Tagovi

Keynes u 21. stolje?u: We are all keynesians now... again

S vladama najmo?nijih i ekonomski najrazvijenijih zemalja na svijetu koje izlaz iz ove krize traže u paketima stimulansa i pove?anju prora?unskih deficita, moramo se podsjetiti zašto su takve politike najbolje rješenje u recesiji i tko je zaslužan za ekonomski rast i uspješno nadilaženje svih kriza kroz proteklih 70-ak godina.

Iz naslova ovog teksta može se zaklju?iti da je to John Maynard Keynes, jedan od najmo?nijih i najutjecajnijih ekonomista u povijesti. Mnogi ga nazivaju tvorcem suvremene makroekonomije koji je uspio dokazati da Adam Smith, otac ekonomije, nije bio u pravu kada je rekao da slobodno tržište, posjeduje snažne samostabiliziraju?e snage koje garantiraju postizanje pune zaposlenosti i ekonomskog prosperiteta (?uvena Smithova „laissez faire“). Jedna je od glavnih pretpostavki klasi?ne ekonomske teorije bila da su cijene i nadnice fleksibilne i da automatski reagiraju na promjenu agregatne potražnje te da postoji samo jedan „steady state“ prema kojem se ekonomija kre?e. Smith je tvrdio da ako cijene i nadnice rastu prebrzo, poslodavac ?e otpustiti onoliko radnika koliko je potrebno da se cijene i pla?e spuste na onu razinu na kojoj ?e se ti radnici ponovno zaposliti. Da li vam ova tvrdnja danas zvu?i realno i logi?no?

Ekonomska je praksa pokazala da u stvarnosti postoje jaka cikli?ka gibanja koja se o?ituju u velikim krizama i nezaposlenosti. U analizi nezaposlenosti kao temeljnog ekonomskog problema Keynes je uveo dvije vrlo bitne novine. Pojam rigidnosti (nefleksibilnosti pla?a) i njihove otpornosti na snižavanje. Kada se pla?e jednom pove?aju na odre?enu razinu, one se „zalijepe“ i ne padaju, unato? cikli?nom kretanju agregatne potražnje i pove?anju nezaposlenosti. Zato se ravnoteža ne može automatski uspostaviti opadanjem pla?a. U vrijeme krize poduzetnici smanjuju investicije, zbog straha od bankrota, dijele otkaze kako bi smanjili troškove, što uzrokuje nezaposlenost i smanjenje privatne potošnje i kupovne mo?i (zvu?i poznato?). Ako i postoji neki samoreguliraju?i tržišni mehanizam, ekonomiji ?e biti potrebno puno vremena da se stabilizira, a još više da po?ne rasti. Naravno, niti jedna zemlja ne može ?ekati toliko dugo jer, kako je Keynes rekao: „In the long run, we are all dead“. To onda uvjetuje potrebu snažne i efikasne anticikli?ke politike od strane države. Ta se politika može voditi primjenom fiskalnih i monetarnih varijabli.

Keynesovo temeljno i najutjecajnije djelo „Op?a teorija zaposlenosti, kamatnjaka i novca“ donosi detaljno razra?ene mehanizme kojima država može utjecati na gospodarski rast i visoke stope zaposlenosti. Osnovne su zada?e države osigurati stabilnost cijena, stabilnost te?aja te kontrolirati inflatorne pritiske ( nije li to upravo ono što HNB radi u Hrvatskoj). Kao najvažnije mehanizme države Keynes navodi državnu potrošnju, poreznu politiku, kreditnu politiku i cijenu novca. Efikasnom kombinacijom ove ?etiri varijable gospodarstvo može posti?i visoku razinu proizvodnje, investicija, osobne potrošnje i zaposlenosti, koji su najvažnija pretpostavka gospodarskog rasta i stabilne ekonomije.

Klasi?ni su ekonomisti smatrali da u uvjetima krize država treba štedjeti, uravnotežiti prora?un i podi?i poreze kako bi to postigla ( „stezanje remena, nulti deficit, rast PDV-a i trošarina u Hrvatskoj 2008/2009). Keynes je smatrao da država u vrijeme prosperiteta i visoke zaposlenosti treba štedjeti i ne miješati se u gospodarstvo nego ga regulirati, a u vrijeme negativnih ciklusa (kriza) koji su prirodna pojava, država treba po?eti trošiti kako bi pove?ala agregatnu potražnju, smanjiti poreze i kamatne stope kako bi potaknula poduzetnike i stanovništvo te omogu?ila likvidnost. Država mora osigurati milijune za trošenje, ali su privatnici ti koji ?e odlu?iti kako, gdje i kada potrošiti. To su najvažnija na?ela (neo)keynezijazma.

Mnogi povezuju Keynesa sa socijalizmom, što je velika pogreška jer je on bio izri?it protivnik marksizma i socijalizma, nazivaju?i te ideologije lucidnim i iracionalnim. Snažno se protivio ideji da država treba biti vlasnik najve?ih industrijskih sektora u državi, smatrao je kako se država ne smije miješati u osobnu slobodu pojedinaca, u razinu nadnica te kako nikako ne smije utjecati na cijene. Vjerovao je u slobodu pojedinca, koji ?e vlastitim odlukama o kupnji i prodaji, vo?en profitom promijeniti, poboljšati i razviti kapitalizam. Za razliku od socijalista koji su državnom intervencijom htjeli okrenuti ekonomiju u korist radni?ke klase, Keynes je htio spasiti kapitalizam. Možda je bitno napomenuti da je Keynes bio veliki dioni?ar (zaradio je oko 2 milijuna tadašnjih dolara) i predsjednik uprave jednog od najve?ih osiguravatelja života u Engleskoj. Samo te ?injenice dokazuju da je Keynes poticao kapitalizam te da je i znao uživati u njegovim plodovima.

Mnogi ?e se od vas zapitati zašto je onda od 70-ih godina prošlog stolje?a svijetom zavladala ideja slobodnog tržišta i zašto su Hayek (kao najve?i Keynesov protivnik i promicatelj ideje "laissez faire"), Friedman i ostali de?ki iz Chicago school of economics dobili Nobelovu nagradu (mala digresija, prilikom primanja Nobelove nagrade ispred zgrade, ali i u dvorani su bili veliki prosvjedi protiv Friedmana). Razlog je taj što je SSSR, imao snažan utjecaj na velik broj zemalja na svijetu. Za razliku od Lenjina, koji je bio zagovornik poduzetništva, Staljin je zakonski zabranio poduzetništvo i privatno vlasništvo te uveo centralno planiranje. Isto?na Europa, Afrika, Latinska Amerika i dio Azije su preuzeli Staljinovu komanditnu ekonomiju i ugradili je u svoje sustave. Centralno je planiranje dovelo do gušenja privatnih sloboda, potpunog sloma gospodarstava, nezamislivih stopa inflacija, ogromnog siromaštva i nezadovoljstva. Zato je ve?ina tih zemalja 80-ih godina potražila spas u ideji slobode, tržišta i profita. Zatražili su pomo? upravo od „Chicago boysa“ koji su bili glavni zagovornici slobodnog tržišta i „nevidljive ruke“. Keynes je potonuo u zaborav iz jednostavnog razloga – državna intervencija. Nijednoj zemlji nije bilo ni na kraju pameti da sada, kada je napokon slobodna, uop?e pomisli na utjecaj države na slobodno tržište. Zato su momci iz Chicaga dobili najve?e pohvale, proglašeni su spasiocima i stvorilo se mišljenje kako su upravo oni zaslužni za rušenje totalitarnih režima i uvo?enje demokratskog poretka u gore navedenim zemljama.

2008. svijet je zahvatila velika ekonomska kriza, za koju mnogi stru?njaci tvrde da je ve?a i širih razmjera od one 30-ih godina zbog globalizacije, slabe regulacije i prerazvijenog financijskog sustava. Ve? 30 godina ve?ina zemalja uživa u slobodi tržišta, visokim profitima i ostalim pogodnostima koje donosi kapitalizam, ali sada se nešto dogodilo. Tržište više nije savršeno, a najrazvijenija gospodarstva po?inju stagnirati. Panika se širi na svjetskim burzama, gubitci su ogromni, nezaposlenost iz dana u dan raste, a sve su o?i ponovno uprte u „zadnje uto?ište“ svake ekonomije – državu. I to ne bilo koju, ve? Keynesovu državu.

SAD je donio paket stimulansa vrijedan skoro tisu?u milijardi dolara kako bi se potaknulo agregatnu potražnju, otvorilo nova radna mjesta, potaknulo velike i profitabilne investicije u tehnologiju, obrazovanje i znanost, kako bi se vratilo povjerenje u tržište. Obamin plan oporavka ve?inu podsje?a na Rooseveltov „New Deal“ kojim je SAD izvu?en iz krize tijekom Velike depresije. Velika Britanija, Njema?ka, Francuska i Italija donijele su odluke o velikim svotama eura koje ?e uložiti u svoja stagniraju?a gospodarstva. FED, ECB i ostale velike centralne banke spuštaju osnovne kamatne stope kako bi se omogu?ilo jeftinije nabavljanje novca za privatni sektor. Smanjuju se porezi kako bi se potaknulo ve?e zapošljavanje i jeftinije poslovanje i investiranje za poduzetnike. Zanimljivo je spomenuti da, iako Hrvatska radi sve obrnuto od ostatka svijeta, i ona koristi dio Keynesove ostavštine. Naime, 1946. je ameri?ki predsjednik Roosevelt, na Keynesov prijedlog, osnovao „Council of Economic Advisors“, tj. ekonomsko vije?e, kao i naša Vlada nedavno.

I nakon potpunog zaborava i opovrgavanja, Keynesova je ekonomija u 21. stolje?u, o?ito, u svim najrazvijenijim zemljama jedino efikasno i konkretno rješenje za obuzdavanje krize, poticanje proizvodnje i gospodarskog rasta te pove?anje zaposlenosti. Niti jedno veliko gospodarstvo (uklju?uju?i i cijelu EU) nije donijelo plan oporavka koji se ne temelji upravo na Keynesovoj „Op?oj teoriji“. Svaki poduzetnik i dioni?ar koji vjeruje da o?ekivanja mogu utjecati na ekonomiju je keynezijanac, svaki politi?ar koji smatra da snižavanje poreza ili doprinosa za zdravstvo može potaknuti poduzetništvo i zaposlenost je kejnezijanac. Svaki student koji zna primjenjivati IS-LM model je, nesvjesno, keynezijanac. Zato ?u tekst završiti citiraju?i rije?i Nixona i Friedmana: „We are all keynesians now“.

„In the long run, we are all dead“
J.M. Keynes

Tagovi

Komentari

Usprkos svega, ciklusi

Usprkos svega, ciklusi postoje, a meni je najzanimljiviji 50-godišnji, a interesatno je pročitati i ovo.

Tehnologija ima limite, ljudi imaju limite, a potrošnja je uvijek veća od mogućnosti. Srećom do sada se uvijek proizvodnja uspjevala povećati kad je trebalo.

Sve ostalo, Keynes, laissez-faire... su načini na koji se ljudi organiziraju da distribuiraju bogatstvo. Bogatstvo se povećava, ali i stanovništvo, dakle...

Tko je glasao

SAD je donio paket

SAD je donio paket stimulansa vrijedan skoro tisuću milijardi dolara kako bi se potaknulo agregatnu potražnju, otvorilo nova radna mjesta, potaknulo velike i profitabilne investicije u tehnologiju, obrazovanje i znanost, kako bi se vratilo povjerenje u tržište. Obamin plan oporavka većinu podsjeća na Rooseveltov „New Deal“ kojim je SAD izvučen iz krize tijekom Velike depresije.

Obama se oslanja na ekipu koja je odlucila primjeniti iskustva od 1929-1933 i iskustvo Svedske iz mislim 1992. kad su se banke naprasto rasule.
Pokazalo se da se kriza 1929-1933 razmahala upravo radi ignoriranja problema banaka ( jedne becke prve mislim...), a sve naknadne reakcije su bile propale.Preostao je i upalio New Deal, pa se sad dakle ide kombinirano sa New Dealom i spasavanjem banaka i pogotovo AIG-a koji bi za sobom odmah potopio sve EU banke.Zapravo sa spasavanjem uloga u bankama, a ono sto su banke na svoju ruku i bez kontrole kreditirale im se odvaja iz toga i oduzima dio ili vecinsko vlasnitvo dok sve to ne ispliva.

gale krivaca ima dosta, a moguce je samo pobrojati najvece.Prije svih neodgovorno poslovanje i pogotovo neodgovoran rad SEC-a ( nesto kao HANFA), prtljanje banaka sa poslovima koji im nsu primarni, zatim tu je Greenspanovo drzanje niskih kamata na $ na sto su se uredno upecale Europske banke, itd.
Po meni vrijeme je za primanje Kine u drustvo odlucujucih.A takodjer ima naznaka da su kinezi u trenutku kada su shvatili da su glavna lokomotiva razvoja, jednostavno i bez upozorenja stisnuli kocnicu.A zatim su skoro svi popadali.Do Olimpijade se biljezi rekordan rast cijena nafte, zeljeza, zeljeznih ruda, aluminija i brodskih vozarina.Otislo se u krajnost.Sad je druga krajnost.Obzirom da su banke iskoristavale i novac mirovinskih fondova i stedne uloge i sve osalo za bavljenje visokorizicnim kreditiranjem onih koji nemaju nikakve logike dobiti kredit, nuzno je takve odvojiti i zastititi mirovinske fondove i ustedjevine.Kad prestanu stizati izvjestaji o gubitcima jer se sve to ispreplelno pa nitko nije siguran koliko je banka zaglibila, onda ce doci u obzir reprivatizacija banaka.
Ali mislim da ce na neke poslove koje su sada radile morati zaboraviti.Citi Group je jucer prvi put od pocetka godine prikazao pozitivu pa je tamo burza skocila.AIG pak je prvih 150 mld $ vec spiskao proslijedjujuci ih u Europu i na taj nacin sprijecavajuci bankrot eurozone ( AIG osigurava kreditne plasmane, mirovinske fondove i opcenito rizike uglavnom svih ozbiljnijih banaka u svijetu) Ako su time zacepljene rupe po europskim bankama onda ce se stvar malo ohladiti, a ako nisu......crno nam se pise.Uglavnom iza 2.4.2009 cemo vidjeti sto su glavonje odlucile.Ceka se ugovaranje kontrolnog sistema i novog pariteta u medjunarodnim transakcijama na relaciji EU, SAD, Japan, ali i Kina i Arapi ce biti ukljuceni u tu reformu.
Sto se nas samih tice vec smo preuzeti pod skrbnistvo.Za svaki novi kreditic ce se s druge strane nesto morati precvikati sa budjetske sise.Meni se ovi izvjestaji o silnoj birokraciji i opcem nepotizmu ne cine drugacije nego kao medijska priprema terena za konkretnije generalno ciscenje.

Tko je glasao

I. Koja je to korekcija koja

I. Koja je to korekcija koja je donesena da ne dodje do novog ekonomskog kraha? Tko je odgovoran za ovaj ekonomski krah? Ajmo biti malo konkretni, za promjenu.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

svaka čast za uloženi

svaka čast za uloženi trud, li ovo je već viđeno i prožvakano

Tko je glasao

Previse pausalnosti i

Previse pausalnosti i netocnosti.Keynes nije srusio Smitha,a Hayek nije bio jedan od chicagovaca.Opet se mijesa socijalizam i drzavni kapitalizam a ovo sa Rusima je slobodno tumacenje povijesti.Ima toga jos a koliko je Keynsova ekonomska politika ispravna upravo vidimo na americkom trzistu gdje cijene dionica uporno padaju bez obzira na stimulus.Keynesovci su konstantno prisutni u americkoj ekonomiji bez obzira na toboznji pad utjecaja Keynesa;samo su se nazvali neokeynesijancima,uostalom ako se pogleda ekonomija kao znanost sve vrvi od iste teorije.

Tko je glasao

Iako je cijeli post

Iako je cijeli post zanimljiv, previše je paušalnosti. Već u drugom paragrafu potpuno se pogrešno predstavlja nekakav Keynes-Smith konflikt tako da Smithu pripisuješ nekakve ideje koje nemaju veza sa njim. Adam Smith nema nikakve veze sa slobodnim tržištem, o tome nije pisao. Ljudi, među kojima i naši ekonomisti za ideološke potrebe, često uspoređuju nevidljivu ruku i slobodno tržište iako to nema veze jedno sa drugim niti je Smith tako razmišljao. Smith nema nikakve veze sa punom zaposlenošću ili nekakvom analizom agregatne potražnje - općenito ideja makroekonomije zaposlenosti Keynesa ili nekog modernog ekonomista je bila nepoznata Smithu. Adam Smith isto nema nikakve veze sa "laissez faire". Za njega to nije bilo relevantno i nije se držao te politike, tako da stavljanje "čuvene Smithove" ispred je pogrešno. Nema veze sa njim. Cijeli taj dio je brkanje naranča i banana.
Pošto je FDR umro 1945. uzeti ću kao "mali" tipo da je *on* osnovao Council of Econ. Advisers 1946. (CEA je osnovan '46.)
Usporedno sa trabunjanjem oko Smitha, dijelovi oko Keynesa su bolji i korektniji. Mnogi koji ne znaju zašto su Hayek i pogotovo Friedman dobili nobelove će možda pitati. Koji znaju neće jer znaju da nema veze sa pojednostavljenim, paušalnim ideologijama koje se često prezentiraju po medijima. Asocijacije na Chicago boys, USSR i neke druge zemlje su i više nego slobodno interpretiranje povijesti. Ali dobro. Ne, nije došlo do potpunog zaborava Keynesa. Keynesova ekonomija nikada nije izgubila na relevantnosti koliko je izgubila utjecaja koji se sada vraća zbog situacije u svijetu. A izgubila je utjecaja zbog njenog iskorištavanja za neke pseudo-socijalističke svrhe i maltretiranja preko onoga za što je namjenjena. Keynesova teorija ima i neke greške koje su se pokušale ispraviti. Mehanizmi kojima država može/mora utjecati na ekonomiju su namjenjeni njenoj stabilizaciji u posebnim slučajevima - poput u slučaju Velike Depresije i pogotovo kad je monetarna politika izgubila utjecaj na potražnju - kao što je to danas u nekim zemljama. Plan G onda stupa na scenu. Svako širenje opsega tih državnih/fiskalnih mehanizama na nekakav razvoj i državnu intervenciju i mješanje u ekonomsku aktivnost u svako doba je natezanje i donjeti će više štete nego koristi.

Tko je glasao

# Slučajno sam autor ovog

#

Slučajno sam autor ovog teksta na poitika.com, a inače redovito čitam cronomy blog pa moram prokomentirati kritiku na moj post.

Kritika je konstruktivna, ali ima nekoliko sitnica koje bih volio ispraviti.

FDR je umro u travnju 1945. , ali je on taj koji je prvi predložio ideju ekonomskog vijeća i po njegovim je uputama i zamisli vijeće i nastalo….

Smith ima veze sa samoregulirajućim tržištem, a ne sa slobodnim tržištem, a to nisu iste stvari.

SSSR je glavni krivac što je došlo do samoupravljanja koje je dovelo do teških posljedica i javila se potreba za zagovornicima free marketa.

Da nije došlo do stagflacija 70-ih u SAD-u zbog krivog tumačenja i provođenja Keynesa, Friedman i ekipa bi ostali anonomusi…. Iako ne mogu reći da nisu puno doprinijeli razvoju moderne ekonomske znanosti…

Eto, toliko od mene…

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci