Tagovi

Jugoslavija ... tugo moja!

Zašto ste voljeli¸ili zašto niste voljeli Jugoslaviju?
Kako je danas u HR u usporedbi sa..........?

Napišite to što mislite, nema tocnog ili netocnog odgovora......

Slobodno usporedite bivsu jugu sa danasnjom RH (i ako ima itko da je ZIVIO u NDH neka slobodno se javi sa usporedbom NDH¸vs ......).

Svi koji su zivili vani slobodno usporedite bivsu jugu ili RH sa tom zemljom u kojoj ste zivili (zamolio bi da navedete ostalim citateljima u kojem ste gradu bili i koliko godina ste tamo zivili).

Zamolio bi sve osobe poput mene koji nisu zivili u bivsoj jugoslaviji da ne usporedjuju nju i da ne spominju jugu¸u bilo kojem smislu vec da citamo i vidimo sto oni koji su nju dozivili i prozivili misle o njoj!

Molim lipo bez vrijedjanja... diplomatski da¸odradimo ovo :) ako je to moguce :(

Ovo je tema koja moze zamutiti puno vode zato molim lipo da budemo sto korektniji jedni prema drugima. A odgovori sto se tice usporedbe ce biti iz osobnih iskustava tako da nemozemo se previse baviti sa znanstvenom fantastikom i tzv. povijest!

Jakob Matovinovic - Jaksa

Tagovi

Komentari

Specifični Hrvat, rođen u

Specifični Hrvat, rođen u Srijemu nakon II. svj. rata, kome su komunisti (čitaj: Srbi, a doista tako i jest) ubili obadva djeda bez krivnje. U SFRJ smo imali prividni osjećaj ravnopravnosti, premda su Srbi bili zasigurno "jednakopravniji" (osobito u Hrvatskoj). U Srijemu je bilo više vjerskih sloboda, ali je provođena sustavna asimilacija kojoj smo se mi Hrvati teškom mukom odupirali. Zato što smo očuvali nacionalni identitet, krvavo smo kažnjeni nekoliko puta, a ponajviše 91-ve. I, sad, što imamo lijepo reći za SFRJ? Ili za Tita? Mi nismo hrvatska dijaspora (zaboga, hrvatski su tragovi u Srijemu poznati od IX. stoljeća!), pa nas još više boli trpanje u isti koš sa emigrantima u Canadi ili Australiji. Hrvati koji žive u današnjoj Hrvatskoj ne mogu niti zamisliti kako žive njihovi sunarodnjaci u Vojvodini, osim ako nemaju rodbinskih ili zavičajnih veza.
Nema razloga za plakanjem za bivšom SFRJ. Nikada ne bi bilo auto-ceste do Splita, Zadra ili Dubrovnika, a ako bi i bilo, novci bi unajvećma išli u Beograd.

Taurunum

Tko je glasao

Provel sam par godišnjih u

Provel sam par godišnjih u okolini Srijemskih Karlovcih. Razgovaral sam se s ljudima u vikendicama i na Dunavu za vrijeme ribičije.
Rekli su da prije WWII tam nije bilo puno Srbijancih. Dolazili su ko sezonski radnici za vrijeme žetve.
Čak mi je došlo do uha, da su pred krej rata došli četnici i prešli u partizane na Fruškoj gori.
Več tada su počeli delat čistku među hrvatskim partizanima.
Znam od osobe koja je nosila skrivečki partizanima hranu jel je i njezin muž bil partizan i izgubil život od takvih.
Znaš možda i ti za takve stvari?

Tko je glasao

OK! Sto vidim iz ovih

OK!

Sto vidim iz ovih tekstova..... i sto mogu do sada usporediti.....

U SRH.... dio SFRJ i onda....... RH slobodna i samostalna?

1. Socijala i standard zivota su bili pravedniji i bazirani prema covjeku (i obitelj).
2. Krediti su bili relativno labilni i kao takvi su isli u korist covjeku (kao u bajci).
3. RED i RAD je postojao ali sudeci po svemu ovdje Disciplina-Stega je silom nametnuta bila!
4. Demokracije nije bilo niti u SRH kao ni u RH.
5. Uvijek su drugi bili krivi za sve (nikada nismo spremni preuziti dio krivice na sebe)
6. Uspomene iz mladi dana su vecinom slucaja lijepe uspomene!
7. Tesko je usporediti SRH i RH ako nisi zivio i RADIO u oba sustava! ove lijepe nase.
8. RH ce tek da dozivi lijepe dane, ovo do sada su ocigledno crne dane u buducim knjigama povijesti!
9. Mladje generacije ne pate toliko za SRH kao sto pate one generacije koje su nju dozivili i (prezivili).
10. RH nema etiketu kao sto je NDH imala, sto je dobro ako mislimo napredovati.
11. Netolerancija i rezimski pristup prema plitici u RH dovodi nas do rub koji se moze nazvati sovinizam.
12. Slab odaziv po pitanjima izbore i pliticki stranaka mi govori da nema interesa za azgovor o toj temi ili da je stvarno rezim uspio unistiti volju za bilo kakve promjene...... bolje neka ne diramo u g....no jer bi moglo jos vise zasmrditi..... kao sto smo dirali u bivsi sistem i sada vidimo kako nam je......
13. Ako smo sretni da imamo posao.... i t je postalo mjerilo za uspijeh.... onda smo pred vrata nekakve nove revolucije..... poput Njemacke 30ih godina kada je posao, kruh i malo ponosa dovelo do II svijetskog rata! Vrlo moguce da se i ovdje dodje do nesto slicnog ako ne pripazimo sto i kako radimo u buduce.

Glavni zakljucak:
Strasno je to da postoje dvije ekstremne verzije povjesti..... naravno svako ima pravo na svoje stajaliste a koliko vidim da kada se radi o bivsoj jugi i SRH da su razlike ogromne.

U oba slucaja stajalista su opravdana koliko vidim.... cak imamo i preslik dokumenta koji potvrdjuje odredjene nepravde.

Sto se tice usporedbe SRH i RH: Nema usporedbe...... cini mi se da se nastavilo tamo di se i stalo, jedino sto se mali covjek zaboravio u tome svemu....... npr. 100 bogati.

Demokracija se nije niti postigla a vec ju rusimo, postavljamo neo rezimske stranke na vlast i to poput roboti glasamo kao da nemamo svoje glave! Cini mi se da smo mozda sada veci rezimisti nego sto smo bili kao narod u SRH (SFRJ).
Jedan poljoprivrednik sa sela mi je fino to obrazlozio kada pricamo o demokraciji...... ako se krmaca ne prasi, nabavi si novu krmacu!, ako krava ne daje mlijeka..... mijenjaj......
Zasto onda mi u danasnjoj RH uporno glasamo za jedne te iste kombinacije crvvene, plave, zute, zelene itd?
Jesmo stvarno toliko plitki u nasoj svijesti da neznamo nesto promijeniti! a zovemo se demokracijom!

Ako mislimo napredovati, sve ove koentare i dozivljaje treba uvaziti i prihvtiti kao istine na razini covjeka. Koliko vidim da nije sve uvijek crno i bijelo kada se tice povjesti i to sto mozemo nauciti iz te iste povijesti.

Isto tako vidim da znamo svi mi prepoznati istinu... npr razgovor o suncokretima! kako vitar puse tako i njihova politicka svijest se mijenja! danas komunista sutra nacionalista..... a prekosutra .......?

A kao narod ne vidim da smo ista poduzeli po tim pitanjima. Vec trpimo i dalje jedne te iste stalno..... govorimo o tome kako su jos uvijek jedni ti isti ovdje na vlast jos od 45 god! i da su nas upravo jedni ti isti opljackali i unistili ono malo socijalne pravde koje smo imali u bivsoj jugi..... a onda nista ne podizimamo po tom pitanju?

Nitko nije dotaknuo to pitanje ZASTO ih trpimo?

Sto mi govori da smo dio rezima i da sustav jos uvijek radi po onom istocnom kalupu di se naucilo sutjeti i trpiti..... ona stara dobra parola iz komunistickog bloka.... dobro nam je ako se usporedimo sa nigerijom ili kinom itd (nista protiv tih naroda ali ipak standard im je u banani) za razliku od zapadnog bloka di se ucilo:

Vidi ti njega on ima novog Forda... hocu i ja takav cak cu si kupiti bolji da se pokazem!

Mentalitiet se mora definitivno promijeniti prije nego sto ista se stvarno promijeni ovdje.
Hrvati u dijaspori se nisu bas odazvali na ovu temu.... znaci da jos uvijek ne zele dirati u ovaj osinjak! Vidim da se bojimo neke istine! A istina je jedina koja moze nama pomoci da se oslobodimo......

Kao povratnik iz inozemstva vjerujem da je moguce ispraviti ono di smo skrivili ali moramo se angazirati u drustvenom sektoru. nema tu ono famosno ZA KAJ? ili ZA KOGA?

Odgovor je ZA NAS. ZA SEBE! tko ce nama stvoriti bolje sutra ako sami to ne preuzmemo na sebe, kao svoju zadacu! Kako dati novim generacijama lijepe uspomene iz RH? ako sami necemo to storiti?
Moguce je..... cim sto smo mogli ovako otvoreno pricati o tabu temama.... moguce je...... ako prepoznajemo u cemu je problem!

Moguce je ako postoji dobra volja medju pojedincima!

Kao torpedo...... (majku im poljubim ne smijem govoriti ono ..... idemo...... zna se kuda!)

Ako netko zeli demantirati ove moje obzervacije bit ce mi drago. Cak bi volio da me netko sada uvjeri u nesto pozitivnije.

Jakob Matovinovic - Jaksa

Obrisan

Tko je glasao

Spomenuo sam kako sam u

Spomenuo sam kako sam u Jugoslaviji bio, generalno, nesretan. Frustracija je bilo previše i uopće nisam nostalgičan. Evo u dnevniku "Treba li Hrvatskoj revolucija" prenio sam jednu svoju pjesmu koja moju depresiju opisuje.

Ali bilo je i dobrih stvari. A kako to u povijesti obično biva, postoji značajan kontinuitet u društvenom razvoju. NIje 1991. stvorena nova država (jer SR Hrvatska jest bila država, iako ne samostalna), ali s te strane je nastao prevrat, međutim u društvu, mentalitetu, institucijama postoji kontinuitet.

Komunistički režim je s druge strane značio ozbiljniji raskol s povijesnim tijekom, iako naravno također ima i kontinuiteta. To je značilo nazatke na mnogim područjima, ali i znatne preokrete. U edukaciji, uvedena je osmogodišnja osnovna škola i brzo rastao broj pismenih, znatno je narastao broj studenata i visokoobrfazovanih ljudi. Educirani su prilično dobri liječnici, inženjeri, fizičari isl, a nije ni u društvenim znanostima bilo bezizgledno: ideološka presija slabila je, mogu reći da se moglo solidno naučiti što je to filozofija ili historija (znanost o povijesti), iako sam osobno bio nezadovoljan studijem; jer sam htio mnogo više: novu Teoriju Svega. :-P

Znatno je porastao broj liječnika, bolnica, ljudi koji imaju kanalizaciju i vodovod, struju itd., sagrađene su pruge, ceste, stanovi, dječji vrtići itd., solidne kvalitete za ono doba. Objektivni pokazatelji pokazuju brzi ekonomski razvoj od 1952. do kraja 1970-ih. Pri tome, za razliku od drugih komunističkih zemalja, i osobni standard je negdje od početka 1960-ih počeo brzo rasti.

Znatno su porasla i očekivanja, i poslijeratne generacije kao moja "iz pedeset i neke" (Đorđe Balašević) odrastala su u drugom svijetu, nego naši očevi. Oni su gledali što je bilo prije i bili zadovoljni napretkom, mi smo gledali što ima "preko grane" i pitali se zašto je kod nas lošije. Jedan dio nas zainteresiranih za neke društvene i političke ideale (za razliku od onih koji jednostavno "gluposti nisu slušali") bio je frustriran uspoređujući proklamirane ideale i stvarnost.

Godine 1965. došlo je do ekonomske reforme uvođenjem elemenata tržišta, slijedeće godine pad Rankovića označio je znatno ublažavanje represije. Jugoslavije je dobila znatnu ekonomsku pomoć od SAD 1950-ih, te mnogo kredita, koji su međutim uglavnom produktivno uloženi i uredno vraćani.

No reformski procesi prekinuti su u razdoblju 1970.-1972. nizom političkih obračuna sa reformskim ekipama u Sloveniji (Stane Kavčić), Hrvatskoj (proljećari), Srbiji (liberali) i Makedoniji (Kosta Crvenkovski). Represija se pojačala, iako daleko manje surova u metodama. Nakon toga "samoupravljanje" je sapeto u besmisleno krutim i zapletenim formama i o svemu su faktički odlučivali uski krugovi (ne može se čaki reći ni "odlučivala je Partija", velika većina običnh članova partije zapravo i nije imala bitan utjecaj, a često zapravo ni visoka partijska tijela - vladale su neformalne grupe - a to je zapravo, zbog toga što je sustav nužno vodio u paralizu mogućnosti očekivanja, bio jedini način da se nešto dogovori).

Nakon prvog "naftnog šoka" 1973. na svjetskom financijskom tržištu poplava "petrodolara" dovodi do ponude jeftinih kredita. Dok je svijet u krizi, Jugoslavija je "veliko gradilište". Velik broj investicija je međutim posve promašena jer (za razliku od prethodnog razdoblja) politokracija odlučuje lakomisleno, bez ikakvog ekonomskog kriterija. Simbol je Tvornica glinice Obrovac ("Obrovac" je postao pojam "promašene investicije"), a u Srbiji Željezara Smederevo. Tada nismo bili svjesni, ali dalji rast standarda u to doba temeljio se na stranim kreditima, a neukrotiva inflacija je pokazivala da nešto ne štima. Također, u to doba znatno raste broj gastarbajtera, koji donose devize u zemlju.

Tijekom 1970-ih, na čelu su još mnogi lideri stasali u ratu ili neposredom poraću. Većina sudinika NOB-a generacija su rođena odmah nakon prvog sv. rata, koja je teško krvarila, ali su vrl omaldi došli na visoke položaje (Franjo Tuđman npr. r. 1922., na kraju rata je sa 23 godine pukovnik). Sedamdesetih, oni koji u međuvremenu nisu politički eliminirani, tek su u 50-ima i ne žele se povući. Metode međutim, koje su bile učinkovite u prethodna dva desetljeća kad je trebalo rješavati osnovne stvari (osigurati osnovno školstvo, sagraditi cestu, električni dalekovod, kanalizaciju sl.), sada, kada je ekonomija postala daleko kompliciranija, više ne funkcionira.
To sam krajem 1980-ih izučavao na primjeru Zenice: tu je bila relativno mala željezara prije drugo svjetskog rata, zatim je 1950-ih znatno proširena do kapaciteta nekih milijun tona godišnje koliko se sjećam (ne da mi se sada kopati za točnim brojkama, bitni su odnosi), poslovala je uspješno. Onda, 1970-ih, u doba kada željezare u svijetu propadaju, ulaže se u znatno proširenje kapaciteta, 3 do 4 puta, UZ ISTU TEHNOLOGIJU. To dovodi do ekološke katastrofe (kotlina, temperaturna inverzija, zrak tako zagađen da se uzbuna podizala tek kada su formalne granice zagađenja supornim dioksidom PETEROSTRUKO premašene). U isto vrijeme, međutim, u svjetu se u proizvodnji čelika događa tehnološka revolucija. Tijekom 1980-ih željezara Zenica još uspjebasvoje čelike, slabe kvalitete, nekako prodati i životariti, a onda dolazi do kolapsa jer ih više nitko ne želi. Željezara propada, grad propada (željezara je davala, ne znam točno ,70% gradskog budžeta ili sl., 40% radnih mjesta isl.) Onda 1992. počinje rat. Jedan zeničanin mi 1993. reče: "Ljudi su zadovoljni, opet imaju posao". Ratuju...

Drugi naftni šok 1979. donosi preokret. Naglo presušuju krediti, kamate rastu. Prema ekonomski m pokazateljima, realna vrijednost isplaćenih plaća od 1980. prestaje rasti, zatim i pada. Kredite država (koja uzima sve kredite) ne može vratiti, čak ni redovno otplaćivati kamate. Godine 1982., Jugoslavija sklapa sporazum sa MMF-om, Svjetkom bankom i konzorcijem privatnih banaka (Londonski i pariški klub) o reprogramiranju kredita. Nova predsjednica vlade Milka Planinc mora izaći pred narod i reći "bankrotirali smo". (Moj komentar tada: kurve muškarci gurnuli su ženu da obavi taj gadni posao. :))

Socijalne razlike su bile manje. Krediti su se negdje od sredine 1960-ih do početka 1980-ih lako dobivali, kasnije teže. Glede "reda i rada" disciplina u tvornicama je bila prilično loša, radnici su lako mogli zagalamiti protiv direktora kao "tehnomenađera" ako ih previše tjeraju da ozbiljno rade. Ali s druge strane tako su bili "podmićivani" i direktori su naveliko mogli mutiti.

NDH nema "etiketu". Objektivno, što ju više proučavaš, moraš zaključiti da je "etiketa" opravdana. To vidim iz dokumenata, kao i iz svega što su mi ljudi, koji su je doživjeli, pričali. Kako rekoh, čo sam od njih ružne stvari o partizanima, ali ništa lijepo o ustašama. To je bila gnjusna, zločinačka tvorevina grupe manijaka, slugu okupatora. Sve "dobro" u njoj vezano je uz otpor tome, a najbolja stvari bio je Narodnooslobodilački pokret. Ne može se čak reći da su recimo gradili dobre ceste ili automobile, kao nacistička Njemačka. Za Jugoslaviju, postoje objektivno dobre stvari koje mogu izazvati nostalgiju (mada ja, zaista, kako rekoh, nisam nostalgičan!), za NDH, postoji jedino subjektivna fantazma. Većina nostalgičara za NDH naprosto odbija povjerovati u činjenice, a jedan dio nažalost i dalje opravdava da su teror i masovni pokolji opravdano sredstvo za zaštitu države. (Prvi akt, koji je Pavelić uopće potpisao kao samoproglašeni Vođa, bio je uvođenje prijekih sudova, koji sude na smrt one koji ugroze "interese i čast hrvatskog naroda, pa makar djelo ostalo samo u pokušaju". Jednim potehzom, cjelokupni pravni sustav, ta uzdanice stranke PRAVA, je eliminiran. Godine 1989. radio sam intervju sa Tomislavom Jugovićem, koji je kao sljedbenik Radićevog pacifizma bio jedan od rijetkih odvjetnika koji se usuđivao nekoga pred tim sudovima braniti - a 1945. jedan od rijetkih koji je pred komunističkim sudovima branio ustaše.) Reče jednom Žarko Puhovski da bi se možda i NDH svremenom uljudila i postigla neki napredak, kao i Jugoslavija, da je imala prilike. Ali možemo suditi samo na osnovu onoga, što se jest dogodilo.

Jedan mi se stari hvalio 1992. kako je on bio njemački vojnik (legionar), za to su uzimali najbolje, i on je i danas ponosan. A misli, da je pokolj Židova bio greška, ali da je posve u redu istrijebiti Cigane. Na sreću, takvi opasni bolesnici su sve rijeđi, što vidim i u internet diskusijama u odnosu na onoe prije pet-šest do deset godina. Tito je veliki predmet polemika, Pavelić nije.

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Socijalne razlike su bile

Socijalne razlike su bile manje. Krediti su se negdje od sredine 1960-ih do početka 1980-ih lako dobivali, kasnije teže U Zagrebu je krajem 1964-e strojo slagar imal plaču oko 105 tisuća dinara, znam jel je moj prijatelj tolko zarađival u vijesniku. Ja sam ko mehaničar imal 45 tisuća.
Početkom 65-e sam u Nišu videl platnu listu od zastavničara i njagova plača je bila ni manje ni više 370 i nešto tisuća.
Tak tolko o socijalnim razlikama u jugoslaviji.

Tko je glasao

Mislim da, što se mene

Mislim da, što se mene osobno tiče, ne mogu dati pravu usporedbu svog života u Jugoslaviji i današnjoj Hrvatskoj. Razlozi tome su ovi: u vrijeme Juge bio sam klinac koji je išao u osnovnu školu, koji kao i sva djeca nije previše brinuo o svom životu jer je to "prepustio" mami i tati. Jedina odgovornost koju sam imao bila je škola, a sva ostala briga bili su mi igra i zabava.
U Hrvatskoj za vrijeme Tuđmana bio sam srednjoškolac i student koji je brigu za sve i dalje prepuštao roditeljima, ali sam se već polako brinuo što ću dalje u životu.
U Hrvatskoj nakon Tuđmana još živim sa starcima, još nemam ženu i djecu, sretnik sam koji ima posao, solidnu plaću i financijski sam relativno neovisan.
Budući da sam u sva tri razdoblja (jedno jugoslavensko i dva hrvatska) imao tri različita statusa (klinac, srednjoškolac-student i mlad odrastao čovjek) ne mogu dati primjerenu usporedbu. Mogao bih da sam u sva tri razdoblja bio istog statusa, npr. ovaj posljednji (ne nužno mlad). Kad te činjenice ne bih uzeo u obzir, ispalo bi da mi je najbolje bilo u Jugoslaviji, jer sam kao dijete bio potpuno bezbrižan, a sada kao odrastao čovjek muči me gdje sam danas i što ću sutra. Ili, malo dublje promišljanje dovelo bi do zaključka da mi je u srednje (Tuđmanovo) vrijeme bilo najgore, jer tada nisam više baš bio dijete, ali ni sasvim svoj odrastao čovjek.
Primijetili ste da nisam govorio o politici. Naravno, mogao bih, imam i o tome svoje mišljenje, ali za moj slučaj i nije toliko relevantno. Mislim da možemo zaključiti da nostalgija koja se javlja kod velikog broja ljudi je nostagija za mladošću, jer tada nam je ipak bilo lakše, mislili smo da je cijeli svijet naš. Isto tako nostalgija se javlja i kao posljedica trenutne loše situacije (osobne ili opće). Sadašnji problemi čine se teži nego prošli, jer ovih prošlih više nema. Ili karikirano, dok nas je boljela glava, htjeli smo da nas boli zub. Sada nas boli zub i mislimo da je glavobolja lakša. A zapravo kad trijezno razmislim, svako vrijeme nosi svoje i dobro i loše.

Lenon

Tko je glasao

Nisam na pollitici.com od

Nisam na pollitici.com od početka, ali vjerujem da je ovo dnevnik koji je izazvao dosad jedinstvenu raspravu. Kad se osvrnemo unazad, priznajmo sami sebi da je prva reakcija bila obostrano burna, možda i neprimjerena, komentatora i autora, a rezultat je naoko neobičnoga zahtjeva autora (podsjetimo se, bio je proglašen i Troll Alert).

Drago mi je što sam pomogao da razumijemo Jakšinu potrebu da NAS ovdje bolje razumije, jer njegovo životno iskustvo je sasvim različito od ogromne većine nas. Rodio se u Australiji i došao živjeti u zemlju svojih predaka, suočivši se s nama 'domorocima', za njega svojevrsnim 'žudnovatim kljunašima', s mentalitetom njemu stranim, s uspomenama i prijeporima koje ne može dokučiti.

Čini mi se da bi zaključak mogao biti - pomažući Jakši da razumije nas, pomogli smo i njemu i sebi, i mi smo - razmjenjujući svoja iskustva -ponešto naučili i bolje se međusobno upoznali i razumjeli.

Ako ništa drugo, zaslužio je Jakša više od 0 bodova, koliki je ostao saldo nakon početne 'frtutme'. Možemo li mu ga naknadno popraviti?

ragusa

Tko je glasao

Nostalgija je unutrašnje

Nostalgija je unutrašnje psihološko stanje, Ja se primjerice s nostalgijom sjećam Mirjanine guze i nikom normalnom neće pasti na pamet propitivati moja unutrašnja stanja. Tako je i jugonostalgija privatno psihološko stanje iako mi svatko danas može gurati pod nos svakojake insinuacije. Mog prijatelja, hrvatskog dragovoljca, pače još i satnika, priveli su neki murci u stanicu Trešnjevka jer je u parku s drugovima zapjevao 'Bandieru Rosu'. Našu nostalgiju ne smijemo iznositi javno. Kad to učini neki bjesni dragovoljac desne provenijencije - nikome ništa. Zašto? Gledam neki dan red pred pućkom kuhinjom, dedeki i bakice s rajnglicama, i nostalgično se sjetim vremena kad toga nije bilo. Kćer mi za jednu knjigu treba 867 kuna pa se nostalgično sjetim vremena kad nije bilo tako, s nostalgijom se sjećam i pasoša punog graničnih pečata iz cijelog svijeta, kada sam putovao bez viza, pa se sjećam vremena kad su tzv. obustave rada (sjeća li se tog izraza još netko) bile prvorazredni politički problemi,,,, Pa onda pogledam ove bokce što plaću ne primaju i po nekoliko mjesecia a opet uporno (valjda pritisnuti reklamama) glasaju za one koji se im njihove novce oteli i nostalgično se sjetim Pol Pota. Neki sam dan nepripremljen razgovarao s djecom i bubnuo imenicu "tokom" pa su me zaskočili njihovi glasići: "Ne kaže se tokom već tijekom" i ugradili mi u glavu još jednog leksičkog policajca spremnog da pendrekom zaskoči svaki "nepodobnu" riječ. I što ću? Nostalgično se sjetim vremena kad nije bilo tako.

Tko je glasao

Pučka kuhinja i

Pučka kuhinja i prenoćište Crvenog križa su postojali i prije. Prosjaci su postojali i prije.
Tok i tijek nemaju isto značenje. Tok je put kojim nešto teče, a tijek je protok nečega, dakle kretanje, npr. tekućine, vremena....

Kad sam se školovao, a osobito kad sam studirao, morao sam kupovati knjige od kojih su neke bile skupe. Manje skupe tijekom srednješkolskog školovanja, a jako skupe tijekom studija, a bio sam od onih koji su u komunizmu žvijeli u oskudici i uz jako velika odricanja me moja majka obična radnica u tekstilnoj industriji s doista mizernom plaćom u rangu onih koje danas smatramo malima uspjela odškolovati. Da, nisu nam to bila jedina primanja, kako mi je otac poginuo dok sam bio mali za njim sam dobivao neku mizeriju od mirovine dok sam se školovao, a bila je taman tolika da su se od nje mogle platiti režije i ništa više. Istina, tijekom srednješkolskog školovanja i studija sam praznike koristio za rad preko tadašnjeg Omladinskog i Studentskog servisa kako bismo si mogli tu i tamo nešto normalnog priuštiti. Poznavao sam i ljude koji su živjeli teže od mene. Danas se dobivaju i besplatne školske knjige, ja ih u ono doba nikad nisam dobio. Jedino sam bio oslobođen plaćanja gableca u školi, ali sam se zbog toga osjećao poniženim, pa sam prestao jesti, tako da od tog prava nisam imao ništa.
Nismo si mogli priuštiti ljetovanja na moru ni zimovanja u planinama, a niti odlaske u inozemstvo. Istina, bilo ih je puno koji su to mogli, ali i danas ih ima puno koji žive loše, a ima ih i veliki broj koji žive dobro. Na moru sam prvi put kad mi je poginuo otac, sa osam godina, naime njegovo poduzeće mi je to uplatilo preko Drušva naša djeca. Drugi put sam bio na moru kao tinejdžer, uzeli su me sa sobom ujak i ujna koji su to i platili, a bilo je organizirano preko sindikata njihovog poduzeća. Tek kad sam se zaposlio mogao sam otići na more svake godine, zato jer sam radio u firmama u kojima su bile dobre plaće.

Imao sam prijatelja iz "visokog društva", tako da znam da nije svima bilo jednako... NIsam bio ljubomoran na to što oni imaju sve i što si sve mogu priuštiti, samo sam, gledajući to, počeo s prezirom gledati na priče i ravnopravnosti i jednakosti u socijalističkom društvu.

I sad možemo bez vize u sve države u koje smo i nekad tako putovali.

Ja volim pjevati, a baš te ekstremističke pjesme poput komunističkih i nacističkih su najbolje napisane, pa mi se omakne koja. Još nisam bio u pritvoru. Istina, ne urlam u doba kućnog reda i mira. MOžda je to bilo u pitanju? Ljudi su možda malo popili i počeli urlati u doba kad ljudi spavaju. Usput, Bandiera Rossa u obje svoje verzije, i onoj originalnoj i kao parodija su mi drage, ali isto tako zarevem tu i tamo i Horst Vessel Lied (Himna SA), a ništa mi se ne gadi više od nacizma i komunizma. Pripadam centru, ali ako bi me se prisililo da biram između ljevice i desnice, prije bih odabrao ljevicu.

Peregrine Falcon

Tko je glasao

Evo jednog zornog primjera

Evo jednog zornog primjera presavjesnog rada organa javnog reda koji me je te veceri otjerao sa trga rijecima idi u maksimir pa tamo vici majmunima i sutkinje za prekrsaje koja je razlozno prihvatila moje argumente jer sam donio primjerke Poleta prema kojima je mogla utvrditi da je ono sto sam izvikivao i stvarno pisalo.

Image Hosted by ImageShack.us

No u jednoj drugoj situaciji dobio sam internu zabranu izravno od Vilima Mulca preko Stipe Oreskovica rijecima ili ga vi sklonite ili cemo ga mi skloniti sa trga. Tada je Stipe bio predsjednik omladine Hrvatske a rijec je bila o razgovoru Dejana Jovica sa Jakovom Blazevicem u dva nastavka.

Tko je glasao

Ovakve stvari su nama

Ovakve stvari su nama pokazivali i jos vise govorili o njima u Australiji (medju Hrvtima) sada vidite da je ipak potrebno razgovarati o dobrim i o losim stvarima iz te nase SRH (nazalost koja je bila u njihovoj SFRJ)!

Vidim da ipak postoji dobar dio razuma u vise manje svakom odgovoru na ovu temu (zaboravimo off topic odgovore za sada).

Budem jos citao malo dublje te neke odgovore pogotovo od onih koji su stravstveno pozitivno pisali o jugi i o SRH iz ta vremena.

Jaksa

Obrisan

Tko je glasao

Ja sam pisao za "Polet",

Ja sam pisao za "Polet", doduše godinu-dvije kasnije. Jedan broj "Studentskog lista" je bio zabranjen zbog četiri teksta, jedan od njih je bio moj. Ne zamišljajte da ste u Australiji mogli skužiti više od nas na temelju probranih vijesti koje su do vas dolazile!

I kakva god bila - to je bila naša SFRJ. Oni koji danas najviše galame o "komunističkom paklu" plakali su kad je Tito umro i puštali par godina prije kraja "Od Vardara pa do Triglava" do daske. (Sjećam se kako je svuda bila ta pjesma i kako mi je išla na živce. Pročitao si vjerujem i onu pričicu sa dve epizode u kafiću.)

Ja sam bio, generalno, nezadovoljan i nesretan u toj državi, ali bilo je i dobrih stvari. Razulareno uništavanje svega od 1990. uništilo je i mnogo toga dobrog, a ostavilo koješta zlo, samo s promjenom par osnovnih fraza (na mjesto SKH došao je HDZ, na mjesto Jugoslavije Hrvatska, "radničke klase" "hrvatski narod" isl.), uz masovnu pljačku, progone novinara itd.), a ranije socijalne razlike pretvorile su se u brutalnu pljačku.

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Kaj je ovo sad? Mr. Jacks je

Kaj je ovo sad? Mr. Jacks je zakurio vatru i više ga nema... Čita li on opće odgovore na svoja pitanja?

Peregrine Falcon

Tko je glasao

Sutim, citam i ucim

Sutim, citam i ucim se....

Nisam osobno dozivio SFRJ ali kroz ove tekstove vidim da je svako nju dozivio na svoj nacin.... mislim da cu jos malo citati prije nego sto stavim svoje neke zakljucke na vase ekrane....

obicno onaj sa strane vidi ono sto sudionik ne vidi.... u ovom slucaju ja sam taj padobranac :)

Jaksa

Obrisan

Tko je glasao

Ne znam, mozda covjek

Ne znam, mozda covjek odgojen u civiliziranom svijetu nije imun na necivilizirane objede kojekakvih egzorcista.

Tko je glasao

And now something

And now something completelly different...

Dvije scene, u istom kafiću. Prva se događa u rujnu ili listopadu 1989., druga sredinm travnja 1990.

1)

Mladi Z.O., aktivist u borbi za demokratske promjene, koji javno nastupa kao zastupnik "Zelene inicijative" (inače od 1986. angažiran u ekološkom pokretu) i sudjeluje u zajedničkim akcijama tzv. "alternativnih političkih pokreta i organizacija" (tu su npr: Hrvatska demokratska zajednica, Hrvatski socijalno-liberalni savez, Društvo za jugoslavensko-evropsku suradnju, članovi Transnacionalne radikalne stranke itd.), ulazi u kafić. Neki ga prijatelji srdačno pozdravljaju, pitaju čime se bavi. On priča, glasno i vatreno uz snažnu gestikulaciju, što odgovara njegovom temperamentu i zanosu, kako je prije nekoliko dana bio u Ljubljani na susretu sa ljubljanskim alternativcima, kako je napravio intervju sa predstavnikom Hrvatskog demokratskog saveza Slobodanom Praljkom (za život zarađuje kao slobodni novinar), kako pripremaju demonstracije ako nove organizacije ne budu legalizirane, kako ga je jutros opet privela milicija na saslušavanje... (Dva mjeseca kasnije, Savez komunista Hrvatske će na svom kongresu donijeti neočekivanu odluku da dozvoli slobodne izbore.)

Ljudi za susjednim stolovima uglavnom šute, zbunjeno gledaju, okreću pogled. Z.O-u osobito pada u oči jedan čovjek, njegov dalji susjed, površno se poznaju, povremeno su razgovarali o beznačajnim stvarima. Čovjek crveni, meškolji se, sagnuo se nad svoje piće, unezvjereno gleda prema izlazu kao da traži put za bijeg.

2.)

Isti kafić. Pola je godne prošlo. Sredina je travnja, za desetak dana održava se prvi krug prvih sloboodnih višestranačkih izbora. Opozicione stranke su legalizirane, a među njima je daleko najveća HDZ.

Z.O., sada kandidat za sabor marginalne Europske zelene liste (zna da nema šanse, ali smatra to važnom potporom demokraciji, da se i zeleni na izborima pojave), i dalje slobodni novinar, ulazi u kafić. Oko dva spojena stola skupilo se glasno, veselo društvo, u kojem dominira onaj susjed iz prve priče. Sjedi sada uspravan, gordo uzdignute glave, sa gemištom u ruci drži vatreni politički govor, dok ga ostali udivljeno gledaju uz povremene uzvike odobravanja:

"Konačno smo mi Hrvati došli na svoje! Dugo su nas tlačili, ali mi se nismo dali! Borili smo se protiv srpskog terora, za našu Hrvatsku! I sada imamo HDZ i doktora Franju Tuđmana, koji nas vode u pobjedu!"

Uto ugleda Z.O.-a i stane mu se rugati:

"A, evo nam našeg zelenog! Kaj je, još uvijek se baviš zaštitom kišnih glista? Kako možeš gubiti vrijeme na gluposti, dok se mi hrabro borimo za naše nacionalne interese!"

Z.O. ga zaprepašteno gleda, na nekoliko trenutaka zbunjen, iako je u proteklih nekoliko mjeseci već bio svjedok ovakvih preobrazbi. Žatim prsne u smijeh.

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Interesantno mi je kako

Interesantno mi je kako priznamo da su proizvodi iz bivse SFRJ nas opljackali ali u isto vrime branimo stvoritelja ovih bandita!

Kako to da rijetko tko moze priznati i mane jedne tvorevine poput sfrj..... to mi nikakvo ne sjeda.... jeli moguce da je to jednoumje bivseg sustava nas toliko pretvorio u nekakve vojnike partija i jednoumja da u danasnjoj RH moramo biti ili plavi ili crveni itd?

Zasto se ne glasa za opcije poput Zelene Liste? Sto tu fali u takvim organizacijama koji nas nisu opljackale i unistile poput crveno, plave zute crne itd?

Je li moguce da su tatini sinovi samo nastavili ocevim putem?

Puno toga mi nije jasno u ovome ali vidim da ipak postoje razlicite nijanse svake teme koju smo naceli ovdje.

Jaksa

Obrisan

Tko je glasao

Jednoumlje bivše države

Jednoumlje bivše države ili sustava je samo dobar izgovor. Međutim, problem su naše glave. Ja sam prve izbore prošla kao pripravnik u Končaru. Bilo je zanimljivo pratiti kao se "zagriženi" komunist pretvara u "zagriženog" nacionalistu. U ovj priči je bitan onaj dio zagrženi, a komunist ili nacionalist je manje bitan dio.
Vrijeme je pokazalo da su ljudi koji su vjerni režimu, uvijek vjerni režimu, bez obzira na sam režim. A oni koji rade "problem" uvijek rade problem, bez obzira na režim. Sve je, naime, u nečijoj glavi. Ili misli, pa skuži nelogičnosti,pa onda radi probleme, režimu, ali i sebi. Ili ne misli, klima glavom, dobro režimu, ali i njemu.

Tko je glasao

Sjetih se sada Branka

Sjetih se sada Branka Tuđena, tadašnjeg glavnog urednika Večernjaka! Kako se taj čovjek u tijeku nekoliko tjedana u travnju-svibnju 1990. vješto prekobicnuo u zraku i dočekao na noge, to je za udžbenike! Nažalost, nisam čuvao naslovne stranice Večeranjaka iz tog doba, vrijedlo binegdje u arhivi skenirati. To je bilo otoprilike kao onačj slavni primjer kada je Napoleon pobjegao sa Elbe i nakon sedam dana ušao u Pariz. Naslovi u pariškim novinama kretali su se od "Čudovište pobjeglo iz kaveza" prvog dana, do "Njegovo carsko velčanstvo ušlo u Pariz" posljednjeg. :))

A uostalom - Tuđen je bio dobar glavni urednik! Večernjak je u njegovo doba bio daleko kvalitetniji nego danas, a dobro se brinuo i za novinare. Osim ponekad... "Dobrodošla u sivu zonu", reče u jučerašnjoj epizodi serije "Odjel za žrtve" iskusni detektiv Eliott Stabler svojoj novoj mladoj partnerici. :(

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Svi Večernjaci, pa i ti

Svi Večernjaci, pa i ti čuvaju se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. A ima ih i HINA i nedavno sam iz prve ruke saznao da će ih skenirati (istina sam Bog zna kada), kao što već čini sa novim izdanjima svih novina.

Lenon

Tko je glasao

Hrvatska (a i okolne zemlje)

Hrvatska (a i okolne zemlje) puna je takvih preobrazbi. Zemlja čuda, rekli bi zlobnici. Ali, ja to nisam, pa ću se suzdržati od davanja komentara.

Tko je glasao

Zamolio bi sve osobe poput

Zamolio bi sve osobe poput mene koji nisu zivili u bivsoj jugoslaviji da ne usporedjuju nju i da ne spominju jugu¸u bilo kojem smislu vec da citamo i vidimo sto oni koji su nju dozivili i prozivili misle o njoj!

Jakša nam je postavil takvo pitanje i mislim da skrečeš s teme i probaš svoju stranku reklamirat.

Tvoj komentar govori samo ono kaj svi pametni ljudi znaju, a to je da ima uvijek onih koji koristiju momente i pokušavaju se profilirat u gužvi.

Tko je glasao

15. svibnja 1975., tjedan

15. svibnja 1975., tjedan dana nakon 18. rođendana, zapisao sam u jednu malu
bilježnicu riječi, koje sada doslovno prenosim, kao dokument vremena.

Učestvovao sam u spomen-maršu "stazama revolucionarnog Zagreba". Zamišljen u glavama
nekih politikanaata kao veličanstvena manifestacija svježe revolucionarne svijesti naše omladine, marš je — kao što sam i očekivao — svršio fijakom kao dokazom nemoći društva da odgaja svoje mlade u revolucionarnoj tradiciji, koja je našim političarima tako prirasla za srce.

Od 10.000 učesnika na cilj je stigla možda jedna petina… Govore nitko nije slušao a skandiranje "Tito, partija, omladina, akcija" isl. frapantno je ličilo na blejanje ovaca iz Orwelove "Životinjske farme"… A tek završni govor! Tipičan primjer
serijske proizvodnje, obilovao je "biserima" kao što je "fašizam je kao mračno oružje kapitala krenuo da porobi Evropu…« "započinje nova etapa revolucije koja nas uvodi u svijet mira socijalizma…«. isl. i frazeologijom (okrutna čizma fašizma). Misli li se zaista da to nekog može oduševiti?

A na mjestu svršetka marša promoćurni trgovci prodaju pivo i voćni sok po dvostrukim
cijenama…

Tko je glasao

Nedjelja isto u svibnju ali

Nedjelja isto u svibnju ali 1964-e godine, učestvuje Marijan s izviđačima u spomen maršu putevima zagrebačkih ilegalaca.
Krenuli smo iz Kustušije uz potok i preko Zagrebačke gore, prošli pokraj puno kontrola jel se je na svakoj od njih dobil i štembilj koji je služil za kontrolu.
Pili smo ono kaj je svaki sa sobom nosil i pekli kranjske kobase na jednom mjestu i to se je ocijenjivalo.
Na kraju smo završili u parkiću na kraju Opatovine. Ponovo vatrica ostatak od kranjskih spečeno i napili se vode, gde smo ju zeli to neznam više.
Ljepi dan sproveden uz vršnjake, gluposti nismo slušali i ostalo u ljepom sječanju.

Tko je glasao

Desetak godina kasnije,

Desetak godina kasnije, disciplina je popustila pa nismo imali štambilje. Zato je većina uz put zbrisala i iskoristila dan slobodan od škole na druge načine.

Velikoj većini se naravno živo fućkalo, nisu slušali "gluposti". Ali ipak jesu vikali "Tito, partija, omladina, akcija". I vi ste - ne farmbaj mi, da si ti samo otvarao usta! :)

Meni je pak bilo stalo.

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Mi nismo otvarali usta za

Mi nismo otvarali usta za svaki drek. Da sam otvaral usta onda bi bolje prošel u toj diktaturi.
Mi smo bili malo drukčija generacija. Raspitaj se još jedamput u okolini pa buš videl.

Tko je glasao

Krediti se nisu dobivali

Krediti se nisu dobivali baš tako jednostavno kao danas, trebali su jamci i za najmanje svote, barem u jednom periodu, a i taj ugovor o kreditu se morao nositi u svoju firmu kako bi ga oni ovjerili. Za veće kredite se moralo položiti devize kako bi se dobili, ali to je, mislim, bilo već kasnije, u sedamdesetima, ne znam točno razdoblje. U osamdesetima sam dizao kredite za knjige (manje svote) i morao sam te ugovore nositi na ovjeru u firmu, a kad sam kupovao namještaj morao sam imati jamce koji su ugovore o kreditu morali odnijeti u svoje firme kako bi ih tamo ovjerili.

dakle, ne radi se o nekim velikim svotama poput kredita za auto ili stan, njih je bilo teže dobiti nego ove male.

Peregrine Falcon

Tko je glasao

Od polovine sedamdesetih

Od polovine sedamdesetih godina krediti su se dobijali dosta lagano. Ustvari bio je dovoljan jedan dinar da dobijes 100 000 maraka kredita.
Taj dinar bi ubacio u telefonsku govornicu i nazvao prijatelja da ti posudi 1000 maraka. s tim novcima bi otisao u banku te digao kredit od 4000 maraka jer je bio omjer 1:4 za dobijanje kredita uz godisnju kamatu od mislim 12% no ako bi se odrekli kamate na depozit onda bi kamata na kredit bila cini mi se 7%. Krediti su bili bez valutne klauzule. Prijatelju bi vratio 1000 maraka a sa ostalih 3 bi otisao u drugu banku te digao 12000 maraka kredita. I tako dalje dok ne bi imao dovoljno za sagraditi kucu. Znam osobno da su kredite dobijali svi slojevi drustva a oni ugrozeni koji nisu mogli dobijati kredite dobijali su stanove solidarnosti.
No sad caka je bila u tome da je recimo banka x uzela kredit od neke njemacke banke te je marke preko narodne banke Jugoslavije pretvorila u dinare koje je onda putem kredita podijelila sto gradjanstvu sto privredi. Utjecaj inflacije relativno je brzo obezvrijedio rate kredita tako da kad se sve zbroji i oduzme prosjecna kuca je na koncu konca napravljena za kakvih 10 000 maraka. No problem je bio u tome sto je banka x prema njemackoj banci dugovala marke koje od otplate kredita nije mogla skupiti. I tu nastaju problemi koji su 1981 doveli Milku Planinc u vrlo tesku situaciju sa mogucnoscu pljenidbe aviona i brodova u stranim lukama.

Tko je glasao

Krediti su dijeljeni na

Krediti su dijeljeni na mahove. Nije bilo tržište kao danas. Sjećam se '80, za kredit je trebalo položiti devize kao polog ili ti učešće. Onda se dobija odobreni novac, i krenula bi otplata. Temeljni element tih kredita je bilo ne postojanje devizne klauzule, a postojanje viskoe inflacije.
I u prvom trenutku, ti krediti nisu izgledali nešto povoljni. Znam ljude koji nisu htjeli uzimati te "nepovoljne" krediti. Naprosto nisu uzimali u obzir inflaciju koja je postojala.
U mom kraju su se ljudi tihgodina masovno bavili poljoprivredom, proizvodnjom ranog povrća. Ključ uspjeha je bila pravovremena kupvna dema za dobijebe dinare. Svako kašnjenje je izazivalo gubitke.
Određena količina proizvoda se davala u kooperativu, a od njih bionda dobivali umjetno gonojivo, određenu količinu, po povoljnijim cijenama. Ostatk se prodava tzv. nakupcima, koji bi dolazi do voćnjaka ili plastenika i kopvali berbu, koju bi poslije prodavali na tržnicama. Cijena je bio 50% od maloprodajne na tržnicama, ali je bio i njihov rizik od neprodaqne robe.
Krajem '80 je u Metkoviću otvorena prva veletržnica kojaje de facto legalizirala te nakupce i napravla puno za poljoprivredu u dolini Neretve. Danas je tu veletržnicu ugušio Agrokor svojim monopolom.
I još mala crtica. Moj prijatelj je imao voćnjak, breskvik, i radio kao i svi. Međutim, njegov otac, nije htio kupvati deme, neprijateljsku valutu. Nakon 2 godine odustao je od posla, jer nije mogao oca nagovoriti da kupuje DM, a bez toga, nije pokrivao niti troškove.

Tko je glasao

Kupoval sam baki u Nami

Kupoval sam baki u Nami šparhet na drva i ak si ga htel dobit odma si moral platit s devizama na račun proizvođača.
Pa nije bilo ni praška za veš.
Ne znači da je bilo sve loše, i uvijek sam rekel da sam imal ljepo djetinjstvo i mladost.
Sav problem je bil u vlasti i sigurno da su ti isti sad na vlasti nebi od nas bilo ni jedan posto na slobodi. Nosili bi kamenje na Goljaku ili bili na lječenju u jednoj žutoj kuči u Vrapću.

Tko je glasao

Sav problem je bil u vlasti

Sav problem je bil u vlasti i sigurno da su ti isti sad na vlasti nebi od nas bilo ni jedan posto na slobodi. Nosili bi kamenje na Goljaku ili bili na lječenju u jednoj žutoj kuči u Vrapću.

Abjection your honour! Opet generalizacija.

Tko je glasao

1. Balkan-Jugoslavija-Hrvatsk

1. Balkan-Jugoslavija-Hrvatska su imali i imaju problema (a i poneku prednost) prvenstveno jer je do 20. st. to područje bilo kontaktno područje sukoba i velikih carskih imperija a zatim cijelo 20. st. pa i danas nastavilo u istom položaju biti predmet igri modificiranih imeperija i ideologija. Ima takvih područja puno, pa i po Evropi;
2. Do II svjetskog rata je baš hrvatski narod, pomoću politike pod vodstvom HSS-a (Dr Stjepan radić i dr Vlatko Maček) na tragu prethodne politike za propale Habsburške monarhije, uspio napredovati i stabilizirati šire prilike, tako da je pred II svjetski rat napredovanjima matematički izraženo od cca 10 % godišnje uspio ući u krug boljih djelova Evrope;
3. II svjetski rat je donio ideologije fašizama, nacizma i boljševizma sa iznimno sustavnim terorom nevezanim za rat i vezanim za rat. Jedna od odlika tog terora jest teror svijest, nametanje kao da je to jedino što postoji, što je i danas skoro pa normalna praksa i u recentnim krugovima;
4. Za razmatranje SFRJ razdoblja se masovno isključuju činjenice da su u toj zemlji službeno i stavrno na vlasti bili boljševici školovani pod Kominternom i Staljinom nakon "čistki", koje su počistile sve, da je do iznimne ekonomske krize i Brionskog plenuma 1966. g. to bila totalitarna policijska zemlja a da je potom, nakon 6-7 godina davanja malo zraka društvu nakon 1971.g. došlo do nekoliko svjetski iznimnih pojava: 1. novi val "čistki" u cijeloj SFRJ a posebno temeljito u Hrvatskoj, 2. SAD pod vodstvom Nixona i Kissingera je uzvratio tako da su ubrizgali neviđene količene novca i nametnuli otvaranje Zapadu, sa širim ciljevima da se tako rastvara boljševički lager i njegovo napredovanje u arapskim zemljama, 3. Osim Rusije i Bjelorusije, jedino su u SFRJ osamdesetih i poslije pada berlinskog zida ojačale boljševičke snage i s njima interesno povezane poslovne, akademske, medijske i ostale strukture. To valjda odgovara svjetskim igrama kao sedamdesetih, a velikoj većini spomenutih "balkanskih" snaga očigledno i više nego odgovara. Zato je valjda u magli šta je bilo prije 1941.g., šta poslije 1971.g., da je zapad u SFRJ ubrizgao ogromne količine pomoći i novca a da je SFRJ također ogromni novac proslijedila na istok, u arapske zemlje i na zapad;
5. Dakle, ovo je još uvijek područje svjetskih igri. Možda i zbog toga, vidljivo je da sve te igre vraćaju Hrvatsku na kolosjeke prije 1941.g. a 7 desetljeća se mogu smatrati kao da su oluje izbacile kompoziciju izvan kolosjeka.

Tko je glasao

Pre par godina sa

Pre par godina sa prijateljima (a svi smo rođeni u drugoj polovini 60 - ih, dakle svi smo još služili J(N)A) sastavili ljestvicu 3 stvari, koje su stvarno vredjele u YU. Posle uspoređivanja, rezultat je bio:

1. Košarkaška reprezentacija (obrazloženje: da su imali dan, bili su sposobni da pobjede i "Dream Team" iz Barcelone);
2. Topl lista nadrealista i sarajevska scena krajem 80 - ih;
3. Slobodan Šijan (autor filmova "Ko to tamo pjeva" i "Maratonci trče počasni krug", koji na najbolji mogući naćin pokazuju što je to balkanizam).

Pozdrav iz Ljubljane.

Tko je glasao

Dakle pored nasih iskustava

Dakle pored nasih iskustava mozda je znacajnije dati nekakvo vidjenje razloga zbog cega se drzava raspala.
Mislim da je nekoliko osnovnih razloga zbog toga:
1. Nakaradni politicki sistem
2. Nakaradni ekonomski sistem koji je bio pod kontrolom politickog sistema.
3. Neostvarene zelje srbijanske oligarhije za dominacijom na prostoru drzave.
Po mojem misljenju te tri tocke su bile generator krize i raspada drzave bez rjesenja sva tri generatora nije bilo moguce napraviti stabilnu drzavu.
Sto se mene osobno tice prozivio sam relativno bezbriznu mladost neopterecen mnogim stvarima koje danas opterecuju drustvo. No na moju nesrecu bio sam u mnogo cemu prva ili druga generacija. Druga generacija reformiranog skolovanja po Suvarovu modelu i prva generacija 12+3 sluzenja vojnog roka. I prva sam generacija ekonomske krize kad u dobi od dvadesetak godina gledam prazne trgovine i moram razmisljati o tecajevima valuta te svercati par kilograma kave preko granice i najedavati se banana u Gracu.
Ono sto je bila sreca u odrastanju je plimni val novog vala i tih nekoliko godina u kojima je bujala glazbena scena dajuci nam privid prikljucka zapadu mislim da je bilo najbolje vrijeme bivse drzave. Osim kratkotrajnog zamaha pod Antom Markovicem kada smo mislili da ipak ima nekog izlaza no onda su zli dedaci razbucali zabavu.

Tko je glasao

Država se raspala iz istog

Država se raspala iz istog razloga zbog kojeg se većina zajednica raspada: zbog nesloge i želje jedne strane za dominacijom. A u ovom je slučaju "nakaradni politički sustav" držao pod kontrolom upravo velikosrpski šovinizam (to je bit Titove politike - kao i balansiranje, tj. "poravnanje" i na drugim stranama, osobito hrvatskoj). A kada se "nakaradni ekonomski sustav" pokušao (uspješno) reformirati pod Antom Markovićem (koliko je to zbog podrške iz svijeta zbog opstanka Jugoslavije, već je jedna druga priča), "unutrašnji neprijatelji" su posljednji put u zajedničkoj državi bili složni da se to spriječi.

Država koja se održava silom nije dobra, isto kao i mnogi brakovi koji se održavaju "zbog djece". Ali bit dobivanja vlastite države je u općem boljitku - boljem životu, demokraciji i sličnim parolama. Dakle, "otkačivanjem" utega s istoka trebali smo "poletjeti" naprijed (usprkos ratu). A zašto se to nije dogodilo (tj. događa se čak i suprotno) mislim da ponešto znaju u USKOK-u...

Tko je glasao

Balkan je podrucje na kojemu

Balkan je podrucje na kojemu su intrige svrstane medju znanosti. Takodjer je podrucje permanentnih inovacija koje vrlo cesto karakterizira unikatnost. Upravo stoga to podrucje izaziva podsmijehe naprednoga svijeta.
Prilazeci osvrtu, odnosno odgovorima na Jaksina pitanja, moram se na trenutak dotaknuti nekih cinjenica vezanih uz dijasporu. Nisu, na zalost, rijetki autori postova i komentara koji o pripadnicima dijaspore govore kao o: "bastelcima", "zatucanima", "nabrijanima", "polupismenima i nepismenima"itd. itd. Isto tako se pokusava zanijekati ili umanjiti obol dijaspore kojega je ugradila za stvaranje ove drzave. Mozda tek rijetki Hrvati u dijaspori racunaju da su podnijeli toliku zrtvu za Hrvatsku kao sto ju podnesose domovinski Hrvati. Ali, ipak su podnijeli znacajnu. Na kraju krajeva, nama u dijaspori nije blijestala srpska kama pod vratom, nasi zivoti ni posjedi nisu bili ugrozeni, pa se i nismo morali boriti da bismo ih sacuvali. Ima ovdje i takvih koji znaju reci da je dijaspora slala u Hrvatsku dronjke. Mozda je bilo i toga, ali zar je narodu koji je bio u ratu bilo do modnih revija? I sada, premda ne zelim potencirati razinu dijasporske pomoci domovini, samo cu pripomenuti: Bez obzira kakva god i kolika god ona bila, bila je prva. Ni od koga drugog je Hrvatska nije dobivala. Ilustracije radi: Kod prvih demokratskih izbora, Hrvatska nije imala ni zastava. Desetci tisuca ih je dijaspora poslala. I sada, nije li potrebno razmisliti i upitati se: Otkuda to da je bivsa Jugoslavija bila drzava Hrvata ako njezin narod nije imao, a niti je smio imati te javno isticati svoje zastave i ine nacionalne simbole?
Ne, necu tvrditi da Jugoslavija nije dobro zamisljena, medjutim neosporna je cinjenica da nije dobro funkcionirala. Vec je blizu pet stoljeca otkako su se u UK ujedinili Skoti, Englezi, Velsani i Irci, unatoc tako dugom zajednickom zivotu jos uvijek su izrazene tenzije medju njima. Oni ne govore o bratstvu-jedinstvu, niti su se jedni s drugima pobratimili. Na sjeveru Britanske Kolumbije obitava indijansko pleme Haida. Pripadnici plemena pri bratimljenju zarezu jedan drugomu ziletom kozu pa usisu krvi jedan od drugoga. No, neki Hrvati su se sa Srbima bratimili drugcije. Zajedno su sa Srbima rezali vratove bezbroju Hrvata i lokali njihovu krv.
Govoriti o tome kako se u Jugoslaviji zivjelo bolje nego li danas u Hrvatskoj, ne mogu osobe koje imaju cak i minimalnu dozu hrvatstva..
Zar se pri iznosenju takvih tvrdnji nebi mogli sjetiti koliko ih je bilo i kakvi su se automobili onda vozili, a koliko ih je kakvi se voze danas? Neki znaju kazati da su mnogi ljudi u Jugoslaviji na laksi i brzi nacin dolazili do kuca i stanova. Jeste, to je istina. Medjutim, jesu li dolazili na normalan i posten nacin, odnosno jesu li ih stekli vlastitim radom? Nisu. Stekli su ih uz niskokamatne neotplacene kredite ili pak uz otplacene cije je glavnice inflacija progutala.
Nadalje, danonocno naricanje nad, zbog pretvorbe, otpustenim radnicima je djetinjasto. Jer su mnogi medju njima dobili dionice, otpremnine i otisli u prijevremene mirovine. Nije ih valjda Hrvatska trebala placati zato sto su dolazili u poduzeca? I u onim poduzecima u kojima su nesto proizvodili, proizvodi se nisu plasirali na trziste. A u svim drzavama kapitalistickog svijeta, poslodavci kada proizvodnjom neostvaruju profit, zakljucavaju tvornice i otpustaju radnike.
Neki dan procitah komentar u kojem komentator propagira zaposljavanje radnika na neodredjeno vrijeme. Ne znam da li se tako nesto igdje prakticira.
Zar svi ti koji zale otpustene radnike ne znaju kako je Jugoslavija rjesavala to pitanje? Ako ne znaju, ravnanja radi: Samo u sedmom desetljecu prosloga stoljeca blizu cetiri stotine tisuca Hrvata je poslano na "privremeni rad" u zapadnoeuropske drzave. Onda se to moglo. Na nesrecu, danas su za absorbiranje stranih radnika znatno smanjeni zapadnoeuropski industrijski kapaciteti.
Da me nebih netko krivo shvatio upoznat cu vas i s ovim: Ja nisam od ove drzave apsolutno nista dobio, docim od Jugoslavije ipak jesam. Osim besplatne zdravstvene zastitite, na prijedlog OK SKH Zupanja, SO Zupanja me stipendirala za vrijeme studiranja.
Mozda cete se sada neki upitati: Zbog cega onda toliko kudim Jugoslaviju? Necu vas drzati u nedoumici, vec cu bez uvijanja kazati: Kudim je zato sto je nisam smatrao nasom drzavom. Drzavom Hrvata.
Umalo zaboravih: Beskrajno i neizmjerno difamiranje crkvenih dostojanstvenika, domoljubnih djelatnika, politickih zatvorenika i prognanika, a s druge strane rehabilitiranje cetnika, glorificiranje podanika, favoriziranje bezumnika i bezdusnika je generator hrvatskog nazatka.

Tko je glasao

Pa, ima ovdje raznih, pa se

Pa, ima ovdje raznih, pa se morao pojaviti i jedan šovinistički ekstremist, koji mrzi većinu pripadnika svog naroda u ime svoje totalitarne vizije "hrvatstva", koji uživa u gaženju naroda u ime Države.

neki Hrvati su se sa Srbima bratimili drugcije. Zajedno su sa Srbima rezali vratove bezbroju Hrvata i lokali njihovu krv.
Ovakve gnjusne metafore inače obožavaju velikosrpski šovinisti. Onaj tko se ne zna suspregnuti i govoriti normalno, izaziva u meni nagonsko vrlo veliko nepovjerenje. Naime, da on zapravo u takvim strasti punim slikama uživa.

Govoriti o tome kako se u Jugoslaviji zivjelo bolje nego li danas u Hrvatskoj, ne mogu osobe koje imaju cak i minimalnu dozu hrvatstva.
Smatrat ću pohvalom, ako me ubuduće budete smatrali takvim. Vizija o tome što je hrvatstvo koju ovakav govor implicira odvratna mi je. Apologija nacionalne pljačke u ime "200 obitelji" i prezira prema običnoj "raji" (koja je prije na prijevaru bolje živjela jer je dobivala jeftine kredite itd., ali neće više majci, sada imamo pravdu u kojoj tko ne radi, umire od gladi! a ponekad i onaj tko radi.) to potvrđuje. Satrimo Hrvate u ime Hrvatstva!

Ista priča boljševistička, koji su satirali radnike u ime "radničke klase"! Isti mentalitet.

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Nepristrani povjesnicaru,

Nepristrani povjesnicaru, cini mi se da se vas pri analiziranju cinjenica ne sluzite profesionalnim ni etickim kodeksom nego zabrinjavajucim urlicima. Spomenuste nekakve implikacije. Ne znam da sam vam nesto implicirao, docim ste vi meni sovinizam i ekstremizam. Neka bude volja vasa, sa cime god me uz pogrdu pocastite, bit ce mi na diku. Takodjer strucno utvrdiste da sam mrzitelj vecine svoga naroda. Zbilja ne znam kojim ste metodama utvrdili tu vecinu. Onako okularno ili pak brojanjem. Eto vidite, tu se ne radi samo o implikacijama vec i o vasim halucinacijama.
To sto napisah o lokanju hrvatske krvi, to je cinjenica. Samo naprijed, dokazite da izmisljam, zanijecite ju.
U povjerenju cu vam istaknuti i ovo: Godina sam sam davao aplauze pokojnom Tudjmanu zbog toga sto je zagovarao potrebu oprosta i pomirbe. Najeb'o sam radi toga i od mojih i od tvojih. Ali, sto cu. No, ukoliko bi je itko ubuduce zagovarao nikomu nebi dao aplauz. Prethodno prilasku spomenutim pojmovima trebalo bi dobro poravnati racune, a po tome o njima razgovarati. Dakle, sada sam pristasa one: "Zub za zub". Ne kaze se badava: Pametnog mozes jednom prevariti, a budalu i stotinu puta". Na prevarenima je da dokazu sto su.
I za kraj, dobronamjerni savjet: Buduci ste nas upoznali da ste kao djecak nosili vrece cementa korisnije bi bilo ako biste ih i ubuduce. Sto, ako smo ih mi mnogi morali nositi i u zatvorima i u emigraciji, nebi to ni vama naskodilo. S druge strane to bi koristilo i Hrvatskoj, imala bi manje povjesnicara vase provijencije i profilacije.

Tko je glasao

Nepristrastan sam kao

Nepristrastan sam kao povjesničar. Kad se radi o prošlosti. Kad je pak riječ o sadašnjosti, strastan sam! "Šovinizam i ekstremizma" nisam ti "implicirao", nego si ga ti sam "eksplicirao".

Uz to si i tolio neuk, da npr. ne znaš što je to "zapošljavanje na neodređeno vrijeme".

To sto napisah o lokanju hrvatske krvi, to je cinjenica. Samo naprijed, dokazite da izmisljam, zanijecite ju.Hm, pomislio sam da rabiš metaforu. Dakle, zaista niječem da iskaz:

neki Hrvati su se sa Srbima bratimili drugcije. Zajedno su sa Srbima rezali vratove bezbroju Hrvata i lokali njihovu krv.izražava nekakvu činjenicu. Teret dokazivanja je ovdje na tebi: možešl li navesti bar tri-četiri slučaja (ne mora biti "bezbroj") da se ne samo "rezanje vratova" nego i "pijenje krvi" stvarno dogodilo?

Rekao bih, ipak, da ti naprosto ne znaš što je metafora. Kako rekoh: srpski šovinisti tu metaforu obožavaju, puno puta sam je čuo od 1980-ih i nisam ostajao bestrasan.

Prethodno prilasku spomenutim pojmovima trebalo bi dobro poravnati racune, a po tome o njima razgovarati. Dakle, sada sam pristasa one: "Zub za zub".
A s kime bi ti to "poravnavao račune" 18 godina nakon pada komunizma? Kome bi izbijao zube? Možda i rezao vratove i pio krv, glede revanša? Molim te opiši nam svoje kriterije, čisto da se znamo ravnati.

A vreće cementa već odavno nisam u stanju nositi. :( Vapna (30 kila), u najboljem slučaju...

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Budući da se traže osobna

Budući da se traže osobna iskustva, evo: U Jugoslaviji sam proživio 44 najljepših godina života. Nije baš za sve lijepo razdoblje zaslužna Jugaslavija, kao što nije ni za sve što mi je danas lošije kriva Hrvatska.
Rođen sam 1946. g. pa se ne sjećam prvih nekoliko godina. Imao sam sretno djetinjstvo, sretno adolescentno razdoblje, sretan život u odrasloj dobi. Za to su prvenstveno zaslužni moji roditelji koji su, iako bez ikakve imovine, samo sa stanarskim pravom i pristojnom plaćom u državnoj instituciji to omogućili. Nisu bili članovi Partije ali su u struci dogurali do svog maksimuma. Otac mi je bio dr.sc. i šef odjela u državnom institutu.
Kao maturantu gimnazije ukazana mi je čast da sam predložen za prijem u Partiju. Odbio sam. Za vrijeme studija ponovo sam dobio poziv za ulazak u Partiju. Odbio sam. Po završetku studija sam odmah dobio radno mjesto u struci i bio opet pozvan u Partiju. Odbio sam. Bez obzira na to, u struci sam napredovao u skladu sa sposobnostima. Promijenio sam posao, dobio stan i pozvan da se učlanim u Partiju. Odbio sam. Nakon nekoliko godina postao sam (ne svojom voljom doduše) predsjednik Radničkog savjeta u radnoj organizaciji. Nakon što sam jednom prigodom potjerao sekretara partijske organizacije sa sastanka Radničkog savjeta, bio sam na "peglanju" od strane općinskih partijskih čelnika i pozvan da se pridružim Partiji. Odbio sam. Sve svoje stručne ambicije sam bez ikakvih prepreka ostvario unatoć svemu.
U vrijeme mladosti sam poznavao Andriju Hebrenga (danas ga više ne prepoznajem). On je također bez ikakvih prepreka (jesu li ga zvali u Partiju, ne znam) završio školovanje, u rekordnom roku studij, a postao je i jedan od najmlađih dr. znanosti u Jugaslaviji (ako ne i najmlađi). Svojim radom i sposobnošću, ostvario je najveće znanstvene i stručne domete. U Jugoslaviji je postigao daleko više od mene zahvaljujući većoj sposobnosti i ambiciji.
Zašto spominjem njega? Iako smo u mnogim stvarima imali sličan put, on je odrastao bez oca. U njegovom je ocu, visokom i vrlo utjecajnom partijskom funkcioneru, Tito vidio mogućeg konkurenta pa ga je dao ukloniti. On bi svoja iskustva s bivšom državom vjerojatno opisao drugačije nego ja.
Kako mi je u ovoj državi?
Star sam (nije država kriva), bolestan sam (nije država kriva) ogorčen sam (donekle je država kriva), pratim pollitika.com (nije država kriva). Ukratko, ne osjećam se dobro.

Tko je glasao

Hmmmmmmm! Interesantno!

Hmmmmmmm! Interesantno!

Obrisan

Tko je glasao

On je također bez ikakvih

On je također bez ikakvih prepreka (jesu li ga zvali u Partiju, ne znam) završio školovanje, u rekordnom roku studij, a postao je i jedan od najmlađih dr. znanosti u Jugaslaviji (ako ne i najmlađi).
Mislim da je najmladji bio Seselj.

Tko je glasao

Znači li ovo: što mlađi

Znači li ovo: što mlađi dr.sc. - to 'luđi' kasnije?

ragusa

Tko je glasao

Ma to je jedan drugi

Ma to je jedan drugi šešelj, ragusa:) nije to onaj Vivovitica-Kavlovac- Kavlobag:) Ovaj se, mislim zove Zlatko Šešelj i tu je u Zagrebu. Je malo na svoju na svoju ruku, ali je daleko i od Hebranga, a da ne govorim o onom drugom Šešelju:).

Peregrine Falcon

Tko je glasao

Ne, ipak mislim ta je to taj

Ne, ipak mislim ta je to taj vojovoda Šešelj. On je bio vrlo prominentan znanstvenik u BiH odnosno Sarajevu, i proganjan od režima. PEN je skupljao potpise za njegovo oslobađanje od političkih progona u bivšoj državi.

Tko je glasao

Šteta - propao mi štos!

Šteta - propao mi štos!

ragusa

Tko je glasao

Peregrine, promašio si ceo

Peregrine, promašio si ceo fudbal! :->

Zlatko Šešelj uopće nije doktorirao. U pitanju je zaista Vojo; tog se podatka o njemu odlično sjećam iz 1984. kad sam potpisivao peticiju, da se prekine suđenje za delikt mišljenja. Rođen je 1954., doktorirao već 1979., dakle sa 25 godina. Tema njegove dizertacije bila je Politička suština militarizma i fašizma”; očito je dobro izučio! :(( Pogledajte njegovu biografiju na hrvatskoj i na srpskoj wikipediji!

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

A, znači stvarno je to taj

A, znači stvarno je to taj Šešelj:). 'Ko bi rek'o, 'kobili se nad'o. Ma dobro, kakve sam postdiplomce sve upoznao, zapravo me i ne čudi. Jedan je magistrirao, a kasnije i doktorirao popisujući vrste sela u široj okolici Zagreba (a to su za njega, uglavnom radili njegovi studenti), drugi je prepisao magisterij, ali nije jedini takav kojeg poznam, samo je ovaj bio medijski eksponiran:(.
Hajde, dobro, poznajem više onih drugih, normalnih, iako su većina malo "na svoju ruku" kao i ostali zaljubljenici u nešto:), ali to je baš simpatično.

a što jest, jest, Šešelj je dobar poznavatelj nacifašizma, da ne kažem, izvrstan praktičar. Zato i predaje na Sveučilištu u Den Haagu.

Peregrine Falcon

Tko je glasao

Ali to nije sve. Bio je i

Ali to nije sve. Bio je i clan socioloskog drustva Hrvatske. Ako se ne varam negdje po izlasku iz zatvora znaci 1986 ili 1987 odrzao je i predavanje u Zagrebu.

Tko je glasao

Ragusa nije ti propao stos.

Ragusa nije ti propao stos. Nisam mislio na Zlatka Seselja nego na onog Vivovitica, Kavlovac Kavlobag. Koliko sam upoznat on je bio najmladji doktor nauka u bivsoj nam pokojnoj drzavi.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci