Tagovi

Jeste li poznavali malu Anu?

Njeni su se roditelji zaljubili u srednjoj školi, znali su reći "po kazni" jer ih su ih smjestili u istu klupu kako bi ih spriječili da pričom ometaju nastavu. Različit smjer, različit mentalitet, različita obiteljska priča - računali su kako će se uglavnom ignorirati. I preračunali se. I oni su se malo preračunali, do kraja ljeta je Ana već bila na putu. Nisu imali mnogo izbora, živjeli su u maloj sredini, oboje su postali sramota svojih obitelji koje su od prije već bile razrušene - no voljeli su se iskreno i otišli zajedno živjeti u Zagreb. Punoljetni su, imaju svatko svoj zanat, naći će nešto, snaći će se.

Unajmili su mali suterenski stan u predgrađu, ona je uspjela dobiti posao u jednoj kuhinji, on je pokušavao na građevini. Nakon božićne gužve, kad joj je trbuh već narastao, istekao joj je ugovor i nisu ga produžili ali je na to gledala kao na vrijeme koje će provesti pripremajući sve za bebu. On je našao nešto, plaća je bila na mahove, dijelom i u Konzumovim bonovima ali bio je uporan. Kupio je malo polovnog alata na Hreliću, popravljao sitne stvari po kvartu, čistio snijeg - uvijek se nekako skrpao da imaju za stanarinu i režije. Oni su, sami i bez iskustva, mladi i zaljubljeni, stvorili sebi dom.

Ana se rodila oko pola četiri ujutro i bila je najljepša beba koju su ikada vidjeli. Kad su ga izbacili iz rađaone tata se motao po čekaonicama dok ih nije mogao ponovno zagrliti. Kući su se vratili taksijem, to im je bio simbol da će Ani priuštiti sve što budu mogli. Samo da beba bude dobro, šapnula mu je kad su se svi troje stisnuli na zadnjem sicu. Možda je to bio neki urok, možda samo loša sreća, možda njeno odlaganje odlaska doktoru dok se on ne vrati s terena, možda to što nisu imali nikakvu vezu u bolnici, ali je sljedeći Božić dočekala u bolnici, na histerektomiji. Ali beba je bila dobro, bila je super.

Mala je Ana bila zaista super - i kao skroz mala više se smijala nego plakala. Voljela je pjevati i crtati, nije imala puno lutaka ali je uživala krojeći im haljinice s mamom. Išla je u vrtić i tata je svim njenim prijateljicama izradio drvene igračke koje im je onda ona poklanjala za rođendane. Najviše je voljela kad bi otišli na izlet, u Maksimir ili čak do Bundeka. Već je sa četiri godine znala sva slova, naglas je čitala slikovnice i bila ponosna kad je dobila iskaznicu za knjižnicu na kojoj je pisalo njeno ime. Imala je zapravo samo jednu želju. Samo jednu, neostvarivu, uvijek istu. Željela je bracu ili seku.

Jednog je dana tražila mamu da sama ode po kruh, otišle su zajedno do parka, Ana je sama s deset kuna ušla u pekaru a kad je izašla, stišćući par kovanica u šaci i vrećicu s kruhom na prsima, najednom više nije bila mala. Tu su večer mama i tata dogovorili da za njen rođendan naprave izlet u prihvatilište za životinje. Bilo je to pravo iznenađenje, bila je presretna i čim je ugledala malog štenca nazvala ga je Bibo i bio je njen. Svaki su trenutak provodili zajedno, smišljala je planove kako će ga voditi sa sobom kad najesen krene u školu. I onda je jedne subote Bibo iznenada podletio pod auto.

Anu se više nije moglo prepoznati od tuge. Prestala je pjevati, rijetko je i govorila, zamotala bi se u svoju dekicu u nekom kutu. U vrtiću su rekli da se jednostavno prestala igrati i jedan su dan nazvali da hitno netko dođe po nju. Visoka temperatura i povraća, pa da ne zarazi ostalu djecu. Kašljala je već par dana, ali nije bilo strašno, doktorica ih je ohrabrila i rekla da joj skidaju temperaturu i daju dosta tekućine. To nije bilo lako, Ana nije mogla gutati i plakala je kad bi trebala popiti lijek. Temperatura nije padala, nije mogla zaspati a i kad je klonula budila se vrišteći.

Nisu znali što bi, tata je nakon druge neprospavane noći otišao pitati doktoricu, ona mu je dala uputnicu za vađenje krvi. Ta je noć bila najgora, Ana je na mahove vrištala na mahove nije reagirala ni na što. U labosu ju je smetalo svjetlo, smetalo ju je kad su pustili vodu ali je na sreću brzo bilo gotovo. Tata će popodne dignuti nalaze i sutra ih odnijeti doktorici, to je bio plan ali je Ani bilo sve gore. Krenuli su u bolnicu, bez uputnice, nisu znali što bi. Tad su se drugi put vozili taksijem, tata ju nije ispuštao iz ruku, mama je šapnula samo da beba bude dobro.

Nije bila dobro. Ana je umrla nakon dva mučna i bolna tjedna gdje su liječnici pokušali sve što su mogli da joj olakšaju, iako su znali da nema lijeka. Bjesnoća je smrtonosna bolest, sve medicinsko znanje koje čovječanstvo ima ne može izliječiti bjesnoću. To je zarazna bolest koju možemo dobiti, koju djeca mogu dobiti i od najslađe i najnevinije životinje ako je bila izložena virusu. Zato su i propisane eutanazije i karantene. I da, to provode ljudi, i ljudi mogu pogriješiti. I baš zato ako i pogriješe ne smije biti nikakvih posljedica ako su griješili s namjerom sprečavanja širenja bolesti.

Ni mediji žedni afera niti aktivisti posvećeni nekom višem cilju ne smiju zaboraviti Anu. Anu koja želi bracu ili seku. Anu koja se vjerojatno i drugačije zove, koja se možda i ne veseli toliko školi, koja je možda zapravo onaj dječak koji u parku ponosno udara loptu. Ne smiju zaboraviti ni roditelje, bili oni imućni ili ne, imali sve veze koje postoje ili ne. Ako je moguće spriječiti trenutak kad liječnik mora izgovoriti kako nade više nema, ako je moguće izbjeći agoniju tjedana čekanja hoće li biti još makar koji trenutak kad je pri svijesti - to je viši cilj sam za sebe. Ako i jeste prijatelj životinja, nemojte biti neprijatelj djece.

Komentari

101 komentar

Poput 101 dalmatinera. Ne mogu razumjeti toliku zuc na ovom dnevniku. Pored toga umjesto borbom argumentima borimo se vrijedjanjem i upotrebljavanjem svakojakih epiteta i usporedbi.
Nu dakle. s jedne strane imamo brigu za zdravlje gradjana putem preventivnog djelovanja. Ja se sjecam nekada kad sam bio mali bila je epidemija velikih boginja te smo sva djeca dobili vakcinu. meni se vakcina nije primila pa sam nekoliko puta vakcinisan dok na kraju nisu odustali. Ovdje smo imali primjer preventivnog djelovanja protiv mozebitnog sirenja bjesnila. Pri tome je moguce da je Veterinarska inspekcija mozda djelovala malo presiroko i malo mimo ovlasti no postavlja se pitanje koje je nekad postavio i general Praljak. Vrijedi li most malog prsta mojeg vojnika? I ovdje smo suoceni sa slicnim pitanjem. Vrijedi li 40 zdravih (pretpostavka ) pasa zivot jedne djevojcice i sto treba napraviti u takvim situacijama? Vidimo da se nekada ljudi vise brinu za zivotinje nego li za ljude. Svakako da se trebamo brinutio za zivotinje no prije svega se trebamo brinuti za ljude i u toj podjeli prioriteta sigurno je potencijalna smrt jedne djevojcice ili nekog drugog covjeka prioritetnija od zivota cetrdesetak kucnih ljubimaca. No s druge strane ostaje pitanje da li je djelovanje inspekcije moglo biti i s manje ubijenih zivotinja i da li su u akciju isli neselektivno? Svakako da je to pitanje oko kojeg mozemo raspravljati no s argumentima i stalozeno jer ovako se cini kako je bjesnocu moguce prosiriti i internetom.

Tko je glasao

Nažalost, da

Postoji još jedan sloj priče oko bjesnoće i ove eutanazije pasa koji me je i ponukao da napišem ovaj tekst upravo ovako kako sam ga napisao (ekstrapatetična priča u kojoj su likovi fiktivni ali razvoj bolesti i reakcije sustava stvarne). To su, propagirani od strane medija, površni apeli na emocije koji se serviraju kako bi promovirali određene interese i time zatomljavaju argumentiranu raspravu.

U startu sam bio svjestan kako ovaj site nije mjesto za argumentirane rasprave (pogotovo recimo u odnosu na prije tri-četiri godine). Postavljen je standard u komunikaciji da je popularnost (plusevi i minusi - iako im je nominalna funkcija dramatično drugačija) ima daleko veću snagu od argumenata koji su izneseni u raspravi i posljedica toga je što je agresivno iznošenje popularnih teza temelj "rasprave" (komentiranja) na pollitici.

Kad su se takvi komentari pojavili odlučio sam ih jasno označiti kao manje vrijedan dio diskusije. To i dogmatski pristup - eto proljevanja žuči. Ostatak rasprave nije zagađen tako da mi se čini kako je ovo metoda koja bi mogla djelovati - čaša žuči ište čašu meda.

Što se tiče same bjesnoće, napravio si dobru rekapitulaciju kojoj bi dodao još jednu stvar, pitanje "na koju stranu" griješiti. Ako smo sigurni da je pas bijesan, eutanazirat ćemo ga. Ako smo sigurni da pas nije bijesan, nećemo. Izloženi i potencijalno izloženi psi spadaju u kategoriju "nismo sigurni". Ta kategorija, "nismo sigurni" se određuje vrlo široko i psi se eutanaziraju jer su rizici za zdravlje ljudi preveliki. Ono što je važno je da u trenutku izbijanja potencijalne zaraze nemamo vremena čekati. Tada se djeluje prema unaprijed definiranim pravilima u što kraćem roku.

Ako se tokom primjene ustanovi i da nije bilo nužno tako postupiti, da se može unaprijediti metoda selekcije "nismo sigurni" kategorije, način ponašanja - to se treba jako dobro, stručno i argumentirano raspraviti i na temelju toga (hladnih argumenata) poboljšati proceduru za sljedeći put. To je ono bitno, u trenutku kad se mjere provode one se ne smiju mijenjati. A pogotovo je sumanuto zastrašivati ljude (kao najslabiji dio sustava) da prestanu savjesno obavljati taj posao (i da umjesto toga čuvaju svoje dupe od medijskog i pravnog progona). Konkretno, ako veterinar eutanazira x% pasa više nego što je trebao jer nije siguran to je neusporedivo manja greška od toga da eutanazira jednog psa manje nego što je trebao. Najefikasniji način zaštite pasa u takvoj situaciji jest upravo u konstantnom poboljšanju protokola djelovanja (i selekcije) - nešto što zahtjeva vrijeme, trud, stručnost i predanost.

Tko je glasao

Greška

Zar nije greška eutanazirati pse koji su cijepljeni protiv bjesnoće.
Ta dva psa su bila na privremenom čuvanju u prihvatilištu "Noina Arka".
Sa svom potrebnom dokumentacijom.

Kako to da tijela eutanaziranih životinja iz "Noine Arke" nisu poslana na test bijesnoćeda se vidi ima li među njima bijesnih životinja.
Veterinarska inspekcija je u tom slučaju naložila uklanjanje tijela.

Tijela eutanaziranih životinja (psi i mačke) su na Veterinarski istitut u Savskoj poslali djelatnici "Noine Arke".
Tamo je ustanovljeno da među eutaniziranim životinjama nema zaraze.

Uz gore spomenuto zaraženi pas Rea nije nikada ni bio u ovom prihvatilištu.

Udruga za zaštitu životinja je postavila i logično pitanje zašto se nije tako postupilo i sa psima iz okolnih dvorišta gdje se nalazio pas Rea.

To su samo neka pitanja.

Meni je to dovoljno da donesem zaključak da inspekcija nije pravilno postupila.
Napravila je krupne greške.

Tko je glasao

96-22=74

Tko je glasao

Od uglavnom troje trolova, udarnički!

Tko je glasao

Velja

Tko je glasao

Grd

Sm t stn tm všm krjvm nmj dlzt mđ ljd.

Tko je glasao

za ovo si zasluzio ban..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Luna

Tko je glasao

negdje postoje granice u

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

I tu sam granicu jasno postavio na ovom tekstu

Tko je glasao

ZNaš li ti malog Luku?

Njega su smakli četnici, imao je samo 3 godine, a znaš li malu Reu, nju je zgazilo auto na pješačkom, a imala je 4 godine.
I to su istinite priče a ne hipotetika, njihovi roditelji ne znaju tko je trebao preventivno dati smrtonosnu injekciju.

P.S. žao mi je ljudi i nasilnog upadanja u njihove domove, ali sumnjam da bi veterinari uspjeli ući u moje dvorište, bez interventne.

Tko je glasao

sramota autora

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Dnevnik koji na mjestu

Tko je glasao

Naprotiv, par upornih budaletina siju spam

Tko je glasao

Nemam se čega sramiti

Tko je glasao

Spamom označi vlastiti dnevnik

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Neka spam bude za trolove

Tko je glasao

Dnevnik kao case study prodavanja muda pod bubrege...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Ovaj se jadni dnevnik sve više crveni, kao što i treba

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Poznavao sam Martinu

Tko je glasao

Kao mali cca 2 razred, sa

Kao mali cca 2 razred, sa svojom ekipom ulovio sam lisicu i donio je doma. !!!???
Otac je gotovo pao u nesvijest, odnio uzorak na analizu i onda nakon pozitivnog testa sam najmanje 5 godina zivio plaseci se gotovo i kokosi.
To je sad iza mene odavno, ali ostao je senziblitet na situaciju.
Ne treba panicariti, znanje i stalozenost prije svega. Ljude treba educirati i upoznati prije svega.
Zakon podjednako vrijedi i za prijatelje zivotinja i ostale.

PS Protivim se sugestivnim metodama kojima su "prijatelji zivotinja" skloni (slike slatkih mladunaca nasuprot krvolocnih ljudi), ali morao sam ilustrirati upravo ovaj princip, no pogledajte: http://youtu.be/_HeizZwEWME

Tko je glasao

Udruga Noina Arka

Tko je glasao

PR važnji od svega

Tko je glasao

Naravoučenije - ne otvaraj inspekciji jer smrtonosne darove nosi

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Način rada V.I.

Tko je glasao

a sto da ti kazem.. na vet

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Luna

Tko je glasao

znaju..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Prije nešto više od tri

Prije nešto više od tri godine stavio sam na pollitiku dnevnik Av-av na dječjem igralištu u kojem sam htio ukazati kako se ljubitelji pasa(naravno, ne svi) odnose prema djeci.
Opet se moram zapitati je li istina da tko voli životinje voli i ljude. Ili se tu ni ne radi o ljubavi prema životinjama, nego o nečem drugom?

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

vlasnik psa ne mora biti ljubitelj pasa

@silverci
ako netko ima psa ili ačku to ne znači da je i ljubitelj životinja, odnosno pasa ili mačaka. neki drže psa ili mačku jer vole životinje, neki ih drže radi prestiža - radi se o rasnim psima ili mačkama, neki drže pse radi lova a neki radi koristi - čuvanja kuće.
kod vlasnika rasnih pasa imaš one koji vole životinje i one kojima je bitan pedigre i kako se pokazati sa svojim psom pred poznatima, prijateljima. tada se govori o natjecanjima, nagradama. njima vrijede samo psi a ostalo radilo se o nerasnim psima, psima bez pedigrea i djeci nije bitno.

w. ;)

Tko je glasao

U vezi tvog dnevnika

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Nema nikakve veze. Osim što u

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Silverci

Tko je glasao

inkubacija bjesnila (u pasa)

Par činjenica u vezi rasprave koja se javila dolje - vjerojatno niste znali (kao ni ja). Dakle:

- inkubacija (u pasa) U PROSJEKU traje 2-8 tjedana (dakle u prosjeku DO dva mjeseca), a zabilježeni su slučajevi od 1-52 tjedna (!). Godinu dana!

- zaraziti se može vrlo jednostavno i bez ugriza - dovoljno je da zaražena slina dođe u kontakt s očima, ustima ili otvorenom ranom.

- u svijetu svake godine umire 50.000 ljudi od bjesnila

- bjesnoća UVIJEK završava smrtnim ishodom - ovdje pričamo o jednoj od najopasnijoj poznatih zaraznih bolesti.

Mislim da ove činjenice svakako treba imati u vidu prilikom rasprave. Također i prilikom pozivanja na nasilje tipa "eee da meni dođe takva inspekcija, vidjeli bi oni..." Jer, da se dogodi nešto loše (od vaše životinje) - kakva bi sve moralna prava onda imao član obitelji gdje je netko stradao?

Izvor:
http://foursoftpaws.yuku.com/topic/2594
http://zdravlje.hzjz.hr/clanak.php?id=12759

Tko je glasao

Ja ne znam da li si ti ikad čuo za

Tko je glasao

Zap

Tko je glasao

Prije godinu dana vidjela sam na Trešnjevci bijesnu kunu

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Navodno kuna i lisica ima

Tko je glasao

Martine

Tko je glasao

ja redovno srecem zimi, ako

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Bigi

Tko je glasao

i to africki.. taj tvor mora

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

malo s googla..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

pravila citiranja

Tko je glasao

o ulogama pasa i macaka

Tko je glasao

Zap

Tko je glasao

Dekadencija - čija?!

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

ova mala ana postoji samo u

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci