Tagovi

Kliring

Imamo npr. mljekara kome je država dužna za poticaje 100 000 kn, ali i on je dužan državi za doprinose i druge poreze 20 000 kn. Pa se to lijepo počisti, dugovi se prebiju i država duguje još 80 000 kn.
Ali seljak je dužan INA-i za gorivo 30 000 kn, a i INA mora uplatitii poreze i trošarine državi pa se to opet počisti. Država smanji potraživanja od INA-e za 30 000 kn pod uvjetom da INA počisti potraživanja od seljaka, a seljak smanji potraživanja za subvencije od države za 30 000 kn.
Seljaku je dužna mljekara, ali i ona ima dug prema državi, a država je još nešto ostala dužna za poticaje seljaku pa se i ti dugovi prebiju.

Slično se može napraviti primjere i s mnogim drugim privrednim subjektima, stalno netko duguje i netko ima potraživanja.
Kad bi se sve ili većina domaćih firmi, država, državne institucije i slično umrežili u sustav koji bi prebijao dugove možda bi i to pomoglo privredi. To bi bio nekakav klirinški sustav gdje bi se potraživanja i dugovi poništavali tako da se smanji potreba za novčanim transakcijama, da se automatski preko sustava rješava dospjelih obaveza i smanjivalo potraživanja.

Sada imamo problem neplaćanja, nelikvidnosti, dugih rokova naplate, a sve to podiže rizik u poslovanju. I ti rizici su ugrađeni u cijenu proizvoda. Čekanje 6 mjeseci na naplatu isporučene robe ili usluga, rizik da nećeš naplatiti isporučeno, kreditiranje za premošćivanje razdoblja od isporuke do naplate, predstečajne nagodbe koje ti lijepo otpišu potraživanja od drugih firmi bez da te se pita...

Sve to usporava privredu. Kad bi postojao tako nekakav klirinški sustav u kojem bi odmah mogao poništiti dio potraživanja i dugova trebalo bi manje novca za poslovanje. Naravno da bi dobar dio poslovanja i dalje išao kroz novčane transakcije, ovdje govorim samo za onaj dio koji bi se mogao riješiti unutar klirinškog sustava.

Firme daju popust i ako se prije plaća roba, veći je ako se plaća avansno ili nakon mjesec dana nego ako se čeka par mjeseci zar ne? Pa ako bi postojao sustav koji bi automatski nakon isporuke robe smanjio i dugove prema dobavljačima za dio vrijednosti isporučene robe onda bi imali i jeftinije poslovanje i u tom smislu.

Ako su domaće firme umrežene u sustav to znači da bi bilo lakše i jeftinije poslovati s domaćim firmama što bi pokrenulo proizvodnju i učinilo ju jeftinijom.
A možda bi se i smanjio rad na crno jer bi se isplatilo da se sve legano odradi i tako poveća mogućnost prebijanja dugova, smanjenja obaveza prema dobavljačima bez uplaćivanja novca.

Zamislimo primjer:
Vlasnik tvornice namještaja gradi novi pogon za 1 mil kuna, on nađe izvođače radova, izvođač radova kupi građevinski materijal u recimo Pevecu za 500 000 kn, ali i Pevec kupuje robu od tvornice namještaja u vrijednosti od 2 mil kuna.

Zar ne bi mogli i prebiti dio dugova? Izvođač radova naplati pola milijuna kuna manje s time da Pevec ne naplati kupljeni građevinski materijal, ali zato tvornica namještaja naplati pola milijuna kuna manje za isporučeni namještaj.
Tako prebijanjem dugova treba manje gotovine za obaviti posao.
Sada vlasnik tvornice namještaja može šititi pogon s manje novčanih sredstva. Treba mu manje gotovine ili manji kredit što opet pojeftinjuje proizvodnju.

To bi onda bio nekakav klirinški sustav, i ja znam malo o tome, ali mi se čini zanimljivo. Naravno da se svaki sustav može zloupotrebljavati zato me zanima postoje li neka ozbiljna ograničenja i problemi koje bi takav sustav uzrokovao, a da vi to znate.

Mislim da bi ovako pokrenuli brže privredu, povećeli likvidnost unutar naše privrede omogućili brži protok roba i usluga. Pogotovo ako bi u njega bili ukuljučeni država i velike državne firme koje su veliki potrošači, ali i dobavljači roba i usluga.

Evo linka na definiciju kliringa koji sam našao:
http://limun.hr/main.aspx?id=10074

Komentari

Sustav koji ne postoji, osim u laži

Zanimljiva tema, dakako. Iz prakse mogu odgovoriti zašto nema mogućnosti multilateralne kompenzacije/prijeboja ,kojeg smo imali i u onim mračnim vremenima preko SDK svaka 3 tjedna na nivou ČITAVE države od 25 miliona ljudi. Umjesto nemušta odgovora ministra financija da je to jako teško organizirati (laž) i da su oni to već organizirali,šefice FINE da nema potrebe za tim (još jedna laž) i da nemaju kadrova za to (eto jedne istine,oni sposobni su im otišli,pa je tako moguće sad imati i lažne ovrhe odjednom na FINI, bez provjere), upućujem isključivo na činjenice- multilateralnu kompenzaciju nije moguće provesti sada, jer je najveći dužnik država. Trenutačno država duguje nešto više od 10 milijardi kuna. Ono što država radi,kao i svaki veliki dužnik u našem Apsurdistanu,jeste da je donijela brdo pravilnika i podzakonskih akata da bi sama sebe zaštitila i tako "omogućila" tržišnu utakmicu u kojoj vam jednostavno odbijaju prijeboj do Sudnjeg dana. Tako je uz Linićevu "pomoć" tržištu dosad realiziralo nešto manje od 0,3 % pomenute sume u prijebojima, što najbolje govori o poimanju ekonomije kod dotičnih.
S druge strane, mogu posumnjati s pravom da ni tu nije kraj-iako je država spram EU morala prikazati prvi put ove godine zajedničke prihode i rashode svih državnih tvrtki,jedinica l.samouprave,itd. ,na unutarnjem planu uz pomoć kreativnog knigovodstva koje npr.zamjera Mađarima (Ina) "sklonila" je još barem toliki iznos od 10-tak milijardi kuna dodatnog duga. Po čemu se to može vidjeti ? Pa prostoj matematici koju ministar i pomoćnik mu Lalovac predočavaju. "Rezulat našeg rada je da će s 45 milijardi kuna dugovanja biti smanjena do kraja godine na nešto više od 20 milijardi kuna neplaćenih računa te da nakon 1. lipnja država neće nikome biti dužna iznad 60 dana. To nitko u Europi nije uspio"- reče ministar i osta živ 25.05.2013. Njegov pobočnik 09.04. ove godine izjavljuje " kako je uvođenjem predstečajnih nagodbi država u 15-tak mjeseci smanjila nelikvidnost za desetak milijardi kuna, a da taj zakon nije donesen, tempom kojim su se blokade povećavale ranijih godina, nelikvidnost bi u državi porasla na više od 51 milijardu kuna, odnosno s kamatama iznad 10 milijardi eura." Na stranu kad čujem financijaša da spominje "podatak" od "desetak milijardi kuna" (kod svakog ozbiljnijeg poduzetnika bi dobio nogatrans u trenu) , ali krenimo u analizu. To najprije znači da rezultati nisu ostvareni i da nelikvidnost nije pala na 20 milijardi kuna na kraju prošle godine, dapače, povećala se na 41 milijardu kuna. Ministar je na kraju 2013.godine,baš kao i FINA stanovio da je spašeno 25.000 radnih mjesta (detaljnije sam pisao o tome u jednoj od tema), sad 09.04. kaže "spašeno je 40.000 radnih mjesta". Tko,gdje,što,čemu, di se djenulo tih pišljivih 15.000 ljudi razlike,nestade jedan Čakovec,Metković ili pak Samobor ?!
I sad gruba računica- ako su predstečajnim nagodbama otpisane "desetak" milijardi, a ostala 41 milijarda kuna poslije ,to znači da je nelikvidnost zapravo porasla, minimalno za onu Lalovčevu nehajnu razliku od 1 do 9 milijardi kuna, i to je porasla u odnosu na zatečeno stanje pri preuzimanju vlasti prije 2,5 godine, kad su tvrdili da je nelikvidnost ,ostavljena od HDZ-a, pravo 40 milijardi kuna, a u popravnom 2012. zapravo 44 milijarde kuna.Godine prolaze,pa i pamćenje blijedi,pogotovu kad su rezultati isti ili gori,pa se ministar Maras nedavno trudi podsjetiti upravo sad kako im je HDZ "ostavio 45 milijardi kuna", a što ponavlja kao zločesta papiga i glasnogovornica SDP-a prije neki dan.Što je milijarda kuna među prijateljima, eto to najbolje zna Slavko koji cijedi suvu drenovinu kao Kraljević Marko za rebalans proračuna !
Uglavnom,kad se otpiše 10 milijardi kuna ,kojih je država jednostavno otpisala (od toga zapravo negdje pola od ostalih tvrtki u gospodarstvu,dakle 5 milijardi kuna otpisanih za one koji rade), ostaje,ovisno o priči političara,nelikvidnost u iznosu od 41 do 49 milijardi kuna, što ukazuje na rupu u logici (35 milijardi kuna navodna nelikvidnost krajem 2013) ,a bogme i u računu od 6 do 14 milijardi kuna.
Stoga državi uopće nije stalo do multilateralne kompenzacije/prijeboja, jer bi on (kao socijalističko "čedo") zapravo pokazao pravo stanje stvari o sustavu koji uopće ne funkcionira,osim za povlaštene.

Tko je glasao

kako je uvođenjem

kako je uvođenjem predstečajnih nagodbi država u 15-tak mjeseci smanjila nelikvidnost za desetak milijardi kuna

ali nije li štos s predstečajnim nagodbama da su izmišljana potraživanja tako da se napupmpa dug i talo lakše otpišu i stvarni dugovi.

pa tako uz dug od 10 mil kuna izmisliš još 100 mil kuna duga pa otpišeš 80 mil kn (8 mil stvarnog i 72 mil izmišljenog duga) i eto nelikvidnost se smanjuje.
truga stvar je što si otpisao velikim dijelom izmišljene dugove koji ne bi niti postojali da nije bilo predstečajnih nagodbi.

ako ćemo pravo ja sam mislio da će kad dođu na vlast kukurikavci da će napraviti jedno velikok prebijanje dugova, s time da će država ubaciti i nešto novca u sustav kroz ta prebijanja. nije samo država dužna, nego su i državi dužni i tu se moglo dosta toga napraviti.

pa onda da se malo pogledalo kako se gradilo kod nas pa otkriješ da su ugovori s igh, konstruktorom i drugima bili prenapuhani pa ih poništiš ili prebiješ potraživanja od arena s preplaćenim tunelima ili nešto slično.
ali ne mi ćemo rađe autoceste u koncesije, a o tunelašima i kalmetinama se neće pričati.
istoi s arenama, kad dođe do problema bolje da narod to plati nego da se pročešlja kako se radilo i kakvi su ugovori s izvođačima bili.

Tko je glasao

agrokor?

nije samo država ta, ima i velikih tvrtki poput Agrokora kojima nitko ne ostaje dužan, a koje su mjesecima dužne drugima. Građevinske firme su drugi par, tu se intenzivno kreativno knjigovodi već 10tak godina, sve još iz zlatnog doba, uvijek na račun buduće dobiti s računicom da će prihodi stalno rasti. A praktički su prestali 2008. godine.
OK sve su te tvrtke pod posebnom paskom države, može se na neki način reći da su državen. Vjerujem da je slično biloi u brodogradilištima, praktički u svakoj tvrtci koja je imala preko 2.000 zaposlenih...

Sve po staroj istini: ako sam ti dužan tisuću kuna, to je moj problem. Ako sam ti dužan milijardu kuna, to je TVOJ problem.

Democracy is more than two wolves and one sheep voting on what to have for dinner...

Tko je glasao

hvala na komentaru, a i inače

hvala na komentaru, a i inače od tvojih komentara se da puno toga naučiti kako stvari zaista stoje te kakve su u usporedbi s prošlim vremenima.

prebijanje duga, prijebo, ili kako se već zove je nemoguće zbog nepostojanja političke volje.
šteta jer mislim da bi to pokazalo pravu sliku tko je generator nelikvidnosti.
uz državu tu mogu biti i firme koje imaju plaćaju svoje dobavljače nakom 8-9 mjeseci i rastu na taj način što maksimalno odugovlače plaćanje svojih dobavljača.
paše to i bankama možda jer se nelikvidnost popunjava pozajmicama od banke, novac postaje vredniji.

a šteta da se ne radi prebijanje dugova.olakšalo bi svima, ubrzalo protok robe i novca, dalo malo više stabilnosti i sigurnosti privredi.

Tko je glasao

Druga strana medalje

Nema na čemu,drago mi je nešto reci o tim Potemkinovim selima. Inače, druga strana medalje je da se u ovih 5,3 milijarde kuna otpisanih sredstava ima zapravo računati skoro isti broj sada zaposlenih judi (cca 14.000 ),koji bi lako postati nezaposlenima u dogledno vrijeme.Obzirom da se planira još jedan sličan krug predstecajnih,bojim se da ce nove izbore dočekati 30.000 nezaposlenih kolateralnih žrtava,napose u malom i srednjem poduzetništvu.A nelikvidnosti ce rasti,bas kao i dugovi drzave-ministar i pobočnik su zaboravili očito na obvezu poduzetnika za utuzenje prije zastare od 3 godine. Ta neće valjda oni plaćati vlastitu glupost !

Tko je glasao

trolanje nezaposlenošću...

... inače, bilo bi zanimljivo prati li itko odnos broja zaposlenih/nezaposlenih i broja stanovništva.

Mislim, u zadnje vrijeme se spominju stvarno velike brojke o iseljavanju mlađih - ja nemam više nijedan krug ljudi gdje barem jedna osoba nije otišla vani.

Hoću reći - ako imamo recimo... 400.000 nezaposlenih na 1.000.000 radno aktivnog stanovništva ili na 900.000 ili 1.100.000 - to nije ista stvar.

Osim toga - ako se situacija ne promijeni i nastavi se urušavanje malog i srednjeg gospodarstva - koliko će to trajati, do bankrota? Bankrot je uvijek bolji - što brži. Što mi čekamo?

Trenutni radi cca 1.400.000 ljudi (od kojih oko 400.000 u državnim, javnim i sličnim poslovima - moja gruba procjena), a imamo 1.200.000 umirovljenika. Koliko sustav još može podnijeti?

Tko je glasao

kad smo već kod broja

kad smo već kod broja zaposlenih i nezaposlenih, evo na što naletih u slobodnoj dalmaciji.

Iako radnici tvrde da su zbog stečajnih postupaka izgubljena mnoga radna mjesta, statistički podaci do kojih smo došli pokazuju začuđujuću podudarnost u broju zaposlenih 1990. i 2012. godine na području Zadarske županije.

Iako se površina županije (2276 četvorna kilometra) ne podudara potpuno s tadašnjim zadarskim općinama Benkovac, Biograd, Obrovac, Pag i Zadar (2787 kilometara), neke se usporedbe ipak mogu izvući. Navedene zadarske općine imale su 30. rujna 1990. godine 204.411 stanovnika i 50.076 zaposlenih, dok je Zadarska županija 30. rujna 2012. godine imala 170.017 stanovnika i – 50.071 zaposlenog.

Nestala industrija
Te 1990. godine najviše je radnika bilo zaposleno u industriji (13.576), trgovini (7192), ugostiteljstvu i turizmu (5034), prometu (4110), građevinarstvu (3993) obrazovanju (3404) i zdravstvu (3550). Godine 2012. evidencija radnih mjesta vodila se drukčije pa je najviše zaposlenih radnika kod pravnih osoba (37.986), zatim obrtnika i radnika kod fizičkih osoba (9580), te radnika kod fizičkih osoba (5854).

Udio zaposlenih Zadarske županije u RH iznosio je 3,37 posto, dok je 1990. godine udio zaposlenih iz zadarskih općina u RH bio 3,23 posto. Prema istoj statistici, Hrvatska je 1990. godine imala 1.550.065 zaposlenih, dok je 2012. godine bilo ipak nešto manje radnika, 1.486.424, s tim da se broj stanovnika s 4.760.334 do 2012. godine smanjio na 4.284.889.

statistikom se lako igrati, ali ovo mi je ipak zanimljivo. ako su podaci točni ondasetek vidi kakvu smo preobrazbu prošli.
nestala je industrija, a zaposlenih je približno isto.

pa onda neki dan bilo u novinama da su stranci kupili 5000 kuća prošle godine u hrvatskoj i da su na to potrošili preko 10 mil. eura. ma jeee! preko 10 mil eura.
a svipe je kupio novi mercedes i platio ga je više od 35 kuna. ha!
ili postoji neki trik u statistici pa ne ne stavlja sve jasno u novine kako i treba.
ono, podijelite 10 mil eura s 5000 kuća pa izračunajte prosječnu cijenu kuće.

http://www.slobodnadalmacija.hr/Dalmacija/Zadar/tabid/73/articleType/Art...

Tko je glasao

podnijeti će koliko treba.

podnijeti će koliko treba. glavno je da sa laprda o investicijama i investitorima. što je stanje gore to će se lakše provesti odluke o predaji zmelje domaćim i stranim investitorima.

Tko je glasao

trolanje vicem

Postoji stari vic, iz bivše države - također iz doba slabe likvidnosti.

Dolazi stranac u hotel, pita za sobu - Nema! Stranac izvadi 100 maraka, gurne portiru u džep i ono "A da ipak malo bolje pogledate?"... Portir kaže "Evo, odmah" i nestane...

Čim vidi kuharicu, da joj 100 maraka koje joj je dugovao od prošle plaće. Kuharica je veselo odnijela 100 maraka prijateljici u računovodstvu, za onaj pršut što joj je dugovala... Računovotkinja je otišla do domara i vratila mu tih 100 maraka za suho meso što mu je dugovala od prošle zime. Domar je došao do portira, tutnuo mu 100 maraka i rekao "Evo, za onaj viski za bolnicu, hvala što si čekao."

Portir se vratio na portu, vratio strancu 100 maraka uz "Žao mi je, ali stvarno nemamo sobu."

Tko je glasao

sad nije problem slaba

sad nije problem slaba likvidnost, sd su problem slabe investicije :)

mi imamo i popularne probleme a ne samo popularne pjevače i glumce.
jedno vrijeme je problem bio vanjskotrgovinski deficit, sjećaš se? pa smo imali problem vanjskog duga, pa onda dođu porezi pa nelikvidnost. koji je popularan problem, njega se rješava a drugo nas ne brine.

nekad je bio problem što nemamo autoceste, sad je problem što ih imamo. nekad je bio problem što nemamo državu, sad je problem što je imamo....

Tko je glasao

zbrka termina

Ovo što ti opisuješ postoji (u teoriji) i zove se - multilateralna kompenzacija :)

http://www.profitiraj.hr/novosti/multilateralna-kompenzacija-rjesava-nel...

Nekada davno, dok se Fina zvala ZAP - tada je, ako me sjećanje ne vara, to bio potpuno normalan dio poslovanja. Prijavio bi svoje potraživaje (bez tužbe) i ZAP bi ti našao način da zatvoriš krug... isto vrijedi i za dugovanje... dakle - plaćanje bez novca na načelu - ti duguješ porez državi, država duguje zdravstvu, zdravstvo duguje INI, a INA tebi... prebiješ potraživanja i to je to...

Danas se te stvari mogu donekle riješiti cesijama, što nije baš isto, a i kompliciranije je jer moraš sam zatvoriti krug. Postoje i firma za zatvaranje višestrukih kompenzacija (traže manju proviziju, ali ti nađu "čarobni krug").

Tko je glasao

mene zanima bi li se mogao

mene zanima bi li se mogao napraviti neki automatik sistem. bez traženje načina d se zadvori krug,nego da sistem na teljelju ukupnih potraživanja omogući da za isporučenu robui odmah sebi smanjš dugovanja.
ono nabavio si sirovinu za 200 000 kn proizvedeš gotov proizvod i prodaš ga za 400 000 s time da ti se odmah u trenutku prodaje zatvara krug prema tvom dobavljaču i nisi više dužan onih 200 000 kn dobavljaču. pa onaj kome si prodao ti je dužan 200 000 kn, ali si se ti riješio svojih dugova. ili barem dijela dugova ako se može smanjiti dug za 150 000 ili 100 000 kn.

tu je i pitanje nelikvidnosti i sporog protoka robe i novca kroz sustav.
napraviš posao od 10 000 kn za dva dana, ali naplatiš nakon mjesec dana i odmah ih potrošiš i država dobije svojih 20%, ali ako naplatiš nakon tjedan dana i odnah ih potrošiš da nabavku novih sirovina pa država dobije svojih 20% a ti opet kupiš sirovine za proizvodnju paproizvedeš za dva dana a naplatiš za sedam dana pa drđava opet ubere 20 % pa onda slijedeći tjedan isto.... možda bi onda bili dovoljni i manji porezi.

Tko je glasao

bez uvođenja smrtne kazne

bez uvođenja smrtne kazne ovakav se sustav ne bi smio uvesti u Hrvatskoj a pitanje je dali bi i to bilo dovoljno rigorozno.

Moja firma nabavi materijala za 1000 proizvoda nečega a "pripremljenoj" firmi prodam 100 takvih proizvoda po cijeni koja pokriva repromaterijal ili nešto većoj i automatski mi se brišu dugovanja.

Vijek sistema i države cca pola sata.

Tko je glasao

uostalom....

Moja firma nabavi materijala za 1000 proizvoda nečega a "pripremljenoj" firmi prodam 100 takvih proizvoda po cijeni koja pokriva repromaterijal ili nešto većoj i automatski mi se brišu dugovanja.

ok, ti prodaš pripremljenoj firmi, ali ti si unutar sisema i plaćanje ide dolje niz sustav, tvome dobavljaču pa dobavljačevim dobavljačima...

Tko je glasao

pa i ne bi to tako bilo, jer

pa i ne bi to tako bilo, jer bi to bio krug u koje je uključeno puno subjekata, ti prodaji po cijeni kojoj hoćeš, prebija, čisti se onaj dio koji se možeiskompenzirati s drugim karikama u lancu.
nije to prodao sam pa ni se briše dug, već na temeju tvog rada i rada drugih firmi dobiješ koeficijent koji određuje iznos prebijanja duga.

Tko je glasao

burza potraživanja

Postoji par trikova (postoje "faktoring" kuće - kojima čak možeš donijeti i narudžbenicu - i ako je ok, dat će ti recimo... 97% iznosa unaprijed...) - ali ne ovako sustavno kako ti opisuješ - nažalost.

Po meni bi unutarnji dug enormno pao kada bi se tako nešto provelo u RH (može i prisilno).

Tu ti je najveći problem s dugovima koje druga strana osporava - a to s često kazne, porezi pa čak i fakture, obračuni kamata i slično.... dakle, nije lako doći do čistih podataka.

Tko je glasao

sustav bi trebao biti

sustav bi trebao biti poticajan da firme dobrovoljno ulaze u njega jer imaju koristi.
i da bude nekako neutralan od pojedinih transakcija, ne da se traže firme s kojima se može prebiti dug već da firme na osnovu njihova poslovanja i poslovanja cjelokupne privrede dobiju neki "koeficijent" ili tako nešto na temelju kojeg se određuje iznos koji se prebija, čisti.

i onom mom primjeru iz dnevnika o tvornici namještaja dođemo do 500 000 kn koje se mogu počistiti, za drugo treba novac. tu bi se u čišćenje mogli ubaciti i porezi državi koje tvornica, građevinar i pevec plaćaju, pa trošak struje, goriva. sve bi to povećavalo iznos kojim se čisti dug.

na temelju svih tih međusobnih odnosa između firmi bi se odedio neki koefcijent prema kojem bi se određivalo koliki dio duga dobavljaču se čisti, prebija, a koliko se plaća u novcu.

to bi bilo dobro i za domače proizvođače.

recimo ako si uvoznik namještaja onda imaš troškove uprave, skladišta, prijevoza....i na temelju potraživanja države za poreze i doprinose, hep-a, troškova goriva ti imaš određenu svotu koja se može odbiti, počistiti.

ali ako imaš tvornicu namještaja onda se u koeficijent na temelju kojeg se određuje iznos čišćenja imaš uračunate i plaćanja sirovine hrvatskim šumama, pa radnike u tvornici pa uprava pa skladište pa prijevoz pa hep i gorivo... a ako i strojeve nabaviš u hrvatskoj iznos raste, pa onda sve vide, sve plastične dijelove koji mogu doći u namještaj onda se ima i više mogućnosti da se iskompenzira, počisti.

tako ako nabaviš od uvoznika za 400 000 kn namještaj onda ti se prebije npr. 100 000 kn, a ako nabaviš od domaćeg proizvođača onda ti se prebije recimo, 300 000 kn zbog većeg koeficijenta domaćeg proizvođača, tj. zato jer domači proizvođač ima veću bazu s kojom se mogu kompenzirati, počistiti dugovi.
tako bi se i poticala domaća proizvodnja i domaća proizvodnja bi bila jeftinija.
jer ako kupiš od uvoznika namještaj on može mjesecima stajati u skladištu, a ti ga moraš većinom platiti u novcu i imaš obaveze prema zaposlenivima, državi, hep-u, a ako nabaviš od domaćeg onda moraš u kešu platiti puno manje, a imaš i veći udio s kojm si prebio dug prema državi, hep-u...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci