne licnosti? Svatko je imao putra na glavi. Za ovu zemlju u trenutnom stanju, potrebna je "Keep it simple and stupid" doktorina, prvo trebamo osposobiti rad drzave u pravnom i legalnom nacinu, a tek onda raspravljati o vecim planovima i idejama. Dok god skolstvo/zdravstvo i osnovni servisi ove drzave ne funkcioniraju, do tada ce ova zemlja biti zemlja 3. svijeta, u rangu sa africkim i drugim zemljama.

Tko je glasao

Ovo što predlažeš kao

Ovo što predlažeš kao radne zadatke je više za premijera.

Dobar predsjednik republike bi jednom takvom trebao dati širi legitimitet i osiguravati politička "ledja".

The Observer

Tko je glasao

Imas pravo, ovi zadaci bi

Imas pravo, ovi zadaci bi vise bili da imamo predsjednicki sustav republike, ne parlamentarni.

No ono sto predsjednik moze, je sazvati sjednicu Vlade RH, i to u redovnim intervalima, te tamo iznijeti probleme koje muce ovaj narod. Predsjednik je institucija, za razliku od drzavnog namjestenika u funkciji premijera, i to se zaboravlja, predsjednik je taj koji mora potencirati rijesavanje mnogih problema u ovoj zemlji, i koji ima vise ovlasti nego sto to narod misli.

"Osim važnih ovlasti koje ima na planu vanjskih poslova, obrane i nacionalne sigurnosti, predsjednik Republike ima i opću ovlast, usklađivanje rada državnih tijela. Zajedno s velikim političkim autoritetom koji nosi funkcija predsjednika, a koji proizlazi iz činjenice da ga građani neposredno biraju, ona mu omogućuje da znatno utječe na politički život u zemlji."

a to je ono sto buduci predsjednik moze. Jer ukoliko trenutni ministri ne zavrse pred sudom i kazneno odgovaraju za svoja djela, opet nismo nista napravili.

Debelo smo presli granicu kada su ministri i vladini duznosnici trebali dati ostavku iz moralnih razloga, danas je potrebno kazneno odgovaranje, od bivseg premijera do trenutnih ministara.

No sad cu biti realan (pesimistican) i reci da to nikada necemo vidjeti, pa cemo i dalje tu nastavit pisat o politici i nista ne promjenit, umjesto da se svi pametni ljudi koji se ovdje okupljaju pocinju pakirati i odlaziti u druge zemlje, ovdje spasa nema :).

Tko je glasao

Vjerujem da je većina

Vjerujem da je većina čitateljica/čitatelja shvatila poantu ovog dnevnika - taj se u politici nije rodio tko bi Hrvatima ugodio :-) Ne najmanje zato što svi tvoji kandidati sadrže bar jednu od kvaliteta koje su drage srcu hrvatskome, ali je njihov spoj u jednoj osobi nemoguć. I još zbog nečeg: te osobine (čvrsta ruka, pravovjernost, bogatstvo, luksuz, svjetski šarm, intelektualna izvrsnost), naime, predstavljaju sukus (u različitim omjerima, naravno) onoga što Hrvatima znači politika, odnosno, svrhu njezina postojanja. I tu se vjerojatno ne razlikujemo puno od pripadnika drugih naroda (rezultat je to prevladavajućeg masovnog društva spektakla).

Ono po čemu smo ipak još nedozreli u odnosu na većinu zapadnoeuropskih društava je razvijenost institucija političkog sustava. Njihova ukorijenjenost i relativna autonomija onemogućava (doduše, ne uvijek uspješno) da se politika pretvori u showbiz ili da njome u potpunosti ovladaju privatni interesi. Mi se, stoga, nalazimo pred velikom političkom nedoumicom: trebamo li izabirati političare/političarke zato da oni/one izgrađuju političke institucije ili trebamo izgraditi i konsolidirati institucije političkog sustava da bi se kroz njih filtrirali/e političari/ke tj. lideri/liderice javnih poslova? Bilo kako bilo, Amartya Sen prošao bi dobro u oba slučaja i zato bi upravo on, od ponuđenih, bio i moj kandidat.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Mi se, stoga, nalazimo pred

Mi se, stoga, nalazimo pred velikom političkom nedoumicom: trebamo li izabirati političare/političarke zato da oni/one izgrađuju političke institucije ili trebamo izgraditi i konsolidirati institucije političkog sustava da bi se kroz njih filtrirali/e političari/ke tj. lideri/liderice javnih poslova?

Ja mislim da je to sve jedan jedinstveni proces koji započinje s kritičnom masom pravih ljudi na pravim mjestima. Političke institucije kakve si idealizirano zamišljamo ne možemo "mi" izgraditi kao prazan okvir u koji će pasati samo ljudi kojima je opće dobro u interesu, a one druge automatizmom odbacivati. Kako bi ih "mi" mogli izgraditi kada smo samo marginalni članovi toga - kao glasači i komentatori? Takve institucije mogu izgraditi samo oni koji budu izabrani, ako nadvladaju one koji vuku u suprotnom smjeru.

Onog momenta kada birači budu mogli prepoznati ljude kojima je javni interes ne samo prvi, nego i jedini spiritus movens za sudjelovanje u političkom životu i za takve glasati (čak i uz osobne antipatije), otvoriti će se šansa da sve krene na bolje. Jasnim početkom takvog procesa započela bi "pozitivna spirala" jer bi to izazvalo da se kvalitetni ljudi koji inače zaziru od politike aktivno uključe.

Jasno da to podrazumjeva da i birači shvate što je javni interes i njegovu važnost u odnosu na privatni interes, te da malo uključe vijuge kao otpor najprimitivnijim manipulacijama.

U tome smislu, bilo bi dobro složiti manji popularni priručnik za glasače "Kako razvrstati politički kukolj od žita" ili nešto slično.

The Observer

Tko je glasao

Kako bi ih "mi" mogli

Kako bi ih "mi" mogli izgraditi kada smo samo marginalni članovi toga - kao glasači i komentatori? Takve institucije mogu izgraditi samo oni koji budu izabrani, ako nadvladaju one koji vuku u suprotnom smjeru.

Ovdje si u kontradikciji s prvim dijelom gdje tvrdiš:

Ja mislim da je to sve jedan jedinstveni proces koji započinje s kritičnom masom pravih ljudi na pravim mjestima.

Naime, mislila sam na političko tijelo kojeg ne čine "marginalni članovi glasači i komentatori", nego slobodni i jednaki građanke i građani. Sigurno da se radi o jedinstvenom procesu u kojem se kroz komunikativnu praksu kreiranja javnog mišljenja izgrađuju institucije političkog sustava i selektiraju političari/ke za vođenje javnih poslova. Što je javni prostor više autonoman i zatvoren za antipolitičke (čitaj: privatno-interesne) operacije, to su njegove institucije i organizacije stabilnije i bolje funkcioniraju. Jedna od najbitnijih institucija političkog sustava su demokratski izbori. Bez javnog, otvorenog i transparentnog izbornog procesa, ne možemo se nadati da će kriteriji za izbor biti politički (zalaganje za javno dobro), a to samo znači daljnju destrukciju javne sfere, kontinuitet negativne selekcije i disfunkcionalnost institucija.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Moj komentar odnosio se na

Moj komentar odnosio se na postavljenu dilemu o tome tko treba graditi zdrave političke institucije. Naravno da sve počinje s javnošću u kojoj "mi" kao gradjani nismo marginalci, jer drugih nema, i ta javnost stvara javno mnijenje kao glavni moderator političkog procesa. Otvoreni i transparentni izbori su naravno važan dio toga - kulminacija, ali se oni dešavaju jednom u četiri godine. U čitavom razdoblju izmedju, "mi" jesmo marginalci i komentatori, jer smo delegirali našu političku volju za promjenom nekolicini izabranih. Ako oni to ne rade (npr. sada još nitko u Saboru ne spominje promjene u sistemu privilegiranih saborskih mirovina, jer još nije prošlo 2 godine mandata, iako je javno mnijenje po tome pitanju jasno) mogućnosti do slijedećih izbora su ograničene.

Dakle izgradnja dobrog sistema u kojem bi javni interes apsolutno dominirao, npr. promjenama zakona o javnosti informacija, o javnoj nabavi, o sukobu interesa, depolitizacijom javnih poduzeća, itd. odvija se kroz radikalne prijedloge promjene vaznih zakona, pa i Ustava, a to stavljaju na dnevni red i izglasavaju oni koji su izabrani, a ne javnost. Ili u najmanju ruku, oni su u neusporedivo povoljnijem položaju da nešto u tome smislu učine.

The Observer

Tko je glasao

U čitavom razdoblju

U čitavom razdoblju izmedju, "mi" jesmo marginalci i komentatori, jer smo delegirali našu političku volju za promjenom nekolicini izabranih.

U masovnom društvu spektakla to i jest tako. Jedino što mogu primijetiti, a vjerujem da i drugi primjećuju isto, jest to da je takav model politike i političkog u dubokoj krizi čiji je najjasniji simptom apstinencija birača. Kad građanke i građani apstiniraju od bavljenja politikom, dakle, kad politika prestane funkcionirati u kodu moći/ne moći-djelovati-zajedno, onda dolazi do potiskivanja političkog (zajedničkog, javnog) od strane društvenog (privatnog, interesnog). Umjesto toga, (anti)politika počinje operirati u kodu izabrani/neizabrani po kriterijima koji nisu politički (javno dobro), nego interesno filtrirani. Političke institucije, kakve su sada, podržavaju i potiču takvo stanje pa, primjerice, nestranački/e predsjednički/e kandidati/kandidatkinje ne mogu konkurirati onim stranački podržanim.

Antipolitički model najjednostavnije bi bilo početi mijenjati u rodnom mjestu demokracije, a to je lokalna zajednica. Participativna, deliberativna i direktna građanska politička aktivnost omogućila bi (auto)selektiranje osoba za vođenje javnih poslova po kriterijima politike (javno dobro). Moguće je zamisliti takav proces od baze prema vrhu političke zajednice. Pitanje je što bi tada ostalo od stranaka i koliko bi njihovo postojanje opstruiralo ovaj samo-selektirajući građanski politički aktivizam. Takve kakve su danas (interesne organizacije) ako ih i ne bismo više trebali na lokalnoj razini, na onoj parlamentarnoj bismo još neko vrijeme morali živjeti s njima. Za to vrijeme one bi se morale transformirati u neke druge tipove političkog samo-organiziranja građana.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Mi u Hrvatskoj uopće nismo

Mi u Hrvatskoj uopće nismo u tako velikim dilemama. Koga god izabrali dobro je. Ništa se neće promjeniti. Oni kandidati koji su iskoristili legalni način bogačenja (na stranu štetnost zakona) smatraju se sposobnima i neće ići kontra sebe i drugih. Oni pak drugi koji su kao moralni kandidati pa se nisu upuštali u bogaćenje na taj način, sudjelovali su u sastavljanju takvih zakona ili su na nekoj drugoj stručnoj osnovi na njih utjecali, sigurno takođe neće ići protiv svojih dosadašnjih napora.
Netko je napisao da mi ni ne trebamo predsjednika, dosta su Sabor i Vlada.
Naši gimnazijalci na kraju školovanja odu posjetiti Sabor. Utisci tih mladih punoljetnika su da se ekipa tamo dosađuje, čita ispod klupe, došaptavju se, nadglasava se njih dvoje troje koje je uopće duhom prisutno..... sve u svemu kao u nekom lošijim razredu ili kao ekipa koja se sprema za popravni, ništa ne zna, eventualno neki gledaju od koga će nešto prepisati, a nekolicina šaljivđija ispaljuje pošalice. Predsjednik je predstavnik i zastupnik takve skupine koji su pak naši predstavnici.
Dakle potpuno se možemo opustiti, u uigranim smo rukama
http://www.youtube.com/watch?v=ckbdLVX736U

Tko je glasao

Jedinu pozitivnu promjenu u

Jedinu pozitivnu promjenu u Hrvatskoj mogao bi donjeti prijedlog lustracijskog zakona koji bi novi predsjednik mogao inicirati. Jedini koji to ima na umu je povjesničar Josip jurčević.

Tko je glasao

Prije 60 godina i 4 dana je

Prije 60 godina i 4 dana je počeo wwII. Rasvjetljavati se treba puno toga. Najzanimljiviji su oni koji da bi hapali su druge ozloglašavali.Rasvjetljavanje je složeno. Ovdje se ipak više slažem s Tvrtkom Jakovinom

http://www.stormfront.org/forum/showthread.php?t=487025

Tko je glasao

@c-respond, zašto si mi dao

@c-respond, zašto si mi dao minus? Nije valjda da si i ti od onih koji misle da je wwII počeo u proljeće 41.

Tko je glasao

sedamdeset godina, a ne

sedamdeset godina, a ne šezdeset

Tko je glasao
Tko je glasao

Naslov je: koga za

Naslov je: koga za predsjednika!

Člana lažljive ekipe SDP-a svakako ne. Naime, i na ovim stranicama bili smo svjedoci ogorčene borbe SDP-ovaca protiv glasova iz dijaspore. Koliko li se samo postova napisalo na tu temu, koliko komentara, koliko pljuvanja po izabranoj vlasti prije svakih izbora, da bismo sada bili svjedoci da se okreće ploča, pa SDP-ov kandidat za predsjednika Ivo Josipović u Jutarnjem listu veli:
kako svi građani Hrvatske imaju pravo glasa pa tako i oni u dijaspori.
http://jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2009,9,5,josipovic_101,175278.jl

Kakvo je to lažljivo i dvolično društvo, da čovjek ne povjeruje svojim ušima. Čovjek gazi sve što je do sada rečeno na tu temu, samo da bi se dokopao vlasti. I onda neka njemu netko vjeruje. Ma da ne bi.

My Soul

Tko je glasao

Meni to više izgleda kao

Meni to više izgleda kao politički pragmatizam kroz spoznaju da u prljavoj igri ne možeš pobijediti ako igraš pošteno.

The Observer

Tko je glasao

Dobio si plus, zabavan

Dobio si plus, zabavan dnevnik, ponajviše mi se sviđa dio o stalnom razvlačenju Pravde, Nepravde i Istine.

Inače moj strani kandidat bi bio Martin Ahtisaari, poslušah par intervjua sa njim i taj čovjek je sjajan, inteligentan, realan i toliko na zemlji, da je to nešto krasno za slušati.

Tko je glasao

...Martin Ahtisaari, ....

...Martin Ahtisaari, .... taj čovjek je sjajan, inteligentan, realan i toliko na zemlji...

Slažem se, ali za jednog takvog nije bilo mjesta na mojoj listi, jer u njemu nema ničeg nadrealističkog.

The Observer

Tko je glasao

Vrlo zanimljiv pristup

Vrlo zanimljiv pristup "problemu" @bet. Kako bi se Putin mogao uklopiti ili zašto nije u ovu skupinu?
--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

Tko je glasao

Kako bi se Putin mogao

Kako bi se Putin mogao uklopiti ili zašto nije u ovu skupinu?

Putinova kandidatura bila bi čisti gubitak vremena i zato ga nisam uvrstio medju pozvane.

Nije da on nema neke "kvalitete" ali ima jedan hendikep koji ga diskvalificira u samom startu: u bliskim je i prijateljskim odnosima s našim istočnim susjedima Srbima. Njegova eventualna pobjeda na izborima značila bi ubrzano i forsirano političko približavanje Hrvatske i Srbije. Eksploatacija te evidentne činjenice u negativnoj predizbornoj kampanji drugih kandidata djelovalo bi na većinu hrvatskih birača kao mokra krpa u lice.

Piutinov izborni rezultat bi samo iz tog razloga bio mizeran.

The Observer

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci