Tagovi

Jenny voli Arabellu (II, završni dio)

..............................................................................................................
„Pa, kod lezbijki postoji i vjerojatnost da je – biseksualnost u pitanju!?“ kontao je Daniel, onako kako to čine Bosanci. Njemu se u gotovo svakoj intimnoj situaciji – a to je ona, kako mu je objasnila jedna Židovka psihoanalitičarka, kada se muško i žensko nađu u prostoriji koje su zatvorena vrata – dolazile na pamet sitne provokacije bludničke naravi. Da je Jenny mogla čitati Danielove misli, zaključila bi: Balkanac ostaje Balkanac!““ ili „Kao da je rođeni Bosanac, zapaljiv, neobuzdan!?“
„Koliko si Jenny lezbijka, provjerit ćemo odmah!“
Pomišljeno – učinjeno!
Svoje prste iznenada je počeo spuštati od vrata naniže, ali s prednje strane njena tijela, približavajući se njenim dojkama. Reagirala je brzo, zaustavljajući nemirne Danielove prste svojim prstima, vjerojatno promišljajući:
„Vidi muškarca koji neprekidno kuka o načetu zdravlju, depresijama zbog zatvaranja knjižare, ali ima snage i odvažnosti poigrati se emocijama mlade žene. Ili, testirati te emocije, svejedno!“
Jenny se nije naljutila, a mogla je!
„STOP, ne može dalje, tj. niže!“ bila je neizrečena, ali nedvosmislena poruka koju je Daniel poštovao.
„Možda nisam trebao krenuti prstima naglo, nego polako, centimetar po centimetar.“ Ovako, mogla je reagirati refleksno, na nagli pokret kao što bi reagirao i Daniel, da je ona krenula niz njegova prsa. Ali, da se Jenny voljela maziti, pa igrati vatrom i vatricama, nije bilo sumnje Odvezao ju je do njezina stana, usput pričajući o čemu, ako ne o židovstvu i židovskim običajima. Oboje su čeznutljivo slušali glazbu s kazete poznate pjevačice Flory Jagode, –koja živi u SAD, s muzikalnom porodicom, porijeklom iz Sarajeva. Naravno, slušali su sefardske pjesme iz Bosne na ladino jeziku, a zvuk ovih pjesama vraćao je Daniela na koncert u Beču kada je uživao u pjesmama ali i – prodajući Sarajevske Hagade sa štanda s knjigama u predvorju koncertne dvorane..
Poljubili su se u autu, uz tipičan zveket koja nastaje kada se dotiču okviri naočala. Njen okvir od kornjačevine i Danielov metalni okvir krškali su se kao što su se krškali Jenny i Daniel.
„Ode Jenny na spavanje a ispod jastuka naći će se Sarajevska Hagada!“ pretpostavljao je Daniel, sklon fantazijama svake vrste. Još mu ipak nije bila jasna njena potreba da se okružuje knjigama na temu židovstva, posebno Sefarda! Danielova gotovo nepogrešiva intuicija govorila je da za to postoji, do sada, njemu neotkriveni razlog. Tražio je odgovor na još jedno pitanje: do koje se točke lezbijka može upuštati u konakte s muškarcem kako bi konačno osjetila – neku vrstu uzbuđenja!? I može li lezbijka uopće osjetiti neko uzbuđenje kada je nadražuje muškarac?? Pogotovo muškarac koji joj je simpatičan? Prvi put poželio je da može čitati Jennyne misli, htio je saznati vodi li se bar neka borba u njenoj glavi, dolazi li ona u iskušenje da mu uzvrati nježnosti…?
Ljupko i atraktivno je uredila izlog, učinila je to profesionalno, poput aranžerke izloga: osim knjiga našlo se tu i zrnja kave, oraha, jabuka, mali mlinac za kavu i biber, i kip Bude, a u prvom planu blještala je rastvorena Sarajevska Hagada upravo na mjestu najčešće reproducirane, prelijepe stranice. Ta stranica sadržavala je obrise templa Židova, možda iz mjesta u Španjolskoj koje su morali napustiti, u koja su bila smješrena dva iluminirana slova: „het“ i kraljevski alef. Sa strane dvije vitice koje se u dnu prepliću i izlaze iz – repova dviju ptica. Tu s i dva grba…
Poslije posla ispred izloga i u knjižari opet se pojavila Jenny i njena nezasitna znatiželja, posebno kada joj je Daniel spomenuo da u jednoj crnoj plastičnoj vrećici drži delikatne „rekvizite“ vezano za pojave neoustaštva u Hrvatskoj, devedesetih godina. Izvlačio je i pokazivao joj crnu majicu s natpisom „Crna legija – to je bila hrabra vojska“, ispod kojeg je bio crtež granica Velike Hrvatske, preko crteža naleglo se smeđe „U“, a ispod: N.D.H. 1941- 45; nekoliko upaljača – jedan s natpisima „Dr Ante Pavelić , poglavnik, i njegovim portretom iznad natpisa, jedan s njegovom izjavom „na ljutu ranu, ljuta trava“, zatim jedan upaljač na kojem je pisalo „Crna legija“, dalje, jedan na kojem je stajalo NDH te bio iscrtan ustaški grb ispod kojeg je stajao natpis „10.IV 1941.“ dan proglašenja tzv, Nezavisne države Hrvatske. Našle su se tu i neke značke te metalne napravice koje su mogle biti oznake na kapama vojnika različitih rodova ustaške vojske… Manjkale su samo muzičke kazete s ustaškim pjesmama koje je Danielu, nakon dugog nagovaranja, odnio jedan austrijski novinar koji je radio dia – show na temu povijesti hrvatske države, s osvrtom na pojave neoustaštva.
Ljubopitljiva Jenny odmah se javila: „Što znači NA LJUTU RANU, LJUTA TRAVA?!
„Pitaj poglavnika Antu!“ odgovorio joj je neljubazno.
Nije mu davala mira pa je pitala dalje: „Pa što će jednom Židovu ova hrpa propagadnih gluposti?“
„Da bih bolje znao što rade i što nam pripremaju novokomponirane ustaše. Znakovi idu obično prije ratnih pokliča i krvoprolića!“ žustro joj je objašnjavao. I kada se smirio, nastavio:
„Draga Jenny, ima toliko boljih tema ovog lipnja koje bi te mogle i trebale zanimati. Čemu ovaj skoro perverzni interes za tamnu stranu povijesti? Okreni se lipama što cvatu i šire miomirise u Campusu, udahni taj zrak, pusti ga kroz nosnice, uživajući. Ovo što premećeš u rukama u znaku je Tanatosa, mlada si, okreni se Erosu!“ pokušao ju je uvjeriti Daniel koji misli da je skupo platio višedesetljetno bavljenje logorima, zločinima esesovaca, ustaša, četnika...
“Kakvom Erosu? Moja draga Arabella nije u Beču. Otputovala je u Barcelonu po stvari za stan u koji uskoro useljavamo….Veći i ljepši od dosadašnjeg.“
Daniel je i dalje osjećao neizdržive bolove u kralježnici.
„Ovaj put molim nježnu masažu! Samo nanesi žareću mast na leđa, uz kralježnicu!“
Učinila je to nježno i brižno.
Daniel je ustao s kauča, a ona ga je pogledala u usta, pa u oči:
„Imam jedno osobno pitanje.: „Zubi koje imaš – da li su tvoji, pravi ili umjetni?“
„Zašto pitaš, pitanje je malo čudno!?“
„Eto, zanima me!“
„I to se da lako provjeriti!“ nasmijao se Daniel šeretski i
privukao njenu glavu, obuhvativši je svojim dlanovima, te je poljubio. Ne usne na usne, - jer ona je svoje, pomicanjem glave u stranu,- zaštitila od „napada“.
„Znam da su umjetni, vidjela sam u kupaonici bočicu s prahom – ljepilom koje se stavlja na protezu koja se lijepi za nepce…!“
„Pa, što onda pitaš!?“ ljutnuo se Daniel. Mogao sam reći da su moji pa da me uhvatiš u laži! E, Jenny, Jenny, i ti stalno nešto istražuješ, testiraš…“
„I što jedna lezbijka pita za moje lijepe zube, osim ako joj na um ne padaju misli kako bi ih jednim poljupcem, dotakla“, mudrovao je dalje Daniel, opsjednut idejom da njeno lezbijstvo nije jedino i konačno opredjeljenje. Sigurno je da ta pretpostavka nekim muškarcima može biti izazovna kao i sama ženska homoseksualnost. Jer, kako bi bilo pametno i korisno vratiti je u prirodan muško – ženski odnos? Danielova taština bila bi zadovoljena, ako bi on bio taj fatalni muškarac koji bi u tome uspio. Vratiti izgubljenu ovčicu tamo gdje joj je mjesto! Sve ostalo je šteta, velika šteta… Jer, koliko god bio tolerantan, Daniel nije sa simpatijama gledao na homoseksualnost, pored ostaloga i stoga što čovjek ima na ovom svijetu obavezu da produžava život rađajući i odgajajući djecu. I pitao se kako homoseksualnost nastaje – da li je genetski uvjetovana, da li je uvjetovana psiho – socijalnim faktorima, da li je kombinacija jednog i drugog? Jenny je imala odgovor i na pitanja potomstva: da nam dozvole usvajanje djece, na svijetu bi bilo više sretnije djece i kasnije, sretnijih ljudi. Jer, bolje da djeca odrastaju u porodici s lezbijkama koje se vole, nego u porodici roditelja koji se mrze.
Jenny ga je iznenađivala iz dana u dan. Posudila je izraelski film iz videoteke na temu života ortodoksnih Židova i prepričavala mu detalje: jutarnje molitve, ritualno kupanje, o zabrani seksualnog općenja za vrijeme menstruacije…
„Da li si moj Daniele znao da Židovka u vrijeme menstruacije ne smije svom mužu pružiti čašu vode?“ pitala je Daniela inače dobro upućenog u običaje Židova, pa i ortodoksnih.
„Priznajem, nisam znao. Kao što ne znam otkuda ovaj ovaj tvoj napadni i sada već meni umarajući interes za židovstvo. Pomišljam i na neke nevjerojatne varijante: tvoji preci bili su Židovi, asimilirali su se, ali geni čine svoje – oni određuju tvoj interes, ponašanje…! Ili druga mogućnost: možda si ti u prethodnom životu bila Židovka i evo, u sadašnjem, to sve više dolazi do izražaja. Tvoja duša je židovska, ona vapi za židovskim sadržajima koji su svih ovih godina bili potiskivani islamom, a sada budizmom…
Zagledala se u Daniela i zamislila. Ovaj je pričao o perikama koje pobožne Židovke trebaju nositi, o tome kako ultrapobožni židovski parovi vode seks, a da muškarac nikada ne vidi svoju izabranicu golu…I kako se turisti čude piđžamama ortodoksnih Židovki koje se suše na užadi u Mea Šearimu u Jeruzalemu, kvartu s najpobožnijim Židovima na svijetu. Ta odjeća za noć srednjevjekovnog je kroja, zakopčana do grla, s nekim otvorima na određenim mjestima.
„Ipak, nemam odgovora na neke svoje dileme, Jenny, Zaslužio sam te odgovore!“ nije se dao Daniel.
„Dobro. Da ti pomognem riješiti se dilema, zagonetki, nejasnoća… u vezi mog života. Prvo, moje lezbijstvo nije od jučer – staro je najmanje desetak godina. Počelo je u jednom lokalu u Berggasse gdje se okupljaju homoseksualci…Što se može znati sa 17 godina, kada si bačen u tuđinu, kada se nalaziš u prijelomnoj fazi života, a nemaš nikakvu zaštitu i pomoć? List s krošnje koji pada na ovu ili onu stranu… Zagledala se u mene desetak godina starija Austrijanka i pozvala me, nakon pića u tom lokalu, da prespavam kod nje…Legla sam u krevet, pospana…Ona se istuširala i uvukla u moj krevet, gola, topla i meka… osjetila sam sigurnost i privlačnost te žene koja je bila brižna i blaga. Što da se još objašnjava…? Nastavila sam veze sa ženama iz Južnoafričke Repubike koje me i nisu previše oduševile. Bjelkinje, ali ne poreviše nježne. Vrlo posesivne, dominantne, ljubomorne. Nisam imala sreće i nijednoj ženi ne bi ih preporučila… A ti Daniele, privlačan si muškarac. Mešuge Židov!? Puno znaš, a to te čini – nesretnim! Šteta što si tip patnika, žrtve i što te lome silne brige. Lagala bih ako bi rekla da sam potpuno indiferentna prema tebi. Ali, vrhunac i sreća je moj „brak“ s Arabellom koji traje dvije i po godine. Ona je Portugalka, a preci joj potječu iz Španjolske i bili su - španjolski Sefardi! Stoga je preselila iz Lisabona u – Barcelonu! Bliže svojim korijenima! Moja Arabella osjeća se Sefardkinjom i ja volim Sefardkinju. Nema više. Točka!“
„Pa, mogla si mi to reći na početku!“ protestirao je Daniel.
„Tebi ne treba sve govoriti. Tvoja intuicija dovela bi do pravih odgovora. Kao što mi je tvoja intuicija posudila, prije godinu dana, brošuru o – portugalskim Židovima! Čudesni su putovi knjiga kao što su ljudska kretanja čudesna, naoko neshvatljiva i neuhvatljiva. Ali, sve ima svoje zašto i nebrojene niti vežu nas u zajednicu. I još će netko reći da Adonaj ne zna što radi!? Sada stvarno nema više! Dva uskličnika!!“ završila je nesvakidašnja Jenny.
Daniel je ipak dodao neka svoja razmišljanja pa i dileme, ponavljajući jednu njenu rečenicu:
„I još će netko reći da Adonaj ne zna što radi!?“
I kad spava, On je budan, svjestan svih mnogobrojnih niti i energija koje vode od čovjeka do čovjeka, od vjernika do vjernika. Samo ih On može uspostaviti, i samo ih On može prekinuti! Ali, zašto spaja dvije žene u ljubavnu zajednicu kada to nije prirodno? A kako bismo onda mi smrtnici znali što je prirodno, a što je neprirodno? Možda i zlo postoji zato da bi se znalo što je dobro? Nasuprot bijelom je crno, postoji dan i noć, voda i vatra, ljubav i mržnja, pamet i glupost, vrlina i porok, stvaranje i razaranje, nebo i zemlja, muško i žensko, život i smrt, početak i kraj. Ne spada li lezbijstvo u Sodomu i Gomoru? U raj sigurno ne!
Bili smo i ostajemo u moćnim rukama Adonaja, vođeni njegovom iskonskom mudrošću. Jer, On je jak, a mi prolaznici ovim svijetom, slabi!“
(Wien, 20.06. 2005.)
Napomene:
Flory Jagoda = rođ. 1925.u Sarajevu, bosansko - američka kantautorica i interpretatorica pjesama na judeo-espanolu (ladinu), zaboravljenom jeziku bosanskih Sefarda,
Kontati , tal. = (contare) 1. brojiti, nabrajati, računati;2. recitirati, govoriti na osobit način, (vjerojatno: nabrajati riječi),
Mea Šearim = četvrt u Jeruzalemu nastanjena isključivo ultrapobožnim Židovima,
Mešuge, hebrejski, jidiš = lud, budalast, nastran
Ova pripovijetka nagrađena je trećom nagradom na šifriranom književnom natječaju Saveza jevrejskih opština Srbije i Crne Gore, 2005. godine

Komentari

živjela ljubav

lijepa ljubavna priča u kojoj su bitni ljudi a ne vjerska pripadnost. želim sve najbolje Jenny i Arabelli. kad netko voli nije bitno kojoj vjeri pripada niti koje je seksualne orijentacije.

w. ;)

Tko je glasao

Očajan stil i forma, ovo

Očajan stil i forma, ovo nagraditi može samo diletant.

Tko je glasao

Ljubo,

a tko ti ote prvu nagradu? :)

Tko je glasao

@Foma Fomič

Danilo Kiš, hm, hm, ha, ha...
Svojevremeno, u organizaciji Saveza jevrejskih opština Jugoslavije, nekoliko godina nagrade je dobivao - Danilo Kiš! Usput, u to vrijeme dvije nagrade, na natječajima za književnost, pobrala je i jedna moja rođaka iz Zagreba, koja je tek ovih godina - 2009. i 2012.- objavila dvije sjajne zbirke priča.
Kako je, za razliku od mene, samozatajna ne mogu (ne smijem!!) objaviti njeno ime i prezime!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Aha, oprosti,

nisam skužila da je priča (i treća nagrada) iz vremena kada je Danilo Kiš nametao mjerila! To je onda čist nekaj drugo!

Tko je glasao

@Foma Fomič

Sasvim precizno, kada sam dobio nagradu, Danilo Kiš je bio pokojni već 16 godina! Istina je da su nagrade na natječaju, ali u različitim godinama, pobrali Danilo Kiš, moja rođaka (ona čak iste godine kada i Danilo Kiš!!) i moja persona. Inače, po mom mišljenju,i ne samo mom, i danas je djelo Danila Kiša mjera istinske,vrijedne literature! Sad skoro je objavljena odlična biografija Danila Kiša autora Marca Thompsona, koji ga naveliko hvali!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Ljubo

što bi to bila Velika Hrvatska, ako može...

sve dobro...

Tko je glasao

@drvosjek

Velika Hrvatska bi bila zemljopisno područje koje bi uključivalo na istoku granicu na Drini, dalje zamišljenu liniju prema Jadranu te Srijem! Poanta moje pripovijetke nije u tome već u odnosu židovstva spram homoseksualnosti!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Sviđaju mi se te granice

al nas nema da teritorij napučimo.

Znači, ne isplati se. Mislim, ubacio sai malo i ovog i onog, pravi ćušpajz u priči , tako da moram pronaći tanku crvenu nit, hehe.

sve dobro...

Tko je glasao

ajde ti, ajde ti

@drvosjek
Drvosjek ajd prosim te kak Boga daj napiši ti jednu ljubavnu priču. Može i policijsku, domoljubnu, kakvu god želiš ali nek budel jubavna a ne da ispadne "dreve bukove" ili kvrgava grabrovina.

Tko je glasao

Budem @ bolti

ak me pogodi ona strelica pa se zaljubim

ovo gori nije ljubavna priča nego se šalju neke poruke na nivou pučkoškolca i da nije,a ajmo reć u jednom zatvorenom natječaju prošla bi nezapaženo

paralela:

moja dva pajdaša nabavili engleske setere

http://www.google.hr/search?q=engleski+seter&tbm=isch&tbo=u&source=univ&...

Došlo vrijeme da ih se predvede na neku izložbu radi ocjene. Slučajno se utvrdi da su bili na izložbi gdje su bila samo dva setera i jedan osvoji prvo mjesto, a drugi drugo mjesto.

To vele kinolozi CAC i rezervni CAC ( ak ovaj prvi ugine ide drugi dalje u natjecanja i to).

Tako se upisuje u rodovnik.

To ih nije spriječavalo da poslije štence prodaju kao djecu prvaka, da se slikaju s pokalom i medaljom.
Na istoj izložbi je jedan moj Posavski gonič, u klasi zrelih mužjaka ( između 16 ) bio "samo " odličan i nije dobio pokal i ja eto, na povratku kući nisam morao častiti klopom i pićem.

Pajdaši, kad im je zatrebalo kojiput malo divljačine, ono privatno za feštu - su me iskali, hehe.

E tako ti je i s tim autorima čisto židovske, srpske , ciganske, hrvatske... poezije ili proze.

sve dobro...

Tko je glasao

@drvosjek

Ne brini ti za konkurenciju na tom književnom natječaju!
Drugo, "čisto židovska.. poezija ili proza"?!!
Ako bih se ravnao samo po tebi, bio bi to znak da zaista priča nije "ne znam kaj", međutim priča je to o univerzalnoj vrijednosti - priča o ljubavi, pa bila ona i homoseksualna!
I nisam sam sebi dodijelio nagradu, nego je priči dodijelio nagradu žiri, koji nije znao kojem autoru/autorici nagradu dodjeljuje, jer je priča poslana pod šifrom, a odgonetka šifre nalazila se u posebnoj koverti koja se otvara kada su nagrade već podijeljena. Vrijeme ti je da konačno sudjeluješ u nekom anonimnom, šifriranom književnom natječaju, a ne hodaš samo po izložbama pasa, gdje uz psa u krug ide i - njegov vlasnik!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

He, he,

jel' to ono kad je poruka tako snažna da te ubije u pojam? :)

Tko je glasao

@drvosjek

Eto vidiš, ne radi se djecu... Kada bi ljudi više uživali u seksu, i kada bi bio viši natalitet, svima bi bilo bolje...A crvena nit se itekako vidi, samo treba usredotočiti se... A k tome, i ćušpajz mnogi vole...pogotovo danas kada baš i nemomo puno za birati! Mislim na jela...i mislim na političare!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci