Tagovi

Kako do jeftinijih školskih knjiga

Mogu li školski udžbenici biti jeftiniji? Kolike bi cijene bile dovoljne? Koliko izdavači zarađuju na nečemu što i nije izbor nego potreba, obaveza za učenike i roditelje?

A da se proces odabira i proizvodnjei prodaje udžbenika malo izmjeni?

Umjesto da se kupuju knjige koje biraju učitalji, a za čiji izbor često darovima (da ne kažem korumpiranjem) lobiraju izdavači mogli bi naći neki bolji način.
Jer sad u cijenu knjiga idu i troškovi večera, projektora i drugih poklona koji se daju školama i učiteljima. Pa onda tu su i troškovi trgovačkih putnika, profit izdavača, marže knjižara...

RECIMO OVAKO:

Prvo se izda natječaj za udžbenike. Onda pristigle prijedloge za buduće udžbenike se da profesorima, i stručnim službana u ministarsvu obrazovanja da odaberu par najboljih prijedloga. Ako ima dosta uključenih koji glasaju za najbolje prijedloge teško da će se moći političkim ili novčanim sredstvima odabrati podobne.

Za one udžbenike koje se je odlučilo da mogu ući u školsku nastavu se s autorima potpiše ugovor o otkupu autorskih prava na određeni broj godina i tada tekst i knjiga postaju javno dobro koje se može kopirati, skidati s interneta, printati i štogod.

Zatim se ti udžbenici daju profesorima da ih pogledaju i daberu po kojima će raditi, ali ovaj put bez pritiska izdavača, ravnatelja ili koga god. Bira se isključivo ono što misle da je najbolje za nastavu, a ne udžbenike čiji izdavači daju bolje "argumente" za odabir.

Kad se to riješi znamo koji udžbenici će se tiskati. Onda idu narudžbe koje daju roditelji učenika i ide se u odabir firme koja će tiskati udžbenike. Ne mora biti jedan dobavljač, može i više. Ne mora biti najjeftiniji važna je i kvaliteta, da se može knjiga koristiti više godina.

Pošto se plaća i neki mali pdv na knjige neka se ta sredstva lijepo iskoriste za plaćanje autorskih prava na knjige tako da im se i na taj način spusti cijena.

Kad se zna koliko knjiga i kojih će se tiskati tada se ide u tiskanje. Zatim se obavi dostava po školama i to je to.
Nema viška tiskanih knjiga, nema marži knjižara i profita izdavača , ali imamo jeftine dobre udžbenike, a to je ono što je važno.

Zanima me zna li tko koliko dođe tiskanje knjiga jer cijene koje vidim, pogotovo za radne listiće i radne bilježnice mi se čine nekako prevelikim.

Komentari

par dopunica...

1) U RH ne postoji dovoljno velika tiskara koja bi sama odradila navedeni posao, niti da ima mjesece dana na raspolaganju (kada se tiska školska sezona, rade gotovo SVE tiskare u RH, riječ je o ogromnim količinama knjiga - govorim o godinama u kojima se udžbenici - mijenjaju, a to je vrlo često).

2) Izdavački školskih knjiga (a svega ih je nekoliko u RH - Školska knjiga, Profil i Alfa - te vrlo malo Ljevak, Algoritam, Element i VBZ) imaju vrlo velike školske odjele - gomila urednika, ilustratora i sličnih. Ideja da će se "tiskati ono što autor napiše" je ravna ideji da država otkupi skicu broda, pa traži brodogradilište koje će raditi po skici.

3) Ne mijenjaju izdavači školski program (neprestano) - već država. Izdavači su već nekoliko puta molili da se drže školskog programa barem četiri godine - jer im je "lobiranje" i obilazak 1001 škole, navlačenje za rukav i slično itekako poskupljuje cijeli proces. Najviše se zarađuje na uhodanim poslovima s minimalnim troškom, a ne angažiranjem 1001 akvizitera.

4) U sve se to petlja i politika. Gosp. Bandić je prošle godine svim školarcima veselo platio školske knjige prije početka škole - iako ta stavka u budžetu uopće nije bila predviđena. Pa je rečeno da će se izmisliti način. Pa se izmislio način. Udžbenici još nisu plaćeni. Ovih dana je poslan dopis da bi trebale biti plaćene u 6. mjesecu... ok 10 mjeseci kašnjenja (i to se išlo na izravnu nagodbu, a ne na natječaj). Grad Osijek je jučer najavio da će i on školarcima kupiti knjige. Što će tek biti sljedeće godne koja je izborna.

Uglavnom, sustav je doveden do nakaradnosti najviše neprestanim promjenama programa - i pogodovanjem velikima. Izdavaštvo je u RH (bilo) dosta snažno, da se prepustilo "golom tržištu" - rezultat bi bio kudikamo bolji. Ili staljinizmu - jedna država - jedan udžbenik - no, navodno, EU to uopće ne dozvoljava.

p.s. U državi gdje bitne službe nisu umrežene - treba imati samo malo mašte pa zamisliti koliko bi zaposlenih trebalo biti u uredištivima, odjelima za ilustriranje, jezičnu i grafičku obradu... a za prikupljanje podataka o tome "kojoj školi koliko knjiga" bi trebalo osnovati jedno ministarstvo, tri zavoda i sedam agencija.

Tko je glasao

ovo što ja napisah je samo

ovo što ja napisah je samo jedna od mjera naravno da puno toga treba promijeniti.
a što se tiče tvojih primjedbi:
1) pa to da se knjige mogu koristiti više godina mi ide pod normalno, možda zato to propustih napisati. znači ako knjiga po kojem se radi vrijedi 5, 6 ili 8 godina onda treba manje tiskati. ak se svake godine mijenja tek dio programa onda bi tek svaku 5.6 godinu mijenjali udžbenike. znači svake godine bi se mijenjala 1/5 ili 1/6 knjiga. ako bi sustav bio stabilan otprilike bi se zalo koliko treba knjiga tiskati za one koji neće koristiti stare već kupiti nove knjige i koje se više kupuju. radne listiće treba svake godine, radnih bilježnica bi isto dosta išlo a knjiga vjerojatno manje. tako bi kapaciteti tiskara izdržali ritam izdavanja novih udžbenika.

stavio sam da bi knjige bile i dostupne besplatno na internetu, tako ako kome fali koja stranica u knjigi da je lako može isprintati i zalijepiti, ili ako programu treba nadopuna onda se to lako objavi na internetu pa se tako nadopnjuje.

2) pa i za grrafički dio se može dati natječaj ili on može ići u pakretu s sutorima tako da se udžbenici budu pripremljenji za tiskanje kada ih se odabere.
a zanima me i kako se radi s uraživanjem i ilustracijama, je li ima fokusnif grupa djece pa onda ti silni urednici i grafičari testiraju kako je najbolje urediti knjigu da je djeca prihvate i iz nje nešto nauče, da im je gradivo predstavljeno jasno i razumljivo.meni često izgleda knjiga ko kupusara, a često i fale neke stvari pa za odgovore ili definicije treba pretraživati na drugom mjestu što frustrira.

ako imamo ritam od svakih 6 godina za novu knjigu i ako dobri džbenici mogu dobiti produženje valjanosti korištenja i to bi smanjilo pasao urednicima grafičarima ilustratorima.

Tko je glasao

kako to ide...

Država raspisuje natječaje za tzv. "stručna povjerenstva" - http://public.mzos.hr/Default.aspx?art=6505&sec=2356

Onda to povjerenstvo daje dozvolu, tj. procjenjuje ga... nakon te dozvole, udžbenik smije ući u konkurenciju s već postojećim, a da bi postao "nacionalni udžbenik", 5% učitelja (mislim) ga mora odabrati za rad za tu godinu.

Kada bi se radili udžbnici po načelu - jednom u deset godina, onda bi definitivno bili kvalitetniji - didaktički, ovo, ono. Kada ti država sa svakom promjenom vlasti mijenja i školski program (dan danas se ne zna kada i kako se prelazi na devetogodišnje osnovno školstvo), kada se jedne godine uvede HNOS (Hrvatski nacionalni obrazovni standard), pa se nakon par godina više ne zna vrijedi li on ili ne - jer se promijenila stranka na vlasti... onda dobiješ kupusare od svega.

Samo pokušavam reći da te igre u mutnom ne pašu skoro nikome (a najmanje djeci) - koliko ja razumijem kapitalizam, više i "zdravije" se zarađuje kada se pravila igre znaju godinama unaprijed, a ne kada se ista mijenjaju svake godine. A napisao sam i što mislim o "ogromnom poslu" u kojem sudjeluje ipak cca 50-ak izdavača (za sredje škole ih ima puno jer je riječ o stručnim predmetima s malim nakladama), a čiji je ukupni zbroj jednak cca pola subvencije ZET-a. Da posao išta vrijedi, već bi tu bio Konzum :)

Tko je glasao

Rat za lovu

Malo cinjenica za prilog:
1.Tiskare obično tiskaju udžbenike u zadnji tren,toliko u zadnji tren da se i ljepilo ne uspijeva povezati dobro (otud ono poznato rasipanje stranica i raskupusana knjiga).Ako se tiska na vrijeme a ne mjesec-dva prije škola,sve se stigne,
2.Urednici i skolski odjeli ,itd. se placajucitavu godinu,a sve se na kraju naplati komitentu. Knjigu napravi 2-3 ljudi bez problema,i sam sam to realizirao s 10 puta zahtjevnijim pothvatima.
3. Država doista predlaže udžbenike i priloge-tako sto se savjetnici MZOSA nadju s izdavačkim meštrima u 4 oka na janjetini,dogovore se uvjeti i eto ti dodatka na listi.Naravno da se najviše zaradjuje na stalnom poslu,primjerice svaki bi poduzetnik volio posao gdje komitent MORA kupiti to sto mu nudiš,i po toj cijeni.I tako recimo 3-4 godine.

Nisam mislio da država doslovce tiska udzbenike-evo ovi Skandinavci su blesavi tolike godine pa sami odrede po neovisnoj komisiji koliko Kosta tisak,koliko autor itd., daju tiskarska posao s dopremom i isporukom uz minimalnu marzu za udzbenike. Ali zato kod njih izdavači u npr.Finskoj izdaju najviše djecijih naslova na svijetu,pa gle,ostvaruju većinu dobiti.Kod nas udžbenici i ostalo u opadajucem izdavaštvu cine vise od polovice svih prihoda, nekad su činili trećinu.Za 2 godine situacija ce biti još gora,o čemu svjedoci i nemoguće udruživanje knjižara svih spomenutih izdavača.Rat za udžbenike je tek počeo,čekaju se samo izbori.

Tko je glasao

malo je kasno...

... pa ću se osvrnuti samo na 2)

U uvjetima gdje OŠ ima... koliko... recimo 6 predmeta po razredu x 8 razred = cca 50 knjiga + 50 priručnika + 50 radnih bilježnica + 50 metodičkih priručnika... to je cca 400 tiskovina... godišnje... za osnovnu školu... po izdavaču. Vjeruj mi, to ne možeš napraviti s 2-3 ljudi... niti sa 20-30... ne u uvjetima gdje u 11-12 mjesecu saznaješ program po kojem autori rade udžbenik, a udžbenici idu u prvi krug odabira u 3-4 mjesecu...

Daleko od toga da bih stajao iza bilo koga - države ili izdavača školskih udžbenika - znam vrlo dobro koje su stvari radili u "zlatna vremena"...ali pokušavam se držati onog starog... poduzetnici su tu da zarade što više, a država je tu da bude mudra pa da im omogući da zarade "taman tol'ko kol'ko treba"...

Problem je što naša država ne zna hoće li HNOS ili neće, hoće li ovo ili ono, Svi školski izdavači su skoro bankrotirali prije tri godine - još je trajao program "država kupuje svim školarcima knjige", na narudžbenici se kočio državni pečat i potpis državnog tajnika, krediti su se digli na temelju tog potpisa - knjige odštampane... i onda je u osmom mjesecu stiglo priopćenje "država odustaje od narudžbe"... toga u Finskoj nema. Pa je pao dogovor "nemojte nas tužiti, a mi nećemo mijenjati školski program barem dvije godine, kako biste uspjeli - valjda - prodati sve otisnuto". Nije baš lako raditi u tim uvjetima, i sav taj "veliki biznis"... pričamo o cca 400 miliona kn godišnje podijeljeno na nekoliko velikih izdavača... cca 100 miliona kn po izdavaču (od čega su cca 50 miliona direktni materijalni troškovi)... ono, lijepa para meni pojedincu.. Ali neš ti... Pričamo o SVIM školama u cijeloj RH. A jedan ZET dobije godišnju subvenciju od 750.000.000,00 kn.

Tko je glasao

Hiper produkcija ili imamo kvantitet,a za kvalitet idemo drugdje

Ako primjenimo Machlupov princip o "half-life"-u (HL), dobar dio toga o UČESTALOSTI promjene udžbenika pada u vodu i upućuje na racionalizaciju skandinavskog tipa. Recimo, HL za fiziku trenutačno iznosi 13 godina, slično je i s kemijom, za matematiku je pak 9 godina,za psihologiju od 5,5 do 7 godina, te bi skladu s tim trebali biti i udžbenici. Čemu 28 udžbenika matematike za čitavu osnovnu školu ,32 radne bilježnice i zbirke (dakle skoro 4 po godini !), čemu 8 udžbenika,10 radnih bilježnica,2 zbirke zadataka za biologiju, 8 udžbenika za fiziku,8 r.bilježnica, i 8 zbirki, 10 udžbenika kemije,10 r.bilježnica,8 zadataka ? Da održimo radna mjesta ,možda ? Ironija je da i testovi popus PISE u rezultatima pokazuju da su nam baš rezultati djece obrnuto proporcionalni broju udžbenika i ostalih čuda u istom vremenu, te da trajno zaostajemo. Pošto volim matematiku, recimo,gledam i čuvam repetitorije više matematike 1-3 B.Apsena iz kojih je učio moj stari, pa moja malenkost,pa brat, a evo sad i njegova djeca, raspon evo već 50-tak godina.....Kao i kod drugih stvari,dobar udžbenik nije lako napisati,loš jeste,a najviše ovisi tko ga piše. Dobar traje li traje, lošeg zaboraviš dok se okreneš..Da bruka bude još veća, kako se penješ na akademskoj ljestvici k faksu,primjerice,ondje tek vidiš crne rupe naše revolucije u obrazovanju, gdje čitave katedre recimo vise o udžbenicima iz Srbije za medicinu,Bosne za arhitekturu,statiku i gradnju...Stvarno se onda upitaš tko su nam profesori ili akademici ,kad se tako krpaju na svojim katedrama ,a bez osnovnog udžbenika/knjige ?

Tko je glasao

Otkrivanje tople vode svake godine nanovo

Da,školski udžbenici su naše vječno otkrivanje tople vode svake godine, mogli bi se kandidirati za Nobela u auto-destrukciji.Najprije, svima koji pričaju nešto o edukaciji valja zadati domaći uradak za možgane- pročitajte hrvatsko izdanje LEKCIJA IZ FINSKE Pasi Sahlberga. Ne samo zbog toga da idite kako se to doista može uraditi ,uprkos politici, nego i zbog toga da počnete promišljati obrazovanje kao proces koji traje li traje...
Udžbenici su posljedica neprovođenja usklađivanja našeg sustava obrazovanja .Što je program i "reforme" s njim bivao sve gorim kroz godine,to se broj udžbenika,radnih bilježnica, radnih listića, pomoćnih knjiga umnožavao. Dakle,udžbenici su nus-pojava sveopćeg kaosa u našem društvu, jer odražavaju nepostojanje vrednota (ma koliko mi o njima pričali), nepostojanje kriterija (makar se njima čitavo vrijeme hvalili), nedostatak relevantnih autora ("ali,mi doista imamo sve") izravno povezan s nedostatkom kreativnosti,kritičkog promišljanja, a i znanstveno relevantnog u okvirima internacionalne znanstvene zajednice,a ne samo ono nacionalne...
Udžbenici su ogroman business (oko 400 do 500 miliona kuna,po meni i 600,ako se uračunaju ilegalne potpore na ovaj ili onaj način) , jer igrom slučaja smo i radili s nekim od sudionika u procesu na nekim drugim projektima. Izbor nakladnika je strogo politički i duboko je koruptivan-dovoljno je pogledati imovinu bivših ministara te suradnika prije i poslije mandata, naravno ako je itko i želi pogledati. Slično je i s izborom autora-najbolji autori u većini slučajeva i ne prolaze, jer nisu "umreženi". U udžbenicima se da naći gomila bedastoća, jer su i recenzenti očito ukalupljeni.
No, u svemu tomu autori prolaze jako loše, iako se iz.kuće kunu u suprotno. Dobiju najprije mamac od 10 do 20.000 kuna, a onda slijedi zaborav u obliku tantijema za knjige (obično 10 do 12 % od maloprodajne cijene PRODANA udžbenika). Kako je u nas sustav u sitnicama, tako je i prodani udžbenik relativan pojam - kupuje li ga roditelj, država, grad, naselje,itd. uglavnom,zamrači se dobar dio autorskog honorara, posebno kad se ima u vidu da prosječan udžbenik prođe sigurno jedan ciklus/turnus od 4 godine- većina autora dobije fiks na početku i onda-piši kući za tantijeme, jer tu stranu nitko i ne kontrolira,počevši od države same.
Izlaz bi (jeftiniji za državu ,roditelje i učitelje) zasad bio u onomu što znatno bogatiji od nas znaju stoljećima (Skandinavija, recimo)- uzeti čitavo sljedovanje knjiga za jednu godinu (država) i osnovati školske knjižnice,koje bi udžbenike iznajmljivale djeci,pod obvezom čuvanja preko godine (u slučaju štete roditelj plaća odštetu). Umjesto šaranja
po udžbenicima,pa onda radnim listovima,bilježnicama i ostalom kao da smo svi Gates na odmoru, vratiti se običnoj bilježnici kao ekonomskoj i racionalnoj mjeri, te učiti djecu od početka racionalnosti,štednji i trudu od malena.Umjesto na silu zagovaranja uvođenja digitalnih ploča i tableta (tja, gle,nemaju ih niti Finci, dapače, preferiraju stare metode) , valjalo bi malo razmisliti o posljedicama za grafomotoriku dječije šake i sintezi riječi. Umjesto glupiranja s novim tehnologijama i stavljanja svega online prije donošenja poreza na download (na razini EU), prije bi trebalo zaposliti 7.300 učitelja koji nedostaju u osnovnim školama, a smaniti isti broj u srednjim školama.
Inače, kad već pričamo o cijena tiskanja i opreme, izdavači najaviše nešto niže cijene pojedinačnih udžbenika,a skuplje komplete ?! Moguće samo u nas, jer ako se od 300 formata prelazi na njih 12, te općenito manji broj strana udžbenika i ostalog, te lakši papir i zapravo lošiji tisak te uvez, cijene bi morale drastično pasti.Izdavačima bi trebalo oduzeti taj posao, 20-tak godine ucjena bilo je dovoljno iskustvo-niti jedne godine svi kompleti udžbenika nisu bili spremni na vrijeme,neće niti ove.
Evo nekih primjera za dosadašnje tiskane i opremljene udžbenike (procjena proizvodne cijene),uzimajuči i obzir loš uvez (lijepljenje umjesto uveza,papir nepogodan za pisanje,namjerno teži od potrebnog,itd-uglavnom dizajnirano i tiskano da ne preživi školsku godinu). Da se naslutiti zašto je toliko ogročena borba izdavača,gdje je korupcija od ministarstva do škole sasma normalna stvar :Udžbenik- 20 do 30 kuna, radna bilježnica 10 do 15 kuna, radni list 5 do 10 kuna, bilježnice od 1 do 3 kune.

Tko je glasao

nama treba institut za

nama treba institut za okrivanje tople vode, jer se pod izjave "ne treba otkrivati toplu vodu" često misli ne treba raznišljati ne treba biti transparentan, ne treba razumijeti proces.
lakše je mistificirati ako ne otkrivamo toplu vodu nego samo uvozimo porbana i uspješna rješenja koja kod nas nikako da uspiju.

znam ja sa su problemi u školstvu puno dublji ali zašto i na ovoj jednoj stvari nešto ne napraviti?
mislim da bi moj primjer ipak malo smanjio i korupciju i dao šanse kvaliteti.
naravno da prije svega treba želja i volja za promjenama pa će se onda i rješenja naći.

a sad kad vidim kakve ti cifre daješ za cijenu udžbenika pa kad vidimo kolike su u stvarnosti tek onda se vidi razmjer pljačke i lupešćine, jer i to je lupešćina ako nekome nametneš nešto kao obavezu, knjige pa onda ih na tome dereš.

Tko je glasao

a na kraju i država bi dobila

a na kraju i država bi dobila više novca od pdv-a.
sada platiš knjigu recimo 84 kn. pdv na knjigu je 5%, je li? to znači knjiga je 80 kn + 4kn pdv.

ako je knjiga 31,5 kn onda imamo 30 kn + 1,5 kn pdv. ali roditelju ostane još 52,5 kn od plaće koje potroši recimo na sir i salamu, na to je porez 25% pa ubere još 10,5 kn pdv-a ukupno 12 kn pdv-a nasuprot 4 kn uz skuplje knjige.

ovako dobijemo jeftinije knjige za roditelje, pošto su plaće ionako male pa se potroši sve to znači daušteđeni novci na knjigama udu u potrošnju na drugom mjestu, država dobije više, roditelji dobiju više, korupcija i privilegije dobiju manje. meni paše.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci