Tagovi

Još malo o rušenju u Zagrebu, na moj način

Zagrebačkim ulicama…
A bumo još malo o gradnji i izgradnji u Zagrebu, na moj način…
Bile su to kasne osamdesete kad sam kak mali dečec dolazil u veliki Zagreb u posjete velikom braci koji je studiral… Fasciniran veličinom Zagreba, ulicama, kinima, Savom, studentskom menzom u SC-u gdje me brat vodil na večeru… Bilo je to vrijeme grupe Film, neponovljive Azre i svega ostalog čega se sjetim sa čežnjom… Sjetim se one muke svaki put kad sam ostavil brata i Zagreb i vratil se doma... Univerzijada 1987... na kraju su pustili balone u zrak a ja sam trčal van u suzama jer sam mislil da bu koji doletel pa da budem i ja dio tog sportskog Zagreba... Devedesete, 14 godina, srednja u Zagrebu, Zagreb je još masovniji grad… Prvi dan nakon škole sjel sam na žičaru i otišel na Sljeme vidjeti tu veličinu s visoka… Godinu dana doma pa fakultet… Zagreb je neki drugi grad…Prvi tulumi, noćne šetnje… Pozdrav bivšoj curi s Vrhovca, s njezinog balkona sam prvi put osjetil Zagreb noću, savršen pogled u sva ta svjetla Zagreba… Fala profesorima s faksa koji su nas vodili u nekoliko rundi od Podsuseda do Sesveta prema Medvednici… Fala firmi za koju sam raznosil časopise, od Črnomerca pješice prema Dubravi, Novom Zagrebu, Jarunu… tu sam upoznal Zagreb… Nakon predavanja, lutanja po ZG kvartovima da ga čim više upoznam…Bio je to neki drugi Zagreb… Zagreb i sva njegova veličina formirali su me kao osobu… Moj prvi prosvjedni skup zbog suđenja Hrvatskim generalima (a danas me neki nazivaju Jugonostalgičarom i komunistom.. haha)…. Probijanje bloka policajaca iz Praške prema trgu na velikim sindikalnim prosvjedima… Potpora radiju 101….. I zakaj onda nis došel neki dan na prosvjed zbog rušenja? Zato kaj danas o Zagrebu odlučiju neki koji su za vrijeme uzbuna parkirali svoje aute pred hotelima u Novom Mestu dok smo mi u Zagrebu bježali u podrume…
Zato kaj nisam Zagrebčanec nego Zagorec… Ili možda jesam, jer za razliku od nekih koji u njemu žive svaki put kad čujem Vračam se Zagrebe tebi i Zagrebačkim ulicama zastanem i naježi mi se koža.... I kak popeva Drago Diklić Zagreb je najlepši grad... je, al to više nigdar nebu onaj stari Zagreb iz moje priče... Rušili ga, gradili, kak god bilo da bu, jedan mali Zagorec i veliki Zagreb i dalje budu čuvali svoju tajnu romansu iz osamdesetih, i meni bu i dalje srce jače vudrilo i progutal bum knedlu svaki put kad bu radio sviral Vračam se Zagrebe tebi pa i sad dok ju slušam i pišem... I.... gospon Bandić, znate, meni vam ni treba tunela spod Sljemena, ja vam dovoljno volim Zagreb da dojdem v njega i starom Zagorskom magistralom i prastarom zagorskom prugom... Odite kopat nekam drugam, pa nebute mi valjda još i Medvednicu zrušili... Pozdrav mojem Zagrebu i Zagrebčanima... navrnem sljedeći tjedan popiti kavu na Opatovini i prošetati «Zagrebačkim ulicama»... ak se ne izgubim...

Tagovi

Komentari

I ja sam upoznavala Zagreb u

I ja sam upoznavala Zagreb u top vrijeme '80-ih. Trg je još bio asfaltiran, s ocrtanom tv. horizontalnom signalizacijom. Siv, tužan i jadan.
Ali stanje duha grada bilo nešto fenomenalno. I nema tih novaca i građevina koje to mogu ponoviti. Ideja je bila ispred profita.

Tko je glasao

A kaj misliš kak se ja

A kaj misliš kak se ja osječam kad čujem: Vračam se Zagrebe k tebi!
Svaki dan laufa radio Sljeme i koji put pustiju takve stvari da se rastapljam.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci