Tagovi

Jugoslavija

Kako vidim ovdje se ovih dana zahuktao strah od stvaranja nekakve tre?e Jugoslavije. No ne bi bilo zgorega podsjetiti što je je to Jugoslavija i što je predstavljalo jugoslavenstvo.
Uvod
U drugoj polovini devetnaestog stolje?a Hrvatska nakon konsolidacije i postavljanja granica prema turskom carstvu prilazi promišljanju o sebi. Uklopljena u centralisti?ku državu koja postaje dualna te podpadaju?i pod Madjarske interese traži na?ina za ispoljavanje svog nacionalnog bi?a. Jedno od promišljanja bilo je i jugoslavenstvo.
Što je jugoslavenstvo zna?ilo za Hrvate?
Jugoslavenstvo kao mogu?nost ostvarenja hrvatskih državnih interesa kroz državu koja okuplja slavene. Podsjetimo kako to doba ne trpi male države. To je doba stvaranja Njema?ke i Italije. Hrvati gušeni germanizmom i ma?arizmom promišljaju veliku sveslavensku državu koja bi emancipirala i omogu?ila hrvatima nacionalni razvoj.
Što je tada bilo sa Srbijom?
S druge strane Srbija kao mlada kneževina po?inje živjeti svoj velikodržavni?ki san. Kneževina koje je još formalno dio turskog carstva nastoji zaokružiti svoj nacionalni i državni prostor. Prvo prodorom prema jugu, zatim pitanjem Bosne koja potpada pod protektorat KuK. Tako nakon 1878 i Berlinskog kongresa Srbija dolazi u koliziju s Austrijom. Napetosti traju do 1914 i izbijanja rata.
Jugoslavenski odbor
Jugoslavenska ideja hrvata od 1914 do 1918 utelovljena je u radu jugoslavenskog odbora dok ideja velike Srbije prerasta u ideju integralnog jugoslavenstva. Krfska deklaracija i ženevski pregovori daju dojam prevladavanja ideje jugoslavenstva kao ideje ostvarenja nacionalnih interesa slavenskih naroda kroz zajednicu ravnopravnih kroz koncept federalizma.
SHS
No zahvaljuju?i paši?evštini i poklonstvu delegacije iz Zagreba dolazi do prevladavanja integralisti?kog koncepta ovjekovje?enog u ustavu iz 1921. godine. Ta prijevara Paši?a koji je dogovor iz Krfa izigrao te je umjesto kvalificiranom ve?inom ustav donešen prostom ve?inom dovela je do kompromitacije ideje jugoslavenstva te do stalnih napetosti u državi znanoj pod imenom SHS i do niza tragi?nih doga?aja. Tek 1939. godine došlo je do relaksiranja odnosa te do mogu?nosti opstanka države koja se trebala transformirati u monarhisti?ku federaciju.
WW2
Izbijanjem rata dolazi do urušavanja države i stvaranja novih država kao satelita osovinskih sila. Ideja jugoslavije ostaje u britaniji sa kraljevskom vladom i naizgled integralisti?kim JVuO a u biti velikosrpskim programom Stevana Moljevi?a. S druge strane kroz NOVJ ponovno zaživljava federalisti?ki koncept uz socijalnu revoluciju boljševi?kog tipa.
Poslijeratni period
Pobjedom tog koncepta na neki na?in dolazi do riješavanja nacionalnih pitanja južnoslavenskih naroda kroz formu velike države federalnog ure?enja. U socijalisti?koj jugoslaviji dolazi do emancipacije cijelog niza naroda koji su prie bili prisvajani od jednih ili od drugih. Sve do sredine osamdesetih ?inilo se kako je federalisti?ki koncept prevladao integralisti?ki no krizom i politi?kog i ekonomskog sistema na scenu ponovno nastupa integralisti?ki koncept kao mimikrija veliksrpstva.
Kona?na kompromitacija ideje jugoslavenstva.
Kako je kraj dvadesetog stolje?a donio mogu?nost opstanka malih država dolazi do mogu?nosti stvaranja nacionalnih država i na južnoslavenskom prostoru. Integralisti?ki velikodržavni koncept koji je ponovimo po svojim zna?ajkama koncept polovine devetnaestog stolje?a pruža snažan otpor koji uzrokuje teške patnje i stradanja. No na kraju kao retrogradni koncept biva poražen. No on potpuno kompromitira i federalisti?ki koncept koji je tijekom sto godina bio nasuprot integralisti?kom tako da danas na idejnom polju ideja jugoslavenstva ne postoji i nema straha od obnove bilo kakve jugoslavije.
?emu strah od obnove Jugoslavije
Oni koji nas plaše s jugoslavenstvom zatvoreni su u svoj za?arani krug nespremnosti pružanja novog koncepta Hrvatske. Koncepta koji prima obrise kroz naziv "Druga Republika" i koji predstavlja potpuni preustroj Republike Hrvatske kojim bi naša domovina koja ima nebrojenih potencijala bila poželjno mjesto življenja za sve ljude dobre volje. Žele?i cementirati stanje države koja opstaje na koruptivnom modelu vladanja te koja postaje parija europe oni svako druga?ije pod krinkom zaštite hrvatskih interesa siju strah od uspostave tre?e jugoslavije.
Zaklju?ak
Kako smo vidjeli ideja jugoslavenstva razvijala se kroz stolje?e i pol te je svoje oživotvorenje dobila u srazu dva koncepta koji je na kraju i doveo do raspada zajednice u krvavom ratu. time je ideja jugoslavenstva do kraja kompromitirana te nema nikakvih realnih osnova niti strahova od uspostavljanja nove velike južnoslavenske države na bilo kojem osnovu.

tekst sam editirao kako bi postao ?itljiviji te sam nešto malo dodao. Otvorena i konstruktivna rasprava dobrodošla jest.

Komentari

nisam baš vidio neki veliki

nisam baš vidio neki veliki strah
pojavio se kao važan savjetnik predsjednika republike čovjek čiji istupi, javne izjave
govore da zastupa jugoslavenske stavove
ima potpuno pravo zastupati stavove, koji su drukčiji od većine
i u raspravi o tim stavovima sigurno možemo izbistriti neke vlastite stavove
ali je neobično da s takvim stavovima bude savjetnik predsjednika

ideja jugoslavenstva dovela je do puno zla
i dobre ideje mogu donijeti zlo
i jedan od vječnih predmeta diskusije je zašto i kako
papa Ivan Pavao II ispričao se u ime crkve i zamolio oprost
za zla koja je crkva u ime vjere na neki način direktno ili indirektno nanijela tokom 2000 godina drugima
mislim da je to bilo pošteno,
a i dalje je vjerovao da je crkva i vjera kojoj je bio na čelu
dobra stvar

ono što mene zanima je
kako je došlo do toga?
gdje je greška?
kako je jugoslavenstvo izrodilo toliko zla
gdje je bila greška?

i isto tako
gdje bi danas mogla biti greška
slažem se da je jugoslavija mrtva
gdje bismo mi mogli pogriješiti?
(lako je vidjeti gdje griješe oni drugi)

P.S. u realnom životu, ne samo zbog jovića, ne treba potcijenjivati utjecaj britanije na svjetsku povijest

luka

Tko je glasao

U P.S.-u je suština stvari.

U P.S.-u je suština stvari. Ispali smo glupi, da gluplji nismo mogli.

Tko je glasao

ideja jugoslavenstva dovela

ideja jugoslavenstva dovela je do puno zla
i dobre ideje mogu donijeti zlo
i jedan od vječnih predmeta diskusije je zašto i kako

Upravo tako, predmet vječne diskusije u kojoj se potpuno pogrešno koristi argument da je sama ideja Jugoslavije dovela do puno zla.

Karikirat ću, i mnoge druge ideje su dovele do puno zla, uzmimo npr. ideju ljudskih prava, ili slobode pojedinca i naroda, ali naravno da nikome ne pada na um za zlo kriviti ideju kao takvu.

U dnevniku se jako dobro ukazuje na dva različita pristupa ideji Jugoslavije i pozicionira odgovornost za zla onih koji su je sprovodili.

B-52

Tko je glasao

dva različita pristupa

dva različita pristupa ideji Jugoslavije

1. federalistička ideja jugoslavije kao zajednice ravnopravnih južnoslavenskih (6 republika) ali i neslavenskih (dvije pokrajine) naroda koja se danas u realnom životu opredmetila
7 samostalnh država i 1 autonomiju
nije nikada dobila podršku unutar srbije i srbijanske intelektualne i političke elite
2. federalistička ideja jugoslavije, (koja je dobrim dijelom promovirana od hrvatske elite, ali je brzo prihvaćena i od slovenske, crnogorske, bošnjačke, makedonske) ovjekovječena u ustavu iz 1974. i badinterovoj interpretaciji
znači da (za mene istinsko, pravo federalističko) jugoslovenstvo živi danas kroz 7 novih samostalnih država i njihovu spremnost na dobrosusjedske odnose
3. integralistička ideja jugoslovenstva reducirala se u srpskoj eliti do političkog projekta stvaranja i izdvajanja srpskog entiteta iz bosne i hercegovine, i (do tada) nepriznavanja samostalnosti kosova, a u hrvatskoj praktički ne postoji kao realan politički projekt, ali optužnicama u hagu, zadržava, sve manje realnu opciju otkidanja dijelova hrvatske i preostaje samo kao crvena krpa za izazivanje i draženje osjetljivih
4. dr jović katkad svojim stavovima prelazi crtu koja dijeli hrvatsku/federalističku i srpsku/integralističku interpretaciju jugoslavenstva

luka

Tko je glasao

Mislim da nije prenaivno

Mislim da nije prenaivno misliti, da nikad nije bilo pitanje Jugoslavija da ili ne, cak ni kad je ona bila ziva, a kamoli danas kad smo vidjeli sto smo vidjeli (ili mozda nismo vidjeli?). Ona je i kad je postojala bila izraz i unutrasnje/vanjske prisile, podjednako kao sto je ono sto imamo danas kad nje formalno pravno nema, izraz iste te unutrasnje/vanjske prisile koja je samo malo izmijenjala formu (ako i to).

Pitanje koje je bilo bitno uvijek, i prije i sada jest sloboda ili ne, i koliko stvarne slobode, a pitanje Yu je drugorazredno (koristimo Sloveniju kao lakmus koja je bila i u Yu, kao sto je i sad gdje jest sa jasnom orijentacijom).

Jugoslavija nije donijela potpunu slobodu i badava je danas kriviti tzv nacionalisticke pokrete jer oni su u temelju ipak uzrokovani nedostatkom nacionalne i politicke slobode i milenijskim rizikom socijalizma koji je izdahnuo.
Tako ni danas uopce nije bitno pitanje obnove Jugoslavije koliko je vazno postici punu slobodu i ravnopravnost medu narodima.
Te ravnopravnosti, slobode i svega ostalog nema u potpunosti ni danas premda se formalno vecina toga nalazi doslovno u nasim rukama (premda je tako u principu bilo i prije).
To se prije svega vidi u tretiranju nase drzave u odnosu spram EU integracija, u odnosu spram Haaskog suda, u odnosima s npr Slovenijom, prisiljavanjem na regionalne okvire i zadane budalastine (vidjeti razne action planove, poglavlja, obveze, ispunjenja, ...), ...

To se nadalje vidi u gospodarstvu i nacinu tretiranja gospodarstva ove jadne zemlje. (Kupuju nam i firme za skupljanje starog papira jer i to ne znamo profitabilno organizirati. - kucke agresorske, ali ja ne prodajem)
Vidi se u medijskom prostoru, javnom, kulturnom i gomili drugih prostora (da ne velim prostota).
Prostor je doslovno zagaden, beznadezno zagaden - klasici teatra apsurda posramili bi se odreda.

Nadalje, Interesantno je ne primjetiti apsurde, muke i nemogucnost komuniciranja pro i anti jugoslavenskih sugovornika.
Polazeci iz suprotnih kuteva ovi sugovornici stvaraju okruzenje dvostruke nelagode i dvostruke tragedije, a tome se tesko nazire kraj (zbog opetovanih upucivanja prijepornih pitanja iz samog ovog dnevnika).

Pro jugoslovenskim stajalistima ocigledno nije dovoljno percepirati do kakvog je krvavog sraza dovelo forsiranje Jugoslavije (sjetimo se Yu je formalno gledano prestala tek 2006 kad su se CG i Srbija razdvojile), docim je anti jugoslavenskim stajalistima nedokucivo da se borba protiv zla i naopakog nece i ne moze opravdati videnim tragicnim razvojem, a kamoli pobijediti jos vecim gomilanjem zla.
Meni obje strane unose nelagodu i gadenje i odbijam uopce pitanje Jugoslavije kao takvo. To uopce nije izbor.
Mi smo od Jugoslavije imali i pravo i obvezu nauciti i ne dati se vise maltretirati i uvlaciti u nova zla.
Gomila postenih ljudi i s pri i ante strane uvrijedeni su i ponizeni precesto i zbog puke drustvene iskljucivosti, stoga bi budalastim medijskim temama koliko god bilo tesko ipak bilo bolje dati dozu humora ili makar humanog razumijevanja suprotnih stajalista (za koja bi se u par iteracija ustanovilo da i nisu suprotna vec govornim cinom i diskursom pogresno utemeljena).

PS Mi danas formalno pravno u vlastitim rukama imamo sve sto trebamo imati.
Medutim, ukoliko samo malo razmislite vidjeti cete da je ustvari pravo pitanje zasto mi gotovo 20 godina ne mozemo stalozeno, formalno pravno, smisleno, dogovorno i bez toliko nama tipicnog teatra apsurda poravnati jedan cijeli travnjak sa 18 rupica? , a znamo, prokleto znamo, da ako poravnamo samo jedan onda ce ih biti 36 i biti ce to tragedija za gledati. (uopce ne zelim postaviti zelenu nedoumicu, nego vise problem neumjerenosti i bacanja u ekstreme jer nam je svaki proces slican uvodenju golfa u Hrvatsku - ne amnestirajuci pri tome niti jednu od strana, od zelenih, do Vlade)

Tko je glasao

odlično si napipao bit

odlično si napipao bit problema za koji vjerujem da leži u kratkovidnom i ograničenom dosegu promišljanja države, njene suverenosti i održivog razvoja od svih politčkih stranaka.

Zašto ne golf igrališta? Ali ne 70, nego recimo 20? Zašto ne stimulirati mliječne farme ali opet ne njih 500 nego 50? (Prema maksimalnoj mogućoj neštetnoj absorbciji tržišta). Vrhunski turizam? Dapače! Ali ne u tolikoj mjeri da si srednji i niži sloj ne mogu ni kavu platiti u postojećim kapacitetima. Jer nema toliko imućnih turista koji će nam popuniti sve takve kapacitete (koji su pride još i manjkavi u usluzi bez obzira na cijenu).

Meni se čini da je problem u tome da čim se pojavi ijedna gospodarski održiva ideja, onda je bez diskriminacije državni apartčici u vlastitoj bezidejnosti bičuju poput mrtvog konja jer se mora pokazati kako se nešto i radi jel'te? Zato danas i imamo stotine od države stimuliranih i subvencioniranih projekata koji su na rubu propasti i bankrota i ljude koji se osjećaju prevareno. Pa svaka šuša danas ima građevinsku firmu i gradi stanove, polovne prostore i skladišta npr.

Jer oni koji bi to trebali (vlada, ministarstva i kojekakve 'stručne' agencije (npr. HERA i sl. a ima ih nekoliko STOTINA)) nikad nisu s razumijevanjem pročitali što to znači 'due diligence', 'feasibility study', 'project plan', 'viability' ili 'longterm economic national strategy'. Za njih su to samo popularni naslovi ppt-ova koje su kopi-pejstali od nekog drugog.

Tko je glasao
Tko je glasao

Rekao bih na temelju

Rekao bih na temelju nedavnih upisa protagonista jugoslavenske ideje, da se ovdje radi o tipicnoj paranoji bez ikakvog suvislog utemeljenja. Kada govorimo o pojavama koje nemaju nikakvo suvislo utemeljenje, te pojave se ne mogu rjesavati razgovorima, vec cistim djelima i jasnom pokazivanju da oni koji boluju od paranoje, reaktivnosti, nisu oni koji ce donjeti Hrvatskoj buducnsot. Oni koji boluju od paranoje, vuku u svojem poremecaju sve ostale koje mogu za sobom povuci.

Jedino suvislo rjesenje je da oni koji ne boluju od ovog poremecaja pocnu stvarati buducnost. Jer to je usko grlo danasnjeg sistema. Cinjenica da oni koji su i manje zatrovani i dalje prstom ne micu za bolje sutra. Taj dio je alfa i omega naseg opceg drustvenog poremecaja, taj dio kada rjesimo i oni paranoicari ce imati razloga da vrate svoje povjerenje u sugradjane i da i oni jednog dana postanu konstruktivni element hrvatskog drustva.

I da zakljucim. S obzirom da je preko prece, okolo blize, oni koji zele koristiti pollitika.com za lijecenje svojih frustracija (kako oni koji prozivaju "jugoslavene", tako i oni koji u ovome poremecaju nalaze izgovor da i oni ostanu poremeceni u svojem visku drustvene neodgovornosti) bit ce trajno minusirani.

Ovaj dnevnik gdje se govori o Jugoslaviji, po toj definiciji bi isto tako trebao biti izminusiran, no ostavljam plus jer ovo ce predstavljati tocku na cijelu pricu. Barem sa moje strane, a isto tako pozivam i one koji imaju trunku razuma i hrabrosti da gledaju naprijed, da pocnu gledati naprijed i da mi se pridruze u sikaniranju onih koji nas guse dok istovremeno mi stvaramo bolje sutra.

Jasno, nije lako stvarati bolje sutra, no to za razliku od ovakvih tema ima smisla.

gpgale blog

Tko je glasao

Gale, Barem sa moje strane,

Gale,
Barem sa moje strane, a isto tako pozivam i one koji imaju trunku razuma i hrabrosti da gledaju naprijed, da pocnu gledati naprijed i da mi se pridruze u sikaniranju onih koji nas guse dok istovremeno mi stvaramo bolje sutra.

Kak to vi gradite bolje sutra, jel sa sljedečim?

http://pollitika.com/nocturno#comment-219090

Tko je glasao

Đaba, moj bosančero. Moja

Đaba, moj bosančero.
Moja punica ZNA da nas ONI guraju nazad u jugoslaviju.

Tko je glasao

ideja jugoslavenstva do

ideja jugoslavenstva do kraja kompromitirana te nema nikakvih realnih osnova niti strahova od uspostavljanja nove velike južnoslavenske države na bilo kojem osnovu

Ovo je važno istaknuti.

Postjugoslavenske države su realnost, međunarodno su priznate, jedne su već članice EU i/ili NATO, a druge su na tom putu.

Oni koji nas vole strašiti nekakvom trećom Jugoslavijom (a time zapravo pokušavaju diskreditirati neistomišljenike po drugim pitanjima) zanemaruju činjenicu da bi (hipotetski) proces obnove Juge značio donošenje odgovarajućih odluka u svim novim državama i po odgovarajućim procedurama. Jasno je da o tome nitko i ne razmišlja, a kamo li da na tome nešto radi. Isto je i s tobožnjim asocijacijama koje bi se mogle podvesti pod zajednički nazivnik nekakve treće Jugoslavije.

A suradnji sa susjednim državama, nekadašnjim jugo-republikama, valjda bi trebala biti normalna stvar. Nužno je graditi dobrosusjedske odnose – političke, ekonomske kulturne, športske... – uz važnu napomenu: to su međunarodni odnosi. Neovisno o tome prelaze li se granice s putovnicom ili osobnom iskaznicom, radi se o međunarodnom prometu. Naši posjetitelji iz tih država su stranci, jednako kao što smo to i mi kad se nađemo u tim zemljama. Za to smo se valjda i borili. A svoju sudbinu krojimo sami...

Uobičajena je floskula o Jugoslavenima, kojih je (tobože) puna Hrvatska. To je notorna glupost. Da je to tako bilo i prije 20 godina, ne bi imao tko izglasati referendum, a kamo li danas. Ogromna većina onih koji 'ne mogu smisliti samostalnu Hrvatsku' davno su je i napustili...

Zapravo želim reći sljedeće: kritika aktualnoga stanja u RH, koja se ovdje i drugdje iznosi, nije nikakva jugonostalgija, ni u primisli, nego samo želja i potreba da nam Hrvatska bude bolja. Ako tome ne stremimo, ako se za bolju Hrvatsku ne zalažemo, pa zašto smo se onda (još uz tolike žrtve) uopće i borili za nju!?

ragusa

Tko je glasao

Raznovrsnost stavova i

Raznovrsnost stavova i mišljenja je gotovo nevjerojatna ako nemamo na umu jedinu istinu da smo mi bili tvorci i prve Kraljevine koja je kasnije bila poznata kao juga.. i ove druge iz koje je otišlo nekoliko milijuna Hrvatica i Hrvata.

Moramo imati na umu da nije ni jedan čopor neprijatelja nama ništ amogao, uvik smo mi bili sami sebi neprijatelj.

(L)Jude! to je jedino što smo opet potvrdili!

Jakša
"Tu fui, ego eris "

Obrisan

Tko je glasao

Da, nekima "Jugoslavija"

Da, nekima "Jugoslavija" služi za dnevno političke obačune (radi raznih usko sebčnihh interesa). Svakome bi već jednom trebalo biti jasno da sada, kad se cijela regija, pa i sve bivše jugo-republike uključuju u EU i ako znamo kako ta EU funkcionira (kao savez samostalnih i suverenih država), besmisleno je bilo koga plašiti fantomom "Jugoslavije" koja se više nikada neće moći vratiti jer je bila prolazna ali gorka epizoda u dugoj hrvatskoj povijesti. Neće se više nikada vratiti ni Sovjetski Savez, ni Čehoslovačka, ni Austrougarska, ni Rimsko carstvo - povijest se mijenja a neki događaju definitivno prelaze u povijest.

Ja bih na tvoje gore samo dodao da je izvorna južnoslavenska ideja uključivala južni dio austrougarskog imperija - ali ne i Srbiju. Ona je došla kasnije kao posljedica Prvog svjetskog rata i raspada postojećeg rasporeda snaga u Europi.

U Austrougarskoj je postojala svijest o tome da dualistička podjela neće dugo trajati radi agresivnosti mađarske politike, pa je carsko vijeće već predlagalo federalističku rekonstrukciju carstva na 4 jedinice - Austriju, Mađarsku, Sjeverne Slavene (Češka do Šlezije), i jug (Slovenija, Hrvatska s Dalmacijom i Slavonijom, i BiH). Šteta što do toga nije došlo. Josip Horvat govori da je kriv Kvaternik kad je svojim ustanakom navodno uvjerio Cara da južni Slaveni (Hrvati) nisu spremni za svoju državnost. Moglo bi biti istinito - to da nam je taj nacionalni heroj učino više lošega nego što smo svjesni.

Pred dan dva smo imali godišnjicu dekapitacije Zrinskog i Frankopana u Bečkom Novom Mjestu. Pritom se oni slave kao nacionalni heroji koji su pali za hrvatsku stvar, a pritom se malo vodi računa o tome da su se oni spremali ući u (nekakvu-vazalnu) državnu zajednicu s Turcima - samo da se riješe nemile Austrije. Postavlja se pitanje što bi to s nama bilo da su uspjeli - tko zna kakva bi nam bila povijest. Ta pogledajmo što nam se dogodilo samo što smo se udruživali s negdašnjim turskim vazalima.

Da postoji nešto "sumnjivo" s nacionalim osjećajem (državotvornošću) Hrvata je današnji odnos hrvatskih elitnih struktura prema vlastitoj državi - kad ju nemilice srozavaju, pljačkaju i drugima dijele njene potencijale. O razvoju nacionalnih resursa nitko ne misli.

Mi bismo danas trebali postaviti kriterije i postići nacionalne standarde što je to država i državotvornost, i to unijeti u temelje ustavnog poretka, jer se danas vidi da se državu može razgrađivati izvana (Austrija, Mađarska, Njemačka, Srbija), ali još više iznutra. Naravno u to ne ubrajam "državotvornost" kakva je bila zamišljena u vrijeme i iza Domovinskog rata, kada su se pod krinkom "pravih i velikih Hrvata" činile ogromne i dugoročne štete radi sitnih osobnih probitaka, čije posljedice i danas snosimo.

Ma kakva Jugoslavija, današnja Hrvatska, otuđena od vlastitog naroda i bez kriterija i standarda domovinskog ponašanja - je najveći je neprijatelj sama sebi.

U ukupnoj povijesti je "Jugoslavija" samo mala epizoda s kojom smo imali prevelikih problema. Predjugoslavensko vrijeme (Austrougarsko) je zateklo Hrvatsku kao "trojednicu", jer su tri regije imale dugovremeni posebni život (koji se i danas osjeća i vidi). Kad tome uključimo Istru koja je također imala posebnu dugu povijest, nama je prioritet Hrvatsku rekonstruirati regionalno, tj.spustiti odluke što niže. Centralizam koji je uveden u vrijeme promjena je zavodio ljude u vlasti, pa su mnogi sebi umislili da su oni ta država - pa su učinili mnogo gluposti. Demokracija mora biti šire zasnovana a ne da se sve odluke donose na centralnim razinama državne administracije. No to je i novac a radi njega i oko njega se nikada ne mogu naći lagana rješenja.

Regionalizacija Hrvatske i smanjivanje jedinica lokalne samouprave će pasti na koaliciji - to je npr. za HSS "mission imposible", jer ta stranka danas opstoji samo na podjeli mnoštva lokalnih sinekura. Ali možda je i vrijeme da se HSS konačno raspadne i ugasi, jer u svojim djelovanjima nije dosegla razinu nacinalne odgovornosti - a mogla je, i trebala je. No o tome sam pisao kad sam napisao "Tko ste vi gospodine Frščić" http://pollitika.com/uzurpatori-2-tko-ste-vi-uopce-gospodine-friscic)

http://frederikblog.co.cc/

Tko je glasao

@bosancero, frederik...

@bosancero, frederik...
Žao mi je što tema nije obrađena slojevitije i formalno kvalitetnije, to znači s manje gramatičkih grešaka. Formalist sam možda, ali nije mi simpatično čitati Hrvati s malim slovom it sl.
Sadržajno, to je jedna kronološka skica razvoja ideje i prakse jugoslavenstva, i ta priča, PMSM, nije baš završena. Ne stoga što bih ja bio za obnovu neke Jugoslavije (ona se u dva pokušaja sunovratila do temelja) i bar slijedećih 20-30 godina nema šansi obnoviti ili uspostaviti išta sličnoga prijašnjim Jugoslavijama. Međutim, novi naraštaji zanose se s nekim novo-starim idejama pa bih bio oprezan s onim NIKADA.
Naime, Evropa je okupljena u EU, no postoje određene grupe naroda (jezično i kulturno povezane) - Germani, Romani, Slaveni, Skandinavci i sl. i u slučaju da se ideja Europske ZAJEDNICE potroši ( a sve na svijetu ima rok trajanja) nije lako predvidjeti "postevropskozajedničko" vrijeme.
To je daleka budućnost, ali možda i nije, sve ovisi o slijedećih deset, dvadeset godina. Recimo, geopolitički i ekonomski, malo se računa na dvije zaista SUPER SILE u USPONU - Kinu i Indiju - koje će dominirati međunarodnom zajednicom. Naime, Kina je već sada u nekim elementima snažnija od SAD i nije isključeno da se evropske zemlje počnu prestrojavati, pa i iznova grupirati. Pri tome, ne treba dugo čekati da južnoslavenski prostor počne razmišljati SLAVENSKIM umjesto germanskim kodom i da se pojavi otpor toj neslavenskoj dominaciji, a tada u igru ulazi i Rusija, koju ne treba potcjenjivati. Primjerice, ovih dana zapažam i neka strana lica na TV (Mađar, Nijemac ili Austrijanac) kako se pojavljuju kao ključne osobe nekih od Hrvatske kupljenih firmi, i vjerujte, osjećam se pomalo nelagodno, ne zato što bi imao neku averziju prema njima, nego stoga što narodi, nakkon višestoljetnih iskustava s dominacijom stranaca, nisu baš skloni objeručke prihvatiti stranog gospodara.
Dakle, ne neka nova ljubav, bratska ljubav, nego vanjske okolnosti mogu potaći i čvršće povezivanej na prostoru južnoslavenskih naroda.
No, tada moje generacije neće biti na životu (osim onih koji dožive 90 do l00 godina) pa ne bi trebalo razbijati glavu budućim oblicima državnih zajednica ovog našeg, uvijek trusnog geopolitičkog prostora. O tome će idlučivati "neki novi klinci", odnosno budući naraštaji u nama, ovog trenutka, teško planiranim i shvatljivim okolnostima.
Ono što bih zaključio nije s državno pravnog aspekta niti aspekta geopolitike nego više s aspekta životne filozofije - ne reci NIKADA - NIKADA i sve novo što se pojavi već je na neki način postojalo.
Danimir

Danimir

Tko je glasao

Sadržajno, to je jedna

Sadržajno, to je jedna kronološka skica razvoja ideje i prakse jugoslavenstva, i ta priča, PMSM, nije baš završena. Ne stoga što bih ja bio za obnovu neke Jugoslavije (ona se u dva pokušaja sunovratila do temelja) i bar slijedećih 20-30 godina nema šansi obnoviti ili uspostaviti išta sličnoga prijašnjim Jugoslavijama. Međutim, novi naraštaji zanose se s nekim novo-starim idejama pa bih bio oprezan s onim NIKADA.
Koncept velikih država koncept je devetnaestog stoljeća te je kao takav prevazidjen. Kako vidimo danas opstojnost imaju i male državeako znaju gospodariti svojim prirodnim i ljudskim resursima. Ideja povezivanja u nekakvu novu državnu zajednicu danas je marginalna ideja. Nju podržavaju oni koji se nekritički sjećaju socijalne i radne sigurnosti koju je onaj sistem nudio. Istina bog kako današnja hrvatska politička nomenklatura svim silama nastoji da se građanstvo onog vremena sjeća s još više nostalgije. Te ispada kako su najveći borci za hrvatstvo ustvari največi propagatori ideje jugoslavije jer su od države koju smo izvojevali s krvlju napravili visokozaduženu korumpiranu državu o kojoj večina pučanstva nema lijepih riječi. Ponovio bih umjesto koncepta druge republike plaše nas obnovom jugoslavije kao još jednim od bauka za skretanje pozornosti s pravih stvari. U mojem premišljanju bauk jugoslavije još je jedan od ispušnih ventila s kojim se regulira vrenje socijalnog nezadovoljstva hrvatskog pučanstva.
Naime, Evropa je okupljena u EU, no postoje određene grupe naroda (jezično i kulturno povezane) - Germani, Romani, Slaveni, Skandinavci i sl. i u slučaju da se ideja Europske ZAJEDNICE potroši ( a sve na svijetu ima rok trajanja) nije lako predvidjeti "postevropskozajedničko" vrijeme.
Kako je EU interesna skupina koju veže interes zajedničkog tržišta s kojim se može parirati i USA i azijskom tigru taj koncept ili ideja opstajat će toliko koliko ima interesa u zajedničkom tržištu.

Tko je glasao

@bosancero Još jedna

@bosancero
Još jedna napomena tebi i drugima - naime, pišemo o trećoj Jugoslaviji a trebali bi, o ČETRVTOJ. Naime, iako je bila kratkog vijeka, postojala je Miloševićeva Jugoslavija, ODNOSNO ZAJEDNICA SRBIJE I CRNE GORE, kao državna zajednica.
Pišeš:
-----------------------------------------
...""Kako vidimo danas opstojnost imaju i male države ako znaju gospodariti svojim prirodnim i ljudskim resursima.
----------------------------------------------
Ako znaju... dobro napisano. Naime, to je BITNO, a mi u zamalo 20 godina nismo pokazali tu sposobnost. Ima nešto FATALNO u hrvatskom mentalitetu, a to je, povijesno gledajući, potreba da se nekome bude VAZAL (Beču, Pešti, Beogradu..). Upravo zbog te nezrele svijesti o vlastitoj državi, većina hrvatsku državu doživjela je kao STRANU državu i potkradala ju je od vremena osnivanja "samostalne i neovisne Hrvatske", ne shvaćajući da se uništava sama supstanca hrvatske države, odnosno da je dio Hrvata opljačkao - drugi dio Hrvata.
Malo heretički, ali danas se ne možemo suočiti s činjenicom da je Hrvatska upitna, a s druge strane, silna želja za EU je upravo dokaz straha od toga da nismo sigurni koliko dugo možemo opstati, a da nismo nečiji vazali.
I male države mogu naravno opstojati, ali uz napomenu da nisu smještene na geopolitički vrlo osjetljivom području kao što je južnoslavenski prostor. Njega je karakterizirala ranije i "balkanizacija" (više usitnjenih država), a to se događa i sada. Ali, "balkanizacija" ima i određenu psiho-socijalnu komponentu koja nije zanemariva i dijelom smo robovi upravo i te komponente - naime, Berlinu (stara njemačka geopolitička škola...), Parizu, Londonu i Rimu, mi smo još siva, balkanska zona, ma koliko se trudili u Hrvatskoj dokazati suprotno.
Danimir

Danimir

Tko je glasao

......pa ne bi trebalo

......pa ne bi trebalo razbijati glavu budućim oblicima državnih zajednica ovog našeg, uvijek trusnog geopolitičkog prostora. O tome će odlučivati "neki novi klinci", odnosno budući naraštaji u nama, ovog trenutka, teško planiranim i shvatljivim okolnostima.

Rekao sam da se kroz povijest stvari mijenjaju - kad bi se i uspostavilo neko novo Rimko carstvo ne bi nikako moglo ni približno izgledati kao ono izvorno, (kao što nije bilo ni "Sveto Rimsko carstvo" koje je direktno baštinilo Rimsko carstvo, uostalom, Car Franjo Jospip je u svom naslovu još nosio naslov Rimski car - uz hrvatski kralj i mnoge druge titule).

Mijenjaju se temelji života (tehnologija i komunikacije) a time i odnosi pa se stvari nikada ne ponavljaju (slične da ali ne identične- a sadržaji su posve drugačiji). Po meni je današnja EU baštinik ideje Pax Romana , tj. starog Rimskog carstva; počela je ekonomskim udruživanjem, danas i nekakvim političkim jedinstvom do određene razine (čak ne ni tolike da se može govoriti o konfederaciji).

Zato mislim da su u budućnosti moguće svakakve kombinacije, ali i kad bi se zemlje negdašnje Jugoslavije doista udružile u neku regionalnu zajednicu, to nikada ne bi bila Jugoslavija s kojom se ovdje plaše mala djeca. Pa ni druga Jugoslavija nije ni približno bila slična onoj prvoj.

http://frederikblog.co.cc/

Tko je glasao

Da nekima Jugoslavija.....

Da nekima Jugoslavija.....
"Ma kakva Jugoslavija, današnja Hrvatska, otuđena od vlastitog naroda i bez kriterija i standarda domovinskog ponašanja - je najveći je neprijatelj sama sebi" - za ovu recenicu 5 plus.

I mislim si nesto ovako, da je Jug. bila uistinu Jugo-slavija, a ne Srbo-slavija, bila bi dugotrajnija i ne bi ni doslo do tako katastrofalne dezintegracije.

Sto se tice neslavnog kraja Zrinskg i Frankopana, meni nikako nije jasan njihov postupak; podici neku urotu i onda se otici predati monarhu (neprijatelju)...... nekako mi djeluje maloumno, ili su ti vrli muzevi bili tako lakovjerni/naivni vjerujuci u carevo obecanje o oprostu....? Posebno obiljezavati taj neslavni dogadjaj i slaviti ih kao heroje koji su pali za hrvatsku stvar, takodjer mi je besmisleno i samozavaravajuce. (znam da se za ovakve stavove automatski biva proglasen "anti-hrvatom"od raznih glupana, ali boli me briga za to i te koji to rade.)
Ovaj hrvatski poraz u Beckom Novom Mjestu me donekle podsjeca onom srpskom velikom Kosovskom porazu kojeg oni slave i obiljezavaju ko' najvecu pobjedu (legende i mitovi). Ali, ipak su se borili za svoju stvar.
Cemu se treba posebno i specijalno potsjecati i slaviti poraze?

Ima jedna mudra izreka koja kaze: - Kad si sklon samohvali - sjeti se proslih poraza, a kada treba u borbu - zaboravi ih.-

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci